REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-62/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao punomoćnicima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 10259/2023-59 od 28. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Addiko Bank d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10259/2023-59 od 28. lipnja 2024., u cijelosti.
II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženome Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.430,03 kn / 1.251,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
HRK 62.46 / EUR 8.29 počev od 30.4.2007. do isplate
HRK 61.81 / EUR 8.20 počev od 31.5.2007. do isplate
HRK 61.37 / EUR 8.15 počev od 2.7.2007. do isplate
HRK 61.76 / EUR 8.20 počev od 6.8.2007. do isplate
HRK 62.09 / EUR 8.24 počev od 6.9.2007. do isplate
HRK 98.57 / EUR 13.08 počev od 1.10.2007. do isplate
HRK 98.37 / EUR 13.06 počev od 2.11.2007. do isplate
HRK 99.61 / EUR 13.22 počev od 3.12.2007. do isplate
HRK 99.10 / EUR 13.15 počev od 2.1.2008. do isplate
HRK 100.90 / EUR 13.39 počev od 1.2.2008. do isplate
HRK 101.89 / EUR 13.52 počev od 29.2.2008. do isplate
HRK 199.82 / EUR 26.52 počev od 31.3.2008. do isplate
HRK 194.90 / EUR 25.87 počev od 30.4.2008. do isplate
HRK 192.96 / EUR 25.61 počev od 2.6.2008. do isplate
HRK 195.36 / EUR 25.93 počev od 30.6.2008. do isplate
HRK 191.84 / EUR 25.46 počev od 31.7.2008. do isplate
HRK 192.01 / EUR 25.48 počev od 1.9.2008. do isplate
HRK 194.10 / EUR 25.76 počev od 1.10.2008. do isplate
HRK 209.90 / EUR 27.86 počev od 31.10.2008. do isplate
HRK 199.31 / EUR 26.45 počev od 2.12.2008. do isplate
HRK 233.77 / EUR 31.03 počev od 31.12.2008. do isplate
HRK 236.05 / EUR 31.33 počev od 2.2.2009. do isplate
HRK 237.07 / EUR 31.46 počev od 2.3.2009. do isplate
HRK 234.24 / EUR 31.09 počev od 31.3.2009. do isplate
HRK 234.78 / EUR 31.16 počev od 30.4.2009. do isplate
HRK 230.46 / EUR 30.59 počev od 1.6.2009. do isplate
HRK 227.27 / EUR 30.16 počev od 30.6.2009. do isplate
HRK 228.12 / EUR 30.28 počev od 31.7.2009. do isplate
HRK 229.80 / EUR 30.50 počev od 31.8.2009. do isplate
HRK 229.65 / EUR 30.48 počev od 30.9.2009. do isplate
HRK 227.95 / EUR 30.25 počev od 2.11.2009. do isplate
HRK 231.14 / EUR 30.68 počev od 30.11.2009. do isplate
HRK 3,971.60 / EUR 527.12 počev od 29.12.2009. do isplate
i to do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine koja je određena po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje, koja kamata je po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženom Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HRK 6.181,50 / EUR 820,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
HRK 33.45 / EUR 4.44 počev od 31.10.2008. do isplate
HRK 56.39 / EUR 7.48 počev od 31.12.2008. do isplate
HRK 72.93 / EUR 9.68 počev od 2.2.2009. do isplate
HRK 80.40 / EUR 10.67 počev od 2.3.2009. do isplate
HRK 59.80 / EUR 7.94 počev od 31.3.2009. do isplate
HRK 63.74 / EUR 8.46 počev od 30.4.2009. do isplate
HRK 32.24 / EUR 4.28 počev od 1.6.2009. do isplate
HRK 9.04 / EUR 1.20 počev od 30.6.2009. do isplate
HRK 15.21 / EUR 2.02 počev od 31.7.2009. do isplate
HRK 27.43 / EUR 3.64 počev od 31.8.2009. do isplate
HRK 26.37 / EUR 3.50 počev od 30.9.2009. do isplate
HRK 14.01 / EUR 1.86 počev od 2.11.2009. do isplate
HRK 37.20 / EUR 4.94 počev od 30.11.2009. do isplate
HRK 5.653,29 / EUR 750.32 počev od 29.12.2009. do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. godine koja je određena po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje, koja kamata je po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženom Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 4.576,25 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja je po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 28. lipnja 2024., pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu u kojem predlaže da se donese presuda i dosude zatražene isplate za više plaćen iznos zbog rasta kamatne stope samostalnim odlukama tuženika spram početno naznačene u Ugovoru o kreditu do dana otplate kredita, u iznosu od ukupno 704,66 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako slijedi:
„I. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od HRK 704,66 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
HRK 64.76 / EUR 8.60 počev od 31.5.2006. do isplate
HRK 64.55 / EUR 8.57 počev od 30.6.2006. do isplate
HRK 64.24 / EUR 8.53 počev od 31.7.2006. do isplate
HRK 64.57 / EUR 8.57 počev od 31.8.2006. do isplate
HRK 64.62 / EUR 8.58 počev od 2.10.2006. do isplate
HRK 64.51 / EUR 8.56 počev od 31.10.2006. do isplate
HRK 64.19 / EUR 8.52 počev od 30.11.2006. do isplate
HRK 63.60 / EUR 8.44 počev od 2.1.2007. do isplate
HRK 63.19 / EUR 8.39 počev od 31.1.2007. do isplate
HRK 63.17 / EUR 8.38 počev od 28.2.2007. do isplate
HRK 63.26 / EUR 8.40 počev od 2.4.2007. do isplate.“
II. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu u kojem predlaže da se donese presuda i dosude zatražene isplate zbog rasta tečaja CHF u kunama iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita za više plaćen do konačne otplate kredita u iznosu od ukupno 21,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako slijedi:
„II. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od HRK 21,14 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
HRK 5.81 / EUR 0.77 počev od 30.9.2005. do isplate
HRK 5.97 / EUR 0.79 počev od 31.10.2005. do isplate
HRK 9.36 / EUR 1.24 počev od 30.11.2005. do isplate.“
