REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-792/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, ŠP, zamjenika u OGDO-u, 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.001,94 eura uvećano za zatezne kamate koje teku na iznose od

- 330,06 eura od 11. veljače 2020.

- 333,81 eura od 11. ožujka 2020.

- 338,07 eura od 11. travnja 2020.

koje teku do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referetna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Tužbeni zahtjev se smatra povučenim u dijelu kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati 73,96 eura sa zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 977,32 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 28. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je proglašena jedinom nasljednicom pokojne HP kojoj je na temelju rješenja Grada Zagreba vraćen suvlasnički dio nekretnine u [adresa], a s njima i obveza zadržavanja u stanu zaštićenih najmoprimaca. Jedna od zaštićenih najmoprimki je CP koja koristi stan površine 55,79 m[2] za što plaća najamninu u iznosu od 181,12 eura. Kao dokaze je predložila rješenje o nasljeđivanju, rješenje o povratu, preslika zk izvatka, ugovora o korištenju stana, ugovora o najmu, dopisa GSKG-a, procjembenog elaborata, Konačno specificiranim zahtjevom tužiteljica je zatražila isplatu iznosa kako je i navedena u izreci.

2. U odgovoru na tužbu se tuženik osporava osnovanost i visinu, osporava aktivnu legitimaciju za ½ dijela predmetnog stana. Ističe da iz povijesnog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je podnositeljica na temelju ugovora o darovanju upisana kao suvlasnica u ½ dijela svih stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci dok je na temelju rješenja o nasljeđivanju upisana kao vlasnica i u drugoj polovici. Ugovor o darovanju nije bio valjan jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta i darovan je bez prave predaje. Ističe da nedostatak oblika ugovora ne može otkloniti uknjižba u zemljišne knjige, već samom predajom. Za izračun zaštićene najamnine navodi da je pogrešan jer je tužiteljica imala pravo obračunati viši iznos. Osporava i tržišnu vrijednost nekretnine posebno zato jer je stan oštećen i neodržavan, a porezna davanja su krivo izračunata. Kao dokaze je predložio povijesni zk izvadak, rješenje o nasljeđivanju, ugovor o darovanju, Z-47412/19 te saslušanje svjedoka CP i DP, a sudu je predložio da odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova.

3. Tužiteljica je prvotno tražila 1.075,90 eura, a konačno specificiranim zahtjevom 1.001,94 eura iz čega proizlazi da je tužbeni zahtjev za razliku od 73,96 eura povučen.

4. U dokaznom postupku je pročitano rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Debelić O-10335/21 od 11. siječnja 2022. (strana 9-11 spisa), rješenje Grada Zagreba Urbroj 251-18-02-01-52 od 21. kolovoza 2001. (12-19), zk izvatke (20-23, 108-116), ugovor o korištenju stana (24-27), ugovor o najmu stana (28-90), izračun visine zaštićene najamnine (31), procjembeni elaborat (32-61), rješenje ovog suda Z- 47412 od 11. listopada 2019., ugovor o darovanju nekretnine od. 3 listopada 2019. (119-120), izvješće o tržištu nekretnina za 2020. (187-191), izračun poreza na dohodak od imovine (199-200), prilog međuvlasničkom ugovoru (206), izračun zaštićene najamnine (208) i saslušani su svjedoci CP i DP (300).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica proglašena jedinom nasljednicom pokojne HP kojoj je na temelju rješenja Grada Zagreba vraćen suvlasnički dio nekretnine u [adresa] i da taj stan koristi zaštićena najmoprimka CP. Nije sporno ni da je polovicu tog stana tužiteljica nasljedila od majke kao jedina nasljenica i da postoji darovni ugovor za drugu polovicu.

8. Među strankama su sporne osnova i visina zahtjeva, koriste li predmetni stan jedna ili dvije osobe, utječe li stanje stana na visinu tržišne najamnine, aktivna legitimacija za pola stana te je li obračun najamnine pravilan. Sporno je i je li Ugovor o darovanju pola stana tužiteljici valjan i utječe li to na ovaj predmet.

9. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne i činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke u ovom sporu.

10. Također, sud nije uzimao u obzir činjenice i dokaze koje su stranke podnijele protivno čl. 461.a st. 2. ZPP-a koji propisuje da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Svjedokinja CP je navela da tužiteljicu zna od rođenja, živjeli su u istoj zgradi dok ŽP nije odselila. Cijeli život živi u istom stanu koji je vlasništvo ŽP. Tamo se nalazi u poziciji zaštićenog najmoprimca, nema nikakvih nekretnina osim grobnog mjesta i prima mirovinu oko 600,00 eura i ima ušteđevinu od oko 30.000,00 eura, unazad 15 godina. Prije je imala ušteđevinu i do 100.000,00 eura koje je dobila od prodaje kuće nasljedstvom u Crnoj Gori prije 15-ak godina, ali je razliku potrošila, između ostalog i na uređenje stana u kojem živi. ŽP vidi jednom godišnje, ne znam ni jel bi je prepoznala, vidi njenog supruga svaki dan. Više se družila s mamom od ŽP koja joj je bila vršnjakinja, a ne i s ŽP. Mama od tužiteljice je umrla prije 2-3 godine, ali to uopće nije znala, nije bila na sprovodu. a za smrt je saznala iz novina. Za kuću u [adresa] je znala mama od tužiteljice jer su tamo ljetovali svake godine po 2-3 mjeseca, s tim da mama od tužiteljice nije znala da je svjeokinja postala vlasnica te kuće nasljedstvom jer nikad nisu pričali o imovinskim prilikama, a tužiteljica nije nikad bila u tom stanu. Ima 8 stanova u zgradi, a živi u sustanarstvu na prvom katu sa GP. Svjedok DP je jedno vrijeme živio s roditeljima dok ih je njegovao dok nisu umrli, ali cijelo vrijeme je živio s tužiteljicom u [adresa]. DP ima samo grob, drugih nekretnina nema i ima mirovinu.

13. Svjedok DP je naveo da živi u [adresa] preko noću, a u [adresa] preko dana iz razloga jer nema gdje spavati u [adresa] nakon potresa jer se stanovi renoviraju. Nema nekretnina, ima 10 tisuća eura ušteđevine. Stan u [adresa] je u jako lošem stanju, isključen je plin, griju se na struju, popucali su zidovi.

14. Sud vjeruje iskazima svjedoka jer su iskazivali suglasno i uvjerljivo, a riječ je o nepristranim svjedocima. Iz njihovih je iskaza sud utvrdio da u predmetnom stanu u [adresa] stanuje dvoje stanara te da tužiteljica, kao ni njena majka, nisu znali imovinske prilike zaštićenih najmoprimaca.

15. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Debelić O-10335/21 od 11. siječnja 2022. proizlazi da je jedina nasljednica iza pokojne FP tužiteljica. Stoga su neosnovani prigovori da tužiteljica nije u cijelosti vlasnica predmetnog stana iz razloga jer Ugovor o darovanju polovice predmetnog stana nije sastavljen u formi u kojoj je morao biti sastavljen. Naime, tužiteljica je upisana kao vlasnica predmetnog stana, a kad bi se uzelo da joj pola stana nije valjano darovano, ta polovica stana bi joj pripala kao jedinoj nasljednici. Stoga je bespredmetno navedeno isticati.

16. Tužiteljica je predložila kao dokaz procjembeni elaborat iz postupka ovog suda P-4512/22, a tuženik se nije protivio da se taj dokaz upotrijebi. Također, nijedna stranka nije predložila provođenje građevinskog ili financijskog vještačenja te je sud odlučivao na temelju priloženih dokaza. Na temelju tog elaborata i izračuna visine tužbenog zahtjeva najamnine, sud je utvrdio da je izračun razlike tržišne i zaštićene najamnine kako ga je specificirala tužiteljica, pravilan. Što se tiče visine tržišne najamnine, sud je pregledao fotografije stana iz elaborata, ali i imao u vidu da se u ovom postupku traži najamnina za kasnije razdoblje, kad su cijene najma mogle biti samo više.

16. Iz provedenog postupka proizlazi da su stan tužiteljice kao zaštićeni najmoprimci koristili predmetni stan u utuženom razdoblju te da razlika zaštićene i tržišne najamnine iznosi kao što je navedeno u izreci.

17. U pogledu same pravne osnove zahtjeva, pravna pozicija vlasnika stana u kojem živi tzv. zaštićeni najmoprimac je propisana prije svega odredbama Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91-96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS) pa tako u bitnome zaštićeni najmoprimac može stanovati u stanu i za to plaćati tzv. zaštićenu najamninu, dok je vlasnik stana dužan plaćati pričuvu i održavati stan.

18. U domaćem zakonodavstvu koje uređuje nekadašnja stanarska prava i iz njih proizašle statuse zaštićenih najmoprimaca, prije svega ZNS, ali potom i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) te porezni zakoni postoji čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca, na primjer: vlasnik stana je obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme, nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca, obvezan je primiti samo tzv. zaštićenu najamninu koja je znatno niža od tržišne sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke, dužan plaćati pričuvu i održavati stan, dužan je plaćati porez na dohodak od najamnine, a otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan.

