REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10951/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja AJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Darko Gospočić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, koga zastupa punomoćnik Sebastian Miše, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Velimire Anibalović, odvjetnice i punomoćnice tuženika Mare Lešine, odvjetnice, 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„.1. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. da tužitelju AJ isplati iznos od 3.837,85 € sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:
- 13,17 € teče od 22.07.2015. g. pa do isplate,
- 127,96 € teče od 25.08.2015. g. pa do isplate,
- 136,20 € teče od 03.11.2015. g. pa do isplate,
- 157,66 € teče od 10.08.2016. g. pa do isplate,
- 175,73 € teče od 13.11.2017. g. pa do isplate,
- 158,52 € teče od 13.12.2017. g. pa do isplate,
- 166,37 € teče od 16.01.2018. g. pa do isplate,
- 228,81 € teče od 13.02.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 12.03.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 11.04.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 09.05.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 13.06.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 11.07.2018. g. pa do isplate,
- 40,59 € teče od 09.08.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 16.08.2018. g. pa do isplate,
- 133,64 € teče od 12.09.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 10.10.2018. g. pa do isplate,
- 176,60 € teče od 12.11.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 10.12.2018. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 14.01.2019. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 12.02.2019. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 08.03.2019. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 11.04.2019. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 14.05.2019. g. pa do isplate,
- 165,90 € teče od 14.06.2019. g. pa do isplate,
obračunate po kamatnoj stopi do 31.07.2015. godine u smislu čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referetna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. da tužitelju AJ naknadi troškove ovog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referetna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
i
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog za privremenu mjeru tužitelja od 19. srpnja 2019. u ovom postupku.
II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku 1.500,00 eura troškova ovog postupka, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je do 30. rujna 2011. bio direktor tvrtke MEDIATEL d.o.o. iz Zagreba. Primorska 32 (kasnije Kruge 48), koja je zastupana po tužitelju kao direktoru u studenom 2008., kao primatelj leasinga, zaključila s tuženikom, kao davateljem leasinga, Ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti br. 32709, za objekt leasinga - vozilo marke VW Caddy maxi 1,9 tdi, broj šasije [broj šasije]. Također, tužitelj je i kao jamac platac zaključio taj ugovor u svrhu osiguranja kao direktor dužnika MEDIATEL d.o.o. i kao jamac platac izdao i ovjerio (broj ovjere OV-19229/08 i OV-19230/08 javnog bilježnika Milana Glibote) bjanko zadužnicu od 28. studenog 2008. u korist tuženika kao vjerovnika. Navedeno vozilo kao predmet leasinga, tvrtka MEDIATEL d.o.o. preuzela je 2.12.2008. od dobavljača, registrirala pod reg. oznakom [registarska oznaka] te kasko osigurala kod osiguravatelja sve po uputi tuženika. To vozilo ukradeno je između 6. i 8.12.2010. s parkirališta u Zagrebu, Kruge kod kbr. 15, što je uočio TJ. zaposlenik i suvlasnik tvrtke, koji se zadnji koristio vozilom i bez odgode 8.12.2010., krađu prijavio MUP-u VIII Policijskoj postaji, koja je o tome drugi dan obavijestila tuženika. TJ je u ime tvrtke MEDIATEL d.o.o. isti dan kradu prijavio i osiguravatelju vozila. Ističe kako iz. dopisa MUP-a VIII Policijske postaje tuženiku od 9.12.2010. proizlazi da se prilikom prikupljanja saznanja o prijavljenom kaznenom djelu, došlo do saznanja o možebitnom lažnom prijavljivanju kaznenog djela krađe vozila što je rezultiralo kaznenom prijavom protiv TJ i tužitelja, na temelju koje je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo optužnicu broj Kg-DO-32/13 od 31.1.2014. s izmjenom 15.1.2016. kojom se teretilo TJ i tužitelja da su zajedno počinili kazneno djelo krivotvorenja službene isprave, a TJ da je sam počinio kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Međutim, nakon provedenog kaznenog postupka pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, pod brojem KO-934/14 sud je utvrdio kako je optužnica neosnovana te je sud prvo 11.06.2018. raspravnim rješenjem obustavio kazneni postupak protiv TJ u odnosu na kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela, a zatim donio presudu kojom se oslobađaju optužbe TJ i tužitelj za kazneno djelo krivotvorenja službene isprava, koja presuda je postala pravomoćna jer je Županijski sud u Osijeku presudom posl.br. Kž-293/2018-4 18.10.2018. odbio žalbu državnog odvjetnika. Navodi kako je tvrtka MEDIATEL d.o.o. za vrijeme trajanja Ugovora o operativnom leasingu br. 32709 tj. do prosinca 2010. platila tuženiku sve obroke leasinga, a nakon krađe vozila tuženik nije naplatio svoju štetu zbog krađe vozila tj. objekta leasinga po polici kaska od osiguravatelja, već je 30.4.2013. kao ovrhovoditelj podnio na naplatu putem Financijske agencije bjanko zadužnicu broj ovjere OV-19229/08 protiv glavnog dužnika MEDIATEL d.o.o. i tužitelja kao jamca, a radi solidarne naplate 87.212,36 kn sa zateznom kamatom od 19.4.2013. pa do isplate. Budući da je tvrtka MEDIATEL d.o.o. u to vrijeme bila u blokadi koja je završila likvidacijom tvrtke, tuženik je putem FINE temeljem bjanko zadužnice kao osnove za plaćanje OV-19230/08, u razdoblju od 22.7.2015.god. do 14.6.2019. naplatio od tužitelja ukupno 28.916,66 kn. za što nije imao osnove jer je zbog krađe objekta leasinga Ugovor o operativnim leasingu br. 32709 ex lege prestao postojati. Kao dokaze je predložio saslušanje tužitelja, povijesni izvadak iz sudskog registra od za Mediatel d.o.o., ugovor o operativnom leasingu br. 32709, bjanko zadužnicu od 28.11.2008., potvrdu o preuzimanju vozila od 2.12.2008., saslušanje svjedoka TJ iz [adresa], popis MUP-a VIII PP od 9.12.2010. upućen tuženiku, Optužnica broj Kg-DO-32/13 od 31.01.2014., izmjena optužnice Kg-DO- 32/13 od 15.01.2016., zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11.06.2018., presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-934/14-97, presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-293/2018-4 od 18.10.2018., pribava i uvid u predmet Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, dopis tuženika Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 30.9.2013. s privitkom izvodom iz poslovnih knjiga za operativni leasing tvrtke MEDIATEL d.o.o., dopis tuženika Financijskoj agenciji od 19.4.2013., bjanko zadužnica od 28.11.2008., specifikacija Financijske agencije izvršenja osnove za plaćanje OV-19230/08, knjigovodstveno-financijsko vještačenje po potrebi. Uz tužbu je podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom traži da se zabrani FINA- i isplata tuženiku po navedenoj zadužnici. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se protivio prijedlogu za određivanje privremene mjere. Ističe kako je točno da s tuženikom ima zaključen Ugovor o operativnom leasingu br. 32709 za objekt leasinga vozilo marke VW Caddy maxi 1,9 tdi, broj šasije [broj šasije] te da je u svrhu osiguranja predmetne tražbine tuženik kao jamac platac izdao i ovjerio bjanku zadužnicu u korist tuženika kao vjerovnika. Tuženik je sukladno predmetnom ugovoru gore opisao vozilo predao tužitelju u posjed, a sve u skladu s odredbama Ugovora o operativnom leasingu. Dalje navodi kako je sukladno Općim uvjetima koji su sastavni dio ugovora i koje je tužitelj potpisao i prihvatio prilikom sklapanja ugovora, vezano za eventualnu krađu vozila, propisano da je kod krađe vozila primatelj leasinga obvezan podnijeti prijavu krađe vozila policijskoj postaji i to bez odgode i također kasko osiguratelju vozila i to u roku od 24 sata od krađe vozila, ako uvjeti osiguratelja za to ne propisuju kraći rok te povrh toga o krađi odmah izvijestiti davatelja leasinga (br. 14. Općih uvjeta). Ako šteta ne bi bila nadoknađena od strane kasko osiguratelja, tužitelj se ima pravo naplatiti od tuženika. Tužitelj nije dostavio dokaz o obraćanju kasko osiguratelju te njihovom odgovoru, a što je bio dužan učiniti u skladu s ugovorom o leasingu. U cijelosti se protivi prijedlogu radi određivanja privremene mjere zabrane naplate po zadužnici te ističe kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za njeno određivanje. Nije točno da bi tuženik iskoristio činjenicu vođenja kaznenog postupka jer je upravo na tužitelju bila obveza prijave nastanka štete kasko osiguratelju vozila te činjenica da se šteta nije uspjela naplatiti od kasko osiguratelja ne utječe na njegovu tražbinu prema tuženiku. Kao dokaz je predložio ugovor uz opće uvjete, saslušanje svjedokinje IJ. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog za privremenu mjeru.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra (stranice 7-8 spisa), ugovor o leasingu br. 32709 (9-10, 51, 63), bjanko zadužnicu (11- 12), potvrdu o preuzimanju vozila (13), prijavu krađe vozila MUP-u (14 i 122), optužnicu ODO ZG broj Kg-DO-32/13 s izmjenom (15-21), zapisnik OKS-a od 11. lipnja 2018. (22), presuda OKS-a KO-934/14-97 (24-26), presuda ŽS Osijek Kž -293/18-4 (27-28), dopis tuženika ODO Zagrebu (29) izvod iz poslovnih knjiga za operativni leasing tvrtke MEDIATEL d.o.o. (30-33), dopis tuženika Financijskoj agenciji od 30.4.2013. (34), bjanko zadužnica od 28.11.2008. (35-42), specifikacija Financijske agencije izvršenja osnove za plaćanje OV-19230/08 (43-47, 56), opće uvjete tuženika (52-53, 64-66), saslušan je tužitelj (83), svjedok TJ (88), pročitana je potvrda 11 05 0325 0219 sastavljena kod Euroherca d.d. (91), spis OKS-a KO-934/14, saslušana je svjedokinja IJ (98), pročitao je potvrdu MUP-a od 14. veljače 2011. s prilozima (123-127), saslušao je svjedokinju ČJ (140).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj do 30. rujna 2011. bio direktor tvrtke MEDIATEL d.o.o. iz Zagreba. Primorska 32 (kasnije Kruge 48), koja je zastupana po tužitelju kao direktoru u studenom 2008., kao primatelj leasinga, zaključila s tuženikom, kao davateljem leasinga, Ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti br. 32709, za objekt leasinga - vozilo marke VW Caddy maxi 1,9 tdi, broj šasije [broj šasije]. Također, tužitelj je i kao jamac platac zaključio taj ugovor u svrhu osiguranja kao direktor dužnika MEDIATEL d.o.o. i kao jamac platac izdao i ovjerio (broj ovjere OV-19229/08 i OV-19230/08 javnog bilježnika Milana Glibote) bjanko zadužnicu od 28. studenog 2008. u korist tuženika kao vjerovnika. Navedeno vozilo kao predmet leasinga, tvrtka MEDIATEL d.o.o. preuzela je 2.12.2008. od dobavljača, registrirala pod reg. oznakom [registarska oznaka] te kasko osigurala kod osiguravatelja sve po uputi tuženika. Nije sporno ni da su tužitelj i TJ bili optuženi za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem službene isprave za koje su oslobođeni optužbi. Nesporno je i da u Ugovoru o operativnom leasingu stoji da je jamac potpisom potvrđuje da je pročitao Opće uvjete tuženika, a jamac je bio tužitelj.
6. Među strankama je sporno jesu li tužitelj i TJ prijavili krađu automobila Euroherc osiguranju u propisanom roku, odnosno, je li tuženik osnovano podnio zadužnicu na FINU radi naplate protiv tužitelja i je li dužan tuženiku vratiti zapljenjene iznose.
7. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne niti dokaze koji ne sadrže bitne činjenice za ovaj postupak. Spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-934/14 je predložen na okolnost da se u njemu nalazi originalna potvrda, za koju je utvrđeno da je nema u spisu.
8. Sud je saslušao svjedokinju ČJ i pročitao potvrdu iako nisu bili predloženi do zaključenja prethodnog postupku jer je potvrdu podnio svjedok, a u potvrdi se navodi ime ČJ te navedeni dokazi nisu mogli biti predloženi do zaključenja prethodnog postupka.
9. Čl. 12. st. 3. ZPP-a propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
10. Iz optužnice ODO ZG broj Kg-DO-32/13 proizlazi da su bili optuženi ovdje tužitelj i svjedok TJ. Iz optužnice proizlazi da je u njoj navedeno da je TJ na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave zbog nestanka predmetnog vozila naveo da je u vozilu tad bilo 300 komada „IVS VOTING PAT“ uređaja, a da ih nije moglo biti toliko jer ih je Mediatel d.o.o. uvezlo samo 150 komada. Nadalje, proizlazi da je tijekom ispitivanja ovdje tužitelj rekao da je parkirao vozilo na parkiralištu, Kruge 48, a kada je htio opet koristiti vozilo, nije ga bilo, o čemu je obavijestio TJ te je TJ otišao prijaviti krađu na policiju. Nadalje, u optužnici se navodilo da je društvo Mediatel u blokadi te ima nepodmirenih potraživanja u iznosu od 1.500,000,00 kn.
11. Iz. čl. 14.2. Općih uvjeta tuženika proizlazi da je kod krađe vozila primatelj leasinga obvezan podnijeti prijavu krađe nadležnoj policijskoj postaji i kasko osiguratelju, u roku 24 sata od krađe.
12. Iz potvrde na strani 91 proizlazi da je u njoj navedeno da je 3. studenog 2011. preuzeta prometna dozvola [broj prometne dozvole], polica auto odgovornosti Jadransko osiguranje br. 068201232506, original kasko polica br [broj police], potvrda o privremenom oduzimanju predmetu, oduzimanje 2 ključa – 0072150. Sve pod brojem 05 0325 0219, s naznakom registarske tablice [registarska oznaka]. U potpisu je ČJ uz jedan nečitki potpis. Iz navedene potvrde se ne može dokazati da je tužitelj zajedno s MEDITEL d.o.o. postupio u skladu s čl. 14.2. Općih uvjeta tuženika i u roku 24 sata od krađe prijavio tu krađu kasko osiguranju. Naime, potvrda je dostavljena u preslici, bez navođenja tko ju je sastavio i za koga, sastavljena je gotovo godinu dana nakon navodne krađe vozila, bez osnovnih podataka o osobi koja je pristupila predati navedene isprave i ključeve automobila.
13. U svom je iskazu tužitelj naveo da je kao direktor tvrtke sklopio Ugovor o leasingu s tuženikom za dostavno vozilo Cedy. U petak je parkirao vozilo na parkiralištu nasuprot ureda na lokaciji Kruge 48 i budući da je bio bolestan došao je na posao u srijedu te je uzeo ključ i kada je otišao na parkiralište vidio je da nema vozila i tada je pitao TJ što je s vozilom, a on mu je rekao da je vozilo na parkiralištu, međutim kasko vozila nije bilo, prijavljena je krađa u policijskoj postaji Trnje na lokaciji Kruge i oni su uzeli izjavu od njega i TJ. Prijavio je krađu vozila na policiji, a TJ je sa potvrdom koju je dobio od policije išao prijaviti štetu kod Euroherc osiguranja d.d. Vozilo je negdje ukradeno u prosincu, ali se sada ne sjeća je li to bilo 2012. ili 2013. Leasing je redovno otplaćivan sve do krađe vozila. Misli da je tuženik aktivirao zadužnicu negdje 2015. godine, ali ne zna zbog čega. Vodio se kazneni postupak protiv tužitelja i protiv TJ jer je u vozilu bila oprema, a postupak je vođen radi lažne prijave krađe, međutim oslobođeni su obojica. U vrijeme kada je sklopljen ugovor o leasingu navodi da je bio direktor tvrtke Mediatel d.o.o., a TJ vlasnik. U trenutku kada je prijavljena krađa vozila tužitelj je bio direktor tvrtke. Bio je prvi na ispitivanju kod policije, a TJ drugi te je on rekao da će obaviti prijavu štete kod osiguravajućeg društva Euroherc. Njemu TJ nije pokazao nikakav pisani dokument da je prijavio štetu kod Euroherc osiguranja. Inače TJ je obavljao poslove vezane za dogovore jer je on bio vlasnik, npr, dogovarao je sve poslove, a inače firma je bila informatička. TJ je u trenutku krađe vozila bio zaposlenik tvrtke Mediatel d.o.o. i TJ je zvao policiju kada se dogodila krađa vozila i onda su u policiji rekli da treba odgovorna osoba prijaviti krađu vozila te je tužitelj išao u policiju prijaviti krađu vozila. Njemu TJ nije rekao da on nije mogao prijaviti štetu kod osiguravajućeg društva. Sve poslove vezane uz leasing, registraciju vozila, sklapanje police je obavljao TJ, a tužitelj je samo išao samo potpisati. U vozilu u košuljici je stajalo obvezno osiguranje za vozilo i kasko osiguranje. Nije čitao uvjete leasinga, tako da ne zna koja su bila njegova prava i obveze. Od krađe vozila pa do podnošenja tužbe, koliko se ja sjeća nije bio u kontaktu s tuženikom. Nema nikakav pisani dokument da je šteta prijavljena Euroherc osiguranju.
14. Svjedok TJ je naveo da je bio djelatnik, ali i vlasnik tvrtke Mediatel d.o.o., a AJ je bio direktor tvrtke. Svjedok je 6. prosinca 2010. parkirao vozilo na travnatom dijelu u blizini Policijske postaje na Krugama, prema Slavonskoj aveniji. Ključ svoj je imao i AJ je imao svoj ključ, jer se radilo o teretnom vozilu koje su obojica oboje koristili, a svjedok je imao tada i svoje osobno vozilo. Taj zadnji dan kada je koristio vozilo bio je u Lesnini i koristio je vozilo za svoje potrebe. **.**.2010. AJ je trebao teretno vozilo da obavi nešto za korisnika te mu je rekao gdje je vozilo, međutim nije ga pronašao na parkiralištu te se spustio i uputio do parkirališta gdje je shvatio da nema vozila i da je vozilo otuđeno. U vozilu teretnom je bila oprema za kongres i alat i to su u većini slučajeva i ostavljali u vozilu, a tako je bilo i taj dan. Kada je shvatio da je ukradeno vozilo nazvao je policiju, a oni su ga uputili da odgovorna osoba prijavi krađu policiji, a to je bio AJ i AJ je prijavio krađu policiju u najbližoj policijskoj postaji na Krugama. Negdje sat, sat i pol, nakon prijave krađe i nakon povratka AJ, svjedoku je AJ prenio poruku da dođe u policiju dati izjavu, jer je zadnji vozio vozilo. Zvao je KB leasing, zbog opreme koja je bila u vozilu i zvao je Porsche leasing da ih obavijesti što se dogodilo te su ga u Porsche leasingu uputili da nazove Euroherc osiguranje, jer je vozilo bilo kasko osigurano. Telefonirao je Euroherc osiguranje i oni su mu rekli da dođe u osiguranje i kada je došao u Euroherc osiguranje u Vukovarskoj, prijavio je krađu pri Eurohercu kod službenice i oni su mu rekli da će ga po potrebi kontaktirati, a on je i dalje razgovarao s Porsche leasingom. Ako se dobro sjeća, predao je svoj ključ i AJ svoj ključ policiji 8. prosinca kada su prijavljivali krađu. Vozilo je osigurao Porsche leasing i kada su već preuzeli vozilo iz Porsche leasinga ono je bilo osigurano kasko kod Euroherc osiguranja. Imao je policu kasko osiguranja i ostavio ju je u Eruoherc osiguranju kad su je tražili 3. siječnja 2011. Svjedok je predao presliku bilješke od 3. siječnja 2011. potpisane po ČJ i sa štambiljom Euroherc osiguranja d.d. Na dan kada je prijavljena krađa, koliko se sjeća, AJ nije dobio ništa pisano od policije, a niti je svjedok dobio išta od policije taj dan kada je davao izjavu. Potvrda o oduzimanju ključeva, koliko se sjeća im je osobno uručena u policiji, tj. to je svjedoku uručeno par dana nakon prijave krađe i par puta ga je policija zvala u Postaju pa je dolazio. Porsche leasing je aktivirao zadužnicu na tvrtku, a kada se nije uspio naplatiti, s obzirom na to da je AJ bio jamac platac, onda su ostale rate leasinga naplaćene po zadužnici od AJ. Svjedok je bio u Porsche leasingu u Škorpikovoj i djelatnik u Porsche leasingu je razgovarao s policijskim službenicima i oni su rekli da se vodi postupak. Rate leasinga od strane tvrtke su podmirivane uredno po dospijeću sve dok vozilo nije ukradeno. Dana 8. prosinca 2010. svjedok je obavijestio o krađi Porsche leasing telefonskim putem, a imena i prezimena se ne sjeća i oni su ga uputili da nazove Euroherc osiguranje. Negdje 2-3 mjeseca nakon krađe bio je u Porsche leasingu na Škorpikovoj i razgovarao s muškom osobom, a imena i prezimena se ne sjeća i on mu je rekao mu nije izdana druga potvrda, kao što je potrebno kod kaska te je preda njim zvao policijskog službenika, misli da se zvao A i da mu je on rekao da se vodi postupak protiv svjedoka i AJ, a to je čuo jer je djelatnik iz Porsche leasinga stavio ih na speakerphone. Sam svjedok napominje da su rate za leasing dolazile poštom i slao ih je Porsche leasing, a nakon krađe vozila nisu dobivali uplatnice, tj. uplatnice su prestale stizati. Nema izvornik bilješki iz Euroherc osiguranja, već samo kopiju kakvu je predao. Oprema je bila u KB leasingu i bila je osigurana kod Basler osiguranja i s obzirom na to da nisu dobili ni drugu potvrdu od policije jer se vodio kazneni postupak protiv njega i AJ nije isplaćena šteta te su aktivirali zadužnicu na tvrtku. Ne sjeća se li današnju potvrdu koju je predao sudu predao i Porsche leasingu.
15. Svjedokinja IJ je navela u iskazu da radi u odjelu naplate od 2005. u Porsche leasingu d.o.o. Iz uvida u dokumentaciju je vidljivo da je otkazan ugovor te su kolege napravili končani obračun bez isplate osiguranja. Zadužnica je poslana na naplatu u FINU i po zadužnici su djelomično naplaćeni, ali se nisu u cijelosti naplatili. Sa strankama radi na dnevnoj bazi tako da ne može tvrditi da nikada nije kontaktirala s tužiteljem ali joj je tužitelj poznat samo iz dokumentacije. Nije bilo nikakve isplate iz osiguranja. Kad govorimo o osiguranju, misli na Euroherc osiguranje d.d. Nije kontaktirala s Euroherc osiguranjem d.d. jer to radi odjel štete tuženika. Kolega RJ je radio na odjelu šteta u Porsche leasingu d.o.o. u razdoblju od 2010. do 2013., a kolega više ne radi kod njih ali ne može precizno reći kada je otišao iz firme. Naplata je započela 2015., a posljednja naplata je bila 6. listopada 2021., to vidi iz evidencije Fine. U konkretnom slučaju prestala je obustava ali ne zna razlog zbog čega.
16. Svjedokinja ČJ, kojoj je predočena potvrda s lista 91, navela je da je tekst koji je u potvrdi pisan rukom njen, faksimil lijevo je njen, žig u sredini odgovara žigu Eroherc osiguranja d.d., dok potpis desno joj nije poznat. Zaposlena saje kod Euroherc osiguranja d.d., od 1995. radi u likvidaciji šteta, a kod prijava šteta samo kad je zapadne. Inače postoje formulari za prijavu štete, ali nisu najbolje prilagođeni za prijavu krađe. Potvrda na listu 91 je samo popis što im je stranka predala u originalu. Prijave štete dobivaju svoju oznaku i u ovom slučaju na listu 91 broj štete bi bio 110503250219, dok bi desno od toga ZG1309-DU bila registracija. Ako nešto od dokumentacije nedostaje, zovu stranku na dopunu i stranka može to dostaviti pozivom na broj odnosno oznaku štete. Na pitanje zašto u formularu nisu zaprimljeni podaci koji su navedni na listu 91 spisa, navodi da 2011. nisu imali formular što preuzimaju od stranke kad se prijavljuje krađa vozila. Što se tiče potpisa na listu 91 uz potpis nije navedeno čiji je, a pretpostavlja da je to zato jer je bila praksa da se kopira osobna iskaznica od osobe koja prijavljuje štetu. Ne zna zašto nije navedeno da je kopirana osobna. Inače je na prijavama štete radila subotama, a na pitanje zašto je sastavila popis zaprimljene dokumentacije u ponedjeljak, navodi da ne zna, moguće da je stranka umjesto u ulicu u Šišićeva 21 došla u ulicu grada Vukovara 282 i zaprimila je taj popis da ne šeće stranku. Navodi i da je uz zaprimanje dokumentacije mogla biti i dopuna prijave štete. Štetu može doći prijaviti bilo tko, a dalje se radi s vlasnikom vozila. Ne sjeća se jesu li 2010. postojali opći formulari za prijavu štete, prijava se mogla izvršiti poštom, mailom, faksom, osobno, ali kod krađe je trebalo dostaviti dokumentaciju. Ako dođe na prijavu štete, da mu se obrazac. Kada stranka dođe prijaviti štetu, ne navodi broj štete, broj štete dobije kasnije.
17. Sud ne vjeruje iskazima tužitelja i svjedoka TJ jer su kontradiktorni jedan drugom te priloženoj dokumentaciji. Iz optužnice proizlazi da je tužitelj u svom iskazu prilikom ispitivanja povodom kaznene istrage naveo da je TJ otišao prijaviti krađu na policiju, a u iskazu pred ovim sudom je naveo da je on (tužitelj) prijavio krađu vozila. Nadalje, sud ne vjeruje svjedoku TJ o činjenicama koje je naveo vezano uz potvrdu jer je potvrda manjkava i dana u preslici. Nadalje, neuvjerljivo je da bi TJ obavljao poslove s osiguranjem i tuženikom, jer je u to vrijeme tužitelj bio direktor i kao takav ovlašten zastupati trgovačko društvo.
18. Vezano uz navode tužitelja da nije čitao uvjete leasinga ističe se da ovdje nije riječ o potrošačkom ugovoru, već o trgovačkom ugovoru u kojem se očekuje pojačana pažnja sudionika pravnog posla te ga navedeno ne opravdava. No činjenica da tužitelj priznaje da nije čitao Opće uvjete tuženika niti je znao koja su njegova prava i obveze, proizlazi da nije ni znao da je dužan u roku 24 sata o krađi obavijestiti kasko osiguranje.
19. Pritom nije od utjecaja iskaz svjedokinje ČJ jer se iz njenog iskaza kao ni iz potvrde ili dokumentacije ne može se utvrditi da je primatelj leasinga u roku prijavio krađu osiguratelju. Navedena potvrda, za koju ni svjedokinja ne može objasniti zašto nema podataka o osobi koja je pristupila predati isprave niti zapisa je li kopirana osobna iskaznica, ne dokazuje kada bi bila prijavljena krađa osiguratelju.
20. Iz iskaza svjedokinje IJ sud ne može utvrditi činjenice bitne za ovaj postupak.
21. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je postupio u skladu s čl. 14.2. Općih uvjeta tuženika prema kojem je primatelj leasinga obvezan podnijeti prijavu krađe nadležnoj policijskoj postaji i kasko osiguratelju, u roku 24 sata od krađe. Tome u prilog ide i činjenica da šteta nije bila nadoknađena od strane kasko osiguranja, a s obzirom na to, tuženik je imao pravo podnijeti na FINA-u bjanko zadužnicu i naplatiti se. Odnosno, tužitelj neosnovano traži povrat ustegnutih sredstava u ovom postupku.
22. S obzirom na to da tužbeni zahtjev nije osnovan, nije osnovana niti privremena mjera koju je tužitelj predložio donijeti.
23. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), u skladu s troškovnikom predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 24. studenog 2019., 4. svibnja 2021., 23. studenog 2021., 3. svibnja 2022. i 13. siječnja 2025. Navedeno zbrojeno iznosi 1.200,00 eura što s PDV-om iznosi 1.500,00 eura koliko je naloženo tužitelju platiti tuženiku.
24. Tuženiku ne pripada trošak sastavljanja podneska od 6. svibnja 2021. jer je predan odmah nakon ročišta i tuženik je navedeno mogao istaknuti na tom ročištu, a iz istog razloga mu ne pripada trošak podneska od 14. prosinca 2021. jer je navedeno tuženik mogao istaknuti na ročištu 23. studenog 2021.
25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.
U Zagrebu 28. veljače 2025.
Sudac:
Ivan Borković
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.