REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2074/2021-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Rosi, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1.- tuženice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.-tuženice FEN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.-tuženika VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Darku Maržiću, odvjetniku u MARŽIĆ I PARTNERI - ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o. u Zagrebu, 4.-tuženika ZE, nepoznatog prebivališta, s posljednjom poznatom adresom: Italija, Via Filiasi 394, 35100 Padova i 5.-tuženice ČE, nepoznatog prebivališta, s posljednjom poznatom adresom: Italija, Via Nuova 4, 27020 Mezzana Rabattone (PV), zastupanih po privremenom zastupniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Borisa Smoljanovića, odvjetnika, zamjenice punomoćnika 1., 2. i 3.-tuženika TEN, odvjetnice i zamjenika privremenog zastupnika 4. i 5.- tuženika ĆE, odvjetničkog vježbenika, dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetni i da slijedom toga ne proizvode pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina od 22.11.2000. sklopljen između darovateljice UE iz [adresa] i obdarenika BE iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba pod brojem ovjere Ov-5537/2000 od 22.11.2000. i Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003. sklopljen između darovatelja BE iz [adresa] i obdarenice FEN iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba pod brojem ovjere Ov- 11815/03 od 22.9.2003., a kojim je ugovorima raspolagano sa suvlasničkim dijelom nekretnine i to 1/4 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava vlasništva na gore navedenom suvlasničkom dijelu gore opisane nekretnine s imena i vlasništva 1.-tuženika BE i 4. -tuženice FEN, kojima je pravo vlasništva uknjiženo na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01 i Z-37358/04, kao i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01, a što su 1.-tuženica TE, 2.-tuženica FEN i 3.-tuženik AE dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima, na jednake dijelove, nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.619,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 4.-tuženiku LE i 5. -tuženici OE, na jednake dijelove, nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 681,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.076,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate i u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva solidarnu naknadu troškova postupka od svih tuženika.

V. Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka.

VI. Odmjerava se trošak odvjetnika Dejana Pavlovića, kao privremenog zastupnika 4.-tuženika ZE i 5. -tuženice ČE, u iznosu od 562,50 eura, koji iznos će mu se isplatiti iz položenog predujma.

VII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev odvjetnika Dejana Pavlovića, kao privremenog zastupnika 4. -tuženika ZE i 5.-tuženice ČE, za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 262,50 eura.

Obrazloženje

1. Kao prvo valja kazati da je u ovoj pravoj stvari, rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-1357/16-19 od 23. siječnja 2018., određeno razdvajanje postupka u odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetan i slijedom toga ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.6.2008. sklopljen između prodavateljice FEN iz [adresa] i kupca JE iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Sanje Ledić iz [adresa] pod brojem ovjere Ov- 317/08 od 17.6.2008., a kojim je ugovorom raspolagano sa suvlasničkim dijelom nekretnine i to ¼ dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Stoga su predmet spora u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjevi na koje se spomenuto rješenje ne odnosi, a koji su postavljeni u tužbi i koje tužiteljica tijekom postupka nije mijenjala, a kojima tužiteljica zahtijeva od suda utvrditi da su ništetni i da slijedom toga ne proizvode pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina od 22.11.2000. sklopljen između darovateljice UE iz [adresa] i obdarenika BE iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba pod brojem ovjere Ov-5537/2000 od 22.11.2000. i Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003. sklopljen između darovatelja BE iz [adresa] i obdarenice FEN iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba pod brojem ovjere Ov-11815/03 od 22.9.2003., a kojim je ugovorima raspolagano sa suvlasničkim dijelom nekretnine i to 1/4 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava vlasništva na gore navedenom suvlasničkom dijelu gore opisane nekretnine s imena i vlasništva 1.-tuženika BE i 4.-tuženice FEN, kojima je pravo vlasništva uknjiženo na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01 i Z-37358/04, kao i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01, a što su 1.-tuženik IE i 4.- tuženica FEN dužni trpjeti.

3. Pritom valja kazati da je rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-1357/16-20 od 24. siječnja 2018. utvrđen prekid postupka zbog smrti 1.-tuženika BE, a potom je nastavljen rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-1357/16-25 od 18. veljače 2021., pozivanjem TE, FEN i VE da preuzmu postupak.

4. Naprijed izložene zahtjeve tužiteljica temelji na slijedećim, u tužbi iznijetim, tvrdnjama:

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina od 22.11.2000. darovateljica UE darovala BE (ranijem 1.-tuženiku, a sada pravnom predniku 1.-tuženice TE, 2.-tuženice FEN i 3.-tuženika VE) 1/4 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se IE na darovanom dijelu nekretnine uknjižio prijedlogom od 22.1.2001. provedenim rješenjem

Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01,

- da je IE taj isti suvlasnički dio nekretnine darovao FEN (sada 3.-tuženici) i to Ugovorom o darovanju nekretnina od 22.9.2003., te se ona uknjižila prijedlogom od 30.11.2004. provedenim rješenjem br. Z-37358/04,

- da je FEN (sada 3. -tuženica) taj isti suvlasnički dio nekretnine prodala JE i to Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 17.6.2008., ali se on na kupljenom dijelu nije knjižio,

- da je UE umrla **.**.2000., a zakonski su joj nasljednici ŽE (sada 4.-tuženik) i ČE (sada 5.-tuženica),

- da su oba naprijed spomenuta darovna ugovora ništetna, jer se radi o konsenzualnim darovanjima kod kojih nikada nije uslijedilo njihovo izvršenje, tj. prava predaja darovane stvari u posjed stjecateljima, budući

- da su prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja tih dvaju ugovora o darovanju (pravna pravila bivšeg OGZ-a), da bi bili valjani, ti ugovori trebali biti zaključeni u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave,

- da kada se pregledaju ovi darovni ugovori vidljivo je da je darovateljici UE **.**.2000. pred javnim bilježnikom tek ovjeren njen potpis, odnosno rukoznak, a dana 22.9.2003. darovatelju BE samo ovjeren potpis, pa ovi ugovori nisu sklopljeni u propisanom obliku, slijedom čega niti ne mogu proizvoditi pravne učinke i

- da IE nikad nije stupio u suposjed darovane nekretnine, pa ga nije mogao ni predati svojoj pravnoj slijednici FEN, slijedom čega je i njoj učinjeno konsenzualno darovanje.

5. Međutim, osporavajući osnovanost zahtjeva tužiteljice, IE, pravni prednik sada 1.-tuženice TE, 2.-tuženice FEN i 3. -tuženika VE i sama 2.-tuženica FEN (tada 4. -tuženica), naveli su, u bitnom, da je Ugovor o darovanju nekretnina od 20.11.2000. bio i ostao u cijelosti zakonit, te je IE valjanim putem stekao svoj suvlasnički dio u predmetnoj nekretnini, kojim je dalje slobodno raspolagao. To je priznala i tužiteljica prilikom saslušanja u svojstvu tuženice u parničnom postupku pred ovim sudom broj: P-12359/02 (roč. zapisnik od 8.7.2004.), kada je navodila i da bi otkupila suvlasnički dio od BE, ali da nije imala novčanih sredstava za to. Također, upravo iz ovih iskaza stranaka proizlazi da do predaje suposjeda stana nije došlo, jer je tužiteljica sprječavala IE, a kasnije i njegove pravne slijednike, da izvršavaju suposjed predmetne nekretnine. Odredba čl. 943. OGZ-a, propisuje da za slučaj darovanja bez prave predaje darovane stvari, ugovor mora biti u pisanom obliku, što u ovom konkretnom slučaju i jest. Nadalje, neosnovani su navodi tužiteljice da bi i Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003., sklopljen između BE i FEN (2.-tuženica) također bio ništetan. Naime, tužiteljica pogrešno tumači da bi se ovdje radilo o konsenzualnom darovanju, pogotovo uzimajući u obzir da se radi o protupravnom sprječavanju vršenja faktičnog posjeda stana, odnosno smetanju suposjeda od strane tužiteljice i njezine obitelji, koja sad eto problematizira predaju istog tog suposjeda. Dakle, volja BE, kao darovatelja, je bila darovanje s predajom posjeda predmeta darovanja, s čime se FEN (2.-tuženica) kao obdarenica usuglasila, slijedom čega se evidentno radi o realnom ugovoru o darovanju, kod kojeg je samo čin sklapanja ugovora i usuglašavanja volje ugovornih strana odvojen od čina predaje predmeta darovanja, a za koju vrstu ugovora se ne propisuje obvezatan oblik, osim što se u čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima navodi da ugovor o darovanju nekretnina mora biti u pisanom obliku. Obzirom su svi ovdje pobijani ugovori sklopljeni u valjanom obliku, s ovjerenim potpisima, to ne mogu biti ništetni iz razloga kako to navodi tužiteljica.

6. Nadalje su naveli da je razlikovanje između konsensualnih i realnih darovanja upravo na ugovornim stranama, koji u svojoj dozvoljenoj slobodi ugovaranja, usuglašavaju kronologiju akta sklapanja ugovora i akta ispunjenja ugovora (predaje predmeta darovanja). Prema tome, ne znači da, ukoliko ne dođe naknadno do predaje stvari, i to zbog razloga za koje darovatelj ne odgovara, tada automatski to darovanje ide pod režim konsensualnih darovanja, jer bi to dovelo do suludih i kompliciranih situacija u kojima bi ugovorene strane sklopile ugovor o darovanju u jednom obliku, a naknadno, ovisno o (ne) ostvarenoj predaji stvari, morale sklapati isti taj ugovor u drugoj formi, jer eto se odjednom radi o konsensualnom darovanju. Upravo zato je za valjanost ugovora, pa i za definiranje konsensualnih i realnih darovanja, bitna stvarna volja ugovornih strana, odnosno je li volja darovatelja bila darovanje s predajom ili ne, jer je upravo u tome razlika u načinu sklapanja ugovora. Dakle, stvarna volja ovdje ugovornih strana, prvo pok. UE, a potom i BE je bila darovanje s predajom posjeda, tako se navodi i u predmetnim Ugovorima o darovanju, slijedom čega je i razvidno da se radi upravo o realnim darovnim ugovorima.

7. I 4.-tuženik ŽE i 5. -tuženica ČE su, zastupani po privremenom zastupniku, u odgovoru na tužbu naveli da osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu su, u bitnom, naveli da tužiteljica pogrešno tumači odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), obzirom da isti niti u jednom dijelu ne propisuje kako bi predmetni ugovori, da bi bili valjani, trebali bili zaključeni u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Upravo članak 943. OGZ-a propisuje kako "Iz darovne pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbenog prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.". Očito je namjera zakonodavca bila zahtijevati predaju darovane stvari, ali samo u slučaju usmenog oblika darovanja kako bi u tom slučaju usmeno darovanje bilo valjano, obzirom da inače isto treba biti u pisanom obliku, a što je upravo ovdje slučaj. Da je tome tako potvrđuje i sudska praksa pa tako primjerice Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. Rev 2405/1991-2 od 11.03.1992. godine navodi sljedeće: "U ovom se slučaju radi o ugovoru o darovanju, koji istina nije sklopljen u formi sudskog zapisnika, ali je sklopljen u pismenom obliku, te je na osnovi tog ugovora upisano i pravo vlasništva na daroprimku, u zemljišnim knjigama. Nedostatak forme (oblik sudskog zapisnika) u takovoj situaciji ne čini ugovor o darovanju pravno nevaljanim. Jednako tako, kad je darovni ugovor sačinjen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama, za njegovu valjanost nije odlučno da li je izvršena predaja darovanih nekretnina u posjed.". Dakle, zapravo ne postoji potreba za predajom darovane nekretnine, obzirom da ugovor o darovanju sklopljen između UE i BE jest sklopljen u pisanom obliku, te je IE i bio upisan u zemljišne knjige, a u svakom slučaju iz članka IV. predmetnog ugovora jasno proizlazi kako je Darovateljica imala jasnu namjeru predati Obdareniku posjed darovane nekretnine, no istu predaju je očigledno onemogućavala tužiteljica koja je i uselila u predmetni stan, zbog čega je IE bio prisiljen pokrenuti sudski postupak radi predaje u suposjed predmetne nekretnine protiv ovdje tužiteljice. Prema tome, isti ugovor, kao i ugovor o darovanju sklopljen između BE i VEN, sukladno OGZ-u, ispunjava sve pretpostavke za valjanost ugovora o darovanju nekretnine, neovisno o tome što nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.

8. Ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnina od 22.11.2000. (str. 4-6 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003. (str. 7-9 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.6.2008. (str. 10-11 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-10028/00 od 30.4.2003. (str. 12-14 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (str. 15-21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 22 i 201-203 spisa), tužbu od 27.11.2002. i zapisnik od 8.7.2004. u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-12359/02 (str. 23-25 i 26-28 spisa), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz na dan 27.11.2024. (str. 208-216 spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 5201/2019-4 od 22.12.2020. (str. 217-221 spisa).

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se u odnosu na predmetne ugovore o darovanju od 22. studenoga 2000. i 22. rujna 2003. primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj: 73/91.), za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražio se pisani oblik, a prema pravnom pravilu paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražio se oblik javnobilježničkog akta, time da je sudska praksa zauzela stav da oblik javnobilježničkog akta zamjenjuje oblik sudskog zapisnika.

11. Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 37/99., 22/00. i 73/00., dalje: ZV) propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, a prema čl. 15. st. 1. ZV-a samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

12. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi jasno proizlazi da je prava predaja (traditio vera) faktičan čin koji se zbiva:

- u slučaju kada je stjecatelj već u položaju da izvršava faktičnu vlast na stvari (ali nema neposredan posjed na toj stvari) samim očitovanjem volje prenositelja koji ima faktičnu vlast na stvari, a

- u slučaju kada stjecatelj nije u položaju da izvršava faktičnu vlast na stvari prenositeljevom voljnom predajom faktične vlasti stvari primatelju koji primitkom faktične vlasti stvari uspostavlja svoju faktičnu vlast stvari.

13. Iz tužbe i iskaza pok. BE u priklopljenom predmetu ovoga suda poslovni broj: P-12359/02 jasno proizlazi da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju nekretnina između pok. UE i njega, kao daroprimatelja, on nije bio u posjedu 1/4 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja suvlasništvo u 1/2 dijela dvosobnog stana u [adresa], na I. katu, površine 74m2, a niti je u posjedu navedenog suvlasničkog dijela predmetnog stana bio 22. rujna 2003., dakle u trenutku da je, kao darodavatelj, sklopio Ugovor o darovanju nekretnina s 2.-tuženicom FEN, predmetom kojega je upravo onaj suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je bio i predmetom Ugovora o darovanju koji je sklopljen između njega i pok. UE.

14. Naime, u spomenutoj tužbi radi predaje u posjed i isplatu naknade za korištenje 1/2 dijela naprijed navedenog stana, protiv tuženice i dr., pok. IE je naveo da su tuženici uselili u naprijed navedeni stan 1. prosinca 1999. godine.

15. Nadalje, pok. IE je na ročištu od 8. srpnja 2004. u spomenutom predmetu iskazao, u bitnom, da on nije imao ključeve predmetnog stana i da ih nije imala niti njegova prednica UE, jer je u stanu živio neki podstanar sve do kada je ĐE, koji je prodao stan ovdje tužiteljici, a tamo 1.-tuženici FE, uveo istu u posjed cijelog stana. Naveo je i da nikada od ovdje tužiteljice nije tražio da mu preda ključeve predmetnog stana. Mislio je to riješiti mirnim putem.

16. U iskazu na ročištu od 12. svibnja 2014. u spomenutom predmetu, pok. IE iskazao je, u bitnom, da je prije nego što je došlo do tog postupka (tužba u tom predmetu podnijeta je 27. studenoga 2002.) u dva navrata pokušao doći u posjed stana. U ta dva navrata ovdje tužiteljica ga je pustila u stan i razgovarali su kako bi se pokušali dogovoriti, do toga nije došlo i kako je pokrenut postupak on nije pokušavao ući u stan. Zapravo je nakon toga pokušao u par navrata stupiti u kontakt i zvonio je na vrata, ali mu se nitko nije javljao, niti otvarao, više nije niti telefonskim putem uspio stupiti u kontakt. Svoju polovicu stana darovao je svojoj kćeri koja je nakon toga stan prodala trećoj osobi.

17. Budući da pok. IE u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju s UE nije bio u položaju da izvršava faktičnu vlast nad predmetnim stanom, a niti je to bio u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju s FEN, to samim očitovanjem volje (sadržanim u čl. IV. Ugovora o darovanju nekretnina od 22.11.2000. i Ugovora o darovanju nekretnina od 22.9.2003.) da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom njegovog zaključenja, nije moglo doći do prave predaje u smislu odrede čl. 15. st. 1. ZV-a.

18. Nadalje, imajući u vidu sadržaj spomenute tužbe i iskaza pok. BE u konkretnom slučaju nije moglo doći ni do prijenosa faktične vlasti, budući da pok. UE tu vlast nije ni imala u trenutku sklapanja Ugovora, jer nije imala ni ključ od predmetnog stana u kojemu je tada živjela tužiteljica, pa tu vlast nije mogla ni prenijeti na pok. IE, koji ju onda nije mogao prenijeti ni na FEN.

19. Kako se, dakle, u konkretnom slučaju radi o darovanju bez prave predaje, predmetni ugovorio o darovanju sklopljeni između pok. UE i pok. BE, a potom između pok. BE i FEN trebali su biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili sudskog zapisnika, pa kako nesporno nisu sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili sudskog zapisnika, već je na Ugovoru o darovanju nekretnine od 22. studenoga 2000. samo ovjeren rukoznak pok. UE, a na Ugovoru o darovanju nekretnine od 22. rujna 2003. samo potpis pok. BE, to su isti ništavi i slijedom toga ne proizvode pravne učinke sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme njihovog sklapanja.

20. Nadalje, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige na str. 15-21 spisa, izvatka iz zemljišne knjige na str. 22 spisa, izvatka iz zemljišne knjige na str. 201-203 spisa i izvatka iz zemljišne knjige povijesni prikaz na str. 208-216 spisa proizlazi:

- da se pok. IE, provedbom rješenja ovoga suda Z-1305/01, upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine na suvlasničkom dijelu pok. UE temeljem predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine od 22. studenoga 2000. i

- da se potom 2.-tuženica FEN, provedbom rješenja ovoga suda broj: Z-37358/04 upisala kao suvlasnik predmetne nekretnine na suvlasničkom dijelu pok. BE temeljem predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine od 22. rujna 2003..

- da je potom na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine 2. -tuženice FEN, a temelju tužbe iz ovog predmeta (ranijeg broja P-1357/16), provedbom rješenja ovoga suda broj: Z-8743/16 zabilježen spor i

- da se potom CE, provedbom rješenja ovoga suda broj: Z-39454/2021, a povodom prijedloga zaprimljenog 16. srpnja 2021., upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine na suvlasničkom dijelu 2. -tuženice FEN temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17.6.2008., tabularne izjave od 17.7.2008., ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine od 17.3.2020., aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7.5.2021., i aneksa 2. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9.7.2021. godine.

21. Budući da je ovaj sud iz naprijed navedenih razloga prihvatio zahtjeve tužiteljice za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora o darovanju, to je prihvatio i zahtjeve tužiteljice za ovlaštenjem da zatraži i ishodi uknjižbu brisanja prava vlasništva na gore navedenom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine s imena i vlasništva BE i 2. -tuženice FEN, kojima je pravo vlasništva uknjiženo na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01 i Z-37358/04, kao i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01, a što su 1.-tuženica TE, 2.-tuženica FEN i 3.-tuženik AE, dužni trpjeti.

22. Pritom valja kazati da je tužiteljica zainteresirana osoba, jer predmetni darovni ugovori za nju proizvode učinak, budući da posredno djeluju na njen pravni i ekonomski položaj.

23. Naime, tužiteljica bi predmetni stan bila dužna predati u suposjed pravnim sljednicima suvlasničkog dijela pok. UE koji to od nje zahtijevaju, a u slučaju odbijanja te predaje bila bi dužna, u slučaju postavljanja takvog zahtjeva, platiti im i naknadu koristi iz odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. u daljnjem tekstu: ZVDSP).

24. Međutim, bez odluke o tome jesu li predmetni darovni ugovori ništetni, tužiteljica ne može pouzdano znati tko su pravni sljednici pok. UE, da li njeni knjižni sljednici ili njeni nasljednici (4.-tuženik ŽE i 5. -tuženica ČE prema rješenju o nasljeđivanju na str. 12-14 spisa).

25. Nadalje, treća osoba iz odredbe čl. 109. st. 1. ZOO-a, dakle zainteresirana da se ugovor o darovanju sklopljen između drugih osoba utvrdi ništavim, ima pravo u istom postupku, u kojem zahtjeva utvrđenje ništavosti ugovora, tražiti od suda i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije upisa izvršenih na temelju tog ništavog ugovora, jer se u tom slučaju radi o otklanjanju posljedica ništetnosti ugovora u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO, pa krug osoba koje su ovlaštene tražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ništetnog ugovora, nije ograničen samo na knjižnog prednika, jer nije riječ o brisovnoj tužbi (u tom smislu i VSRH u Rev-779/2023-2 od 24. siječnja 2024.).

26. I naposljetku valja kazati da je zabilježba ovog spora (ranijeg broja P-1357/16) prethodila upisu CE, pa činjenica da je on uknjižen na predmetnom suvlasničkom dijelu iza FEN nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva tužiteljice za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01.

27. Naime, odredbom čl. 81. st. 2.. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13.), važećeg u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, jednako kao i odredbom čl. 86. st. 2. sada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.) propisano je da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

28. Odluka o troškovima postupka tužiteljice i tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29. Tužiteljici je trošak priznat prema vrijednosti predmeta spora od 1.094,96 eura, ranijih 8.250,00 kuna, budući da je tužiteljica u tužbi kao vrijednost predmeta spora navela iznos od 11.000,00 kuna, a predmetni zahtjevi predstavljaju tri od četiri koja je u tužbi postavila (zahtijevala je utvrđenje ništetnim dva darovna ugovora, kupoprodajnog ugovora u odnosu na koji je predmet razdvojen i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe rješenja Z-1305/01).

30. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), pribave rješenja o nasljeđivanju od 25 bodova (Tbr. 36. st. 3. OT), sastava podnesaka od 2.5.2016., 26.9.2016., 7.3.2017., 16.6.2021., 5.4.2023. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), sastava žalbi od 28.7.2023. i 12.6.2024. od po 37,50 bodova (Tbr. 10. toč. 4. OT), sastava podnesaka od 27.11.2024. i 11.12.2024. od po 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 28.11.2024. i 14.1.2025. od po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (300,00 eura) 1.500,00 eura.

31. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 9.6.2016., 27.9.2017., 13.6.2018. (u troškovniku omaškom napisano 13.6.2016.) i 11.10.2018., koji sadržajno predstavljaju požurnice, jer isti ni na koji način nisu utjecali na odluku suda u ovoj pravnoj stvari, time nisu bili ni potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

32. Nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 17.4.2018., budući da se isti odnosi na razdvojeni postupak P-519/18, a ne na ovaj postupak koji je u tom trenutku bio u prekidu.

33. Nije joj priznat ni trošak zahtjeva za izuzeće suca, budući da s tim zahtjevom tužiteljica nije uspjela, pa je za zaključiti da taj zahtjev nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

34. Naprijed navedenom trošku tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, trošak pristojbe na ovu presudu u iznosu od 39,82 eura (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.) i trošak prijevoda u iznosu od 39,42 eura prema računu na str. 228 spisa na iznos od 297,00 kuna.

35. Tužiteljici nije priznat trošak prijevoda prema računu na str. 227 spisa, jer tužiteljica nije dostavila dokaz da je taj račun, na kojemu je naveden rok plaćanja 8 dana od primitka računa, doista i platila.

36. Naprijed navedeni trošak u ukupnom iznosu od 1.619,06 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP- a, "Narodne novine", broj: 80/22., dalje: ZID ZPP/22), tuženici su dužni nadoknaditi tužiteljici na jednake dijelove (čl. 161. st. 1. ZPP-a).

37. Trošak predujma postavljanja (119,46 eura) i rada (562,50 eura) privremenog zastupnika u ukupnom iznosu od 681,96 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP/22), dužni su tužiteljici nadoknaditi 4.-tuženik ŽE i 5. -tuženica ČE (čl. 161. st. 4. ZPP-a).

38. Naime, odvjetniku Dejanu Pavloviću valjalo je, prema naprijed navedenoj vrijednosti predmeta spora od 1.094,96 eura, priznati trošak privremenog zastupanja 4. -tuženika ZE i 5.-tuženice ČE, prema OT (VSRH u Rev- 1013/2021-2 od 22.3.2023.) i to trošak sastava podneska od 11.12.2024. od 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 28.11.2024. i 14.1.2025. od po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 225 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 450 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (112,50 eura) 562,50 eura.

39. Preostali iznos uplaćenog predujma vratiti će se tužiteljici po pravomoćnom okončanju ovog postupka.

40. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

41. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na presudu (39,82 eura)

II. Pun. 1.-3.-tuženika

III. Priv. zastupniku 4. i 5.-tuženika