REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Psp-9/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Jadranki Babić-Milberg kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Bogdan, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženog HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. veljače 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Krešimira Bogdan, odvjetnika i za tuženog punomoćnika Ksenije Penić, odvjetnice, 28. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Tuženi ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetao je 13.5.2024. posjed prava prolaza vozilom na sjevernom dijelu čestice kč. br. [katastarska čestica], a koji posjed uživa tužiteljica OB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pa se tuženom HB nalaže da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni lanac postavljen na rampi kojim je onemogućio podizanje rampe na sjevernom dijelu čestice kč. br. [katastarska čestica], te preda ključ od brave na rampi tužiteljici, sve pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Nalaže se tuženom da ubuduće ne čini ovakvo ili slično smetanje posjeda prava tužiteljice.

II Nalaže se tuženom da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana .

III Odbija se tužiteljica sa dijelom troškova postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traže da joj sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se utvrdilo da ju je tuženik smetao u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu i da ga se obaveže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje s obvezom da ubuduće ne čini ovakvo ili slično smetanje prava posjeda tužiteljice.

1.1. U tužbi navode da je vlasnica nekretnine upisane kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište. Navodi da se na navedenoj čestici nalazi zgrada sa garažom i pomoćnim prostorijama te dvorište.

1.2. Nadalje, da je tužiteljica vlasnica i čestice upisane kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišnoknjižnog odjela [adresa] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada [adresa], u kojoj prebiva.

1.3. Navodi da je tuženik vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišnoknjižnog odjela [adresa] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište, te da na istoj čestici ne postoji zgrada već se radi o dvorištu.

1.4.. Pojašnjava da je navedeno dvorište koje je sada u vlasništvu tuženog, nakon drugog svjetskog rata nacionalizirano od oca tužiteljice ČB, a koju je nekretninu isti naslijedio od svog oca, koji je bio vlasnik i svih susjednih nekretnina. Tijekom navedenog vremena od dana nacionalizacije, do povrata nacionalizirane imovine 2006., tužiteljica je koristila dvorište nesmetano i bez ikakvih uvjeta od strane vlasnika i počev od svoje osamnaeste godine, od kada posjeduje vozačku dozvolu, vozilima je pristupala svojoj čestici, dvorištu i garažama na kč. br. [katastarska čestica], radi ostvarivanja svojih vlasničkih prava na istoj.

1.5. Ističe da je nakon što je tuženik kupio dvorište na kč. br. [katastarska čestica], nastavila koristiti prijelaz i pješice i osobnim automobilom do svoje čestice na način da joj je tuženi predao ključ od postavljene rampe, tako da je izvršavala nesmetani posjed stvari, prijelazom preko čestice prije i nakon postavljanja rampe od strane tuženog, odnosno prije postavljanja rampe slobodnim prolaskom do svoje čestice, a nakon postavljanja rampe uz posjedovanje ključa rampe koji joj je predao tuženi. Prijelaz preko čestice tuženog jedini je mogući način dolaska vozilom do njezine garaže i ostalih izgrađenih prostorija na kč. br. [katastarska čestica].

1.6. Tužiteljica navodi da je 11.5.2024., dok se osobni automobil nalazio u garaži tužiteljice na kč. br. [katastarska čestica], brava na rampi pokvarila zbog čega je isti dan telefonskim putem, nakon više pokušaja, uspjela kontaktirati tuženog, obavijestila ga o kvaru i predložila mu da ona promijeni bravu iste kvalitete o svom trošku, jer joj je osobni automobil bio neophodan. Tuženi na navedeno nije pristao, niti je dozvolio zamjenu, niti mu je dolazak iz [adresa], gdje boravi, u [adresa] bio planiran u skorije vrijeme.

1.7. Navodi da je tuženi 13.5.2024. putem svog prijatelja ŽB koji obilazi nekretninu, rampu vezao s lancem, čime je onemogućeno njezino podizanje a da je isti dan u vremenu od uklanjanja brave do postavljanja lanca, tužiteljica izvezla svoj osobni automobil iz garaže. Nadalje da je lanac na rampu postavljen 13.5.2024. i na taj način je tuženi u cijelosti onemogućio tužiteljici prilaz osobnim automobilom njezinoj nekretnini osobnim automobilom i onemogućio joj do tada nesmetan posjed.

1.8. Kako je tuženi navedenim činom onemogućio tužiteljicu u izvršavanju posjeda prolaza vozilom preko kč. br. [katastarska čestica] , tužiteljica u smislu čl.2. st.2. i čl.10 st.5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi tužbu i predlaže sudu donošenje rješenja kako je to i navedeno u tužbenom zahtjevu.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao pravno neosnovanim.

2.1. Ne osporava da na čestici tuženog u naravi ne postoji zgrada i da se radi o ograđenom dvorištu. Ne osporava da je polovinu dijela svoje nekretnine kupio 15.3.2006. a drugu polovinu 28.11.2008. stekao darovnim ugovorom. Nadalje da je iz ugovora vidljivo da su prodavatelji, odnosno, kasnije darovatelji, jamčili da na nekretnini nisu upisani nikakvi tereti, niti postoje neupisani tereti tako da je nakon stjecanja prava vlasništva 2008. na svojoj nekretnini postavio rampu sa lokotom, kasnije kodiranim ključem i kodiranim lokotom, koji je tužiteljica imala do 11.svibnja 2024. kada je želio uspostaviti kontrolu nad svojom nekretninom, kao nositelj prava vlasništva. Tražio je kao uvjet prolaza kroz nekretninu, da se dostavi prometna dozvola vozila osobe koja će prolaziti kroz nekretninu, da se ključ ne dijeli dalje te da prolazi samo tužiteljica, odnosno, osobe kojima tuženik dozvoli. Nadalje, da je tužiteljica 7.2.2014. potpisala zapisnik a naknadno dostavila prometnu dozvolu, bivšeg supruga ZB.

2.2. Tuženik ističe da je tužiteljica, unatoč dogovor, bez ikakvih pitanja, iza njegovih leđa i prijevarno dozvoljavala radnicima koji su radili na njezinim nekretninama pristup, prolaz i parking na česticu tuženika, a tako i unajmljivačima, jer se tužiteljica bavi i iznajmljivanjem stana, na istoj čestici. Nadalje da je tužiteljica ostavljala svoj suvišan građevinski materijal na tuženikovoj čestici, nakon svojih građevinskih zahvata.

2.3. Tuženik navodi da tužiteljica nema uvjeta za stjecanje stvarne služnosti prolaza i provoza na temelju dosjelosti, pa time i posljednjeg i mirnog posjeda, zbog čega navodi o korištenju nekretnine prije kupnje i stjecanja od strane tuženika, nisu pravno relevantni i da je tuženik stekao svoju nekretninu bez upisanih i neupisanih tereta te da se njezino eventualno pravo ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini dok nije upisano pravo služnosti (članak 230. Zakona o vlasništvu). Nadalje da posjed i eventualni čin smetanja treba promatrati i cijeniti tek od tuženikovog stjecanja vlasništva nad nekretninom te da je eventualno pravo stvarne služnosti, posjed prava, pa i zaštita takvog posjeda prava stvarne služnosti, ako je i postojalo, sa kupnjom nekretnine prestalo, odnosno da se ugasilo. Od tuženikovog stjecanja nekretnine pa do danas tužiteljica nije imala pravo stvarne služnosti, slijedom čega nema ni posjed takvog prava, ali ni pravo na posjed prava stvarne služnosti a da je dozvolu za prolaz kroz svoju nekretninu tuženik dao tužiteljici jer ga je zamolila, tako da se takva dozvola uvijek može opozvati, zbog čega nije stečena nikakva vlast, pa nije nastao ni posjed prava, nego samo u pravu poznat i nazvan „prekaristički odnos“ koji nema i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2.5. Napominje i da je sa tužiteljicom želio u pogledu provoza preko svoje čestice zaključiti naplatni ugovor, da je ugovorom želio jasno ugovoriti prava i obveze obje strane, želio je jasna pravila u pogledu prolaza, ali i naplatiti taj provoz zbog činjenice da se radi o njegovoj nekretnini a troškovi koji nastaju zbog toga su njegovo pravo kao vlasnika.

2.6. Ne osporava, odnosno potvrđuje činjenicu da je tužiteljica preko tuženikove nekretnine uz dozvolu tuženika, prolazila od 2008. do ovog događaja, kada je zatajio kodirani lokot, da je tuženik barem 15 puta promijenio lokot a ključ uvijek davao tužiteljici, uz jasna upozorenja i pravila oko prolaza, zbog čega se ne može govoriti o namjeri smetanja nekakvog prava na strani tužiteljice.

2.7. Zaključno smatra da je tužba neosnovana, da tužiteljica nema posjed prava stvarne služnosti kao štićenog objekta ovakve posjedovne zaštite jer je sa tuženikom bila u prekarističkom odnosu, niti je na strani tuženika postojala volja za smetanjem posjeda, podredno osporava posljednji mirni posjed i predlaže odbiti tužiteljicu s njezinim traženjem.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod svojih navoda.

4. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da sud utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu te da ga obaveže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje.

5. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) proveo dokaz uvidom izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 5-6 spisa), u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 7 spisa), uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 8 spisa), uvidom u fotodokumentaciju (str. 16-18 spisa), u račun broj 6489/MP/1 od 16.5.2024. (str. 19-20 spisa), uvidom u račun br. 35-P1-1 od 31.5.2024. (str. 21 spisa), u kupoprodajni ugovor (str. 22 spisa), u ugovor o darovanju (str. 23. spisa), u zapisnik o predaji ključa i lokota na rampi postavljenoj na ulasku u dvorište na adresi [adresa] (str. 24 spisa), u fotografiju (str. 25 spisa), u e-mail poruku od 31.5.2024. (str. 26 spisa).

Nadalje, proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta, saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka te svjedoka CB i UB.

6. U postupku je uvidom u materijalnu dokumentaciju spisa i to izvoda iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 5-6 spisa), z.k. izvatka br. 19047 k. o. [katastarska općina] (str. 7 spisa) te zk.izvatka.br. 23293 k. o. [katastarska općina] (str. 8 spisa), kao i navoda parničnih stranaka nesporno utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište sa 293 m2,

- da je tuženik vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišnoknjižnog odjela [adresa] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište sa 1441 m2

- da na čestici tuženika ne postoji zgrada već se radi o dvorištu

7. Sporno je da li je tužiteljica do 13.5.2024, koji dan navodi kao dan smetanja posjeda, nalazila u mirnom i nesmetanom posjedu na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sporno je da li je tuženik smetao posjed tužiteljice na način da je postavljenjem lanca onemogućio podizanje rampe i prolazak tužiteljice vozilom do njezinog dvorišta.

8. Neposrednim očevidom na licu mjesta sud je u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, obišao lice mjesta, kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Brod. Utvrđeno je da na sjevernom dijelu kč. br. [katastarska čestica] na ulazu u česticu postoji metalna rampa koja je lancem i lokotom zaključana i koja je u trenutku očevida spuštena. Nadalje da se na istočnom dijelu čestice na ulazu kč. br. [katastarska čestica] nalazi metalna kapija, a da kč. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dvorište s dvorišnim zgradama i da je jedini pristup dvorišni prijelaz preko kč. br. [katastarska čestica], da postoji pješački ulaz kroz nekretninu na kč. br. [katastarska čestica] i da se u dvorištu kč. br. [katastarska čestica] nalazi parkirano vozilo.

9. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da su sporne nekretnine njezina naslijeđena imovina, odnosno da joj je majka iste darovala, a da ih je ona naslijedila nakon smrti oca. Između ostalog da je vlasnica i kč. br. [katastarska čestica], u naravi 4 poslovna prostora i dva stana, iza koje čestice se nalazi čestica 3587/5 koja predstavlja dvorište kojim se koristila sve vrijeme i na kojem je parkirala svoja vozila, da se na čestici nalazi dvorišna zgrada a da je preostali dio čestice za nju predstavljao parkirališni prostor. Ne sjeća se kada je tuženik kupio susjednu kč. br. [katastarska čestica], niti se sjeća kada je tužitelj postavio rampu na ulazu u svoju česticu, ali zna da su svi bili suglasni da se ista postavi jer je prije kupovine navedene čestice površina predstavljala parkiralište na kojoj se mogao svatko parkirati. Istakla je da su se parkirali i vlasnici nekretnina koje graniče s nekretninom tuženika i ona, tako da su svi dobili ključeve za slobodan ulaz na spornu česticu, poznato joj je da su ključeve imali obitelj E, obitelj H i ona, da je takav način prolaza i provoza trajao određeno vrijeme u kom periodu se znalo dogoditi i da netko pokida lokot i tada bi se isti zamijenio a da su oni snosili troškove novih ključeva koji su njima i trebali. Nadalje, da je nakon određenog vremena tuženik odlučio zamijeniti lokot koji su često obijali i zamijeniti ga kodiranim ključem i da su svi ponovno dobili kodirani ključ. Istakla je da ju je spornoga dana 11.5.2024. nazvala gospođa H koja je rekla da joj dijete ne može ući ili izaći u dvorište zbog rampe koja se više nije mogla otvoriti kodiranim ključem. Nakon toga tuženik prvo nije htio komunicirati a potom je rekao da je njemu već dosta tih ulazaka i izlazaka. U nedjelju odnosno 12.5.2024. je imala potrebu izaći vozilom iz dvorišta što nije mogla a u ponedjeljak **.**.2024. FB koji živi sa njom je u jednom trenutku vidio da je rampa podignuta tako da su izašli iz dvorišta, a kada su se vratili rampa je ponovno bila spuštena i na njoj se nalazio lokot s lancem koji se i danas tamo nalazi u nepromijenjenom stanju. Osporavam da bi bilo kakve veze imala sa bilo kakvim događajima vezanim uz rampu i istakla je da je bila spremna snositi i trošak novog lokota koji im je bio preporučen po bravaru Ć, koji je došao vidjeti rampu nakon kvara prethodnog lokota. Navela je da 13.5.2024. rampa nije bila podignuta ali je netko prerezao jednu kariku za koju je bio zakačen lokot. Tužiteljica je navela da joj je tuženik u telefonskom razgovoru 12.5.2024. rekao da će doći "kada bude mogao", a ona je tražila da joj netko otvori rampu kako bi izašla s vozilom. Istakla je da je prije nacionalizacije i tuženikova čestica bila u vlasništvu obitelji ČB. Iskazala je da je nekretninu u vlasništvu tuženika preko koje se prolazi do njezine čestice, održavao tuženik, a inače put do njene čestice je šljunčan, nadalje da kada su dogovoreni uvjeti prolaska preko čestice tuženika, da je dobila ključ za prolazak njezinog vozila. Naknadno je stavila u funkciju apartman u svojoj nekretnini i nije smatrala potrebnim da bi i za prolazak vozila gostiju trebala tražiti posebnu dozvolu jer su se oni uvijek parkirali na njezinoj čestici.

10. Tuženik je u svom iskazu naveo da je kč. br. [katastarska čestica] kupio 2006. i da su tada na istoj bili upisani njegovi roditelji i on u suvlasničkim dijelovima. Sjeća se da je na toj čestici bilo parkiranih vozila ali je kupio česticu koja nije na sebi imala nikakve upisane teret niti je od prethodnog vlasnika dobio informaciju da bi netko polagao nekakva prava na navedenoj čestici, kako je sve i navedeno u ugovoru. Sjeća se da je u to vrijeme u haustoru kao prilazu čestici bila postavljena rampa koju su suvlasnici okolne nekretnine postavili kako bi spriječili parkiranje svih drugih vozila. Naknadno je u 2008. ili 2009. odlučio malo srediti među sa susjednim česticama tako da je istu ogradio a na ulazu postavio rampu a da je ostala i druga rampa u haustoru. Tada je sa suprugom tužiteljice kao i obitelji H i E dogovorio prolaz preko njegove čestice na način da su se suglasili i usmenim dogovorom dogovorili da će se prijelaz preko njegove čestice ubuduće odvijati samo vozilima koja su u njihovom vlasništvu, nadalje da su u 2014. potpisali i izjavu, koju je potpisala tužiteljica, a koja izjava se nalazi u spisu (strana 24 spisa). Nakon toga, jedno vrijeme je sve funkcioniralo da bi naknadno određeni korisnici počeli parkirati svoj vozila suprotno dogovoru, između ostalog tužiteljica je ostavljala ponekad vozilo parkirano na njegovoj čestici, nadalje za vrijeme renovacije je šutu izvozila u dvorište i drugo. Zbog daljnje i bolje kontrole ulaza i izlaza s čestice investirao je u rampu s kodiranim ključem, a koje ključeve su imali između ostalog i tužiteljica. Toga spornog 11.5.24. nazvala ga je gospođa H koja mu je rekla da je ključ zablokirao na što joj je rekao da će to riješiti. Dan nakon toga nazvala ga je tužiteljica i rekao joj je da je u Zagrebu i da će riješiti, pozvao je kolegu ŽB da ode vidjeti što je sa ključem i on ga je obavijestio da je karika koja drži lokot razvaljena nakon čega su stavili lanac s lokotom. Ne osporava da ključ od tog lokota nije nikome dao jer je ponudio između ostalog i tužiteljici sklapanje ugovora s uvjetima prolaza preko čestice koji je sadržavao i cijenu prolaza u visini mjesečne karte Brodparkinga na što se ona nije očitovala te je istakao da pod istim uvjetima pristaje i danas sklopiti ugovor. Navodi da prilikom kupovine nije bio na licu mjesta i vidio česticu a da česticu zna zato što je O te da su cijene u ponuđenom ugovoru simbolična naknada za prolaz dužnih 50 metara preko njegov čestice.

11. Svjedok FB u svom iskazu je naveo da živim većinu vremena u stanu s tužiteljicom i da mu je situacija vezano uz koju se vodi ovaj postupak poznata, da mu je poznato da je rampa postavljena i da se ista zaključavala unazad par godina. Nadalje, da mu je poznato da je tužiteljica nesmetano prolazila odnosno da je otključavala postavljenu rampu i prolazila do svoga dvorišta koje se nalazi lijevo od postavljene rampe. Istakao je da je jednog dana, za koji se nije mogao sjetiti kada je to bilo, da je tuženik nazvao tužiteljicu i rekao da će postojeći katanac zamijeniti za kodirani ključ i da bi svatko od njih trebao platiti izradu kodiranog ključa što je tužiteljica prihvatila i misli da je izrada ključa koštala oko 300,00 kn. Nadalje da je isti ključ imala i jedna gospoda Č i još jedna kojoj ne zna ime. Istakao je da je 11.5.2024. bio kod tužiteljice kada je gospoda Č nazvala i rekla tužiteljici da njezina kćerka ne može ući u dvorište, odnosno da ne može otvoriti rampu, tako da ih je zamolila da pokušaju s njihovim ključem otvoriti rampu. Osobno je sišao i pokušao otključati, kao i očistiti bravu sa WD sprejom jer ista je znala korodirati i bilo je potrebno čišćenje. Nije u tome uspio, tako da se vratio u kuću, obavijestio tužiteljicu koja je nazvala gospođu Č i rekla da niti oni ne mogu otvoriti rampu. Gospoda Č je pozvala ključara Ć koji nije mogao otvoriti katanac i zbog čega su oni zvali ovdje tuženog da bi se presjekao lokot, što tuženik nije dopustio. Nakon toga i tužiteljica je zvala tuženika i ostavila mu poruku tako da se on tek sutradan javio i rekao da njega to ne zanima. Oni su 12.5.2024. išli kod prijatelja na roštilj koji su i došli po njih jer je vozilo tužiteljice ostalo u dvorištu i nisu mogli izaći s vozilom. Nadalje, 13.5.2024. su također trebali ići na rođendan oko 15,00 sati i htio je pozvati taxi, ali je prije toga otišao vidjeti da li slučajno lokot funkcionira, jer je dva dana prije našpricao isti sa WD-om i kada je prišao rampi vidio je da je netko silom odvalio ušicu koja drži lokot za stup. Nikoga o tome nisu obavještavali, samo su izvezli auto i spustili rampu, a navečer kada su se vratili vidjeli su da je rampa zatvorena sa lancem. Sutradan je tužiteljica kontaktirala tuženika koji joj je rekao da se obrati njegovoj odvjetnici kako bi ugovorom riješili pravo prolaza za što bi trebali plaćati određeni iznos. Nisu otišli kod odvjetnice, već su i oni angažirali odvjetnika koji je dalje kontaktirao odvjetnicu tuženika. Posebno napominje da počev od tada više ne mogu proći s vozilom u njihovo dvorište, odnosno ispravlja se, donesena je privremena mjera kojom je naloženo tuženiku da im mora omogućiti prolaz do njihove čestice, a do donošenja mjere su vozilo parkirali na ulici na parkirnim mjestima. Iskazao je da ne zna kakvo je stanje bilo prije postavljanja rampe, a da on kod tužiteljice živi unazad 3,5 godina od kada je rampa. Poznato mu je da je ključ od rampe tužiteljici uručio tuženik i nije mu poznato da bi mu tom prilikom tuženik bilo što ugovarao s tužiteljicom vezano uz pravo prolaza, jedino mu je poznato da je tuženik prilikom uručivanja kodiranog ključa tužiteljici rekao istoj da ima namjeru izgraditi stambeni objekt, da bi joj ponudio stan u zamjenu za dio nekretnina u dvorištu. Iskazao je i da ne posjedujem svoj osobni automobil

12. Svjedok ŽB u svom iskazu je naveo da mu je cijela situacija poznata iz razloga što je vlasnik poslovnog prostora na Trgu Ivane Brlić Mažuranić koji s jedne strane ima među sa dvorištem sada u vlasništvu tuženika, te da kako je obilazio poslovni prostor, tako je ulazio i u dvorište. U dvorište je ulazio iz razloga što zadnji dio poslovnog prostora gleda u dvorište i na njemu se nalaze određene instalacije. Poznaje se i sa tužiteljicom i tuženikom i nije se mogao sjetiti kada je tuženik odlučio postaviti rampu kako bi onemogućio nekontrolirani ulazak u dvorište i vezano uz to sa njim razgovarao da bi on ponekad nadzirao tu rampu i korištenje zemljišta. Poznato mu je i da je tuženik ogradio cijelu svoju česticu i da su mu znali tu ogradu srušiti i kroz to prolaziti. Nadalje, da kada je tuženik postavio rampu sa katancem njemu je uručio jedan ključ kako bi mogao ulaziti u dvorište. Vozilom nije ulazio jer za to nije imao potrebu već je ulazio isključivo pješke. Po dogovoru s tuženikom jedan ključ od katanca je dao tužiteljici, a jedan gospodi E kao i da je kontrolirao vozila koja ulaze i poznata su mu vozila od gospode E i vozilo tužiteljice. Istakao je da je jednom prilikom vidio da se odmah iza rampe parkiraju i neka druga njemu nepoznata vozila što je odmah prijavio tuženiku. Nakon toga tuženik je odlučio regulirati pravo korištenja dvorišta i rekao mu da presiječe katanac i da stavim novi katanac, da on uzme jedan ključ, a da druge ključeve nikome ne dam, što je on i napravio. Poznato mu je da je naknadno bilo problema sa ovim katancem zato što misli da je netko nešto stavio u katanac i da se nije moglo otvoriti, poznato mu je i da je postojala pješačka rampa koja je nasilno maknuta, ali je to bilo prije ovoga događaja. Katanac koji se nije mogao otvoriti on je osobno presjekao, kupio novi katanac i ponovno zadržao ključeve koje je predao vlasniku, a jedan zadržao za sebe. Stanje rampe se nije mijenjalo nakon ovoga samo je dobio nalog od vlasnika da u skladu s nekom sudskom presudom mora odnijeti jedan ključ, ovdje tužiteljici što je on i učinio i da je to bilo prije Nove godine. Istakao je da koliko se on sjeća da je po nalogu tuženika lanac presjekao oko ljeta, misli u šestom mjesecu. Nadalje da kada je govorio o lokotu koji se nije mogao otvoriti, da se radi o protuprovalnom lokotu za koji ne zna da li je kupio tuženik ili on. Više puta je lokot mijenjan i sjeća se da je samo on dva puta kupio, sve iz razloga što je lakše bilo lanac pokidati nego lokot. Ne može sa sigurnošću reći što je bilo sa neispravnim lokotom, ali zna da je nešto bilo u lokotu kao npr. kada se polomi ključ. On je uspio izvući komadić nekakvog ključa iz lokota što nije bilo dovoljno da se lokot stavi u funkciju.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. U postupku za smetanje posjeda sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, sukladno odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153,09, 143/12, 152/14, 81/15., 94/17, dalje: ZVDSP).

15. Temeljem odredbe čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava se samo na dokazivanje činjenica, posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

16. Dakle, predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari isključivo je utvrđivanje činjenica da li tužiteljica ima pravo na zaštitu svog posjeda putem suda i s tim u vezi utvrđivanja posljednjeg stanja posjeda i činom smetanja posjeda na način kako to propisuje odredba čl.22. ZVDSP-a.

17. U postupku je dokazano da je tužiteljica od stjecanja vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila u mirnom i nesmetanom posjedu dijela čestice koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], a prije toga i njezini petci. Neposrednim očevidom na licu mjesta je utvrđeno da prolaz preko čestice u vlasništvu tuženika predstavlja jedini mogući prolaz vozilom u dvorište tužiteljice koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] i koje je u naravi dvorište sa dvorišnim zgradama na ulazu kojeg se nalazi metalna kapija. U tijeku očevida je u dvorištu konstatirano da se nalazi parkirano vozilo što je i podudarno s iskazom svjedoka ŽB koji je rekao da je dobio nalog od vlasnika da u skladu s nekom sudskom presudom mora odnijeti jedan ključ, ovdje tužiteljici što je on i učinio.

18. Sud je u cijelosti priklonio vjeru iskazima tužiteljice i saslušanih svjedoka CB i ŽB koji su podudarnim u bitnim činjenicama za donošenje odluke o glavnoj stvari.

19. Jednako tako podudaran je i veći dio iskaza tužitelja jer niti on ne osporava nesmetani posjed tužiteljice od kada je on vlasnik ili od 2008., samo što on konzumiranje prava posjeda prolaza preko njegove nekretnine drugačije naziva. Ne može se prihvatiti da bi Zapisnik o predaji ključa i lokota na rampi postavljenoj na ulasku u dvorište na adresi [adresa] (str. 24 spisa) od 7.veljače 2014. predstavljao nekakva ugovor ili potvrdu ugovora između stranaka kojim su se dogovorili da će se prijelaz preko njegove čestice ubuduće odvijati samo vozilima koja su u njihovom vlasništvu. Iz sadržaja izjave nesporno proizlazi da je tužiteljica pristala participirati u troškovima održavanja dijela zemljišta koje koriste za pristup vozilom do svojeg zemljišta i obvezuje se da ključ neće dalje kopirati. Upravo i navedena izjava potvrđuje dogovor stranaka o nesmetanom nastavku korištenju prava prolaza vozilom s obvezom participiranja u dijelu troška održavanja dvorišta.

20. Nepodudaran je dio iskaza tuženika u kojem navodi da ga je svjedok predložen po tuženiku, ŽB, kojeg je prethodno nazvao i poslao da vidi stanje rampe, obavijestio da je karika koja drži lokot razvaljena nakon čega su stavili lanac s lokotom. Svjedok ŽB je iskazao da je katanac koji se nije mogao otvoriti zbog određenog sadržaja koji se nalazio u katancu, on osobno presjekao, kupio novi katanac i ponovno zadržao ključeve koje je predao vlasniku, a jedan zadržao za sebe te da se stanje rampe nije mijenjalo nakon ovoga i da je samo dobio nalog od vlasnika da u skladu s nekom sudskom presudom mora odnijeti jedan ključ, ovdje tužiteljici što je on i učinio i da je to bilo prije Nove godine.

21. Tužiteljica, svjedok FB i ŽB suglasno iskazuju da je neispravni katanac (u kojem se nešto nalazilo) uklonjen 13.5.2024. kada je postavljen lanac s novim lokotom a ključ od novog lokota nije uručen tužiteljici prema izričitoj naredbi tuženika.

22. Iskazima tužiteljice i saslušanih svjedoka kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su podudarni i logični, sukladni činjenicama utvrđenim neposrednim očevidom i priloženoj materijalnoj dokumentaciji u spisu kao i djelomično navodima tuženika , utvrđeno je tužiteljica sve do 13. svibnja 2024. nesmetano ostvarivala pravo posjeda dijela čestice u vlasništvu tuženika koji joj je služio za prolazak vozilom do dvorišta čestice u njezinom vlasništvu, do kojeg se može vozilom doći isključivo preko navedenog dijela čestice u vlasništvu tuženika.

23. Smetanje posjeda je počinjeno stavljanjem lanca i lokota na rampi kojim je tužiteljici onemogućeno podizanje rampe, što u konačnici ne osporava niti tuženik da je to učinila osoba poslana po njegovom nalogu, saslušani svjedok ŽB.

24. Činjenica da je tuženik na taj način htio urediti svoje vlasničke odnose sa tužiteljicom i sklopiti ugovor kojim bi se regulirala prava i obveze stranaka, ne opravdava njegov način na koji je to htio učiniti. U ovom postupku sud je provodio dokaze samo na činjenica koje su bitne za utvrđivanje smetanja posjeda a svi drugi istaknuti prigovori vezani uz pravo služnosti i dr. nisu bitni za postavljeni tužbeni zahtjev.

25. Kako je nesporno da je tuženik, odnosno osoba koja je izvršila radnju po njegovom nalogu, onemogućila tužiteljicu u ostvarivanju dugogodišnjeg nesmetanog prava posjeda prolazom vozila preko dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] do dvorišta tužiteljice koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odlučeno je kao pod I. izreke rješenja.

26. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. i 155.ZPP-a.

27. Tužiteljica kao stranka koje je u cijelosti uspjela u postupku u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, ima pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova prouzročenih vođenjem predmetnog postupka.

28. Troškovi postupka tužiteljice odmjereni su prema Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) kojom je propisana jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u parnicama vezanim za smetanje posjeda u visini od 250 bodova, i to za četiri radnje – sastav tužbe, podnesak od 15.10.2024 kao očitovanje na navode odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 22.10.2024. i ročištu 15.11.2024. Nadalje, priznaje joj se i pravo na sve daljnje radnje, pozivom na Tbr. točka 2. Tarife, za prisustvo očevidu od 15.11.2024., ročištu od 15.1.2025. i ročištu 4.2.2025. kao i trošak ročišta za objavu presude za svaku radnju 50 bodova ili ukupno 200 bodova. Ukupno se tužiteljici priznaje pravo na trošak postupka na ime zastupanja po punomoćniku u iznosu od 450 bodova x 2,00 eura ili 900,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om ukupno 1.125,00 eura.

29. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 76,46 eura kao i trošak predujma za očevida u iznosu od 49,48 eura.

30. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 1.250,94 eura kako je i odlučeno pod II. izreke rješenja.

31. U preostalom dijelu do zatraženih 1.313,44 eura troškova postupka, ili za iznos od 62,50 eura, sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom kao neosnovani, sve na ime zatraženog troška za izbivanje iz ureda za vrijeme očevida. Očevid se obavljao u neposrednoj blizini zgrade suda, odnosno punomoćnik tužitelja je izbivao iz ureda koliko bi uobičajeno izbivao i za prisustvo raspravi a posebnih putnih troškova nije niti je mogao imati.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke rješenja.

33. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022).

Slavonski Brod, 28. veljače 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave rješenja, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu rješenja, rok teče od dana primitka pisanog otpravka rješenja.

Dna:

1. Odvj. Krešimir Bogdan, Slavonski Brod,

2. Odvj. Ksenija Penić, Slavonski Brod.