REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-1225/2024
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja LIND- GRAD d.o.o., OIB 81530401884, Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandže iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj Ovrv-61102/2024 od 3. srpnja 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 13,27 eura, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandže iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj Ovrv-61102/2024 od 3. srpnja 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 173,70 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2023. do isplate i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 27. svibnja 2024. i javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi radi naplate tražbine u iznosu od 173,70 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da je tužitelj propustio dostaviti račune tuženiku zbog čega tuženik nije mogao podmiriti tražbinu tužitelja pa stoga osporava tražbinu zateznih kamata i troškova postupka. Navodi da su ti troškovi nastali propustom tužitelja.
3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je tuženik vlasnik nekretnine u [adresa] i da je tužitelj uredno dostavljao uplatnice tuženiku. Navodi i to da je tuženik imao mogućnost putem Interneta preuzeti uplatnice u svako doba. Navodi da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu platio glavnicu potraživanja 16. srpnja 2024. Konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura sa zateznim kamatama.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 45-95 spisa), bilancu zaduženja i plaćanja (list 96-100 spisa), međuvlasnički ugovor (list 101-108 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] (list 109-117 spisa).
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Tužitelj je postavljajući konačan tužbeni zahtjev djelomično povukao tužbu za iznos glavnice od 173,70 eura sa zateznim kamatama, a tuženik se nije protivio povlačenju tužbe pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 87,50 eura sa zateznim kamatama po osnovi troškova ovršnog postupka.
8. U postupku nije sporno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u zgradi u [adresa].
9. Nije sporno da je tuženik 16. srpnja 2024. platio glavnicu potraživanja po osnovi pričuve. Iz držanja stranaka proizlazi i kako nije sporno da je tužitelj upravitelj zgrade.
10. Tuženik osporava končano postavljeni tužbeni zahtjev samo iz razloga što tvrdi da mu tužitelj nije dostavio račune kojima bi ga pozvao platiti pričuvu.
11. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 27. svibnja 2024. radi naplate tražbine od 173,70 eura po osnovi pričuve sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Prema tome, tuženik je podmirio glavnicu potraživanja nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a tužitelj je nakon toga povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice od 173,70 eura i zateznih kamata na glavnicu.
12. Tuženikovo osporavanje tražbine zateznih kamata na glavnicu nije odlučno jer prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu to niti nije predmet spora u ovom postupku. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 87,50 eura po osnovi troškova ovršnog postupka i zatezne kamate na troškove postupka, a ne zatezne kamate na glavnicu.
13. Tužitelj je u pogledu glavnog potraživanja povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi i troškove postupka tužitelju sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a, i to i troškove ovršnog i parničnog postupka.
14. Tuženikovi navodi kako mu tužitelj nije dostavio račune ne dovode do drugačije odluke o troškovima ovršnog i parničnog postupka. Vjerovničko-dužnički odnos ne nastaje ispostavljanjem, a niti dostavom računa. Račun je samo poziv za plaćanje. Međutim, tuženikova obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza i nastaje po samom zakonu samom činjenicom što je tuženik vlasnik nekretnine. Tuženikova obveza plaćanja pričuve ne ovisi o tome je li mu tužitelj dostavio račune, a niti ta obveza nastaje dostavom računa. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Prema odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. U konkretnom slučaju tuženik je udovoljio tužbenom zahtjevu nakon pokretanja postupka pa je sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a dužan nadoknaditi troškove postupka tužitelju. Činjenica je li mu tužitelj dostavio račune za pričuvu ili ne ne može dovesti do drugačije odluke jer se i dalje radi o situaciji da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu nakon pokretanja postupka. Pored navedenog, valja istaknuti da se na tuženika kao jednog od suvlasnika nekretnine odnosi međuvlasnički ugovor kojeg su suvlasnici sklopili 11. listopad 2006. Čl. 14. međuvlasničkog ugovora ugovoreno je da su sredstva pričuve suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno na poseban račun do 20-og u mjesecu za tekući mjesec. Prema tome, međuvlasničkim ugovorom ugovoreno je dospijeće obveze do 20-og u mjesecu i to dospijeće ne ovisi o dostavi računa. Tuženiku kao jednom od suvlasnika na koje se međuvlasnički ugovor odnosi moraju biti poznate odredbe međuvlasničkog ugovora, uključujući i odredbu o dospijeću obveze. Ako je tuženiku potreban račun za plaćanje (premda obveza plaćanja pričuve ne nastaje ispostavljanjem računa, niti njegovom dostavom, već po samom zakonu), onda je u slučaju da mu račun nije dostavljen trebao kontaktirati tužitelja kao upravitelja zgrade i zatražiti dostavu računa, a ne jednostavno ne plaćati pričuvu zato što mu račun nije dostavljen. Posebno se ukazuje kako pričuva nije imovina upravitelja, već zajednička imovina svih suvlasnika, uključujući i tuženika (čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) te se tuženik ne može osloboditi obveze plaćanja pričuve time što mu račun nije dostavljen, a niti time može biti promijenjen datum dospijeća kako je ugovoren čl. 14. međuvlasničkog ugovora koji se odnosi na sve suvlasnike i kojeg su sklopili suvlasnici međusobno, a ne upravitelj zgrade.
15. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 157. ZPP-a jer se ona odnosi na situaciju priznanja tužbenog zahtjeva, o čemu se ovdje ne radi.
16. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da se njima ne bi utvrdile odlučne činjenice. Osim toga, činjenica dostave konkretnih računa koje tužitelj nije niti dostavio u spis ne bi se mogla dokazati saslušanjem svjedoka, već bi bila potrebna poštanska potvrda.
17. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog i parničnog postupka koji su bili potrebno za vođenje parnice i određeni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.
18. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Sud primjenjuje Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 52. st. 4. Tarife).
19. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, PDV u iznosu od 12,50 eura, trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 25,00 eura, što ukupno iznosi 87,50 eura.
20. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove ovršnog postupka koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose.
21. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastav podneska podneska od 2. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 13. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 eura, ukupno 125,00 eura.
22. Tužitelju nisu priznati troškovi pristojbe i predujma „po odluci suda“ jer tužitelj nije određeno naveo iznos pristojbe i predujma koji potražuje sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 28. veljače 2025.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku