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i da tužiteljicu obveže naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, kao i troškove sastava žalbe, sve sa pripadajućim zateznim kamatama ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Tuženik prvenstveno u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), i to prije svega iz razloga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika jer je na temelju iskaza svjedoka VE utvrdio da tužiteljica u konkretnom slučaju nije razumjela značenje odredbi i da nije obaviještena o rizicima ugovaranja spornih odredbi iako iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je prilikom pregovaranja upozoravao stranke na rizik koji donosi valutna klauzula u CHF, da je objašnjavao klijentima na veću mogućnost promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, nego EUR-a u odnosu na kunu, kao i da su stranke bile upozoravane na veću rizičnost povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu nego povećanja EUR-a u odnosu na kunu obzirom da je kuna bila vezana uz EUR, kao i da presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, dok bitnu povredu iz članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 502.c ZPP-a nalazi u tome što je sud pogrešno usvojio tužbeni zahtjev automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja.
2.2. Tuženik, nadalje, u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je tuženik nepošten stjecatelj pa da u smislu članka 1115. ZOO-a tužiteljici zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja, te da je pogrešno zaključio da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, kao i da je pogrešno primijenio, odnosno da nije primijenio, relevantne odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), te članka 74. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13), zatim odredbe članka 172., 173. i 175. Zakona o bankama i članka 308. stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama, a koje zakonske odredbe da su predviđale ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati, s tim da je po tim odredbama tuženik u cijelosti i postupao.
2.2. Osim navedenog tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer da tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF, kao i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i iz razloga što učinci ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF ne bi bili takvi da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj, nego da bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, a zbog čega da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka pogrešno utvrđena visina tražbine tužitelja. Slijedom navedenog da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obzirom da nije obrazložio iz kojeg razloga je odbio prijedlog tuženika na dopunu vještačenja primjenom kunske kamatne stope, kao i da je neosnovano odbio uračunati manje plaćene iznose (tzv. negativne razlike). Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, kao i zbog toga da je dio tužbenog zahtjeva odbačen zbog pravomoćno presuđene stvari, i to u iznosu od ukupno 725,80 eura pa da je prvostupanjski je sud trebao dosuditi parnični trošak primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.345,10 eura (10.134,69 kn) s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 823,23 eura (6.202,64 kn) s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Prvostupanjski sud je, naime, u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, u kojem dijelu je prihvatio iskaz svjedoka VE kao životan i uvjerljiv, a u kojem dijelu nije prihvatio njegov iskaz, te na temelju čega je zaključio da tužiteljica u konkretnom slučaju nije razumjela značenje spornih odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu i da nije obaviještena o rizicima ugovaranja takvih odredbi.
6.1. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 502.c ZPP-a, budući iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se prvostupanjski sud nije pozvao samo na navedenu odredbu ZPP-a nego da je ovoj parnici kao prethodno pitanje utvrdio da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne na temelju provedenog dokaznog postupka, i to nakon što je proveo predložene dokaze za koje je u smislu članka 220. stavka 2. ZPP-a pravilno ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te nakon što je ocijenio iskaz tužiteljice i svjedoka VE.
8. Tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica i Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao prednika tuženika dana 30. srpnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 156-101/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), da je isti Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Ranki Spevec u [adresa] pod poslovni brojem: OU- 918/2005, a kojim ugovorom je banka stavila tužiteljici na raspolaganje iznos od 46.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, da se radi o stambenom kreditu, da je ugovorena početna kamatna stopa od 3,99% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke kao kreditora, te da je ugovorena valutna klauzula kojom je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, s tim da je tužiteljica bila u obvezi otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima koji iznose 345,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF koji važi na dan plaćanja kredita, kao i da je ugovoreno trajanje kredita do 31. kolovoza 2020., s tim da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit u cijelosti 29. prosinca 2009. Nadalje tijekom postupka nije bilo sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, te da je ta povećanja plaćala tužiteljica, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao.
9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe i da li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa i u kojem iznosu, te da li je nastupila zastara potraživanja i od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate. Također je sporno da li se na ovaj spor može direktno primijeniti intervencijski efekt presuda Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., odnosno presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
10. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.) tako da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu članka 502.c ZPP-a, i to unatoč tome što je predmetni kredit u cijelosti isplaćen. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.
10.1. U tom smislu drugostupanjski sud naglašava da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud imao je u vidu zaključke Ustavnog suda iznesene u navedenom predmetu, te je izveo sve dokaze predložene po tuženiku za koje je u smislu članka 220. stavka 2. ZPP-a pravilno ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa je tako saslušao i tužiteljicu, kao i svjedoka VE, dok je odbio prijedlog tuženika da se sasluša javni bilježnik Ranka Spevec za kojeg je pravilno ocijenio da ga nije potrebno izvoditi, budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti niti dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope.
11.1. Cijeneći iskaz tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da joj je predmetni ugovor predočen od strane banke kao trenutno najpovoljniji na tržištu i da je to bio presudan razlog zašto se odlučila za predmetni ugovor, zatim da joj nitko nije nudio mogućnost da sklopi ugovor vezan za eure ili kune, te da ju nitko nije upozorio da bi CHF bio tzv. valuta utočišta, kao i da nije imala utjecaja na sadržaj samog ugovora, dok je cijeneći iskaz svjedoka VE, kojem je u tom dijelu poklonio vjeru, utvrdio mu je poznato ime i prezime tužiteljice, ali da se same osobe fizički ne sjeća, kao i da se ne sjeća pojedinačnog ugovora jer se radilo o špranciranim ugovorima i da se ujednačeno postupalo kod svih takvih ugovora, zatim da su u to vrijeme su bili jako popularni krediti u CHF, jer da su oni bili povoljniji od kredita u EUR na način da su imali puno nižu kamatnu stopu i da su se stranke, kada su vidjele izračun anuiteta, odlučivale za kredite vezane uz CHF. Prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio kao uvjerljiv i istinit iskaz svjedoka VE u dijelu u kojem je iskazao da je on upozoravao na povećanu rizičnost povećanja tečaja CHF u odnosu na kune, obzirom da do sada u predmetima ove vrste to nije iskazao niti jedan svjedok osobni bankar bez obzira iz koje banke, pa tako i iz banke tuženika. Osim navedenog sud je pravilno poklonio vjeru iskazu tužiteljice da ju nitko nije upozorio na posebnu i povećanu rizičnost valute CHF, kao i da ona, kao niti druge stranke, nisu mogle znati kroz dugoročne kredite kada će se, kako će se i pod kojim uvjetima mijenjati kamatna stopa, imajući u vidu da je navedeni svjedok jasno iskazao da ne zna da li je upravo tužiteljica dobila tu vrstu upozorenja o povećanoj rizičnosti promjene tečaja za valutu CHF i pod kojim će se uvjetima mijenjati kamatna stopa.
12. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice i dijela iskaza svjedoka VE, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba koje se odnose na mogućost promjene kamatne stope i rizičnost valute CHF, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 3,99 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, dakle da tuženik nije dokazao suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kao o prethodnom pitanju, da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Također je pravilno zaključeno da tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a.
13. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan, pravilno je utvrđeno da, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj na štetu tužiteljice, da preplata iznosi 1.345,10 eura (10.134,69 kn) s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli da preplata iznosi 823,23 eura (6.202,64 kn).
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
15. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
15.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 8. travnja 2019., podnesena je unutar zastarnog roka od 5 godina, tako da zastara u odnosu na restitucijske zahtjeve na ime ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije nastupila.
16. Prvostupanjski sud je pravilno donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka u kojem je u obzir uzeta samo preplata tužiteljice zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj bez tzv. negativnih razlika, a u skladu sa tužbenim zahtjevom tužiteljice, budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita i kada je kamatna stopa bila niža od početne, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, i to nakon što ga je umanjio za iznos od 93,52 eura (704,66 kn) s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 2,81 eura (21,14 kn). imajući u vidu da je tužiteljica s tim iznosima pravomoćno odbijena. Stoga je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi u točki I i II. izreke.
17. Odluka troškovima parničnog postupka (točka III. izreke) pravilno je donesena primjenom odredbi članka 154 stavka 5. i članka 155 ZPP-a, budući tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije uspjela samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (2%), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.
18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
19. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi 28. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić
