REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1789/2019-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja DU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, koga zastupa punomoćnica OU, zaposlenica tužitelja,radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sofie Petković, odvjetnice u Zagrebu te u odsustvu pozvanog tuženika, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.218,22 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose

- od 4.300,22 € od 30.06.2017.

- od 136,84 € od 15.01.2017.

- od 296,11 € od 15.02.2017.

- od 13,86 € od 15.03.2017.

- od 342,37 € od 15.04.2017.

- od 128,62 € od 15.05.2017.

sa zateznim kamatama koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana. II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 848,98 eura.

i

r i j e š i o  j e

I Tužba se smatra povučenom za iznos od 929,63 eura sa zateznim kamatama na taj iznos.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.847,03 eura parničnih troškova sa zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 24. studenog 2016. na naplatnoj postaji Mraclin, autocesta Zagreb- Sisak tužitelj stradao tijekom obavljanja redovnog rada kao zaposlenik trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. Do nezgode je došlo na Autocesti Zagreb - Sisak, na naplatnoj postaji Mraclin, između 18:00 i 18:30 kada je prilikom izlaska iz službenog vozila radi popravka svjetleće prometne opreme pao te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede. Poslodavac tužitelja je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike kod tuženika. Tuženik odgovara za štetu jer je osiguranik tuženika - poslodavac propustio osigurati tužitelju uvjete za rad na siguran način. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i potražuje zateznu kamatu od plaćanja zadnjeg računa za troškove liječenja, odnosno od 21. ožujka. 2017. pa do isplate. Tužitelj je zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju od 14. studenog 2018. do 19. prosinca 2018. te od 25. studenog 2016. do 7. travnja 2017. za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz priloženih platnih listi od kolovoza 2016. do listopada 2016. vidljivo je kako je tužitelj za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječna mjesečna bruto primanja u iznosu od 9.340,00 kn, dok mu je za vrijeme bolovanja isplaćena manja bruto naknada plaće u iznosu od 15.486,41 kn. Za pretrpljenu neimovinsku štetu, imovinsku štetu te izgubljenu zaradu, specificarnu u tužbi, zatražio je ukupno 52.716,74 kuna, odnosno, 6.996,63 eura sa zateznim kamatama. Kao dokaze je predložio saslušanje tužitelja, prijavu ozljede na radu, očevid i rekonstrukcija, medicinsku dokumentaciju, medicinsko i financijsko vještačenje, račune, platne liste i doznake.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali ne i način na koji se dogodio. Ističe da tužitelj ne navodi u čemu se sastoji propust njegova poslodavca. Do štetnog događaja nije došlo uslijed propusta poslodavca tužitelja, već je uzrok štetnog događaja u samoj osobi tužitelja, odnosno u njegovom prethodnom zdravstvenom stanju i izvjesno je da bi do štete došlo bez obzira je li tužitelj obavljao radne zadatke ili neku privatnu aktivnost. U prilog navedenih tvrdnji tuženika ide okolnost da je isti uzrok naveden u anamnezi medicinske dokumentacije, ali i izvješćima o bolovanju, iz kojih je vidljivo kako se bolovanje vodilo pod šifrom "bolest", a ne pod šifrom "ozljeda na radu", što upućuje na okolnost da HZZO tužitelju nije priznao ozljedu na radu. Prijava o ozljedi na radu također nije ovjerena od strane HZZO-a. Osporava vrstu odgovornosti. Naime, sastavni dio police osiguranja jesu i Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, kojima je odredbama članka 2. Ugovoreno da se osiguranje isključivo odnosi na izvanugovornu (javnu) odgovornost osiguranika koja proizlazi iz njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa. Ugovorom o osiguranju tuženik nije preuzeo odgovornost poslodavca tužitelja bez obzira na krivnju, već je riječ o općoj odgovornosti, koja se bazira na tzv. presumiranoj krivnji, pri čemu tuženik treba dokazati da nije bilo propusta u djelatnosti njegova osiguranika, što je vidljivo već iz sadržaja priloga tužbi. Osporava visinu štete, trošak liječenja jer je tužitelj liječenje, dijagnostiku i fizikalnu terapiju bio u mogućnosti provesti u sustavu HZZO-a, u kojem slučaju ne bi imao troška liječenja. Oštećeni je dužan poduzeti sve radnje kako bi spriječio da se šteta spriječi ili da se ne uveća. Osporava pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu u cijelosti i zbog osnove i visine. Ako bi potraživao razliku plaće u bruto iznosu, tužitelj je dužan priložiti potvrdu HZMO o obračunu poreza, prireza i doprinosa, kako bi se mogli uplatiti, međutim, kako je riječ o bolovanju, tužitelj ovaj trošak uopće nije imao. Kao dokaze je predložio Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, pribaviti od HZZO-a Prijavu o ozljedi na radu i rješenja kojim HZZO odlučuje o ozljedi na radu, pribaviti ovjerenu presliku cjelokupnog osobnog zdravstvenog kartona za tužitelja. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i zatražio je troškove postupka.

3. Podneskom od 28. travnja 2021. tužitelj je zatražio ukupno 7.918,43 eura kojoj preinaci se tuženik protivio podneskom od 9. svibnja 2021., a podneskom od 13. rujna 2021. je zatražio ukupno 7.204,60 eura, a podneskom od 20. svibnja 2024. ukupno 6.067,00 eura. Sud nije ni odlučivao zahtjev kojim je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev (čemu se tuženik protivio), a kod smanjenja zahtjeva je uzeo u obzir samo zadnje povlačenje kojim je ujedno zatražio i najniži iznos. Tom povlačenju tuženik nije prigovorio prije upuštanja u raspravljanje. Prema čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) stoga se smatra da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 929,63 eura s kamatama, što je razlika između prvo postavljenog i zadnje postavljenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka sud je pročitao prijavu o ozljedi na radu (list 7-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (10-40, 48-56, 101-105, 131, 137-141, 226-238), odštetni zahtjev (41, 74), račune (42-48), obračun plaće (56-73), policu osiguranja (79-80), Uvjete osiguranja (83-4), rješenje HZZO-a od 8. svibnja 2017. URBROJ 338-01-21-17, saslušao je tužitelja (149), svjedoka VU (149) te je proveo medicinsko vještačenje (153, 201 i 254) te vještačenje po vještaku medicini rada (239)

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Vezano uz predloženo vještačenja tužitelja po vještaku medicine rada i financijskog vještačenja, tužitelj je od njih odustao i naveo da svi dokazi potrebni za donošenje odluke izvedeni.

6. Među strankama nije sporno da je 24. studenog 2016. na naplatnoj postaji Mraclin, autocesta Zagreb- Sisak tužitelj stradao tijekom obavljanja redovnog rada kao zaposlenik trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. i da je do nezgode došlo na Autocesti Zagreb - Sisak, na naplatnoj postaji Mraclin, između 18:00 i 18:30 kada je prilikom izlaska iz službenog vozila radi popravka svjetleće prometne opreme tužitelj pao te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede. Nesporna je visina neto izgubljene zarade kao ni činjenica da je tužitelj bio na bolovanju nakon ozljede i razdoblje koje je bio na bolovanju. Nije sporno ni da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom.

7. Sporna je visina štete, odgovara li tuženik po načelu krivnje ili po objektivnoj odgovornosti, je li uzrok štetnog događaja u tužiteljevom prethodnom zdravstvenom stanju, ima li utjecaj na odluku činjenica da prijava o ozljedi na radu nije ovjerena od strane HZZO-a, ima li utjecaj čl. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, odnosno upitna je pasivna legitimacija, trošak liječenja i je li tužitelj liječenje, dijagnostiku i fizikalnu terapiju bio u mogućnosti i u obvezi provesti u sustavu HZZO-a kao i pitanje ima li tužitelj pravo na neto ili bruto izgubljenu zaradu.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno.

9. U svom je iskazu tužitelj naveo da je došao do naplatne postaje Mraclin radi popravka svjetleće prometne opreme, dovezao se vozilom poslodavca tipa Cady. Prilikom izlaska iz vozila izvrnula mu se lijeva noga i koljeno je škljocnulo i okrenulo se i pao je na leđa i zvao hitnu. Praktički je ležao na cesti jer se nije mogao podići dok nije došla hitna. O tome je obavijestio i neposrednog rukovoditelja. Ne može se točno sjetiti detalja kako se to dogodilo, ali se sjeća da je lijevom nogom izašao van, a je li desnu držao u autu to ne zna, ali pretpostavlja da je ona bila u autu i da ju je povukao u rotaciji prilikom pada. Navodi to se dogodilo unutar radnog vremena za obavljanje redovnog posla. Živi s roditeljima i oni su mu pružali tuđu pomoć i njegu koja se sastojala u tome da su mu pomagali pri oblačenju, pri odvoženju liječniku. Tuđu pomoć i njegu pružali su mu i za sve druge kućanske poslove koje nije mogao obavljati; pospremanje kreveta, pomaganje kod pranja. Privatno je išao na liječenje zato što se u okviru sustava HZZO-a čekalo više mjeseci. Time je ubrzao liječenje. Nikad nije imao problema s predmetnim koljenom, priliskom izlaska iz auta možda je zapeo za nešto, možda je krivo stao i noga mu se izokrenula.

10. Svjedok VU je naveo da se nesreća dogodila za vrijeme dok je tužitelj bio na dežurstvu i bio je dužan izaći na intervenciju na koju je pozvan. Dakle, on je obavljao svoj radni zadatak u trenutku kada se dogodila predmetna nezgoda. Nazvao je svjedoka kao neposredno nadređenog i kazao mu da je kod izlaska iz vozila pao jer mu se okrenulo koljeno i ne može se pomaknuti. Obavijestio ga je da je pozvao hitnu i ophodnju da vrate vozilo. Kasnije je svjedok preuzeo tu intervenciju. Tužitelj mu je rekao da je pri izlasku iz vozila krivo stao i da mu se koljeno okrenulo, uslijed čega je pao.

11. Iskazu tužitelja i svjedoka sud vjeruje iz razloga jer su sukladni međusobno i priloženoj dokumentaciji te su uvjerljivo opisali nastanak štetnog događaja kao i njegove posljedice.

12. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio opisane ozljede u području lijevog koljena. Liječen je i obrađivan po ortopedu, fizijatru. Učinjeno je liječenje aplikacijom PRPa te je provedena fizikalna terapija u više navrata. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi i ograničena pokretljivost lijevog koljena u slabijem stupnju (terminalno) te instabilitet lijevog koljena slabijeg stupnja. Svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je citirao i na temelju kliničkog pregleda koji je obavio. Navedene ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju su uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Mišljenja je da je liječenje tužitelja u vezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta završeno 30. lipnja 2017. nalazom ortopeda, uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Mišljenja je da priloženi računi nisu opravdani te se sve neophodno moglo provesti u sustavu HZZO-a. Trajne posljedice nakon navedene ozljede lijevog koljena smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 10% s obzirom na zaostalu ograničenu pokretljivost u slabijem stupnju lijevog koljena te zaostali instabilitet lijevog koljena slabijeg stupnja. U tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 30 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta narednih 40 dana. Tuđa pomoć i njega: kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja. U narednom periodu od 60 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Naruženosti nema. Tužitelju se lijevo koljeno iskrenulo prilikom izlaska iz auta kod opterećenja istog te je tada došlo do opisanih ozljeda. Mišljenja je da je bolovanje tužitelja u periodu od studenog 2016. do travnja 2017. posljedica njegovog ozljeđivanja u predmetno štetnom događaju. U usmenom izlaganju, vještak je naveo da je mišljenja da je bolovanje tužitelja od studenog 2016. do travnja 2017. opravdano i da je posljedica samog štetnog događaja, a uzevši u obzir karakter zadobivenih ozljeda te priloženu medicinsku dokumentaciju.

13. Sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer provedeno stručno, obrazloženo je detaljno i u skladu je s priloženom dokumentacijom. Iz tog je nalaza i mišljenja sud utvrdio da priloženi računi nisu opravdani te se sve neophodno moglo provesti u sustavu HZZO-a, što je i zaključak vještaka koji tužitelj nije osporavao. Nadalje, utvrđeno je da je ozljeda tužitelja u uzročno-posljedničnoj vezi sa štetnim događajem kao i da je da je bolovanje tužitelja od studenog 2016. do travnja 2017. opravdano i da je posljedica samog štetnog događaja, a utvrdio je i navedene posljedice ozljeđivanja.

14. U svom je mišljenju vještakinja Marija Zavalić navela da bolovanje na kojemu se nalazio tužitelj od 25.11.2016. do 7.4.2017. je isključiva posljedica tj. u jasnoj je uzročnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja u predmetnoj prometnoj nesreći. Ozljede utvrđene u nalazu i mišljenju doc. dr. sc. IU prof. v.š., dr.med. stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju tj dg: Ruptura prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena., ruptura medijalnog kolateralnog ligamenta lijevog koljena, sumnja na suspektnu lezija medijalnog meniska lijevog koljena i suspektna impakcija lateralnog femoralnog kondila lijevog koljena, navedene su kako u dokumentaciji specijalista koji su tužitelja liječili tako su zabilježene i u kartonu pacijenta kod izabranog liječnika, te je mišljenja da su direktna posljedica ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju.

15. Sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Zavalić jer je provedeno stručno, obrazloženo detaljno i u skladu je s priloženom dokumentacijom.

16. Čl. 2. st. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti propisuje da je tim osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika. koja proiziđe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa.

17. Navedena šteta je nastala tijekom obavljanja radnih zadataka, odnosno vezano uz obavljanje registrirane djelatnosti osiguranika tuženika te je time utvrđeno da je tuženik pasivno odgovoran.

18. Pitanje je li predmetna ozljeda priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu od strane HZZO-a nije od utjecaja u ovom predmetu jer o tom pitanju odlučuje ovaj sud na temelju svih provedenih dokaza.

19. Iz provedenog postupka sud je utvrdio da je tužitelj 24. studenog 2016. na naplatnoj postaji Mraclin, autocesta Zagreb- Sisak stradao tijekom obavljanja redovnog rada kao zaposlenik trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., da je do nezgode došlo na Autocesti Zagreb - Sisak, na naplatnoj postaji Mraclin, između 18:00 i 18:30 kada je prilikom izlaska iz službenog vozila radi popravka svjetleće prometne opreme tužitelj pao te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede, da je tuženik pasivno odgovoran i da je tužitelj pretrpio štetne posljedice opisane u točki 12. obrazloženja. Nadalje je utvrdio da je tužitelj zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju od 14. studenog 2018. do 19. prosinca 2018. te od 25. studenog 2016. do 7. travnja 2017. za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Utvrdio je i da priloženi računi nisu opravdani te se sve neophodno moglo provesti u sustavu HZZO-a. Utvrđeno je i da ozljeda nije uzrokovana ranijim stanjem tužitelja.

20. Čl. 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO) određuje da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Prema čl. 1063. ZOO-a š teta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Čl. 1064. st. 1. propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

21. Čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14) propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

22. U ovom predmetu tuženik odgovora po objektivnoj odgovornosti jer nije dokazao da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23. Čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO- a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

24. Čl. 19. st. 1. ZOO-a propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavak 2. istog članka određuje da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrpio, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je trpio i trpi, sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti s obzirom na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu štetu. Pritom trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Nadalje, s obzirom da je tužitelj pretrpio i bolove i strah, kako je navedeno u točki 12. obrazloženja, sud je utvrdio da je opravdano dosuditi jedan iznos za svu nastalu štetu. Stoga je sud utvrdio da tužitelju s obzirom na ranije opisane bolove, strah i posljedice pripada iznos od 4.000,00 eura na ime neimovinske štete. Prilikom izračuna, sud je uzeo u obzir da su troškovi života uveliko poskupjeli unazad pet godina što je općepoznata činjenica i da se naknada štete računa prema vremenu donošenja presude.

26. Za tuđu njegu i pomoć je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna u trajanju dva sata dnevno kroz prvih 30 dana i po jedan sat kroz 60 dana, dakle ukupno 120 sati. Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 3,50 eura iz čega proizlazi da ukupni iznos za pružanje tuđe njege i pomoći iznosi 420,00 eura.

27. Kad se navedeno zbroji, dobije se 4.420,00 eura, ali kako je po toj osnovi tužitelj zatražio 4.300,22 eura, toliko mu je i priznato na ime neimovinske štete te naknade za pružanje tuđe njege i pomoći.

28. Tome je pridodan i izračun neto izgubljene zarade u iznosu od 917,80 eura s kamatama od svakog mjeseca kako su dospjevale.

29. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom štete nastalom plaćanjem računa zdravstvene zaštite, u skladu s utvrđenjima iz provedenog financijskog vještačenja (toč. 13. obrazloženja).

30. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

31. Tužitelj je uspio s osnovom što nosi 50% uspjeha u parnici, dok se visina koja se odnosi na preostalih 50% uspjeha dijeli. Tužitelj je konačno postavljenim zahtjevom tražio 6.067,00 eura, a uspio je s 5.218,22 eura, dakle s visinom je uspio u 86% što kad se podijeli s dva dobije se 43%. Dakle, tužitelj je uspio s 93% zahtjeva (50% osnova i 43% visina), a tuženik sa 7%. Kad se od 93% oduzme 7% u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, dobije se 86% koliko tužiteljici pripada troškova.

32. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 48/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost radnje u ovom postupku iznosi 200,00 eura.

33. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura prema br. 28 Tarife, tužbe u iznosu od 200,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podnesaka od 27. lipnja 2019., 28. travnja 2021., 4. travnja 2023. po 200,00 eura svaki prema br. 8. t.1. Tarife., za sastavljanje podnesaka od 3. veljače 2020., 15. veljače 2023. i 20. svibnja 2024. po 50,00 eura za svako prema tbr. 8.4. Tarife, prema br. 9.1 Tarife tužitelju pripada trošak pristupa punomoćnika odvjetnika za ročišta 14. siječnja 2020., 23. rujna 2020., 19. siječnja 2022., 8. studenog 2022., 4. travnja 2024. i 20. siječnja 2025. po 200,00 eura svako. Navedeno zajedno iznosi 2.250,00 eura što s PDV-om iznosi 2.812,50 eura čemu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od dva puta po 199,08 eura, izrade dopunskog vještačenja u izonosu od 66,66 eura te trošak pristupa na ročište u iznosu od 33,18 eura. Ukupno je riječ o 3.310,50 eura. Što sve zajedno kad se uzme uspjeh u sporu od 86% iznosi 2.847,03 eura koliko je tuženiku naloženo platiti troškova tužitelju.

34. Tužitelju ne pripada trošak sastavljanja podneska od 25. svibnja 2021., 17. studenog 2022. i 9. travnja 2024. jer je njima samo dostavio uplatnice za plaćeno vještačenje, podneska od 16. srpnja 2021. jer u njima raspravlja o pravu na preinaku tužbe koja je nakon djelomičnog povlačenja postala bespredmetna, iz istog razloga mu ne pripada trošak za podnesak od 13. rujna 2021., za podnesak 28. lipnja 2022. jer nije ni podnesen, podneska 8. prosinca 2022. jer stranka nema pravo naplaćivati podneske kad obavještava sud da je promijenila punomoćnika, podneska od 13. prosinca 2022. jer njime obrazlaže pravo na bruto zaradu od koje je kasnije sam odustao, a vezano uz vještačenje je navode mogao dostaviti još u ranijim podnescima, podneska od 28. kolovoza 2023. jer je riječ samo o požurnici, podneska od 20. studenog 2023. jer njime nije istaknuo ništa novog (a vezano uz nalaz i mišljenje na koje se očituje, učinak bi bio isti kao i da nije poslao taj podnesak). Ne pripada mu ni trošak zatraženih pristojbi jer u spisu nema podatka da su plaćene.

35. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

36. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženicima po pun.