19. Kako je pravo vlasništva prema čl. 30. ZV-a stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, (pa tako i dati stan u najam po tržišnim cijenama) onda je očito da je uvođenjem ovakvih brojnih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima prije svega odredbama ZNS-a došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija)

20. S obzirom na raniji - Zakonom o stambenim odnosima predviđeni - institut nositelja stanarskog prava ovo miješanje tužene u pravo vlasništva tužitelja i drugih vlasnika takvih stanova je u skladu s općim interesom zajednice (tj. gospodarskom dobrobiti države i zaštitom prava drugih - zaštićenih najmoprimca).

21. Međutim, takvim miješanjem tuženika je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjerni individualni teret. U zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

22. Zbog navedenog proizlazi da pozitivni pravni propisi u RH za područje zaštićenih najamnina ne ostvaruju pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu skupinu, najmodavce.

23. Najmodavac, odnosno vlasnik stana mora sam snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca zbog čega je povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo mu je zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom koja je u odnosu na RH stupila na snagu 5. studenog 1997.

24. Stoga tuženik odgovara za štetu koja je nastala tužitelju povredom njegovog Ustavom RH i Konvencijom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva odnosno propuštanjem ostvarenja pravedne ravnoteže između zaštite općeg interesa zajednice i zaštite pojedinačnog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva, sve na štetu prava tužitelja prema testu razmjernosti.

25. Kako je utvrđeno da je tuženik uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca kroz odredbe ZNS-a i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine propustio tim odredbama ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu uslijed činjenice da je bio spriječen naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine.

26. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu sud je uzeo u obzir i presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i to Statileo protiv [adresa] te Ž i drugi protiv Republike Hrvatske. Odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojima je utvrđena povreda Konvencije i Protokola obvezatna je za sve sudove u Republici Hrvatskoj i ona djeluje prema svima. Kako je presudom Statileo protiv Republike Hrvatske Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuju naknadu imovinske štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu.

27. Ratifikacijom Konvencije tuženik se obvezao primjenjivati je, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što kada su u pitanju status i prava zaštićenog najmoprimca s jedne strane, te obveze i prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca s druge strane, nije učinjeno. Međunarodni ugovori imaju jaču snagu od zakona pa je stoga pozivanje tuženika na stav da država ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog zakona, odnosno da donošenje zakona ne predstavlja štetnu radnju za državu, u ovom predmetu neosnovano.

28. U okolnostima konkretnog slučaja prema kojima tužitelj nije imao ni najmanje utjecaja na visinu neprimjereno niske zaštićene najamnine s obzirom na odredbe ZNS-a, koje su tužitelja kao vlasnika stana u tom pogledu stavile u nepovoljan položaj kao i u pogledu nemogućnosti otkaza ugovora o najmu sklopljenog sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme tako da je tužitelju i njegovim prednicima godinama uskraćeno uživanje vlasništva čime mu je nametnut prekomjeran individualan teret, a ostavljene su mu obveze kao što su plaćanje pričuve i snošenje određenih troškova popravka odnosno održavanja, a da nije nađeno optimalno zakonsko rješenje kojim bi se ostvarila raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nepravedno prebačen na tužitelja u kakvim okolnostima postoji neravnoteža između interesa tužitelja kao vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca, pa je tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno citiranim odredbama članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, kao i odredbama članka 48. stavka 1. uz ograničenja prema članku 50. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, iz čega proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva istaknutog na naknadu štete.

29. Iz svega navedenog sud je utvrdio kako je tužiteljica u cijelosti dokazala osnovu svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

30. Kamata je dosuđena u skladu s čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima.

31. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT), i to na temelju tbr. 48/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost konačno specificiranog tužbenog zahtjeva iznosi 75 boda po radnji.

32. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 eura prema br. 7.t.8. Tarife, tužbe u iznosu od 150,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife, trošak pristupa na ročišta 17. listopada 2023., 30. kolovoza 2024. i 3. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura za svako prema br. 9. t. 1 Tarife. Navedeno iznosi 750,00 eura, odnosno s PDV-om 937,50 eura. Tome treba pridodati trošak pristojbe na tužbu i na presudu 19,91 eura svako. Ukupno je riječ o 977,32 eura koliko je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškova. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Tužiteljici ne pripada trošak sastavljanja ostalih podnesaka jer nisu bili potrebni za vođenje postupka s obzirom na to da je riječ o sporu male vrijednosti u kojem je tužiteljica bila dužna navesti sve dokaze i činjenice već u tužbi.

34. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.