REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-5774/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.815,92 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- EUR 5,44 od 01/09/2005. do isplate

- EUR 4,42 od 01/10/2005. do isplate

- EUR 4,08 od 01/11/2005. do isplate

- EUR 3,86 od 01/12/2005. do isplate

- EUR 4,06 od 01/01/2006. do isplate

- EUR 10,96 od 03/11/2008. do isplate

- EUR 13,53 od 01/01/2009. do isplate

- EUR 14,57 od 01/02/2009. do isplate

- EUR 15,63 od 01/03/2009. do isplate

- EUR 12,48 od 01/04/2009. do isplate

- EUR 12,61 od 01/05/2009. do isplate

- EUR 8,19 od 08/06/2009. do isplate

- EUR 4,93 od 01/07/2009. do isplate

- EUR 6,63 od 01/08/2009. do isplate

- EUR 9,64 od 01/09/2009. do isplate

- EUR 6,71 od 01/10/2009. do isplate

- EUR 6,43 od 01/11/2009. do isplate

- EUR 9,90 od 01/12/2009. do isplate

- EUR 13,07 od 11/01/2010. do isplate

- EUR 15,11 od 04/02/2010. do isplate

- EUR 15,33 od 02/03/2010. do isplate

- EUR 23,96 od 02/04/2010. do isplate

- EUR 20,37 od 03/05/2010. do isplate

- EUR 21,86 od 01/06/2010. do isplate

- EUR 38,55 od 01/07/2010. do isplate

- EUR 28,43 od 09/08/2010. do isplate

- EUR 46,11 od 07/09/2010. do isplate

- EUR 40,80 od 07/10/2010. do isplate

- EUR 33,93 od 04/11/2010. do isplate

- EUR 53,26 od 01/12/2010. do isplate

- EUR 62,11 od 01/01/2011. do isplate

- EUR 55,48 od 01/02/2011. do isplate

- EUR 57,53 od 01/03/2011. do isplate

- EUR 49,54 od 02/04/2011. do isplate

- EUR 55,56 od 04/05/2011. do isplate

- EUR 70,19 od 01/06/2011. do isplate

- EUR 73,11 od 01/07/2011. do isplate

- EUR 93,15 od 01/08/2011. do isplate

- EUR 74,29 od 30/09/2011. do isplate

- EUR 74,20 od 02/11/2011. do isplate

- EUR 72,63 od 01/12/2011. do isplate

- EUR 76,68 od 02/01/2012. do isplate

- EUR 76,68 od 02/01/2012. do isplate

- EUR 81,20 od 01/02/2012. do isplate

- EUR 80,47 od 10/03/2012. do isplate

- EUR 78,13 od 06/04/2012. do isplate

- EUR 81,47 od 17/05/2012. do isplate

- EUR 79,49 od 02/07/2012. do isplate

- EUR 79,72 od 08/08/2012. do isplate

- EUR 79,72 od 08/08/2012. do isplate

- EUR 75,98 od 07/09/2012. do isplate

- EUR 74,88 od 01/10/2012. do isplate

- EUR 78,50 od 01/11/2012. do isplate

- EUR 78,43 od 10/12/2012. do isplate

- EUR 72,22 od 30/01/2013. do isplate

- EUR 78,69 od 27/02/2013. do isplate

- EUR 74,23 od 09/05/2013. do isplate

- EUR 71,57 od 17/05/2013. do isplate

- EUR 71,57 od 17/05/2013. do isplate

- EUR 71,94 od 10/06/2013. do isplate

- EUR 70,39 od 12/07/2013. do isplate

- EUR 71,64 od 02/08/2013. do isplate

- EUR 75,47 od 18/10/2013. do isplate

- EUR 75,47 od 18/10/2013. do isplate

- EUR 76,58 od 11/11/2013. do isplate

- EUR 76,83 od 03/12/2013. do isplate

- EUR 78,47 od 29/01/2014. do isplate

- EUR 81,04 od 31/03/2014. do isplate

- EUR 78,61 od 30/04/2014. do isplate

- EUR 77,01 od 05/06/2014. do isplate

- EUR 78,56 od 07/07/2014. do isplate

- EUR 80,98 od 04/08/2014. do isplate

- EUR 81,79 od 16/09/2014. do isplate

- EUR 81,79 od 16/09/2014. do isplate

- EUR 81,79 od 16/09/2014. do isplate

- EUR 82,00 od 07/10/2014. do isplate

- EUR 85,46 od 29/12/2014. do isplate

- EUR 86,44 od 29/01/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 28/02/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 01/04/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 08/05/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 21/05/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 08/06/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 01/07/2015. do isplate

- EUR 86,44 od 29/07/2015. do isplate

- EUR 86,36 od 31/08/2015. do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.955,73 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 247,01 eur/ 1.861,10 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12. srpnja 2005. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5102518967 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 30.408,79 CHF, uz rok otplate od 120 mjeseci. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača i nije mu objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 27.2.2023.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.815,92 eur, a koju preinaku je sud sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje ZPP) dopustio, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare, te prigovor prijeboja.

3. U dokaznom postupku sud je sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1213/2023 od 5.9.2024. saslušao tužitelja kao stranku, dopunski saslušao tužitelja, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., dopunski saslušao financijskog vještaka, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 12.7.2005. (list 5-6 spisa), otplatni plan (list 7-8 spisa), pregled prometa po partiji kredita (list 10-23 spisa), dokumentaciju tuženika (list 42-44 spisa), Paket ''Iz minusa u plus'' (list 46-47 spisa), sudsku praksu (list 61-63 spisa) i dokumentaciju tuženika (list 65-114, 144-180 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit s valutnom klauzulom u iznosu od 30.408,79 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare i prijeboja.

7. Iz ugovora o kreditu od 12.7.2005. (list 5-6 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 30.408,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je namjena kredita bila zatvaranje obveza (iz minusa u plus), da je rok vraćanja bio 120 mjeseci s iznosom mjesečnog anuiteta od 368,78 CHF.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi zatvaranja postojećih obveza, za nikakav obrt ili sl., a nikada niti nije imao registrirani obrt ili firmu. Kredit je u cijelosti otplatio. Sjeća se da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen. Ugovor je pročitao, znao je pojam "valutne klauzule", ali nije očekivao da bi rata kredita mogla toliko rasti zbog promjene tečaja. Kredit je podignuo u Erste banci, jer je imao tamo otvoreni račun, a ta banka je imala povoljne uvjete za "švicarce". Kredit je otplaćivao putem trajnog naloga, a dio je plaćala i njegova bivša supruga kojoj je on davao novac za uplatu, budući je kao pomorac često bio odsutan iz RH. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, kao logičan i životan, te je iz njegovog iskaza zaključio da je tužitelj imao status potrošača.

9. Također, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Stoga sud smatra da je u postupku utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, a tuženik suprotno tijekom postupka sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao, dapače tuženik je u ponovljenom postupku odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke ĐL. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu, pa su navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

13. Kako je dakle, tuženik ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, isti je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

14. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 11. listopada 2021., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

15. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

16. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 14.7.2022. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan.

17. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 30.408,79 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, rok vraćanja od 120 mjeseci, a plaćanje u 180 mjesečnih anuiteta od po 368,78 CHF. Sveukupni iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 44.926,96 CHF, od čega je otplata glavnica 30.408,79 CHF i kamata 14.518,10 CHF.

18. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 36.285,59 kn.

19. Budući je tuženik imao primjedbe na nalaz vještaka, sud je na ročištu od 27.2.2023. dopunski saslušao vještaka. Tom prilikom vještak je istaknuo da je sve uplate po partiji kredita evidentirao kao izvršeno plaćanje po predmetnom ugovoru o kreditu i ponovio da ostaje u cijelosti kod svog nalaza. Na navedeni način vještak se argumentirano očitovao na sve prigovore tuženika.

20. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od 4.815,92 eur/36.285,59 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

21. U odnosu na prigovor prijeboja koji je istaknuo tuženik za istaknuti je da je isti u cijelosti neosnovan, budući tužitelj plaćanjem anuiteta nije ništa primio, pa stoga ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, sve imajući u vidu i da je navedeno potraživanje tuženika u zastari. Naime, tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača koja je prekinula zastaru, pa je utuženo potraživanje koje obuhvaća razdoblje od 2. mjeseca 2006. do 12. mjeseca 2008. u zastari, jer je protekao opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a, a zastarjelo potraživanje sukladno odredbi čl. 198. ZOO-a nije moguće prebiti. Stoga je sud odlučio kao u st. III. izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos od 4.815,92 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, pristupa na 4 ročišta od 9.6.2022., 27.2.2023., 12.12.2024. i 20.2.2025. i sastava 4 podneska od 14.6.2022, 19.9.2022., 27.2.2023. i 21.10.2024. od po 200,00 eur, sastava 3 podneska od 31.10.2022., 5.1.2023. i 25.1.2023. i pristupa na ročište od 24.11.2022. od po 50,00 eur (25 %), te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 eur, ili ukupno 2.100,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 525,00 eur, ili ukupno 2.625,00 eur. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 200,00 eur, te sudska pristojba na tužbu od 36,50 eur i na presudu od 94,23 eur, ili sveukupno 2.955,73 eur.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika