REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4869/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnica ZE, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa EE, zaposlenik tuženika, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsustvu tuženika, 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o je
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, 12.937,17 eura sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik HZMO RE smrtno stradao na radu u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. srpnja 1994. koju je prouzročio HE upravljajući autobusom osiguranim kod tuženika. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je udovici pokojnog osiguranika HZMO BE priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 296620 od 18. kolovoza 2004. čijom isplatom trpi štetu koja nastavno za razdoblje od 1.10.2021. do 30.4.2024. ukupno iznosi 12.923,17 EUR u skladu s čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Kao dokaze je predložio priklop kaznenog spisa Općinskog suda u Rovinju broj K-35/95, prijavu o ozljedi na radu, presliku presude Općinskog suda u Puli broj P-383/97, rješenje broj 296620 od 18.08.2004., obračun isplaćene invalidske mirovine, po potrebi priklop mirovinskog spisa OB: 03054202349. Povodom istog štetnog događaja i između ovdje istih stranaka, a za ranije razdoblje naknade šte vođen je i pravomoćno okončan u korist tužitelja sudski spor vođen pred Općinskim građanskim sudom Zagrebu pod brojem P-11725/2019. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev kako je naveden u izreci.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja i isplate mirovine. U pogledu odgovornosti za naknadu štete, tuženik prvenstveno ističe da je u ovom predmetu riječ o regresnom zahtjevu HZMO-a protiv osiguratelja, a ne izvornog štetnika. Dakle, HZMO u ostvarenju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osoba u smislu odredbi ZOO-a, jer pojam „treće osobe“ obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji ( u zahtjevima za naknadu štete zbog smrti i naročito teškog invaliditeta bliske osobe ). U skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe te se o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora raspravljati u okviru pravila o krivnji. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev na temelju primjene materijalnog prava.
3. Tijekom postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis.
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je osiguranik HZMO RE smrtno stradao na radu u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. srpnja 1994. koju je prouzročio HE upravljajući autobusom osiguranim kod tuženika. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je udovici pokojnog osiguranika HZMO BE priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 296620 od 18. kolovoza 2004.
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
7. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.
8. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.)
9. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP)
10. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Iz rješenja HZMO-a, Područne službe u Dubrovniku od 18. kolovoza 2008. proizlazi da je BE, udovici RE, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 18. prosinca 2002.
12. Stoga treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina a neodredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4.
14. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati, te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena mirovina zbog slučaja koji se dogodio na radu, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a, odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.
16. S obzirom da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.
17. Stranke nisu zatražile trošak postupka.
18. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 28. veljače 2025.
Sudac:
Ivan Borković
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
