Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-43/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, zastupan po punomoćnici IR, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković & Šanjug, odvjetnicima iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja FR, zaposlenice tužitelja i punomoćnice tuženika Mateje Pilić odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 27.480,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 18.387,67 kn od 18. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 9.093,01 kn od dana donošenja presude do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.145,43 eur (tisuću četiristo pet eura i četrdeset tri centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 7. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je osiguranik tužitelja OR **.**.1999. smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je uzrokovao NR. Odgovornost osiguranika tuženika NR utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu K-262/00 od 4. svibnja 2001. Navodi da je tuženikov osiguranik Željko Paska 60%, a tužiteljev osiguranik OR (suvozač) 40% suodgovoran za predmetnu prometnu nezgodu jer su oba učesnika bila pod utjecajem alkohola. Dodaje da je vozilo kojim je uzrokovana prometna nesreća bilo osigurano kod tuženika broj police [broj police]. Rješenjem tužitelja broj 38291 od 20. prosinca 2001. priznato je članovima obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Tuženik je tužitelju naknadio štetu koja je nastajala isplatama obiteljskih mirovina do 31. prosinca 2014., dok je odštetnim zahtjevom od 26. studenoga 2020. pozvao tuženika da mu podmiri štetu koja je nastala isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020. u iznosu od 18.387,67 kuna. Isplatama obiteljske mirovine tužitelju i dalje nastaje šteta tako da daljnja šteta za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. srpnja 2021. iznosi 9.093,01 kn. Predlaže da sud na temelju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) usvoji tužbeni zahtjev i na ime naknade štete naloži tuženiku isplatu iznosa od 27.480,68 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60%. Međutim, tuženik osporava obvezu tužitelju nadoknaditi štetu u punom iznosu isplaćene mirovine te smatra da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine. Osporava da bi se primjenjivao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o obiteljskoj mirovini ili onaj koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja od 7. svibnja 1999. s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja. te da se za prosuđivanje o osnovanosti osnove mora primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98 u primjeni od 1. siječnja 1999.) koji u čl. 160. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernom iznosu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U podnesku od 8. svibnja 2023. tuženik je naveo kako bi se u konkretnom predmetu trebao primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.

4. Tijekom ponovnog postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to rješenje tužitelja klasa: 140-03/99-01 urbroj. 341-20-03/1-99-44974 od 20. prosinca 2001., potvrdu tužitelja o isplaćenim mirovinskim primanjima od 26. studenoga 2020., obračun isplata na teret tužitelja od 31. kolovoza 2021., ispis iz matične evidencije o isplatama mirovinskih primanja, odštetni zahtjev od 26. studenoga 2020., povratnica, dopis PU varaždinske PP Varaždin od 30. siječnja 2002., kartica glavne knjige tužitelja, Presuda broj K-262/00, zapisnik o očevidu od 7. svibnja 1999., dopis tuženika od 14. ožujka 2002., obavijest o isplati štete tužitelja od 6. ožujka 2002., nagodba od 24. kolovoza 1999., specifikacija na listu 43 spisa i nagodba od 19. kolovoza 1999.

5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 27.480,68 kn.

7. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, i odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 60%.Tuženik tijekom postupka nije osporio niti činjenicu da je korisnici AR u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2021. s osnova obiteljske mirovine isplaćen iznos od 27.480,68 kuna.

8. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. U ovom predmetu prije svega sporno je koji pravni propis se ima primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), dok tuženik navodi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a koje pitanje je bilo predmet raspravljanja u brojnim parničnim predmetima te o kojem su zauzeta različita pravna shvaćanja nižestupanjskih i višestupanjskih sudova. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev-66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Sukladno odredbama ZOOP-a zaključen je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Budući da je tim zakonom uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna je odredba iz čl. 27. ZOOP koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

10. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11. Nesporno je obitelji pokojnog osiguranika tužitelja OR priznato pravo na obiteljsku mirovinu povodom koje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Osim toga, nesporna je i činjenica, a koja proizlazi iz navoda tužitelja na ročištu 30. siječnja 2025., da je obiteljska mirovina u pravilu manja od one mirovine koja se isplaćuje zbog povrede na radu gdje se u obzir uzima mirovinski staž osiguranika u trajanju od 40 godina. Iz obrazloženja rješenja tužitelja klasa: 140-03/99-01 urbroj. 341-20-03/1-99-44974 od 20. prosinca 2001. proizlazi da je osiguranik, od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, do dana smrti navršio 31 godinu života, te da mirovinski staž osiguranika do dana njegove smrti iznosi 13 godina, 2 mjeseca i 13 dana. Pridodani staž iznosi 17 godina 10 mjeseci i 13 dana pa mirovinski staž iznosi ukupno 31 godinu i 26 dana. Nadalje, pri određivanju svote obiteljske mirovine, umjesto utvrđene svote iznosa prava na obiteljsku mirovinu, određena je isplata najniže mirovine (koja je u konačnici u višem iznosu od utvrđene svote obiteljske mirovine). Povezujući ranije navedenu nespornu činjenicu da je obiteljska mirovina u pravilu manja od one mirovine koja se isplaćuje zbog povrede na radu, te navode iz obrazloženja rješenja tužitelja prema kojemu je polazište za izračun mirovine iz koje se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu uzet mirovinski staž u trajanju od 31 godinu i 26 dana, zaključuje se da u konkretnom slučaju isplaćena mirovina koja predstavlja štetu tužitelju nije veća od one koja bi se isplaćivala po osnovi ozljede na radu, radi čega sud niti nije izvodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem kako je to predlagao tuženik.

12. Iz navedenog proizlazi da isplatom priznate obiteljske mirovine obitelji osiguranika tužitelja zbog smrti osiguranika tužitelju nije nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između te mirovine i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer je isplaćivana obiteljska mirovina bila manja od mirovine koja bi se isplaćivala po osnovi ozljede na radu. S obzirom na to da je prema odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pri čemu je gore navedenim rješenjem tužitelja obitelji osiguranika OR priznata obiteljska mirovina, sud utvrđuje da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP tuženik bio dužan isplatiti tužitelju pa je tužbeni zahtjev s osnove isplate obiteljske mirovine odbijen kao neosnovan.

13. Troškove postupka sud je dosudio na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu 30. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eur prema tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa), za sastav žalbe od 26. svibnja 2022. iznos od 250,00 eur sukladno tbr. 10. st. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 8. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eur prema tbr. 8. st. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 30. siječnja 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 eur prema tbr. 9. toč. 1. Tarife. Na navedene iznose priznat je trošak PDV-a sukladno tbr. 46. Tarife u iznosu od 212,50 eur. Priznat je i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 82,93 eur sukladno tar. br. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18). Stoga je tuženiku ukupno priznat iznos od 1.145,43 eur te je odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 28. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, putem Područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20c, na broj: Klasa: 140-01/19-29-1794, Urbroj: 341-99/20-07/1-21-22

2. Tuženik po punomoćnicima iz OD Ćurković i Šanjug, odvjetnicima iz Zagreba, Maksimirska 25