REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-997/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja PREVODITELJSKI CENTAR d.o.o., Zagreb, Amruševa 19/2, OIB: 92998723973, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Josipa Galjufa 1, protiv tuženika DIV GRUPA d.o.o., Samobor, Bobovica 10/a, OIB: 3389075581, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji i da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 255,35 EUR, koja je prijavljena u predstečajnom postupku na tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St- 1329/2022 pod rednim brojem 337.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 255,35 EUR prema rješenju o potvrđivanju predstečajnog sporazuma od 16. lipnja 2023. koje je doneseno u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1329/2022, i to na način da isplati kao slijedi:

- iznos 2,55 EUR na dan 31. prosinca 2024.,

- iznos 2.55 EUR na dan 31. ožujka 2025.,

- iznos 2.55 EUR na dan 30. lipnja 2025.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. rujna 2025.,

- iznos 2,55 EUR na dan 31. prosinca 2025.,

- iznos 2,55 EUR na dan 31. ožujka 2026.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. lipnja 2026.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. rujna 2026.,

- iznos 2,55 EUR na dan 31. prosinca 2026.,

- iznos 2,55 EUR na dan 31. ožujka 2027.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. lipnja 2027.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. rujna 2027.,

- iznos 2,55 EUR na dan 31. prosinca 2027.,

- iznos 2,55 EUR na dan 31. ožujka 2028.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. lipnja 2028.,

- iznos 2,55 EUR na dan 30. rujna 2028..

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2028.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2029.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2029.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2029.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2029.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. siječnja 2030.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2030.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2030.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2030.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2031.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2031.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2031.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2031.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2032.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2032.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2032.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2032.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2033.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2033.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2033.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2033.,

- iznos 4,87 Eura na dan 31. ožujka 2034.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2034.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2034.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2034.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2035.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2035.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2035.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2035.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2036.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2036.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2036.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2036.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2037.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2037.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2037.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2037.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2038.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2038.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. rujna 2038.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. prosinca 2038.,

- iznos 4,87 EUR na dan 31. ožujka 2039.,

- iznos 4,87 EUR na dan 30. lipnja 2039.,

- iznos 5,14 EUR na dan 30. rujna 2039.

III. Nalaže se tuženiku nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 591,39 EUR sa zateznim kamata koje teku od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za platež parničnih troškova u iznosu od 13,27 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 59,73 EUR na ime nastalih troškova ovršnog postupka, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 21. siječnja 2019. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Slavko Remenarić iz Samobora, Trg kralja Tomislava 10, je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-5/19 od 28. siječnja 2019. (listovi 1. – 4. spisa).

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor (list 8. spisa) zbog čega je javni bilježnik proslijedio spis sudu Općinskom sudu u Novom Zagrebu.

3. Općinski sud u Novom Zagrebu donio je rješenje posl. br. Povrv-251/19-2 od 18. veljače 2019. (list 24. spisa), kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno je navedenim rješenjem riješeno da se Općinski sud u Novom Zagrebu oglašava stvarno nenadležnim, te da će se predmet, po pravomoćnosti, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

4. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu – list 8. spisa) pobijao rješenje o ovrsi u cijelosti. Naveo je da tuženik nema knjižen račun br. 1085-01-1. Istakao je da je usluga otkazana prije nego što je izvršena te da će o navedenom dostaviti dokaze.

5. Tužitelj u podnesku od 18. ožujka 2019. ističe da je tuženik naručio usluge prijevoda, prihvatio ponudu i tražio tužitelja da mu pošalje račun. Usluga prijevoda, po ponudi, tuženik je prihvatio 31. listopada 2018. u 14.51, dostavu računa tuženik je zatražio isti dan u 14.56, a tek kasnije istog tog dana u 15.22 ovršenik je opozvao prihvat ponude i zatražio storniranje računa. Poziva se na čl. 263. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je ugovor sklopljen, zbog čega je tuženik dužan platiti usluge prijevoda temeljem utuženog računa.

6. U nastavku postupka sud je održao pripremno ročište 30. lipnja 2020. na kojem je zaključio prethodi postupak, održao glavnu raspravu te zaključio glavnu raspravu (listo 42. – 44. spisa).

7. Stoga je sud donio prvostupanjsku presudu posl. br. Povrv-1528/19 od 8. srpnja 2020. (listovi 48. – 54. spisa) kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 1.500,00 kn sa zateznim kamatama i ovršne troškove od 412,50 kn sa zateznim kamatama (t. I. izreke presude). Navedenom presudom sud je, također, ukinuo platni nalog u odnosu na dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zateznim kamatama (t. II. izreke presude). Navedenom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 k (t. III. izreke presude).

8. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik (listovi 58. i 59. spisa).

9. Odlučujući o žalbi tuženika, Visoki trgovački sud RH donio je rješenje posl. br. Pž-3667/20-3 od 19. srpnja 2021. (listovi 69. – 72. spisa) kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu od 8. srpnja 2020. u pobijanim dijelovima pod t. I. i III. izreke te je u navedenim dijelovima predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

10. U podnesku od 12. studenoga 2021. (list 79. spisa) tuženik je naveo da ne može prihvatiti činjenicu da je tužitelj u vremenu od 14.51 (prihvat ponude) do 15.22 (raskid) istoga dana imamo ikakvih troškova. Ističe da je kratak rok između sklapanja i raskida ugovora zbog čega nije životno i logično da je u tom razdoblju tužitelj uspio naručiti vanjski prijevod i da mu je prijevod isporučen. Ističe da tužitelj nije dokazao da je platio vanjsku uslugu. Predložio je da se tuženika obveže na dostavu ponuda vanjskih suradnika na temelju kojih je formirao cijenu te je li tužitelj podmirio vanjskim suradnicima njihove usluge.

11. Tuženik je u podnesku od 14. ožujka 2022. (listovi 84. i 85. spisa) naveo da on ima pravo raskinuti ugovor sve dok djelo nije dovršeno. Poziva se na čl. 619. Zakona o obveznim odnosima. Istakao je da tužitelj nije dokazao da je u vremenu od 14.51 do 15.22 imao ikakvih troškova.

12. S obzirom na to da je rješenjem ovog suda posl. br. St-1329/22 od 27. travnja 2022. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom, to je sud rješenjem posl. br. Povrv-1816/21 od 29. travnja 2022. (listovi 117. i 118. spisa) utvrdio da je nastupio prekid postupka. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 8. svibnja 2022.

13. Nastavak postupka tužitelj je predložio u podnesku od 2. studenoga 2023. (list 119. spisa) uz koji je dostavio rješenje ovog suda posl. br. St-1329/22 od 23. studenoga 2022. (listovi 120. – 418. spisa).

14. Zbog navedenog, sud je donio rješenje o nastavku postupka od 23. kolovoza 2024. (listovi 419. – 422. spisa) koje je postalo pravomoćno 24. rujna 2024. (potvrda pravomoćnosti/ovršnosti – listovi 426. i 427. spisa).

15. Podneskom od 9. rujna 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je predložio da sud utvrdi postojanje i osnovanost tražbine tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 225,35 EUR, koja je prijavljena u predstečajnom postupku nad tuženikom kao i da naloži tuženiku da naknadi tužitelju navedeni iznos prema rješenju o potvrđivanju predstečajnog sporazuma od 16. lipnja 2023. Navedeni podnesak tužitelja od 9. rujna 2024., tuženik je zaprimio 15. listopada 2024. (potvrda o otpravku između listova 427. i 428. spisa).

16. U podnesku od 30. siječnja 2025. (listovi 428. i 429. spisa) tuženik se ponovno pozvao na čl. 619. Zakona o obveznim odnosima. Ponovio je da tužitelj nije dokazao da je u razdoblju od 14.51 do 15.22 imao ikakvih troškova. Pozvao se na čl. 8. Zakona o obveznim odnosima.

17. Sud je održao ročište za glavnu raspravu 10. veljače 2025. (listovi 430. i 431. spisa) na koje je pristupio tužitelj, po punomoćniku, dok tuženik nije pristupio, iako je uredno pozvan.

18. Tijekom postupka sud je pročitao račun tužitelja br. 1085-01-1 od 31. listopada 2018. (list 6. spisa), račun tužitelja br. 1088-01-1 od 2. studenoga 2018. (list 7. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 9. – 19. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 20. i 21. spisa), e-mail korespondencije između stranaka (listovi 27. – 34. spisa), saslušao zastupnicu po zakonu tužitelja ĆF na glavnoj raspravi 23. ožujka 2022.(listovi 89. i 90. spisa), račun Bekos d.o.o. (list 113. spisa), rješenje ovog suda posl. br. St-1329/2022 od 23. studenoga 2022. (listovi 120. – 418. spisa).

19. Raspravnim rješenjem od 10. veljače 2025. sud je odbio sve preostale, predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica (list 431. spisa). Navedeno posebice stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenjem meritorne odluke. Time na odluku u ovoj pravnoj stvari i donošenje meritorne odluke nisu od utjecaja ponude vanjskih suradnika, koje su eventualno utjecale na formiranje cijene tužitelja i vrijeme trajanja ugovora, kao i činjenica je li usluga trećima plaćena. Ovo stoga jer se ovdje radi o obveznom odnosu između samo stranaka ovoga predmeta dok je prihvatom ponude tuženik prihvatio i cijenu koju je tužitelj zahtijevao. Pritom valja navesti da je tuženik od tužitelja tražio veoma brzo izvršenje usluge (usluga naručena i ponuda prihvaćena 31. listopada 2018., oko 14 h) dok se izvršenje tražilo 2. studenoga 2018., a 1. studeni jest neradni dan u Republici Hrvatskoj. S navedenim u vezi, a i zbog brzine i efikasnosti postupanja, ne može se shvatiti opravdanim i osnovanim postupanje tuženika da samo pute e-maila, nakon 15 h i nakon prihvaća ponude otkazuje ponudu koja se treba izvršiti već sljedeći radni dan. Naime, tuženik je trebao postupiti na način da provjeri je li tužitelj zaprimio njegov e- mail o otkazu usluge, odnosno izvršiti nekakvu telefonsku komunikaciju radi provjere stanja u kojem se nalazi usluga i rad koje bi mu tužitelj trebao pružiti.

20. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Uvidom u e-Oglasnu ploču sudova vidljivo je da je rješenjem ovog suda od 16. lipnja 2023. potvrđen plan restrukturiranja kojim se dužnik obvezao namiriti vjerovnike. Navedeno rješenje od 16. lipnja 2023., potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2555/23 od 19. rujna 2023. Navedeno drugostupanjsko rješenje objavljeno je na e-Oglasnoj ploči sudova 26. listopada 2023. Tužitelj je predložio nastavak postupka podneskom od 2. studenoga 2023. Zbog navedenog, valja zaključiti da je pravovremeno tužitelj predložio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari, sve analognom primjenom odredbe iz čl. 269. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024. - dalje u tekstu SZ). Ujedno, iz rješenja ovog suda, posl. br. St-1329/22 od 23. studenoga 2022. (listovi 120. – 418. spisa) vidljivo je da je tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom, kao dužnikom u iznosu od 255,35 EUR / 1.923,95 kn, a da je tražbina u cijelosti osporena i od strane dužnika s obrazloženjem da dužnik (ovdje tuženik) nema proknjiženu obvezu i povjerenika uz obrazloženje da dužnik nema evidentiranu obvezu u poslovnim knjigama (posebice uvid u list 166. spisa, t. 337. osporenih tražbina). Navedenim rješenjem u obrazloženju, pod t. IV., podtočka 55. upućen je vjerovnik osporene tražbine (ovdje tužitelj) u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma pokrenuti parnicu protiv predstečajnog dužnika radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 255,35 EUR / 1.923,95 kn, odnosno nastaviti parnicu ako je parnica već pokrenuta, jer će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice radi utvrđenja osporene tražbine u navedenom iznosu (posebice uvid u list 225. spisa).

22. Uvidom u e-Oglasnu ploču sudova vidljiva je prijava tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku, ovdje tužitelja, od 5. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 255,35 EUR / 1.923,95 kn, a što se odnosi na iznos glavnice od 199,08 EUR / 1.500,00 kn i kamate u iznosu od 56,27 EUR / 423,95 kn. Iz prijave tražbine proizlazi da se odnosi na ovosudni predmet posl. br. Povrv-1816/2021, dakle, upravo na ovaj predmet. Ujedno iz prijave tražbine proizlazi da se odnosi na račun tužitelja br. 1085- 01-1 i br. 1088-01-1, a sve po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića, posl. br. Ovrv-5719 od 28. siječnja 2019, dakle odnosi se upravo na utužene račune u ovom predmetu te na u ovom predmetu podnesen prijedlog za ovrhu i doneseno rješenje o ovrsi od 28. siječnja 2019., a koje je rješenje o ovrsi kao i utužene račune tužitelj dostavio sve uz prijavu tražbine (listovi 443. - 445. ). Stoga valja zaključiti da je tužitelj u predstečjanom postupku nad tuženikom, kao predstečajnim dužnikom, prijavio upravo tražbinu iz ovoga predmeta, a koja tražbina mu je osporena, zbog čega su ostvareni uvjeti za vođenje ove parnice, sve primjenom odredbi iz čl. 68. st. 1. SZ- a u vezi s čl. 50. st. 2. i 3. te čl. 269. st. 2. SZ-a.

23. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje osnovanim tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 255,35 EUR, koja je prijavljena u predstečjanom postupu nad tuženikom, kao dužnikom, koji se vodi pred ovim sudom, pod posl. br. St-1329/22, pod red. br. 337, kao i zahtjev za isplatu navedenog iznosa po rješenju o potvrđivanju predstečajnog sporazuma od 16. lipnja 2023.

24. Između stranaka nije sporno da je tuženik naručio usluge prijevoda od tužitelja. Između stranaka nije sporno da je tužitelj poslao ponudu tuženiku. Između stranaka nije sporno da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja. Između stranaka nije sporno da je tuženik nakon prihvata ponude otkazao ugovor.

25. Između stranaka sporan je osnov i visina.

26. Uvidom u račun tužitelja br. 1085-01-1 od 31. listopada 2018. vidljivo je da je tužitelj fakturirao tuženiku uslugu za troškove prijevoda na makedonski, rumunjski, bugarski i ukrajinski jezik u ukupnom iznosu od 273,70 EUR / 2.062,50 kn. Dospijeće plaćanja navedenog računa je 1. studenog 2018. (list 6. spisa).

27. Uvidom u račun tužitelja br. 1085-01-1 od 2. studenoga 2018. vidljivo je da je tužitelj tuženiku stornirao uslugu prijevoda na rumunjski jezik u iznosu od 74,66 EUR / 562,50 kn (list 7. spisa).

28. Umanji li se iznos iz računa br. 1085-01-1 od 273,70 EUR za iznos koji je storniran računom br. 088-01-1 za iznos od 74,66 EUR dolazi se do iznosa od 199,04 EUR /1.499,67 kn. Utuženi iznos u ovom predmetu jest 199,08 EUR / 1.500,00 kn. Zbog konverzije kuna u eure i eura u kune, radi se o istom utuženom iznosu.

29. Sud je saslušao zastupnicu po zakonu tužitelja ĆF na glavnoj raspravi 23. ožujka 2022. (listovi 89. i 90. spisa) koja je navela da je za potrebe predmeta angažirala vanjske suradnike. Tuženik im se obratio e-mailom te zatražio prijevod na četiri jezika. Tuženiku su poslali ponudu. Tuženik je prihvatio ponudu. Obavijestili su tuženika da za tri jezika prijevod moru organizirati do 2. studenoga 2018., a za jedan jezik do 5. studenoga 2018. Takva ponuda je prihvaćena od strane tuženika. Sljedeći dan je bio neradan dan i tužitelj je radio skraćeno te je radno vrijeme i završio odmah iza 15 h nakon što je tuženiku dostavio račun. E-mail tuženika vidjeli su tek 2. studenoga 2018. te su tuženika obavijestili da može otkazati samo jedan nedovršeni prijevod dok su vanjski suradnici druge prijevode već dostavili. Istakla je da je tužitelj platio honorar vanjskim suradnicima. Navela je da je tuženik trebao telefonskim putem provjeriti je li tužitelj zaprimio e-mail.

30. Iskaz zakonske zastupnice tužitelja ĆF sud je prihvatio u cijelosti, kao istinit, jer je iskazivala životno, logično, uvjerljivo te jer je iskazivala suglasno sa svim navodima iz isprav au spisu, a posebice iz e-mail korespondencije između stranaka.

31. Iz e-mail korespondencije tužitelja s Bekos d.o.o. od 31. listopada 2018. u 15 h vidljivo je da je tužitelj naručio vanjske usluge prijevoda za bugarski, ukrajinski i makedonski jezik.

32. Iz računa Bekos d.o.o. (list 113. spisa) vidljivo je d je Bekos d.o.o. tužitelju za usluge prijevoda na bugarski, ukrajinski i makedonski jezik naplatio iznos od 171,78 EUR / 1.292,00 kn, a koji iznos je tužitelj i podmirio Bekos d.o.o. (listovi 114. – 116. spisa – posebice t. 15. na listu 115. spisa).

33. Prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

34. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

35. Prema odredbi iz čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

36. Prema odredbi iz čl. 262. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

37. Prema odredbi iz čl. 262. st. 3. ZOO-a prihvat će može povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o prihvatu ili istodobno s njom.

38. Između stranaka nije sporno da tužitelj nije od tuženika prvo primio ponudu o povlačenju ili da je ponudu o povlačenju primio istodobno s prihvatom ponude, zbog čega se valja zaključiti da je tuženik prihvatio ponudu u trenutku kada je tužitelj primio izjavu ponuđenika (ovdje tuženika) da prihvaća ponudu, sve primjenom odredbe iz čl. 262. st. 1. ZOO-a.

39. Prema odredbi iz čl. 252. st. 1. ZOO-a ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

40. S obzirom na to da između stranaka nije sporno da je tužitelj primio izjavu tuženika da prihvaća ponudu, a da je izjavu o povlačenju prihvaćanja ponude primio nakon izjave o prihvaćanju ponude, a ne zajedno sa samom izjavom o prihvaćanju ponude ili prije same izjave o prihvaćanju ponude, to je primjenom odredbe iz čl. 252. st. 1. ZOO-a valjalo zaključiti da je ugovor između stranaka sklopljen te da tuženik više ne može povući prihvat ponude.

41. Ugovor sklopljen između stranaka, kojim tuženik od tužitelja naručuje prijevode na strane jezike, a tužitelj se za tuženika obvezuje izvršiti naručene prijevode, dok se tuženik obvezuje tužitelju platiti za izvršen rad ugovorenu naknadu, valja tumačiti kao ugovor o djelu.

42. Prema odredbi iz čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

43. Ugovor o djelu uređen je odredbama čl. 590. – 619. ZOO-a.

44. Prema odredbi iz čl. 619. ZOO-a, a na koju i upućuje Visoki trgovački sud RH u svom ukidnom rješenju posl. br. Pž-3667/20-3 od 19. srpnja 2021., propisano je da sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali u tom slučaju dužan je isplatiti izvođaču ugovornu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

45. Iz e-mail korespondencije između stranaka (listovi 27. i 32. spisa) vidljivo je da tužitelj traži tuženika uslugu prijevoda na rumunjski, bugarski, ukrajinski i makedonski jezik, do 2. studenoga 2018. Ujedno je vidljivo da mu na zahtjev za uslugu, tužitelj odgovara da će troškovi ukupno iznositi 1.600,00 kn, uvećano za PDV-e, s rokom isporuke do 2. studenoga, osim rumunjskom koji će biti gotovo 5. studenoga. Na takvu ponudu tužitelja, tuženik odgovara u e-mailu 31. listopada 2018., u 14.51 (posebice list 31. spisa) na način da navodi da je suglasan s ponudom te pita kada treba platiti. Daljnja komunikacija odnosi se na izdavanje računa. U e-mailu od istoga dana, u 15.22 tuženik tužitelju otkazuje ugovor (posebice uvid u listova 29. i 30. spisa). U nastavku tužitelj odgovara da je vidio e-mailove 2. studenoga 2018. te da zbog toga jedino može otkazati prijevod na rumunjski dok su ostali prijevodi dogovoreni i očekuju se svaki čas. Daljnja e-mail komunikacija odnosi se na radno vrijeme do 15 h odnosno 16 h. Dakle, iz naveden e-mail korespondencije između stranaka valja zaključiti da se tuženik prvi obratio tužitelju, da je tužitelj tuženiku dao ponudu, da je tuženik prihvatio ponudu, a da je potom nešto kasnije otkazao sklopljeni ugovor (ugovor je sklopljen u trenutku kada je tužitelj primio izjavu tuženika o prihvaćanju ponude – 31. listopada 2018. u 2.51).

46. Iz ponude od 31. listopada 2018., u 14.02 vidljivo je da je ponuda dana na iznos od 1.650,00 kn, uvećano za PDV-e, odnosno upravo na iznos na koji je i ispostavljen utuženi račun tužitelja br. 1085-01-1 od 31. listopada 2018. (list 32. u vezi s listom 6. spisa). Upravo je taj iznos iz ponude tužitelj i prihvatio u svom mailu od istoga dana, u 14.51 (posebice list 31. spisa), a čime je između stranaka dogovorena usluga prijevoda i iznos naknade koju je tuženik dužan platiti tužitelju za izvršenu uslugu i rad. Zbog navedenog, a sve primjenom odredbe iz čl. 590. u vezi s čl. 619. ZOO-a, tuženik je dužan tužitelju podmiriti upravo ugovoreni iznos na ime ugovorene naknade po prihvaćenoj ponudi.

47. Kako je tužitelj na vrijeme uspio otkazati prijevode na rumunjski jezik, koji su iznosili 450,00 kn, uvećano za PDV-e, odnosno 562,50 kn, to je tuženik tužitelju dužan na temelju odredbe iz čl. 619. ZOO-a platiti upravo utuženi iznos, suprotno svim osporavanjima tuženika.

48. Kao što je već obrazloženo u prijavi tražbine tužitelj navodi da traži iznos od 1.500,00 kn na ime glavnice i iznos od 423,95 kn na ime kamata, a po čemu i uređuje tužbeni zahtjev u podnesku od 9. rujna 2024. (listovi 423. – 425. spisa). Navedeni podnesak je uredno dostavljen tužbeniku, što je, također, već obrazloženo, te ga tuženik nije osporavao u nastavku postupka, a niti je pristupio na ročište za glavnu raspravu. Naime, sud je utvrdio osnovanom glavnicu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn. Na glavnicu tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana počev nakon dospijeća pa do otvaranja predstečajnog postupka, a koje kamate tuženik, po visini, nije osporio.

49. S obzirom na to da je u predstečjanom postupku tužitelj prijavio tražbinu, da je tražbina u cijelosti osporena, da se prijavljena i osporena tražbina odnosi upravo na u ovom predmetu utuženi iznos, uvećano za kamate, to je valjalo utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja prema tuženiku u iznosu od 255,35 EUR, a koja tražbina je prijavljena i osporena u predstečajnom postupku koji se vodi na tuženikom, kao dužnikom, pred ovim sudom, pod posl. br. St-1329/22, pod red. br. 337.

50. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

51. S obzirom na to da je sud utvrdio osnovanom tražbinu u navedenom iznosu, to je naložio tuženiku platiti tužitelju navedeni iznos, sve po rješenju o potvrđivanju predstečajnog sporazuma od 16. lipnja 2023. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

52. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife). Stoga, a kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tužitelju je valjalo priznati trošak sastava podneska od 12. ožujka 2019. u iznosu od 50,00 EUR, 8. listopada 2021. u iznosu od 50,00 EUR, 19. travnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR i 9. rujna 2022. u iznosu od 50,00 EUR, sve na temelju Tbr. 8.1. Tarife, sastava podneska od 2. studenoga 2023. u iznosu od 12,50 EUR na temelju Tbr. 8.4. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištima 30. lipnja 2020., 14. listopada 2021., 25. studenog 2021., 23. ožujka 2022. i 10. veljače 2025., za svako iznos od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Slijedom iznesenog, valjalo je tužitelju dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 462,50 EUR, uvećano za PDV-e, odnosno 578,12 kn. Nadalje, tužitelju je valjalo dosuditi i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Time je tužitelju valjalo ukupno dosuditi troškova parničnog postupka u iznosu od 591,39 EUR, a na troškove parničnog postupka dosuditi zatezne kamate počev od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. III. Izreke presude.

53. Nadalje, s obzirom na to da tužitelj na ime sudske pristojbe na presudu potražuje iznos od 26,54 EUR, dok sudska pristojba pravilno iznosi, a kako je i suđena, 13,27 EUR, to je za taj dio razlike valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka tužitelja u iznosu od 13,27 EUR sa zateznim kamatama, zbog čega je odlučeno kao u t. IV. Izreke presude.

54. U troškovniku tužitelja koji je predan na glavnoj raspravi 10. veljače 2025. tužitelj potražuje i nastale troškove ovršnog postupka od 59,73 EUR (list 432. spisa). Međutim, uvidom u prijavu tražbine u predstečajnom postupku nije vidljivo da je tužitelj u predstečajnom postupku koji se vodio nad tuženikom, kao dužnikom, prijavio tražbinu po toj osnovi i u tom iznosu, već da je samo prijavio tražbinu na ime u ovom predmetu utužene glavnice i na iznos kamata, a ne po osnovi nastalih ovršnih troškova i u iznosu od 59,73 EUR. Zbog navedenog, u ovom predmetu se ne može ostvarivati ovakva tražbina tužitelja, koja nije prijavljena i o kojoj se nije odlučivalo u predstečajnom postupku, sve na temelju odredbe iz čl. 270. SZ-a, a u vezi s odredbom iz čl. 48. st. 5. SZ-a. Uz navedeno, već je dio presude ovog suda od 8. srpnja 2020. pravomoćno u dijelu pod t. II. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 4,98 EUR / 37,50 kn, a zbog čega je za taj dio nastalih ovršnih troškova već pravomoćno odlučeno. Stoga je valjalo riješiti kao u ovom rješenju.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana