Poslovni broj: Us I-3153/2023-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Danijeli Čipčić Buzov, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužiteljice CF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ivan Sučić, odvjetnik u Sesvetama, Varaždinska 77, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/22-01/131, URBROJ: 524-11- 02/6-23-2 od 21. veljače 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/22-01/131, URBROJ: 524-11-02/6-23-2 od 21. veljače 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete, Klasa: UP/I-551-06/22-01/239, Urbroj: 534-104-13/1-22-3 od 30. studenog 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 130% osnovice, što iznosi 172,54 eura / 1.300,00 kn mjesečno, počevši od 29. lipnja 2022., dok je točkom 5. izreke odlučeno da tužiteljci prestaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu koje joj je bilo priznato rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Sesvete, Klasa: UP/1-551- 06/22-01/157, Urbroj: 534-104-13/1-22-8 od 29.06.2022.

3. U tužbi i podnesku od 25. runa 2023. tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika te navodi da je zbog bolesti od strane Centra za socijalni rad PU Sesvete (dalje: CZS) bila upućena na Zavod za vještačenje PU Zagreb gdje je pregledana te je donesen nalaz o „privremenoj nesposobnosti za rad“ u trajanju od dvije godine do ponovnog redovnog vještačenja. U skladu s tim rješenjem CZS priznao joj je pravo na zajamčenu minimalnu naknadnu u postotku od 130% osnovice, koja prema odredbama Zakonom o socijalnoj skrbi pripada „privremeno radno nesposobnom“ samcu od datuma izdavanja vještačenja. Nadalje, da je nakon dvije godine trebala pristupiti novom vještačenju, ali zbog opterećenosti Zavod za vještačenje PU Zagreb je ustupio medicinsku dokumentaciju Zavodu za vještačenje PU Split koji je 7. siječnja 2021. donio nalaz „radno sposobna“ iako se radilo o istoj medicinskoj dokumentaciji na temelju koje je tužiteljici ranije bio priznat status „privremeno radno nesposobne osobe“. Da joj je zbog nalaza od 7. siječnja 2021. tužiteljici je CZS priznao pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u postotku od 100% osnovice koja prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi pripada radno sposobnom samcu od datuma nalaza vještačenja. Protiv nalaza vještačenja od 7. siječnja 2021. podnijela je žalbu i zahtjev za reviziju od 30. travnja 2021., a u povodu koje je Središnji ured Zavoda za vještačenje utvrdio da je pobijani nalaz nepravilan i dopustio reviziju postupka kako to proizlazi iz nalaza i mišljenju vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, izdan od Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, KLASA: 551-01/20- 03/13110, URBROJ: 426-04-01/11-21-7 od 20. rujna 2021. Navodi da je osobno pristupila kontrolnom vještačenju te je donesen nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje PU Zagreb, KLASA: 551-01/22-03/11212, URBROJ: 426-04-08/18-22-3 od 29. lipnja 2022. kojim joj je priznat status o „privremenoj radnoj sposobnosti“. U skladu s nalazom od 29. lipnja 2022., CZS joj je prvostupanjskim rješenjem priznao pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u postotku od 130% osnovice, a protiv kojeg je podnijela žalbu kojom je zahtijevala da se poništi nepravilno utvrđen nalaz vještačenja od 7. siječnja 2021. te zamijeni novim pravilno utvrđenim nalazom vještačenja od 29. lipanja 2022. odnosno da joj se prema tome prizna pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u postotku od osnovice 130% s danom nastanka promijenjenih okolnosti, točnije od datuma 7. siječnja 2021., i da joj se isplate zaostatci koji joj pripadaju u skladu s Zakonom o socijalnoj skrbi. No, navodi da Ministarstvo nije ništa poduzelo, da nije zatražilo od Zavoda za vještačenje poništenje nalaza od 7. siječnja 2021. zbog čega je učinjena bitna povreda odredaba žalbenog postupka. Također, tužiteljica ne spori da nije uložila žalbu na rješenje CZS-a kojim je priznata minimalna naknada u postotku od osnovice 100%, ali navodi da je to upravo zbog toga što rješenje prati nalaz vještačenja, a da je nalazom bila tada utvrđena „radna sposobnost“ i da je tek kada je vještačenjem utvrđena „radna nesposobnost“ imala pravnu osnovu za tražiti osnovicu 130%. Slijedom svega navedenog, predlaže da se primijeni pravilno utvrđeni Nalaz iz Zagreba, a sve od datuma 7. siječnja 2021. te da joj se u skladu s time priznaju prava na postotak osnovice 130% kao radno nesposobnom samcu od 7. siječnja 2021. i isplate zaostatci koji proizlaze iz tog prava. Podneskom od 25. rujna 2023. tužiteljica je dopunila tužbeni zahtjev u kojem je specifirala iznose zajamčene minimalne naknade čiju isplatu traži s početkom od 7. siječnja 2021. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od datuma kada dospijeva svaki pojedini iznos naknade te da joj tuženik naknadi trošak postupka.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod obrazloženja osporenog rješenja, a iz kojeg proizlazi da je rješenjem CZS-a KLASA: UP/I-551-06/22-01/157, URBROJ: 534-104-13/1-22-8 od 29. lipnja 2022. tužiteljici bilo priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 100% osnovice (1.000,00 kuna mjesečno) počevši od 7. travnja 2022. Nadalje, da je prvostupanjsko tijelo 15. studenog 2022. pokrenulo postupak po službenoj dužnosti radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta na zajamčenu minimalnu naknadu te je nakon provedenog postupka, s obzirom da je nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, Područni ured Zagreb, KLASA: 551- 01/22-03/11212, URBROJ: 426-04-08/18-22-3 od 29. lipnja 2022. utvrđeno da kod tužiteljice privremeno dok traje liječenje postoji potpuna nesposobnost za rad, doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljici priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 130% osnovice (1.300,00 kuna mjesečno) počevši od 19. lipnja 2022. Ističe da nalaz i mišljenje prvostupanjskoj vještačenja, na koji se poziva tužiteljica i na osnovu kojeg traži priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu u visini 130% osnovice počevši od 7. siječnja 2021., je donesen u postupku priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, a ne u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Također navodi i da je tužiteljici rješenjem od 22. travnja 2021. bilo priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100% osnovice (800,00 kuna mjesečno) počevši od 7. siječnja 2021., a na koje rješenje se tužiteljica nije žalila. S obzirom da je došlo do promjene u visini osnovice za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade, u skladu s Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 18/22) koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., doneseno je rješenje od 29. lipnja 2022. kojim je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 100% osnovice, odnosno 1.000,00 kuna mjesečno. S obzirom na navedeno, navodi tužiteljice su neosnovani jer je okolnost na temelju koje je priznato joj pravo nastala nakon 17. veljače 2022. kada je stupio na snagu novi Zakon o socijalnoj skrbi. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet je ustupljen na rješavanje ovome sudu, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23).

6. Razmjenom podnesaka omogućeno je strankama izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS). S obzirom na navode stranaka iz tužbe i odgovora na tužbu, sud je odlučio spor riješiti bez rasprave (čl. 8. ZUS-a), smatrajući da su za to ispunjene pretpostavke iz članka 98. točke 4. ZUS-a, pritom uzevši u obzir sve isprave priložene spisu predmeta.

7. Na temelju razmatranja spornih pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je zaključio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovoga spora u smislu članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9. Odredbom članka 23. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 18/2022, 46/22, 119/22 – dalje: Zakona) propisano je da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba pod uvjetima i u iznosu propisanom tim Zakonom.

10. U skladu s odredbom članka 27. stavaka 1. Zakona pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona. Prema stavku 2. istoga članka zajamčena minimalna naknada za samca iznosi:

1. 100 % osnovice za radno sposobnog samca

2. 130 % osnovice za stariju osobu i osobu potpuno nesposobnu za rad.

11. Prema odredbi članka 139. Zakona određeno je da ako korisnik nakon promijenjenih okolnosti i nadalje ispunjava uvjete za korištenje prava u manjem ili većem iznosu od već priznatog prava, pravo u izmijenjenom iznosu priznaje se s danom nastanka promijenjenih okolnosti (stavak 1.), ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava, pravo prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 2.) te u slučajevima iz ovoga članka donosi se rješenje o ukidanju rješenja kojim je pravo priznato i utvrđuje priznavanje prava u izmijenjenom iznosu odnosno prestanak prava (stavak 3.).

12. Među strankama nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 130% osnovice, sporno je da li pravo na navedenu naknadu ostvaruje s početkom od 29. lipnja 2022. kako je to utvrđeno osporenim rješenjem ili od 7. siječnja 2021. kako to tvrdi tužiteljica.

13. Uvidom u podatke spisa predmeta razvidno je kako slijedi:

- da je tužiteljici rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Sesvete, klasa: UP/1-551-06/22-01/157, urbroj: 534-104-13/1-22-8 od 29.06.2022., priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 100% osnovice, što iznosi 1.000,00 kn mjesečno, počevši s danom 07.04.2022.;

- da je nadležno prvostupanjsko tijelo, dana 15.11.2022., po službenoj dužnosti, pokrenulo postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta na zajamčenu minimalnu naknadu. U provedenom postupku utvrđeno je da tužiteljica živi sama, da nema u vlasništvu nekretnine, u statusu je zaštićenog najmoprimca, nema prihoda, korisnica je doplatka za pomoć i njegu u smanjenom iznosu. Nadalje je utvrđeno da nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb, klasa: 551-01/22-03/11212, urbroj: 426-04-08/18- 22-3 od 29.06.2022. kod tužiteljice, privremeno dok traje liječenje, na razdoblje do dvije godine, postoji potpuna nesposobnost za rad.

14. Naime, Nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela na koji se poziva tužiteljica i traži priznavanjem prava na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 130% počevši od 7.1.2021. donesen je u postupku priznavanja prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu, a ne u postupku priznavanja prava na zajamčenu mininalnu naknadu, a kako se to pravilno obrazlaže i u osporenom rješenju tuženika.

15. Nadalje, prema podacima spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela, od 22. travnja 2021., priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100% osnovice što iznosi 800,00 kn mjesečno počevši od 7.1.2021., te tužiteljica na predmetno rješenje nije uložila žalbu; rješenjem prvostupanjskog tijela od 29.06.2022., tužiteljici je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u ukupnom iznosu od 100% osnovice što iznosi 1.000,00 kn mjesečno počevši od 07.04.2022. Predmetno rješenje je donijeto u postupku utvrđivanja ispunjavanja uvjeta, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22) koji je stupio na snagu dana 17. veljače 2022. godine, jer je došlo do promjene u visini osnovice za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade, a protiv kojeg rješenja tužiteljica nije uložila žalbu.

16. Naime, tužiteljica je 30. travnja 2021. podnijela žalbu na rješenje doneseno temeljem nalaza i mišljenja vještaka od 7. siječnja 2021. kojim je utvrđeno da je radno sposobna. S obzirom da je bila utvrđena radna sposobnost, CZS je rješenjem od 22. travnja 2021. tužiteljici priznao pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 100% osnovice, koja pripada radno sposobnom samcu, s početkom od 7. siječnja 2021., ali protiv tog rješenja tužiteljica nije izjavila žalbu. Postupajući po žalbi protiv rješenja utemeljenog na nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2021. Vijeće viših vještaka donijelo je nalaz i mišljenje KLASA: 551-01/20-03/13110, URBROJ: 426-04-01/11-21- 7 od 20. rujna 2021. kojim je utvrđeno da je žalba tužiteljice osnovana te je predmet vraćen na ponovno vještačenje. U međuvremenu, 17. veljače 2022. stupio je na snagu novi Zakon o socijalnoj skrbi te je CZS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu u kojem je doneseno rješenje od 29. lipnja 2022. kojim je tužiteljici priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 100% osnovice mjesečno s početkom od 7. travnja 2022. (od dana kada je pokrenut postupak po službenoj dužnosti) te se na navedeno rješenje tužiteljica nije žalila. Potom je povodom kontrolnog vještačenja, određenog u povodu žalbe tužiteljice na nalaz i mišljenje od 7. siječnja 2021., donesen nalaz i mišljenje KLASA: 551-01/22- 03/11212, URBROJ: 426-04-08/18-22-3 od 29. lipnja 2022. kojim je utvrđeno da tužiteljica privremeno nije radno sposobna dok traje liječenje. Nadalje, CZS je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu te je doneseno pobijano prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu u iznosu od 130% osnovice s početkom od 29. lipnja 2022., a koji datum se temelji na nalazu i mišljenju vještaka od 29. lipnja 2022. kada je utvrđeno da tužiteljica nije radno sposobna.

17. Nalaz i mišljenje od 7. siječnja 2021. donesen je u postupku priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, a ne u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu te unatoč tome što se tužiteljica žalila na navedeni nalaz, isto nije učinila protiv rješenja CZS od 22. travnja 2021. i rješenja CZS od 29. lipnja 2022., donesenih u postupku utvrđivanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kojima je tužiteljici priznata naknada kao radno sposobnom samcu te su navedena rješenja postala pravomoćna.

18. Stoga dan promijenjenih okolnosti u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu ne može biti 7. siječnja 2021., kako to tvrdi tužiteljica, već je to 29. lipnja 2022. kada je donesen novi nalaz i mišljenje vještaka kojim je tužiteljici bila utvrđena radna nesposobnost, a na kojem nalazu i mišljenju se temelji datum priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu iz prvostupanjskog pobijanog rješenja.

19. Osim toga, 17. veljače 2022. je stupio na snagu novi Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22) te je nakon njegovog stupanja na snagu pokrenut postupak i doneseno rješenje od 29. lipnja 2022., a potom i pobijano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, odnosno okolnost na temelju koje je tužiteljici priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu nastala je nakon što je novi Zakon o socijalnoj skrbi stupio na snagu i nikako joj se ne može priznati od 7. siječnja 2021.

20. Slijedom navedenog, osporeno rješenje tuženika pravilno je i zakonito, dok tužbeni navodi tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je osporeno rješenje ocijeniti zakonitim.

21. Stoga je tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS- a valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

22. Odluka o troškovima spora iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu 28. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. u vezi s čl. 131. ZUS- a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.