Poslovni broj: P Ob- 412/18-59

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andrei Jurković-Venturini, u građansko-pravnoj stvari tužitelja-protutuženika, u daljnjem tekstu tužitelj HZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik iz Rijeke protiv tužene-protutužiteljice, u daljnjem tekstu tužena ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Kristian Čarapić, odvjetnik iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene temeljem odredbe članaka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da izvanbračnu stečevinu tužitelja HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], čini:

-23. etaža (E-23) u naravi dvosobni stan broj 23 na četvrtom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, ukupne površine 57,22 m2 koji stan se nalazi u stambenoj zgradi br. 4 u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel, te je tužitelj suvlasnik na predmetnom stanu u 7/10 dijela, a tužena 3/10 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem donesene presude ishodi uknjižbu prava suvlasništva na 7/10 dijela predmetne nekretnine.

II. Odbija se tužena s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužitelj je dužan platiti tuženoj iznos od 90.422,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja protutužbe pa do isplate kao i nadoknaditi parnične troškove sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.547,25 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. listopada 2018. navodi da je s tuženom bio u izvanbračnoj zajednici od studenog 2012. do veljače 2018. i za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelj i tužena stekli su zajedničku imovinu, između ostalog i nekretninu u naravi 23. etaža (E-23) u naravi dvosobni stan broj 23 na četvrtom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, ukupne površine 57,22 m2 koji stan se nalazi u stambenoj zgradi br. 4 u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U svrhu kupnje zajedničkog stana stranke su kod PBZ stambena štedionica d.d. podigli na ime tužene stambeni kredit s među financiranjem: 905009320 u iznosu 46.000,00 eura. Novcu koji je dobiven iz kredita tužitelja je dodao vlastiti novac u iznosu od 30.000,00 eura. Navedeni iznos od 30.000,00 eura predstavljao je vlastitu imovinu tužitelja koju je isti imao u trenutku započinjanja izvanbračne zajednice budući je tužitelju njegova bivša supruga, nakon prodaje prethodnog stana koji je predstavljao njihovu bračnu stečevinu predala iznos od 37.000,00 eura. Iz tih sredstava plaćena je kapara uračunata u kupovinu u iznosu od 6.000,00 eura i 14.000,00 eura prilikom zaključenja Ugovora o kupoprodaji. Iz preostalog iznosa od 10.000,00 eura plaćena je provizija agenciji za promet nekretnina, porez na promet nekretnina, naknada odvjetniku javnom bilježniku te troškovi ishođenja navedenog kredita. Udio od 23.000,00 eura u ukupnom iznosu kredita od 46.000,00 eura koji je zajedu doprinos tužitelja. Iako se naglašava da je od dana ugovaranja kredita isključivo tužitelj plaćao mjesečne rate istog. Znači, novčani doprinos tužitelja iz njegove posebne imovine u visini od 30.000,00 eura i 23.000,00 eura koji predstavlja polovicu iznosa dobivenog kredita odnosno ukupni novčani doprinos u iznosu od 53.000,00 eura od ukupnih 76.000,00 eura daju suvlasnički omjer u visini od 7/10 u korist tužitelja. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka udovolji zahtjevu tužitelja sadržaja kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nije sporno da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici, međutim ista nije još postojala u vrijeme kada je kupljen stan, stoga stan može biti jedino imovina tužene. Osim što tužitelj nije dao niti jedan iznos koji navodi, potrebno je napomenuti da iz iznosa od 10.000,00 eura nikako nije mogla biti plaćena provizija agenciji za promet nekretnina, porez na promet nekretnina te naknada odvjetniku s obzirom da su cijene i sveukupni troškovi navedenih radnji daleko niži od 10.000,00 eura. Nadalje, sporan je doprinos stranaka kod kupnje stana. Tužitelj navodi da su stranke podigle stambeni kredit u visini od 46.000,00 eura što nije točno jer je upravo tužena podigla kredit i uredno ga otplaćuje. Radi opremanja stana, tužena je čak i prodala svoje stvari. Tužena je također platila ostale obaveze kod kupnje kao što su troškovi agencije za posredovanje, troškove vezane za prijenos nekretnine na svoje ime, a porez na promet nekretnina nije plaćen s obzirom da je to tuženici bila prva nekretnina. Tužitelj je od posebne imovine u iznosu 30.000,00 eura kupio sebi auto tako da računica ulaganja koju navodi tužitelj je neistinita i njegova konstrukcija. Stoga tužena predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 9. srpnja 2019. tužena navodi da su stranke zajedničkim životom započele u drugoj polovici 2012., a stan je tužena kupila sredinom 2013., dakle prošlo je manje od godine dana između početka zajedničkog života i kupnje stana, a Obiteljski zakon, dalje ObZ je precizno propisao kako je za postojanje izvanbračne zajednice potrebno tri godine zajedničkog života ako u zajednici nije rođeno dijete. Stoga se ne mogu primijeniti odredbe ObZ-a vezane uz izvanbračnu zajednicu. Nadalje, navodi da navedeni Ugovor o kreditu podignut je u isto vrijeme kada je kupljen stan, tako da ni ovdje ne stoje navodi tužitelja po izvanbračnoj zajednici jer ista u to vrijeme nije postojala. Stoga, kao i stan, Ugovor o kreditu ne ulazi u izvanbračnu stečevinu stranaka, već isključivo u vlastitu imovinu tužene. Tužena je sama podmirivala sve troškove i režije stana, a porez i ostali računi cijelo vrijeme dolaze i glase na njeno ime. Od kupnje stana do danas tužena je na ime režijskih troškova za stan podmirila ukupan iznos od 91.422,48 kn. Stoga tužena podnosi protutužbu kojom predlaže da se tužitelja obveže isplatiti tuženoj iznos od 91.422,48 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. srpnja 2019. do isplate, kao i da nadoknadi tuženoj troškove parničnog postupka.

4. Podneskom od 13. kolovoza 2019. punomoćnik tužitelja osporio je protutužbeni zahtjev tužene u cijelosti kao neosnovan. Navodi da tužitelj u cijelosti osporava navode da nije sudjelovao u podmirivanju "troškova za stan" jer je tužena koristila njegovu karticu tekućeg računa i imala je punomoć tekućeg deviznog računa te je podizala novce radi financiranja kredita i ostalih troškova. Neovisno o navedenom predmetno potraživanje neosnovano je već iz razloga što je između stranaka nesporno postojala izvanbračna zajednica koja je započela u studenom 2012. a prestala je u veljači 2018. Nadalje tužitelj ne osporava da je nakon prestanka izvanbračne zajednice započeo s plaćanjima polovice svake mjesečne rate kredita, a polovice iznosa režijskih troškova samo u onom periodu kada nije na radu u inozemstvu te boravi u predmetnom stanu, a sve iz razloga što je prestankom izvanbračne zajednice prestala i ekonomska povezanost stranaka. Tužitelj sigurnosti radi ističe prigovor zastare potraživanja.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu stranaka te su saslušani svjedoci RZ, FZ, AZ, SZ, KZ, VZ, MZ, ZZ i GZ.

6. Na ročištu održanom 16. prosinca 2020. tužitelj u bitnome navodi da je tuženu je upoznao u lipnju 2012., bila je podstanar na Drenovi, Bok 5 i u to vrijeme su počeli suživot, nekih mjesec-dva nakon upoznavanja. U tom periodu kada su počeli suživot tužitelj je počeo ulagati novce u stan u kojem je tužena bila podstanar. Ona je tada kupila naočale za dioptriju koju je platio 5.700,00 kn, kupio je veš mašinu koju je platio oko 4.000,00 kn. Zatim je negdje u listopadu ili studenom 2012. kupio električni štednjak oko 3.500,00 kn do 4.000,00 kn, a oko Božića kupili su garnituru u iznosu od 6.000,00 kn. Naime, to je sve išlo s njegove kartice. Prije veze s tuženom bio je u braku 25 godina, zahtjev za razvod je podnesen 2011., a razveo se 2012. u listopadu, a postupak je vođen kod Općinskog suda u Rijeci. Tužena je tada već bila rastavljena. Od 2012. pa nadalje su tužitelj i tužena živjeli zajedno. Tužitelj je tada radio u privatnoj firmi u 3. Maju, a tužena je bila zaposlena u INI gdje je zaposlena i danas. Najam stana na Drenovi je bio oko 1.500,00 kn, najam su plaćali zajedno, a tužena je imala zaključen Ugovor o najmu. U tom stanu su živjeli od listopada 2012. dok nisu kupili stan za koji su dali kaparu u lipnju 2013., a uselili se u isti u srpnju 2013. Tužitelj i tužena su u izvanbračnoj zajednici od 2012. pa sve do unazad tri godine, iako još žive u istom stanu. Kaparu za kupnju stana dao je tužitelj, a stan su kupili preko agencije. Novce za kupnju stana imao je jer ga je isplatila bivša supruga koja je prodala zajednički stan u svibnju 2013. i isplatila ga je u iznosu od 37.000,00 eura, novce mu je dala na ruke i te je novce dao direktno vlasniku stana od kojeg su kupili stan. Prvo je dao kaparu u iznosu od 6.000,00 eura, a kada su riješeni papiri za kredit isplatio mu je još 14.000,00 eura. Stan je koštao 66.000,00 eura, a tužena je podigla kredit u iznosu od 46.000,00 eura. Kredit je podignut na rok od 15 godina, a rata kredita je iznosila oko 2.700,00kn do 2.800,00 kn, odnosno kako se tečaj odvijao i taj se iznos skidao tuženoj sa plaće, a onda bi ona nakon toga jer je imala punomoć na deviznom računu tužitelja, podigla novce i to svaki mjesec oko 3.000,00 kn i tim novcem je vraćala rate kredita, uplaćivala je sebi na račun, a ostatkom bi plaćala režije. Tužitelj je od siječnja do travnja 2013. radio u Italiji, zatim se vratio i zaposlio se opet u 3. Maju, od lipnja do kraja 2013. Početkom 2014. do kolovoza je opet išao raditi u Italiju, pa se opet zaposlio u 3. Maju, do studenog, a krajem studenog 2014. je opet otišao u Italiju, gdje radi i danas. Dok je radio u Italiji plaća mu je iznosila od 2.400,00 do 3.000,00 eura, a plaća tužene je bila oko 4.500,00 kn. Na adresu iznajmljenog stana se nije prijavljivao već je bio prijavljen na adresi kod bivše supruge gdje je prije živio, a kada je s tuženom kupio stan prijavio je tu adresu, gdje je i danas prijavljen. Tužitelj ima sina i kćer koji su danas punoljetni, koji u početku nisu dolazili kod njega i tužene, ali kada su kupili stan dolazili su sve do unazad tri godine. Do poremećaja odnosa između tužitelja i tužene došlo je pred tri godine iz razloga što mu je tužena stalno prigovarala, ništa nije bilo dobro što napravi, nikada nije bilo dovoljno novaca i slično. Intimna zajednica između tužitelja i tužene ne postoji unazad već tri godine. Po preseljenju u stan spavali su zajedno u spavaćoj sobi, a zadnje tri godine tužitelj spava u dnevnom boravku kada dođe iz Italije. Ekonomska zajednica također ne postoji unazad tri godine, jedino tužitelj plaća pola rate kredita, od kada traje ovaj postupak i to na način da se taj iznos s njegovog računa uplaćuje na račun tužene.

7. Na ročištu održanom 16. prosinca 2020. tužena u bitnome navodi da je po njenom mišljenju, izvanbračna zajednica između nje i tužitelja trajala od lipnja 2012. kada se tužitelj doselio kod nje u iznajmljeni stan. U 2013. kupljen je predmetni stan u koji su zajedno uselili i u kojem žive i danas, a po njoj je izvanbračna zajednica prestala u prosincu 2017. I dalje su oboje u tom stanu, njihovi odnosi su poremećeni, svatko je u svojoj sobi, nema intimne zajednice, a nema ni ekonomske zajednice, tužitelj je kao u hotelu u tom stanu, ne kupi čak ni wc papir i sapun. Predmetni stan kupljen je za trajanja njihove izvanbračne zajednice. Točno je da je podigla kredit u iznosu od 46.000,00 eura za kupnju stana. Stan je koštao 66.000,00 eura, a razliku su joj dala braća i to dva brata koja žive u [adresa], TZ joj je dao 10.000,00 eura, EZ joj je dao 8.000,00 eura, a brat iz [adresa] JZ mi je poslao 6.000,00 ili 7.000,00 "onih njihovih dolara". Pomogli su joj kćer i zet za plaćanje troškova agencije, oko 2.900,00 eura. Braća iz Njemačke su joj dali novce na ruke, došli su u RH 2013. prije nego li je kupila stan i dali joj te novce, ali nisu došli zajedno. Kada su joj davali novce bio je prisutan brat FZ i njegova kćer AZ, a to je bilo kod FZ u stanu. Braća su joj to poklonila i ništa nisu potpisivali. Brat iz Australije joj je poslao novce putem Western Uniona, također prije kupnje stana, možda šest-sedam mjeseci prije. Tužena je stalno planirala kupiti stan i to je njezin brat znao. Iznos od 20.000,00 eura prodavatelju stana je dala u dva navrata, jednom u iznosu od 6.000,00 eura, a drugi puta 14.000,00 eura i sve je potpisano, a ti su se novci davali kod javnog bilježnika, ali se ne može se sjetiti njegovog imena, bio je negdje na Korzu, negdje prema Jelačićevom trgu. Prisutna je bila tužena, tužitelj, prodavatelj i javni bilježnik. Troškove provizije agencija platila je u iznosu od 2.900,00 eura, ali ne sjeća se imena agentice. Te su joj novce dali kćerka i zet. Ne zna da li su te novce oni držali na banci ili su ih imali kući. Kćerka joj je zaposlena u trgovini kao prodavač, a zet joj programer, te imaju dva sina i riješeno stambeno pitanje. Kredit za stan podigla je na rok od 15 godina, mjesečna rata je bila 2.700,00 kn, a sada je oko 2.500,00 kn. Od samog početka rate kredita plaća tužena, odnosno odbija joj se s tekućeg računa. Nije točno da je podizala novce sa tekućeg računa tužitelja da bi se njoj vraćao taj iznos na njen račun, već je svega dva puta podigla novce s tužiteljevog računa, možda po 500,00 eura da bi vratila novce njegovom kolegi H, kojem ne zna prezime. Od prestanka izvanbračne zajednice tužitelj plaća pola rate kredita, točnije ne od prestanka nego unazad godinu i nešto sve se preko banke može vidjeti.

8. Saslušanjem svjedoka RZ na ročištu održanom 9. studenog 2021. u bitnome je utvrđeno da su joj poznate stranke jer je bila posrednik prilikom kupoprodaje predmetnog stana u ljeto 2013. godine. Oboje su kod nje dolazili zajedno, možda su jednom ili dva puta zajedno prije kupnje išli vidjeti predmetni stan, a interesirali su se za neke stanove prije predmetnog stana. Stranke su kod svjedokinje došli kao par, tužena se predstavila prezimenom KZ, tako joj je zavedeno u papirima, a tek kasnije prilikom kupoprodaje, odnosno najprije su imali kontakt putem telefona, a kod upoznavanja joj se tužena predstavila kao ĐZ. Svjedokinja zna da je stan kupljen za 66.000,00 eura, i to dio gotovim novcem, a za dio je podignut kredit. Isplatio se iznos od 14.000,00 eura i dio kapare u iznosu od 6.000,00 eura, a za ostalo je tužena podigla kredit u PBZ-u. Kako surađuje sa agencijom Milenium išli su u odvjetnički ured koji se nalazi u toj agenciji i tamo je bila odvjetnica Mirela Miculinić te je pred strankama, odvjetnicom i pred svjedokinjom potpisan Ugovor o kupoprodaji i isplaćen je novac u gotovini. Tada su stranke rekle da će tužitelj isplatiti stan u gotovini, a da će tužena podignuti kredit. Govorili su da tužitel radi u Italiji i da dolazi vikendom, pa joj nije bilo čudno odakle im novci. Nema saznanja da bi gotovi novac pripadao tuženoj odnosno nije o tome govorila, jedino je govorila da radi u Ini i da će svjedokinja kontakt imati više sa tužiteljem, a da će ona poduzeti sve radnje da podigne kredit.

9. Saslušanjem svjedoka FZ na ročištu održanom 9. studenog 2021. u bitnome je utvrđeno da poznaje stranke, tužena je njegova sestra, a sa tužiteljem je živjela neko vrijeme zajedno. S tužiteljem je u dobrim odnosima, ali se rijetko viđaju. Zna da dok su bili zajedno da su kupili predmetni stan, drugo više ništa ne zna. Nije mu poznato za koji iznos su kupili stan i tko je dao novce. Svjedok je jedino čuo od svoje sestre ĐZ da su joj njihova braća "pomogla". Svjedok zna da su braća pomagala ĐZ i prije, odnosno od kada se razvela od prvog muža i to financijski, ali u kojem iznosu i na koji način nije mu poznato. Imaju dva brata u Njemačkoj i Australiji i jednog brata u Novom Sadu i siguran je da bi svi oni pomogli ĐZ i njemu ukoliko bi im to trebalo. Dva brata iz Njemačke tijekom ljeta dolaze kod svjedoka, a da li bi svjedok vidio da bi oni isplatiti novce njegovoj sestri to nije vidio, njemu je sestra samo rekla da su joj pomogli za kupnju stana s iznosom od 26.000,00 eura, ne zna točno baš, a niti zna da li su joj novce dali ili posudili, još jednom navodi da ništa nije vidio. Braća su mu putem telefona rekla da su pomogli ĐZ, ali kako i koliko ne zna.

10. Saslušanjem svjedoka AZ na ročištu održanom 9. studenog 2021. u bitnome je utvrđeno da joj je tužena teta, a tužitelja je vidjela možda dva tri puta i zna da su bili jedno vrijeme zajedno i da je tom periodu kupljen predmetni stan. U tom stanu bila je pred cca godinu dana, stan je kupljen pred pet ili šest možda sedam godina, ne zna točno. Nema saznanja na koji način je kupljen stan, pretpostavlja da je tetka upisana kao vlasnica. Njezina obitelj je oduvijek pomagala tetku jer je rano ostala samohrana majka pa tako pretpostavlja da su joj pomogli pri kupnji stana. Svjedokinji je tetka rekla da su joj braća i sestre pomogli financijski da kupi stan, ali ne zna o kojim se iznosima radilo. Pretpostavlja da su joj pomogli dva brata iz Njemačke, jedan brat koji živi u [adresa] i sestra koja živi u [adresa]. Braća iz Njemačke dolaze u Hrvatsku gotovo svako ljeto i znaju se družiti, međutim nije osobno vidjela koliko su tetki dali novaca za stan, ponavlja da su joj uvijek pomagali. Njih bi bilo puno na druženjima jer su velika obitelj. Nema saznanja odnosno ne zna da bi tužitelj sudjelovao u kupnji predmetnog stana, misli da je spominjala da je tetka podizala kredit ,ali ne zna u kojem iznosu.

11. Saslušanjem svjedoka SZ na ročištu održanom 27. rujna 2022. u bitnome je utvrđeno da joj je tužitelj bivši suprug, a tuženu danas vidi prvi put, vidjela ju je jedino na slikama. Razveli su se krajem 2012., a bračna zajednica je prestala krajem 2011. Poznato joj je da je tužitelj počeo vezu s tuženu, a za to je doznala u ljeto 2012. jer je odlazio kod iste u stan gdje bi znao i prespavati. Ta saznanja uglavnom ima od njihove zajedničke djece, sina i kćer. Sa tužiteljem više nije u kontaktu, kad se vide pozdrave se. Ne zna da li njihova veza još uvijek traje, ali zna da tužitelj kad dođe iz Italije živi u stanu gdje živi i tužena. Poznato joj je da su kupili stan, to je bilo negdje poslije svibnja 2013., jer su prodali njihov zajednički stan za 92.000,00 eura, podijelili su novce i nakon što su zatvorili kredite tužitelju je pripalo 37.000,00 eura. Svjedokinji je rekao je da će tim novcem kupiti stan. Kupio je stan na [adresa], u [adresa]. Svjedokinja nije bila u tom stanu, sin je bio, možda je i kćerka bila jednom. Taj stan je kupljen za oko 60.000,00 eura i ta saznanja ima od sina. Sin joj je rekao da se kao vlasnik upisala tužena. Djeca su joj rekla da je tužena podigla kredit kako bi se isplatio cijeli stan, a rate kredita vraćao je tužitelj. Svjedokinji je to poznato također preko djece. Nije joj poznato da li su stranke još uvijek u izvanbračnoj zajednici, a po svjedokinji oni su živjeli u izvanbračnoj zajednici. Svjedokinja zna da je negdje tijekom ljeta 2012. tužitelj preselio kod tužene, došao je po stvari i otišao.

12. Saslušanjem svjedoka KZ na ročištu održanom 27. rujna 2022. u bitnome je utvrđeno da su se njegovi roditelji razveli tijekom 2012., a po njemu to je bilo ljeto. Otac je tada napustio bračnu zajednicu i otišao u podstanare s Đ. Živjeli su u stanu na Drenovi, tamo su bili možda godinu dana, svjedok je bio u tom stanu, a nakon toga kupili su predmetni stan. Zna da je otac bio angažiran oko pronalaska stana, kupovao je stan preko agencije, ne zna koje, a sa ocem je u to vrijeme pričao o kupnji stana jer je i mama kupovala stan. Naime, njegovi roditelji su se nakon razvoda pošteno podijelili, prodali su zajednički stan, zatvorili kredite i ostatak novca podijelili na pola, svaki je od roditelja dobio 37.000,00 eura, bio je prisutan kad su dijelili novce, čak je mama napisala jedan papir da ima dokaz da je to podijeljeno. Svjedok ne zna da li je stan kupljen u gotovini na ruke ili je išlo preko računa i da li je majka podigla novce. Tužitelj i tužena su stan kupili negdje sredinom 2013. za nekih 70.000,00 eura. Otac je dao dio gotovine, zna da je dao za kaparu oko 6.000,00 eura i još cca 14.000,00 eura za stan, a ostatak stana je plaćen na način da su podigli kredit, a kredit je zbog kreditne sposobnosti podigla gđa. Đ, pretpostavlja da je bio u PBZ-u, ali nije siguran. Sve mu je to pričao otac, čak mu je rekao da je kreditna rata od 2.500,00 do 2.700,00 kn. Znam da je otac sigurno plaćao veći dio kredita dok su bili skupa, a kad je počeo ovaj proces počeo je plaćati pola i dan danas to čini. Svjedoku je to poznato jer ima punomoć na deviznom računu od oca u PBZ-u, misli da se s tog računa prebacuju novci na tekući i s tog računa se plaća polovica kredita, gotovo je siguran. U priči bi znao otac reći da je podmirivao režijske troškove u stanu. Njegov otac i tužena još uvijek žive u istom stanu, ne bi rekao da su zajedno, siguran je da nisu zajedno od kad je krenuo ovaj proces, a možda nisu zajedno i šest mjeseci prije.

13. Saslušanjem svjedoka VZ na očevidu održanom 16. studenog 2022. u bitnome je utvrđeno da poznaje tuženu, prijateljice su, često su se viđale, ali kako je četiri godine bolesna sve se manje viđaju. Zadnje dvije godine se nisu niti vidjele niti čule. Tužitelja poznaje preko tužene jer su se znali naći na kavi, bili su u vezi. Ne zna kada su točno počeli živjeti zajedno, zna da je ĐZ bila podstanar. Ne zna da li još uvijek žive zajedno, ali dok je bila sa ĐZ u kontaktu bili su zajedno. Svjedokinji je poznato da su stranke kupovale stan. Tužena joj je rekla da je tužitelj prodao jedan stan te je za isti dobio određeni iznos novaca, rekla joj je da je za predmetni stan dao 20.000,00 eura gotovine, da je isplatio stambenu štedionicu vezano za kredit i ne zna o kojem se iznosu radilo. Đ je podigla kredit za kupnju stana, misli da se radilo o iznosu od 40.000,00 eura, ne zna tko je prodavatelj. Stan je bio namješten, odnosno misli da su donijeli dvosjed i kasnije su ga zamijenili kutom. U tom stanu svjedokinja je bila četiri do pet puta. Đ je podigla kredit, jer je bila stalno zaposlena u rafineriji, a tuženik u 3. Maju. Ne zna u kojoj banci je podigla kredit, moguće u Erste, nije sigurna. Ne zna koliko je iznosila rata kredita, možda cca 2.800,00 kn, nije sigurna. Koliko zna, tužitelj je Đ ostavio novce za plaćanje rate kredita i plaćanje režija, a to joj je rekla Đ. Svjedokinja ne zna koliko su im iznosile režije. Svjedokinja je upoznala brata FZ iz [adresa], vidjela je jednog brata iz Njemačke, ali mu se ne sjeća imena. Ne zna da li tužena ima sestru, za dva brata nije sigurna, a da li ima još nekog u Njemačkoj, ne može se sjetiti. Nema saznanja da su je braća pomagala. Đ je govorila da joj slabo pomažu. Ne zna da li su braća dali novce za kupnju stana, tužena joj o tome nije pričala.

14. Saslušanjem svjedokinje UZ na ročištu održanom 23. veljače 2023. u bitnome je utvrđeno da sa tužiteljem ne kontaktira sedam godina. Zna da su tužitelj i njezina majka živjeli zajedno, počeli su živjeti negdje sredinom 2012., a da je predmetni stan kupljen godinu dana nakon toga. Stan je kupljen na Kantridi, kupila ga je njezina mama. Naime, mama je podigla kredit, a misli za iznos od 46.000,00 eura, a ostatak za kupljen stan koji je koštao oko 65.000,00 eura dali su joj ujaci i dva brata iz [adresa] TZ i EZ i brat iz [adresa] JZ. Te podatke joj je rekla mama, a sa njezinim bratom u Australiji je telefonski razgovarala i on joj je to potvrdio. Naime rekao joj je da je dao novce, misli oko 5.000,00 odnosno 6.000,00 dolara, nije joj poznato na koji način joj je dao novce, zna da nije u to vrijeme dolazio u RH, pa pretpostavljam da je mami te novce poslao. Svjedokinja ne zna koje iznose su joj dali braća iz Njemačke, s njima o tome nije razgovarala. Mama ima još dva brata, jedan je u Novom Sadu, a jedan je u Rijeci i s njim se ne čuje odnosno nisu u kontaktu. Zna da su sva braća u kontaktu, a to zna po pričanju mame. Svjedokinja nije bila u Rijeci kada se kupovao stan, jednom je bila da vidi taj stan, ali joj je mama preko telefona govorila da oni imaju namjeru kupiti stan i da traže stan. Oni su zajedno išli kupiti stan. Svjedokinji je mama pričala da je ona plaćala rate kredita odnosno da su plaćali svaki pola sve do godinu dana prije, žalila joj se mama da joj tužitelj ne daje novce za kredit i da ga mora plaćati sama. Pomažu joj svjedokinja i suprug i to na način da mama dođe kod njih ili joj kupuju namirnice ili idu kod nje. Kada se stan kupovao mama je došla kod njih i rekla je da joj trebaju novci za platiti Agenciju i da se radi o iznosu od 2.900,00 EUR-a. U kući su imali 3.000,00 EUR-a i te novce smo mami dali. Rijetko je dolazila u taj stan možda jednom ili dva puta jer su djeca tada bila mala. Koliko je svjedokinji poznato oni i dalje žive zajedno, ali više nisu zajedno od 2016./2017., možda tri godine nakon što je taj stan kupljen. Režije u stanu je plaćala njezina mama i nije joj rekla koliko su iznosile. Naime, nakon prestanka njihove izvanbračne zajednice režije plaća mama, a svjedokinja i njezin suprug joj pomažu. Dok su stranke bile zajedno mama je radila u INI-i ne zna što je točno radila bila je zaposlena u uredu i misli da joj je plaća bila oko 5.000,00 kn. Kada su počeli živjeti zajedno, misli da je tužitelj bio nezaposlen, kasnije je radio u 3. Maju, ali ne zna u kojem vremenskom periodu i nakon toga je otišao u Italiju, ali ne zna kada. Njezina mama je bila u braku s njezinim ocem, razveli su se kada je imala 12 godina, dakle prije 38 godina. Zna da je tužitelj bio u baku, misli da se razveo u godini kada se upoznao sa majkom, to joj je rekla majka i misli da joj je to rekao i tužitelj. Ima dvoje djece, misli da je jednom vidjela sina, ako se ne vara i ne zna da li je s bivšom suprugom podijelio bračnu stečevinu,a niti zna gdje je prije tužitelj stanovo.

15. Saslušanjem svjedoka CZ na ročištu održanom 23. veljače 2023. u bitnome je utvrđeno da je tužena majka njegove supruga, a tužitelja nije dugo vidio,, možda zadnjih tri ili četiri godine s istim nije u kontaktu. Zna da su neko vrijeme živjeli zajedno. Počeli su zajedno živjeti misli 2012., ne zna koji mjesec, najprije su bili podstanari na Drenovi, odnosno tužena je već živjela tamo pa je tužitelj kasnije došao. Odlučili su da se zajedno presele i da kupe ovaj stan, međutim svjedok ne zna detalje oko kupnje tog stana. Pričala mu je njegova supruga da je stan koštao oko 66.000,00 eura i da je tužena podigla kredit, ne zna o kojem se iznosu radi, ne zna u kojoj banci, zna da kredit plaćaju po pola, a što je bilo prije svjedok ne zna. Ne zna da li se tim kreditom kupio cijeli stan ili se je trebalo još nešto dodavati. Supruga i svjedok su tuženoj posudili 2.900,00 eura, zna da joj je trebalo nešto za agenciju. Ni sam ne zna da li su joj posudili ili dali te novce, odnosno dali su joj jer ju nije pitao da vrati, to je bio njegov novac, odnosno njihov novac, od njega i supruge. Taj novac je bio u kući, a novce su joj dali u Sežani. Bili su prisutni svjedok, supruga, djeca i tužena, to je bilo 2013., ne zna koji mjesec je bio. Tužena ima braću i jednu sestru koja živi u [adresa], upoznao je brata TZ iz [adresa], FZ iz [adresa], sestru iz [adresa] i pred četiri godine brata iz Australije koji je bio u [adresa], a poznaje i brata iz Srbije. Sa tom braćom i sestrom nije pričao o predmetnom stanu. Nema saznanja da su braća davala odnosno posuđivala novce tuženoj. Zna da je tužitelj bio u braku i da se razveo kada je upoznao tuženu i prije je živio u stanu sa suprugom, a što je s tim stanom bilo svjedok ne zna. Vjerojatno je njegova supruga u kontaktu s braćom i sestrom od majke, ali oni o tome ne pričaju. Dok su stranke bile zajedno svjedok navodi da je tužitelj bio bez posla, zna da je radio u 3. Maju i da je otišao raditi u Italiju ali ne zna kada. Svjedok ne zna kada je prestala njihova izvanbračna zajednica, ĐZ je nešto govorila da se ljuti na tužitelja, međutim svjedoka takve stvari uopće ne zanimaju. Zna da je režije plaćala ĐZ jer je ona bila tu, a kojim novcem ne zna. Osim iznosa od 2.900,00 eura nisu više davali druge novce, osim što supruga zna pomoći majku na način da joj da nešto novaca, kupi joj namirnice kada su u Rijeci.

16. Saslušanjem svjedoka ĆZ na ročištu održanom 23. veljače 2023. u bitnome je utvrđeno da tuženu poznaje duže vrijeme upoznala ju je preko njene prijateljice i posjećivale su se dok je ona živjela na Drenovi. Zna da je počeo kod nje dolaziti R, ali ne zna koje godine. Tada joj je F rekla da je ona slobodna, da se R razvodi i da će R prodati stan u kojem je živio s bivšom suprugom i da će podijeliti novce i da bi tim novcem R i ĐZ kupili stan. Zna da su kupili stan koji je negdje na Zametu, bila je jednom u tom stanu, ne zna za koji iznos su kupili stan niti kojim novcem. Zna da je ĐZ podigla nešto kredita ne zna u kojem iznosu i pretpostavlja da je R dao iznos novaca od stana koji je prodao s bivšom suprugom. Zna da u tom stanu ĐZ i R žive zajedno, da li su zajedno i dalje ne zna. ĐZ je zadnji puta vidjela prije nekoliko mjeseci, nisu pričale o tome kakav je njihov odnos. Kada je R došao živjeti sa ĐZ, radio je, ne zna točno gdje. ĐZ je radila u INI-i, a danas je u mirovini. Svjedokinja ne zna da li je taj kredit isplaćen. Zna da ĐZ ima kćerku, da živi u [adresa], a da li ona pomaže majku to ne zna. Zna da ĐZ ima brata, sestru, a koliko ih je ne zna. Nije joj ĐZ pričala da bi je braća i sestra financijski pomagala.

17. Na ročištu održanom 23. veljače 2024. proveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja koji je u cijelosti ustrajao kod iskaza od 2020. Što se tiče režijskih troškova u stanu tužitelj navodi, a koji su predmet protutužbenog zahtjeva odnosno potražuju se od 2013. do 2019. tužitelj navodi da su se isti plaćali sa njegovog računa. Naime, tužena je imala karticu njegovog tekućeg računa od PBZ-a, a imala je i punomoć na deviznom računu pa bi podigla novac sa bankomata i tim novcem bi platila režije. Time je podmirivala ratu kredita, struju, plin, čišćenje, smeće, internet/telefon, a uzimali su neke stvari na kredit pa je to dolazilo na plaćanje i to se sve činilo na isti način. Režijski troškovi bez kredita su bili otprilike od 1.400,00 do 1.500,00 kn, a preko zime su rate za centralno grijanje bile veće, dok su ljeti bile manje. Na taj način su se plaćale rate kredita i režije sve do trenutka dok nije pokrenuo postupak za utvrđenje izvanbračne zajednice. Nakon što je podnio predmetnu tužbu otišao je u PBZ banku te je napravio da se plaćaju rate kredita s njegovog računa na račun tužene koji je isto u PBZ banci. Što se tiče režija kada je tužitelj u RH ode u banku i tuženoj na njezin račun uplati oko 400,00 kn, a u pravilu dolazi svaka dva, tri mjeseca, tako je radio i u 2018., 2019., ali je u 2020. odnosno 2021. prestao uplaćivati za režije, a razlog tome je što mu je tužna zabranila pristup svemu osim kupaone i dnevnog boravka.

18. Na ročištu održanom 23. veljače 2024. proveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužene koja je u bitnome navela da je suglasna s iskazom tužitelja da je njihova bračna zajednica prestala početkom 2018. kako tužitelj navodi, a kada ju je isti tužio prestali su komunicirati. Režijske troškove od 2013. do 2019. plaćala je tužena osobno i to na način da su joj braća i njezina djeca pomagala, davali su joj novce i ona bi išla platiti režije. Sa tužiteljem o tome nikada nije mogla razgovarati. Nije ni znala da je ukinuo kartice, nema pojma, ista kartice nije koristila. Nikada nije dizala novce sa računa tužitelja, jedino je podigla sa deviznog računa 500,00 eura da bi tužitelj vratio prijatelju novce. To je učinila njegovom karticom. Ne može se sjetiti koja je to godina bila. Režije je plaćala uredno svaki mjesec od svoje plaće i pomagala bi joj braća i djeca. Braća joj žive u [adresa], a djeca u Sloveniji, oni su joj to donosili. Često su joj dolazili braća iz Njemačke, a tužena bi odlazila kod djece u Sloveniju, braća su znala dolaziti kod djece u Sloveniju. Davala bi joj kako kada, neka 1.000,00 eura nekada 2.000,00 eura. Nema pojma da li je to znao tužitelj, jer on ništa nije htio znati. Što god je tužena htjela, tužitelj nije htio ništa. Takvo njegovo ponašanje je počelo kada su uselili u stan. Rate kredita za stan se odbijaju sa njezinog tekućeg računa i osiguranje kredita ide preko njezinog tekućeg računa. Tužitelj je sada počeo uplaćivati pola rate kredita, možda ima dvije odnosno tri godine. Nikada tužitelj ne bi davao 300,00 kn, 400,00 kn kako je naveo u iskazu. Kada je prestala izvanbračna zajednica tužitelj nije ni na koji način plaćo režije. Njezin tekući račun je u PBZ-u i na isti je tužitelj dva tri puta uplatio po 300,00 do 400,00 kn za režije i plaća pola kredita. Naime iznose od 300,00, 400,00 kn počeo je plaćati nakon prestanka izvanbračne zajednice, moguće da je to bilo u 2018. odnosno 2019.

19. Uvidom u Kupoprodajni ugovor zaključen između BZ, kao prodavatelja i ĐZ, kao kupca, utvrđeno je da ĐZ kupuje dvosoban stan u [adresa] u [adresa], na 4. katu, stan br. 23, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, ukupne površine 57,24 m2 u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisan u [broj poduloška], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Kupovnina za nekretninu iznosi 66.000,00 eura, da je kupac prije zaključenja Ugovora isplatio prodavatelju na ime kapare protuvrijednost iznosa od 6.000,00 eura, u trenutku zaključenja glavnog ugovora kupac je isplatio prodavatelju prvi dio ugovorene kupovnine u protuvrijednosti iznosa od 14.000,00 eura, a preostali iznos kupovnine u protuvrijednosti od 46.000,00 eura kupac se obvezuje isplatiti putem namjenskog kredita PBZ Stambene Štedionice najkasnije do 10. kolovoza 2013.

20. Slijedom navedenog, a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, mišljenje je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi, a nakon saslušanja stranaka, da su stranke započele vezu u lipnju 2012. jer su zajedno počeli živjeti, a njihova izvanbračna zajednica je počela nakon što se tužitelj razveo od supruge u listopadu 2012. i trajala je do početka 2018. Prijeporni stan kupljen je 10. srpnja 2013. i iz iskaza stranaka proizlazi nesporno, da isti predstavlja njihovu izvanbračnu stečevinu. Također je među strankama nesporno da je stan kupljen za iznos od 66.000,00 eura, te da je tužena podigla kredit za kupnju iznos u PBZ d.d. u iznosu od 46.000, 00 eura.

22. Međutim, između stranaka je prijeporno kojim novcem je podmiren preostali iznos za kupnju stana, odnosno da li se radi o novcu koji proizlazi iz vlastite imovine tužitelja ili tužene.

23. Sud poklanja vjeru iskazu tužitelja kao istinitom i vjerodostojnom da je preostali iznos od 30.000,00 eura za kupnju stana isplatio novcem koji predstavlja njegovu vlastitu imovinu, a koje novce je imao neposredno prije kupnje predmetnog stana jer je sa bivšom suprugom podijelio bračnu stečevinu i isplaćen je od iste iznosom od 37.000 eura. Njegove navode potvrđuju saslušani svjedoci i to bivša supruga SZ i sin KZ. Navode tužitelja potvrđuje svjedokinja VZ, prijateljica tužene i svjedokinja ĆZ, susjeda stranaka, kao i svjedokinja RZ koja je posredovala pri kupnji predmetnog stana.

24. Sud ne prihvaća iskaz tužene u dijelu u kojem navodi da su joj braća posudili novce za kupnju stana jer to ista ničim ne dokazuje. Iz iskaza svjedoka FZ, brata tužene, ne može se zaključiti da su tuženoj braća dali novce za kupnju stana jer isti to ne zna i nije vidio, kao i njegova kćerka svjedokinja UZ, već imaju saznanja da su braća iz inozemstva istu znali financijski pomagati.

25. Prema odredbi članka 248. Obiteljskog zakona, dalje ObZ, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom članka 249. istog Zakona propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

26. Kako je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka na način da je zaključen Kupoprodajni ugovor u srpnju 2013., da se tužena upisala kao vlasnica istog u cijelosti, da je podigla kredit u iznosu od 46.000,00 eura, a koji kredit se još uvijek isplaćuje. Tužitelj je za kupnju stana dodao 30.000,00 eura, a u što se uračunavaju i dodatni troškovi za kupnju stana, pa je njegov doprinos u stjecanju veći jer kada se tom iznosu doda polovina iznosa kredita od 23.000,00 eura, proizlazi da je suvlasnički omjer u visini 7/10 u korist tužitelja, a u visini 3/10 u korist tužene.

27. Stoga je valjalo udovoljiti prijedlogu tužitelja, slijedom čega je temeljem odrede članka 248. i 249. ObZ-a odlučeno u točki I. izreke presude.

28. Nadalje, sud je odbio protutužbeni zahtjev kojim tužena od tužitelja potražuje isplatu iznosa od 91.422,48 kn zbog neplaćanja režija. Kako je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice stranaka od listopada 2012. do početka 2018. tužena može potraživati polovinu režija eventualno od prestanka iste, a ne za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja predstavlja zajednicu života i rada, odnosno emotivnu i ekonomsku zajednicu, pa je potraživanje za vrijeme trajanja iste u potpunosti neosnovano. Za razdoblje 2018. i 2019. kojim se potražuje isplata polovine režija tužena je također odbijena jer ista nije dokazala postojanje istog, a upravo je teret dokaza na tuženoj. Iz priloženih računa u 2018. koji dijelom glase na ime tužitelja, a dijelom na ime tužene ne može se zaključiti da je iste podmirila tužena, slijedom čega je valjalo odbiti protutužbeni zahtjev tužene, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 ZPP-a, pa je tako tužitelju priznat trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je dosuđen trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7. t.1.Tarife), zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 100,00 eura i zastupanja na devet ročišta i to za svako u iznosu od 200,00 eura (T.br. 9. t. 1., t. 2 i t.3 Tarife), sastavljanja tri podneska i to za svaki u iznosu od 50,00 eura i sastavljanja šest podnesaka i to za svaki u iznosu od 200,00 eura (T.br. 8. t.1. i t.3. Tarife), predujam za izlazak suda radi provođenja očevida u iznosu od 53,00 eura, dakle sveukupno u iznosu od 3.553,00 eura uz pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 888,25 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,00 eura i na presudu u iznosu od 53,00 eura, dakle sveukupno je dosuđen trošak u iznosu od 4.547,25 eura.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 28. veljače 20025.

S u d a c :

Andrea Jurković-Venturini

UPUTA U PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene