REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-867/2020-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja MIRNA d.d., Rovinj, Giordano Paliaga 8, OIB: 15761637292, kojeg zastupa Ivan Dvojković, odvjetnik u IČ Vuchetich odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica Milana Amruša 19, protiv tuženika Jadranska sardina d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB: 67819710451, kojeg zastupa Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28/IV., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odvjetnice Suzane Trputac, zamjenice punomoćnika tuženika, dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 132.722,81 EUR/1.000.000,00 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 66.361,40 EUR/500.000,00 kn od 29. prosinca 2015. do isplate,

- 6.969,53 EUR/52.285,92 kn od 1. prosinca 2015. do isplate,

- 462,31 EUR/3.483,26 kn od 2. prosinca 2015. do isplate,

- 498,09 EUR/3.752,87 kn od 3. prosinca 2015. do isplate,

- 599,30 EUR/4.515,42 kn od 4. prosinca 2015. do isplate,

- 315,82 EUR/2.379,55 kn od 5. prosinca 2015. do isplate,

- 588,22 EUR/4.431,93 kn od 8. prosinca 2015. do isplate,

- 614,15 EUR/4.627,30 kn od 9. prosinca 2015. do isplate,

- 30.995,14 EUR/233.532,86 kn od 10. prosinca 2015. do isplate,

- 95,36 EUR/718,48 kn od 11. prosinca 2015. do isplate,

- 143,24 EUR/1.079,21 kn od 12. prosinca 2015. do isplate,

- 418,85 EUR/3.155,84 kn od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 2.278,84 EUR/17.169,93 od 16. prosinca 2015. do isplate,

- 478,21 EUR/3.603,05 kn od 17. prosinca 2015. do isplate,

- 804,73 EUR/6.063,26 kn od 18. prosinca 2015. do isplate,

- 253,87 EUR/1.912,91 kn od 19. prosinca 2015. do isplate,

- 95,22 EUR/717,45 kn od 22. prosinca 2015. do isplate,

- 2.157,33 EUR/16.254,40 kn od 23. prosinca 2015. do isplate,

- 525,75 EUR/3.961,27 kn od 24. prosinca 2015. do isplate,

- 91,28 EUR/687,78 kn od 25. prosinca 2015. do isplate,

- 18.006,15 EUR/135.667,31 kn od 29. prosinca 2015. do isplate

i za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 34.596,57 EUR, s zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 34.066,49 EUR s zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tuženik u posjedu bjanko zadužnica koje je izdao tužitelj, ali koje nisu izdane radi osiguranja potraživanja tuženika, već da su iste izdane radi osiguranja potraživanja društva Geneza d.o.o., dana 12. ožujka 2013., proizašlog iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 29. lipnja 2012. i njegovih Dodataka I, II i III. Tuženica da želi naplatiti predmetne zadužnice podnošenjem istih na naplatu FINA-u, pri čemu da se u zahtjevu za naplatu navodi da se naplaćuje tražbina u iznosu od 4.951.821,03 kn, koju da je tuženik stekao cesijom od društva Mirela brand d.o.o., a Mirela brand d.o.o. da je to potraživanje stekla cesijom od društva Geneza d.o.o. Geneza d.o.o. da je navodno sklopila s tuženikom Ugovor o ustupanju tražbine dana 25. svibnja 2015., a Aneksom od 11. studenog 2015. da je tuženiku ustupila i predmetne bjanko zadužnice, OV-2871/13 i OV-2874/13. Na dan podnošenja tužbe da je tuženik temeljem tih zadužnica već naplatio s računa tužitelja iznos od 58.285,92 kn te blokirao sve račune do potpune naplate.

2. Tužitelj pojašnjava da predmetne zadužnice nisu izdane radi osiguranja potraživanja kojeg je Mirela brand d.o.o. imalo prema tužitelju, već da su iste izdane 12. ožujka 2013. radi osiguranja potraživanja Geneze d.o.o., temeljem čl. 2.4. Dodatka III Ugovora o poslovnoj suradnji (ukupno da je Genezi d.o.o. izdao 4 zadužnice, od kojih je Geneza d.o.o. već iskoristila dvije od njih, a dvije je očito odlučila prenijeti tuženiku, iako na to nije bila ovlaštena), u kojem trenutku tražbine tadašnjeg društva unuke tužitelja, Mirele brand d.o.o. da nisu niti postojale. Naime, Mirela brand d.o.o. da je tek u drugoj polovici 2014. počela otplaćivati određene dugove tužitelja prema njegovim zaposlenicima i drugim vjerovnicima, temeljem s tužiteljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja duga.

3. Nadalje, s obzirom da je Geneza d.o.o. slanjem na naplatu dvije od ukupno četiri bjanko zadužnice koje je u njenu korist izdao tužitelj naplatila svo svoje potraživanje prema tužitelju (iako tužitelj osporava da je i Geneza d.o.o. imala prema njemu potraživanje), to da više nije niti bilo mjesta prenošenju preostalih dvije zadužnice na tuženika.

4. Pored toga, da je odredbom čl. 13. Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog s Genezom d.o.o., određeno da niti jedna ugovorna strana ne smije prenositi potraživanja proizašla iz tog ugovora na treće osobe bez pisane suglasnosti druge ugovorne strane. Kako tužitelj nije dao suglasnost Genezi d.o.o. za prenošenje potraživanja iz tog ugovora na tuženika, to tuženik nije mogao postati vjerovnik tužitelja temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, a kako su bjanko zadužnice izdane isključivo radi osiguranja potraživanja iz tog ugovora, to da Geneza d.o.o. nije mogla prenijeti na tuženika predmetne bjanko zadužnice.

5. Kako je tuženik slanjem na naplatu predmetnih zadužnica išao za time da od tužitelja naplati tražbinu koju je stekao izvorno od Mirele brand d.o.o. (za plaćanja koja je Mirela brand d.o.o. izvršila u korist tužitelja temeljem s njime sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja duga), a da to potraživanje nije bilo osigurano predmetnim bjanko zadužnicama, to se prvotnim tužbenim zahtjevom tražilo određivanje zabrane tuženiku da naplaćuje iznose iz zadužnica solemniziranih od strane Javnog bilježnika Anice Hukelj, dana 12. ožujka 2013., pod brojevima OV-2871/13 i Ov-2874/13.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su predmetne bjanko zadužnice već naplaćene, tako da tužitelj više nema pravnog interesa tužbom zahtijevati zabranu naplate po tim zadužnicama. Nadalje, napominje da tužitelj niti ne osporava da je Mirela brand d.o.o. imala prema njemu potraživanje u iznosu od 4.951.821,03 kn, koje je stekla time što je otplatila tužiteljeve dugove, a taj novac da je dobila od Geneze d.o.o. Dopisom od 31. listopada 2014. sam tužitelj da je potvrdio da su predmetne zadužnice izdane radi osiguranja svih tražbina Geneze d.o.o. pa tako i tražbina koje će Geneza d.o.o. tek steći prema tužitelju, a Geneza d.o.o. da je ustupom od JČ d.o.o. stekla prema tužitelju tražbinu u iznosu od 4.951.821,03 kn.

7. Podneskom od 24. listopada 2016. tužitelj je preinačio tužbu tako da umjesto zahtjeva za određivanje zabrane naplate po zadužnicama, sada zahtijeva da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 1.000.000,00 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 500.000,00 kn od 29. prosinca 2015. do isplate,

- 52.285,92 kn od 1. prosinca 2015. do isplate,

- 3.483,26 kn od 2. prosinca 2015. do isplate,

- 3.752,87 kn od 3. prosinca 2015. do isplate,

- 4.515,42 kn od 4. prosinca 2015. do isplate,

- 2.379,55 kn od 5. prosinca 2015. do isplate,

- 4.431,93 kn od 8. prosinca 2015. do isplate,

- 4.627,30 kn od 9. prosinca 2015. do isplate,

- 233.532,86 kn od 10. prosinca 2015. do isplate,

- 718,48 kn od 11. prosinca 2015. do isplate,

- 1.079,21 kn od 12. prosinca 2015. do isplate,

- 3.155,84 kn od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 17.169,93 od 16. prosinca 2015. do isplate,

- 3.603,05 kn od 17. prosinca 2015. do isplate,

- 6.063,26 kn od 18. prosinca 2015. do isplate,

- 1.912,91 kn od 19. prosinca 2015. do isplate,

- 717,45 kn od 22. prosinca 2015. do isplate,

- 16.254,40 kn od 23. prosinca 2015. do isplate,

- 3.961,27 kn od 24. prosinca 2015. do isplate,

- 687,78 kn od 25. prosinca 2015. do isplate,

- 135.667,31 kn od 29. prosinca 2015. do isplate,

po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

8. Tuženik se je protivio preinaci tužbe.

9. Rješenjem donesenim na ročištu održanom 12. srpnja 2022. sud je dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužitelja od 24. listopada 2016., jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, u smislu odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP).

10. Naime, u situaciji u kojoj u trenutku podnošenja tužbe predmetne zadužnice još nisu bile naplaćene, ali su iste naplaćene u cijelosti tijekom ovog postupka, tužitelj niti nije mogao postupiti drugačije nego li izvršiti opisanu preinaku tužbe, kako bi su mogao utvrditi je li naplata zadužnica bila osnovana ili nije.

11. Tužitelj je naveo da tuženik nije nikada prema njemu imao tražbinu u iznosu od 1.000.000,00 kn, niti u trenutku slanja na naplatu predmetnih zadužnica, niti danas, a da je on podnio tužbu kojom zahtijeva utvrđenje ništetnosti dva ugovora o cesiji temeljem kojih tuženik tvrdi da je stekao prema tuženiku tražbinu Mirele brand d.o.o. u iznosu od 4.951.821,03 kn.

12. Na izričit upit suda da li tužitelj tvrdi da tuženik nije niti stekao nikakve tražbine prema tužitelju pa da je iz tog razloga naplata predmetnih bjanko zadužnica bila bez pravne osnove ili smatra da je tuženik stekao prema njemu tražbinu, ali da ista nije bila osigurana predmetnim bjanko zadužnicama ili oboje, tužitelj je u nastavku postupka naveo.

13. Tužitelj ističe da tuženik nije dokazao da je Mirela brand d.o.o. temeljem s tužiteljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja uistinu platila dugove tužitelja njegovim vjerovnicima, a da su tek u trenutku plaćanja tražbine tih vjerovnika mogle preći na Mirelu brand d.o.o., slijeodm čega da je za sada ostalo nedokazano da je I brand d.o.o. imala prema tužitelju tražbinu koju je mogla ustupiti Genezi d.o.o., a Geneza d.o.o. ovdje tuženiku. Podredno, sve i da je opisanim cesijama tražbine tuženik stekao potraživanje Mirele brand d.o.o. prema tužitelju, da predmetne bjanko zadužnice koje je tuženik naplatio nisu izdane od strane tužitelja radi osiguranja potraživanja Mirele brand d.o.o. po predmetnim ugovorima o preuzimanju ispunjenja (sve i da takvo potraživanje postoji), već su iste izdane 12. ožujka 2013. (dakle, prije nego li je Mirela brand d.o.o. uopće trebala postupati po ugovorima o preuzimanju ispunjenja), temeljem Dodatka III Ugovora o poslovnoj suradnji kojeg je tužitelj sklopio s Genezom d.o.o., a u čl. 13. tog ugovora je određena zabrana ustupa tražbina iz tog ugovora, ako se s time pisano ne suglasi druga ugovorna strana. S obzirom da tužitelj nije dao takvu suglasnost Genezi d.o.o., to da Geneza nije mogla ustupiti tuženiku tražbine iz tog Ugovora o poslovnoj suradnji, a time niti predmetne bjanko zadužnice koje da su izdane isključivo radi osiguranja potraživanja Geneze d.o.o. iz tog ugovora. Pored toga, da niti Geneza u trenutku naplate dvije od ukupno četiri predane joj bjanko zadužnice tužitelja nije imala nikakvo potraživanje prema tužitelju. Osim toga, da je predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji raskinut, slijedom čega da je Geneza bila dužna primljene bjanko zadužnice vratiti tužitelju, a ne ih podnositi na naplatu ili ustupati dalje. Tužitelj detaljno opisuje povezanost bivšeg direktora tužitelja CČ s Genezom d.o.o. Isto da je jedno vrijeme čak istovremeno bio direktor Geneze d.o.o. i društava u Mirna grupi. Navodi da je Geneza d.o.o. kupovala robu (riblje konzerve i sl.) od Mirne ribolov d.o.o., tužiteljevog društva kćeri, da tu robu nije plaćala, već je umjesto toga davala pozajmice Mireli brand d.o.o., tužiteljevom društvu unuci, što da je sve podržava tadašnji direktor DČ. Zbog takvog postupanja Geneze d.o.o. da Mirna ribolov d.o.o. nije imala novaca za plaćanje duga prema tužitelju, a tužitelj da nije imao novaca za namirenje svojih vjerovnika. Da je Geneza d.o.o. uredno plaćala svoj dug kao kupac rove Mirne ribolov d.o.o., da do sklapanja ugovora o preuzimanju ispunjenja između tužitelja i Mirele brand d.o.o. ne bi niti došlo. Unatoč danim pozajmicama Mireli brand d.o.o., da je Geneza na kraju 2014. imala preko 8.000.000,00 kn duga prema društvu Mirna ribolov d.o.o., stoga da je potpuno nelogično da je u tom trenutku Geneza tražila od CČ, kao direktora tužitelja, izdavanje dodatnih zadužnica, kako se to pokušava prikazati u dopisu od 31. listopada 2014., kojeg potpisuje DČ. Stoga tužitelj smatra da je taj dopis naknadno fabriciran samo za potrebe ovog postupka. Tužitelj naglašava dio tog dopis od 31. listopada 2014. u kojem se navodi da predmetne bjanko zadužnice osiguravaju i tražbine koje Geneza ima ili će imati temeljem ugovora o preuzimanju ispunjenja. S obzirom da je ugovor o ustupu potraživanja Mirele brand d.o.o., koje je ista navodno stekla prema tužitelju temeljem ugovora o preuzimanju ispunjenja, na Genezu d.o.o. sklopljen tek 2. siječnja 2015., to da nije jasno kako se je u trenutku sastavljanja dopisa od 31. listopada 2014. znalo da će biti sklopljen taj ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. . Osim toga, u trenutku sklapanja tog ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015- da Geneza više nije bila ikakav vjerovnik Mirele brand d.o.o., slijedom čega da nema smisla da Mirela brand d.o.o. ustupa Genezi d.o.o. nekakve tražbine i to besplatno.

14. Tuženik ponovno ističe da su predmetne bjanko zadužnice naplaćene radi ostvarenja tražbine koja je na tuženik prenesena temeljem ugovora o cesiji s Genezom d.o.o., a Geneza da je istu tražbinu stekla od Mirele brand d.o.o. temeljem drugog ugovora o cesiji, a radi se o tražbinama koje je Mirela brand stekla prema tužitelju plaćanjem njegovih dugova temeljem sklopljenih ugovora o ispunjenju duga. Na zahtjev suda je dostavio prilog 1 Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015., sklopljenog između Mirele brand d.o.o. i Geneze d.o.o. – konto karticu od 12. siječnja 2015. Iz te kartice da se vidi da se dio ustupljene tražbine u iznosu od 1.898.282,53 kn odnosi na isplaćene plaće radnicima tužitelja i naknade za članove nadzornog odbora tužitelja, konkretno da se iznos od 966.739,58 kn odnosi na plaće za rujan 2014., iznos od 750.162,32 kn na plaću za listopad 2014. te iznos od 145.691,96 kn na plaću za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. Dostavlja izvatke prometa po računu Mirele brand d.o.o. otvorenom u Podravskoj banci d.d. iz kojih da je vidljivo da su navedena plaćanja izvršena u korist vjerovnika tužitelja u razdoblju od 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014. u ukupnom iznosu od 6.969.851,82 kn. Predlaže pribaviti podatke o vlasnicima računa na koje je Mirela brand d.o.o. vršila plaćanja sa svog računa u Podravskoj banci u navedenom razdoblju, podatke o HZMO-a o radnicima tužitelja u navedenom razdoblju te isplaćenim plaćama te podatke od Porezne uprave radi utvrđenja da li su radnicima tužitelja u tom razdoblju plaćeni doprinosi na i iz plaće te provesti financijsko vještačenje. Navodi da je sam tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao dug prema Mireli brand d.o.o. u ukupnom iznosu od 4.931.000,00 kn, a tuženik tvrdi da se radi upravo o dugu koji je nastao podmirenjem tužiteljevih dugova od strane Mirele brand d.o.o. temeljem ugovora o preuzimanju ispunjenja.

15. Tijekom dokaznog postupka pročitani su zahtjev tuženika za naplatu bjanko zadužnice OV-2871/13 (list 13. spisa), Aneks I. Ugovora o ustupanju tražbine sklopljenog 11. studenog 2015. između Geneze d.o.o. kao cedenta i tuženika kao cesionara (poleđina lista 13. – 14. spisa), bjanko zadužnica izdana od strane tužitelja do iznosa od 500.000,00 kn, ovjerena od strane Javnog bilježnika Anice Hukelj, Zagreb, pod brojem OV-2871/13 dana 12. ožujka 2013. (poleđina lista 14. - 17. spisa), su zahtjev tuženika za naplatu bjanko zadužnice OV-2874/13 (list 18. spisa), bjanko zadužnica izdana od strane tužitelja do iznosa od 500.000,00 kn, ovjerena od strane Javnog bilježnika Anice Hukelj, Zagreb, pod brojem OV-2874/13 dana 12. ožujka 2013. (poleđina lista 19. – list 21. spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen 29. lipnja 2012. između tužitelja i Geneze d.o.o. (list 28. – 31. spisa), Dodatak I. Ugovora o poslovnoj suradnji od 3. kolovoza 2012. (list 32. spisa), Dodatak II. Ugovora o poslovnoj suradnji od 15. listopada 2012. (list 33. – 34. spisa), Dodatak III. Ugovora o poslovnoj suradnji (list 35. – 37. spisa), zahtjevi Geneze d.o.o. za naplatu bjanko zadužnica tužitelja (list 38. – 43. i 47. – 52. spisa), izvadak iz prometa po računu tužitelja (list 44. – 46. i 53. – 55. spisa), Ugovori o preuzimanju ispunjenja duga sklapani između tužitelja kao dužnika i Mirela Brand d.o.o. kao preuzimatelja ispunjenja (list 56. – 98. spisa), dopis Geneze d.o.o. od 16. lipnja 2015. s prilozima (list 110. – 111. spisa), dopis tužitelja od 18. lipnja 2015. (list 112. – 113. spisa), nekonsolidirani financijski izvještaji za tužitelja za 2014. (list 124. – 156. spisa), izjava tužitelja od 31. listopada 2014., potpisana od strane direktora CČ (list 157. spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen 11. prosinca 2013. između Mirna Ribolov d.o.o., tužitelja i Mirela Brand d.o.o. s jedne strane te Geneza d.o.o. s druge strane (list 158. – 163. spisa), Ugovor o otkupu tražbine sklopljen 2. siječnja 2015. između Mirela Brand d.o.o. kao cedenta i Geneza d.o.o. kao cesionara (list 164. – 165. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Galprom d.o.o. izrađen za potrebe postupka Trgovačkog suda u Pazinu, Povrv-582/18 (list 250. – 268. spisa), rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Marije Blečić, Pazin, poslovni broj Ovrv-339/15 od 11. lipnja 2015. (list 272. – 276. spisa), tužba podnesena od strane Mirna d.d. protiv Pete generacije d.o.o. i Jadranske sardine d.o.o. radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. i Ugovora o ustupanju tražbine od 25. svibnja 2015. s prilozima (list 280. – 413. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1760/21 od 12. travnja 2022. (list 420. – 431. spisa), isprave dostavljene uz podnesak tužitelja od 30. rujna 2020. (list 453. – 554. spisa), Prilog 1. Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. (list 565. – 566. spisa), izvadci prometa po računu Mirela Brand d.o.o. otvorenog u Podravskoj banci d.d., IBAN:

[broj bankovnog računa] (list 568. – 608. spisa), isprave uz podnesak tuženika od 30. studenog 2022. (list 612. – 677. spisa), saslušan je svjedok DČ (list 678. - 681. spisa), dopis Podravske banke d.d. od 26. ožujka 2024. s prilozima (list 749. – 750. spisa), dopis Addiko Bank d.d. od 16. travnja 2024. (list 782. – 783. spisa), dopis PBZ d.d. od 22. travnja 2024. (list 784. – 785. spisa), dopis Erste&Steiermärkische Bank d.d. od 25. travnja 2024. (list 786. spisa), dopis Raiffeisen Bank d.d. od 6. svibnja 2024. (list 787. spisa), dopis OTP banke d.d. od 6. svibnja 2024. (list 788. spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. od 15. svibnja 2024. (list 796. – 798. spisa), dopis Hrvatske poštanske banke d.d. od 30. srpnja 2024. (list 805. – 807. spisa), dopis Istarske kreditne banke Umag d.d. od 29. srpnja 2024. (list 818. spisa), dopis i podaci dostavljeni od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj – Rovigno od 9. kolovoza 2024. (list 819. – 1060. spisa), dopis i podaci dostavljeni od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli – Pola, Odjela za mirovinsko osiguranje od 4. rujna 2024. (list 1064. – 1147. spisa), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 686. – 701. spisa – osnovni nalaz i mišljenje, list 1159. – 1206. spisa – dopunski nalaz i mišljenje, list 1249. – 1250. spisa

– usmeni iskaz vještaka).

16. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

17. Predmet spora jest povrat iznosa od 1.000.000,00 kn kojeg je tuženik naplatio podnošenjem na naplatu putem FINA-e dvije bjanko zadužnice koje je izdao tužitelj, a koje su potvrđene (solemnizirane) od strane Javnog bilježnika Anice Hukelj, Zagreb, pod brojevima OV-2871/13 i OV-2874/13, dana 12. ožujka 2013.

18. Među strankama je nesporno da je tužitelj naplatio navedeni iznos po računima tužitelja podnošenjem na naplatu tih zadužnica.

19. Sporno je da li je postojala pravna osnova za takvo postupanje, dakle, da li je tuženik uopće imao prema tužitelju tražbina koja se je mogla naplaćivati na takav način te, ako jest, da li je ta tražbina bila osigurana predmetnim zadužnicama ili su predmetne zadužnice izdane za osiguranje neke druge tražbine.

20. U spisu se nalaze brojni ugovori o preuzimanju ispunjenja koji su sklapani u razdoblju od 15. travnja 2014. do 14. studenog 2014. između tužitelja kao dužnika i Mirela brand d.o.o. kao preuzimatelja ispunjenja (list 56. – 98. spisa – obostrano).

21. Tim ugovorima se je Mirela brand d.o.o. obvezala podmiriti tužiteljeve dugove prema njegovim vjerovnicima i to prema tužiteljevim radnicima (po osnovi neto plaća, naknada plaće i raznih nagrada, uskrsnica, regresa i otpremnina te putnih troškova), prema tužiteljevim članovima tužiteljevog nadzornog odbora (naknade za rad) i prema Poreznoj upravi (po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te doprinosa za zapošljavanje, kao i po osnovi poreza na dohodak i prireza za radnike tužitelja), pri čemu su samo neto plaće za tužiteljeve radnike iznosile nekoliko milijuna kuna (za ožujak 2014. – 447.473,25 kn, za travanj 2014. – 523.959,90 kn, za svibanj 2014. – 465.355,77 kn, za lipanj 2014. – 392.224,37 kn, za srpanj 2014. – 453.100,88 kn, za kolovoz 2014 – 419.776,50 kn, za rujan 2014. – 522.727,35 kn i 69.787,00 kn i za listopad 2014. – 553.398,58 kn).

22. Ugovorom o preuzimanju ispunjenja, kojeg sklapaju dužnik i treća osoba/ preuzimatelj, preuzimatelj se obvezuje ispuniti dužnikovu obvezu prema njegovu vjerovniku i on odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika (čl. 103. st. 1. i 2. ZOO-a).

23. Kad obvezu određene osobe ispuni druga osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima (zakonska subrogacija – čl. 91. ZOO-a).

24. S obzirom na sklopljene ugovore o preuzimanju ispunjenja, Mirela brand d.o.o. je imala pravni interes podmiriti tužiteljeve obveze navedene u tim ugovorima prema njegovim vjerovnicima (radnicima, članovima nadzornog odbora, Poreznoj upravi) i ako je to uistinu učinila, time je stupila u pravnu poziciju tih vjerovnika, što znači da je stekla regresno potraživanje prema tužitelju do visine plaćenih obveza tužitelja.

25. Osim toga, u svakom od ugovora o preuzimanju ispunjenja, u odredbi čl. 3., ugovorne strane su ugovorile da danom potpisa tog ugovora nastaje obveza dužnika (tužitelja) prema preuzimatelju (Mireli brand d.o.o.) u iznosu preuzetog ispunjenja.

26. Stoga su ugovorne strane i same ugovorile subrogaciju društva Mirele brand d.o.o. u pravnu poziciju tužiteljevih vjerovnika prema tužitelju, u smislu odredbe čl. 90. st. 2. ZOO-a, samo što, protivno navedenoj ugovornoj odredbi, do subrogacije ne dolazi u trenutku potpisa ugovora o preuzimanju ispunjenja, već u trenutku kada preuzimatelj ispunjenja ispuni dug vjerovnicima tužitelja (čl. 90. st. 3. ZOO-a).

27. Iz Ugovora o otkupu tražbine koji je sklopljen 2. siječnja 2015. između Mirele brand d.o.o. kao cedenta i Geneze d.o.o. kao cesionara proizlazi da je društvo Mirela brand d.o.o. imalo prema tužitelju tražbinu u iznosu od 4.951.821,03 kn s zateznim kamatama, kako je to specificirano u konto kartici koja čini Prilog 1 tog ugovora te da tu tražbinu ustupa Genezi d.o.o. za naknadu koja će se ugovoriti posebnim sporazumom. Ugovor je potpisan od strane SČ, kao člana uprave tužitelja i RČ, kao direktora Geneze d.o.o. te su njihovi potpisi javnobilježnički ovjereni.

28. Iz konto kartice koja čini Prilog 1 Ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015. proizlazi da je Mirela brand d.o.o. u svojim poslovnim knjigama imala evidentirano potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 4.951.821,03 kn, od kojeg se je, primjerice, iznos od 3.053.538,50 kn odnosio na ''promet od 1. siječnja do 30. rujna 2014.'', iznos od 966.739,58 kn na plaće za rujna 2014. te iznos od 750.162,32 kn na plaće za listopad 2014. (potraživanje prema tužitelju je ukupno iznosilo 6.404.649,76 kn, ali je tužitelj dug u iznosu od 1.452.828,73 kn podmirio) (list 565. spisa).

29. Iz Aneksa I. Ugovora o ustupanju tražbine, koji je sklopljen 11. studenog 2015. između Geneze d.o.o. kao cedenta i tuženika kao cesionara proizlazi da su iste ugovorne strane 25. svibnja 2015. sklopile Ugovor o ustupanju tražbine kojim je Geneza d.o.o. ustupila tuženiku tražbinu društva Mirela brand d.o.o. prema tužitelju u iznosu od 4.951.821,03 kn s zateznim kamatama. Tim Aneksom Geneza d.o.o. je na tuženika prenijela bjanko zadužnice koje da je tužitelj izdao radi osiguranja ustupljene tražbine i to dvije bjanko zadužnice, obje izdane 12. ožujka 2013., na iznose od po 500.000,00 kn, obje solemnizirane od strane Javnog bilježnika Anice Hukelj, samo što je jedna potvrđena pod rojem OV-2871/13, a druga pod brojem OV-2874/13. Aneks j potpisan od strane RČ kao direktora Geneze d.o.o. i OČ kao direktor tuženika. Njihovi potpisi su javnobilježnički ovjereni.

30. Tužitelj tvrdi da su ti ugovori o cesiji ništetni iz razloga koje je naveo u tužbi podnesenoj pred ovim sudom radi utvrđenja njihove ništetnosti, slijedom čega da tuženik ni u kojem slučaju nije mogao steći nikakvu tražbinu prema tužitelju.

31. Kao razlog ništetnosti tužitelj ističe da je Mirelu brand d.o.o. prilikom sklapanja Ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015. zastupala osoba koja je imenovana za direktora kao rezultat aktivnosti koje predstavljaju kazneno djelo, zbog čega da se pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici vodi kazneni postupak, a da će se u slučaju donošenja osuđujuće presude ispuniti uvjeti za utvrđenje ništetnosti svih pravnih poslova koje je taj direktor poduzimao u ime Mirele brand d.o.o.

32. Već je navedeno da je Ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. u ime cedenta Mirele brand d.o.o. potpisala njegova članica uprave SČ.

33. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Mirela brand d.o.o. proizlazi da je SČ bila upisana kao njegov direktor, s ovlaštenjem pojedinačnog i samostalnog, u razdoblju od 29. prosinca 2014. do 10. veljače 2016. Dakle, ista je bila ovlašteni zastupnik po zakonu društva Mirela brand d.o.o. u vrijeme sklapanja tog ugovora o cesiji.

34. Sve i da je imenovanje SČ za direktoricu društva Mirela brand d.o.o. bilo rezultat kaznenog djela, kao što to tvrdi tužitelj, to ne bi istovremeno povlačilo i ništetnost ugovora koje je ista u ime tog društva sklopila.

35. SČ je bila direktor Mirele brand d.o.o. od donošenja odluke skupštine kojom se ista imenuje, 29. prosinca 2014., do donošenja odluke skupštine kojom se ista opoziva s funkcije direktora (izuzev ako nije sama podnijela ostavku, u kojem slučaju je prestala biti direktoricom u trenutku kada je društvo primili njenu izjavu kojom daje ostavku), 10. veljače 2016., a niti jedna od tih odluka nije pobijana pred sudom, barem to nitko ne tvrdi, a niti je iz sudskog registra vidljivo da bi te odluke skupštine bile utvrđene ništetnima, a niti to više mogu biti, s obzirom da je protekao rok od 3 godine od njihova upisa u sudski registar (čl. 356. Zakona o trgovačkim društvima /Narodne novine, broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024./).

36. Stoga je SČ potpisala Ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. kao zakoniti direktor društva Mirela brand d.o.o.

37. Uostalom, sve i da je predmetni Ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. bio potpisan od strane neovlaštene osobe na strani Mirele brand d.o.o., ta činjenica navedeni ugovor ne bi činila ništetnim, budući da ugovori koji su sklopljeni od strane neovlaštene osobe, ne obvezuju neovlašteno zastupanog, dakle, smatra se da ugovor nije niti sklopljen, izuzev ako on taj ugovor naknadno ne odobri (čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a).

38. Ugovor se može naknadno odobriti ne samo riječima, već i konkludentno, ispunjavanjem obveza iz spornog ugovora, a s obzirom da se je nakon sklapanja Ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015., društvo Mirela brand d.o.o. ponašalo u skladu s tim ugovorom, dakle, nije pokušavalo od tužitelja naplatiti tražbine koje su bile predmetom ustupa, niti nakon što je SČ prestala biti direktorom društva, to bi se mogao braniti stav da je u svakom slučaju predmetni ugovor o cesiji naknadno odobren (iako, kao što je već navedeno, sud primarno smatra da je isti sklopljen po ovlaštenoj osobi i da stoga već iz tog razloga obvezuje Mirelu brand d.o.o.).

39. Uostalom, naknadno je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovora o cesiji, zbog navodno neovlaštenog zastupanja (kao posljedice počinjenja navodnog kaznenog djela), pravomoćno odbijen (presuda ovog suda P-1760/2021 od 12. travnja 2022., potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske, Pž-3365/2023-2 od 19. listopada 2023.).

40. Stoga je neosnovan navod tužitelja da na tuženika nije moglo biti preneseno (eventualno) potraživanje Mirele brand d.o.o. prema tužitelju iz razloga ništetnosti sklopljenih ugovora o cesiji.

41. U spisu se nalazi izjava CČ od 21. listopada 2014., koju isti potpisuje u svojstvu direktora tužitelja, a u kojoj se navodno odgovara na zahtjev Geneze d.o.o. za izdavanjem dodatnih zadužnica od strane tužitelja te se u istoj navodi da je tužitelj 12. ožujka 2013. izdao Genezi d.o.o. četiri zadužnice, OV-2871/13, OV-2872/13, OV- 2873/13 i OV-2874/13, radi osiguranja njenih potraživanja proizašlih iz svih poslovnih odnosa koji postoje između nje i društava Mirna grupe, bilo onih koja već postoje, bilo onih koja će nastati u budućnosti te da je suglasan da su tim zadužnicama osigurana sva Genezina novčana potraživanja koja ima ili koja će steći prema tužitelju ili društvu Mirela brand d.o.o. pa tako i potraživanja po ugovorima o preuzimanju ispunjenja. Zbog toga da joj nije u mogućnosti izdati nove zadužnice ili druga sredstva osiguranja, bez obzira na visinu potraživanja i iznos osiguranja naveden u tom zadužnicama.

42. Tužitelj je osporavao da je ta izjava potpisana od strane CČ, a ako i jest, osporavao je da je ista potpisana 31. listopada 2014., tvrdeći da je ista sastavljena nakon pokretanja ovog postupka, za potrebe osporavanja predmetnog tužbenog zahtjeva.

43. Naime, nije sporno da su navedene bjanko zadužnice prvotno izdane od strane tužitelja u korist Geneze d.o.o. temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 29. lipnja 2012., konkretnom, temeljem odredbe čl. 2.4. Dodatka III. Ugovora o poslovnoj suradnji, sklopljenog između tužitelja i Geneze d.o.o., kao što nije sporno da je u odredbi čl. 13. Ugovora o poslovnoj suradnji navedeno da se niti taj ugovor, niti pojedina prava ili obveze iz njega, ne mogu ustupati na treće osobe bez prethodne suglasnosti druge ugovorne strane. Nije sporno niti da tužitelj nije dao Genezi d.o.o. suglasnost za prijenos eventualnih tražbina koje bi ista imala prema njemu temeljem tog ugovora.

44. Dakle, ako se ne prihvati kao vjerodostojna pisana izjava CČ od 21. listopada 2014., kojom se proširuje primjena predmetnih bjanko zadužnica tužitelja i za osiguranje tražbina koje će Geneza d.o.o. tek steći temeljem Ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015. od Mirele brand d.o.o., a koje je Mirela brand d.o.o. stekla prema tužitelju plaćanjem njegovih dugova temeljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja, tada je tuženik podnio na naplatu predmetne dvije bjanko zadužnice tužitelja za namirenje tražbine prema tužitelju koja tim zadužnicama nije bila osigurana te bi bio dužan vratiti tužitelju naplaćenih 1.000.000,00 kn s zateznim kamatama.

45. Svjedok DČ je u svom iskazu potvrdio da je on nekada bio član uprave tužitelja te je potvrdio da je on sastavio i potpisao dopis s lista 157. spisa, koji je datiran s 31. listopada 2014. i to upravo tog datuma. Razlozi sastavljanja tog dopisa da su se nalazili u tome što je Geneza d.o.o. zahtijevala od Mirne d.d. izdavanje dodatnih osiguranja njihovih novčanih potraživanja, s čime da on nije bio suglasan jer su im već bile izdane četiri zadužnice, slijedom čega da je predmetnim dopisom samo proširio osnovu po kojoj su te zadužnice date. Kada je upitan na koje ugovore o preuzimanju ispunjenja je mislio u četvrtom odlomku tog dopisa, izjavio je da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti na koje ugovore je mislio, ali je naveo da su društva iz grupacije Mirne, a to su Mirna d.d., Mirela brand d.o.o. i Mirna ribolov d.o.o., bila u financijskim problemima te da je Mirna d.d. sklopila s Genezom d.o.o. ugovor o poslovnoj suradnji kojim se je Geneza obvezala pružiti grupaciji Mirna adekvatnu financijsku, savjetodavnu i kadrovsku podršku, a zauzvrat da su joj za osiguranje njezinih potraživanja date 4 zadužnice, uz napomenu da je Geneza d.o.o. neposredno davala društvima iz grupe Mirna novce potrebne za isplatu plaća pa mu se činilo da je pod ugovorima o preuzimanju ispunjenja u predmetnom dopisu mislio na ispunjenje obveza po ugovoru o poslovnoj suradnji. Nakon što su mu predočeni o preuzimanju ispunjenja duga koji se nalaze na listu 56. spisa pa nadalje, potvrdio je da su isti uistinu sklopljeni te je pojasnio da Mirna d.d. nije imala novac za isplatu plaća i njeni računi da su bili blokirani 12 godina pa je njezino društvo unuka Mirela brand d.o.o. preuzelo ispunjenje obveza Mirne d.d. prema njenim radnicima, a činilo mu se da niti Mirela brand d.o.o. nije imala novčana sredstava za plaćanje tih dugova, već je sredstva pribavljala od drugih osoba, između ostalog i od Geneze d.o.o. Stoga je ostavio mogućnost da kada je sastavljao predočeni dopis od 31. listopada 2014., u kojem je spominjao ugovor o preuzimanju ispunjenja, da je pod time mislio na predmetne ugovore koji su sklapani između Mirne d.d. i Mirele brand d.o.o. Nije mogao objasniti zašto nisu izravno sklapani ugovori o preuzimanju ispunjenja između Mirne d.d. i Geneze d.o.o., ali obzirom da je s Genezom d.o.o. već bio sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, to da je time zatvorena cijela poslovna konstrukcija.

46. Kada je upitan koja točno potraživanja i prema kome je imala Geneza d.o.o., a da su se radi osiguranja istih njoj davale zadužnice od strane Mirne d.d., svjedok DČ je odgovorio da je Geneza d.o.o. imala potraživanja prema svim društvima iz grupacije Mirne, između ostalog i po osnovi povrata pozajmica koje im je davala kako bi ista mogla operativno funkcionirati, ali da se bez uvida u poslovnu dokumentaciju ne može sjetiti svake pojedinačne osnove.

47. Na upit zašto Mirna ribolov d.o.o., koja da je imala novčano potraživanje prema Genezi d.o.o. po osnovi kupoprodajne cijene za isporučenu robu i kojoj su bila potrebna novčana sredstva za operativno poslovanje, nije jednostavno zahtijevala naplatu tog novčanog potraživanja od Geneze, umjesto da Geneza d.o.o. pozajmljuje novce Mireli brand d.o.o., a s obzirom da je on bio direktor i Mirne ribolov d.o.o. i Mirele brand d.o.o., svjedok DČ je odgovorio da misli da je razlog bio u tome što su računi Mirne d.d. bili u blokadi 13 godina, u pogledu društva Mirne ribolov d.o.o., koja je bila operativna kompanija podnesen je prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, dok Mirela brand d.o.o. nije bila izložena takvim financijskim pritiscima vjerovnika, dakle ista je bila financijski zdrava pa je iz tog razloga ispunjenje obveza Mirne d.d. prema radnicima i ostalim vjerovnicima išlo preko Mirele brand d.o.o.

48. Kada je upitan zašto je već u dopisu od 31. listopada 2014. anticipirao da će Geneza d.o.o. steći potraživanja prema Mirni d.d. temeljem ugovora o preuzimanju ispunjenja koji su sklapani između Mirne d.d. i Mirele brand d.o.o., uzimajući u obzir da je Geneza d.o.o. cesijom stekla ta potraživanja tek naknadno, svjedok DČ je odgovorio da se ne može sjetiti tih okolnosti, kao što se nije mogao sjetiti niti da li su ga predstavnici Geneze d.o.o., OČ ili RČ, zatražili izdavanje dodatnih zadužnica usmeno ili pisanim putem, ali da je u svakom slučaju on na taj zahtjev odlučio odgovoriti sastavljanjem pisanog dopisa.

49. Na upit da li je u svibnju 2014. potpisao višestruku kompenzaciju u kojoj su sva društva iz grupe Mirna i Geneza d.o.o. zatvorili međusobna potraživanja i svela ih na nulu, svjedok DČ je odgovara da ako je njegov potpis na toj kompenzaciji, da je onda takva kompenzacija i provedena, ali da je od od svibnja 2014. do 31. listopada 2014. mogao nastati novi dug prema Genezi d.o.o. koji bi se mogao osigurati zadužnicama, s obzirom da su kompanije iz grupe Mirna dalje poslovale te da je samo mjesečni trošak plaće radnika iznosio više od 1 milijuna kuna. U svakom slučaju, naveo je da je u vrijeme potpisivanja dopisa od 31. listopada 2014. postojalo potraživanje Geneze d.o.o. prema društvima iz grupe Mirna za plaće radnika Mirne d.d.

50. Kada je upitan da li je predmetni dopis od 31. listopada 2014. prezentirao i tuženiku, svjedok DČ je to zanijekao te je dodao da s tuženikom nije nikad izravno poslovao.

51. Iz pisane izjave CČ potpisane 31. listopada 2014. u funkciji direktora tužitelja te iz usmenog iskaza svjedoka CČ sud je zaključio da je tužitelj proširio primjenu bjanko zadužnica koje je izdao u korist Geneze d.o.o. temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji i za druga potraživanja koja Geneza ima ili će tek steći, kako prema tužitelju, tako i prema Mireli brand d.o.o. pa tako i ona potraživanja koja će se prema tužitelju steći temeljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja sklopljenih između tužitelja i Mirele brand d.o.o.

52. Činjenica da je DČ očito još 31. listopada 2014. znao ili pretpostavljao da će Mirela brand d.o.o. uskoro ustupiti Genezi d.o.o. tražbinu koju je stekla prema tužitelju plaćanjem tužiteljevih dugova temeljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja, nije nimalo iznenađujuća ako je točno da je Geneza d.o.o. bila ta koja je Mireli brand d.o.o. pozajmila novce za podmirenje tih tužiteljevih dugova. Naime, na taj način bi Mirela brand d.o.o. mogla prebiti potraživanje prema Genezi d.o.o. po osnovi naknade za ustupljena potraživanja s potraživanjem Geneze d.o.o. prema njoj po osnovi povrata pozajmice, dakle, u suštini namiriti svoj dug prema Genezi d.o.o. Stoga nije čudno da se je još u listopadu 2014. spominjao budući ustup tih tražbina na Genezu d.o.o., do kojeg je došlo u vrlo kratkom vremenu nakon toga, 3. siječnja 2015.

53. Stoga je zaključeno da je tuženik imao pravo predmetne bjanko zadužnice podnijeti na naplatu potraživanja prema tužitelju kojeg je cesijama stekao od Mirele brand d.o.o., a radilo se je o regresnom potraživanju za isplaćene dugove tužitelja prema njegovim vjerovnicima – radnicima, članovima nadzornog odbora i Poreznoj upravi.

54. Međutim, budući da je tužitelj osporavao da je Mirela brand d.o.o. podmirio umjesto njega dugove njegovim vjerovnicima, temeljem ugovora o preuzimanju ispunjenja, i na taj način stekla regresno potraživanje prema njemu, radi utvrđenja te sporne činjenice sud je morao izvesti dokaz financijskim vještačenjem.

55. Dakle, zadatak vještaka je bio utvrditi, pregledom dokumentacije koja se nalazi u spisu i druge potrebne dokumentacije koju mu dostave stranke, kao i dokumentacije koju na njegov prijedlog pribavi sud, da li je JČ d.o.o. u trenutku sklapanja Ugovora o otkupu tražbine, 2. siječnja 2015., s Genezom d.o.o., imala prema tužitelju, Mirna d.d., tražbine koje se navode u Konto kartici koja čini Prilog 1. tog ugovora, barem do iznosa od 1.000.000,00 kn, a koje tražbine je Mirela Brand d.o.o. trebala steći tako što je temeljem više ugovora o preuzimanju ispunjenja sklopljenih s tužiteljem podmirila njegove dugove prema određenim vjerovnicima, čime je JČ d.o.o. trebala stupiti u pravnu poziciju tih vjerovnika prema tužitelju /tzv. ugovorna subrogacija/ (usporediti Konto karticu koja čini Prilog 1. Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. s ugovorima o preuzimanju ispunjenja sklopljenih između tužitelja i Mirela Brand d.o.o., koji se nalaze u spisu, poslovnim knjigama tužitelja i izvadcima iz prometa po računu Mirele Brand d.o.o.).

56. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku za financije, Centru za financijska vještačenja d.o.o.

57. U osnovnom nalazu i mišljenju iz siječnja 2024. vještak navodi da je pregledom svih ugovora o preuzimanju ispunjenja, sklopljenog između tužitelja kao dužnika i Mirele brand d.o.o. kao preuzimatelja ispunjenja, utvrdio da je ukupno preuzeti dug iznosio 6.685.811,19 kn, premda je Mirela Brand d.o.o. u svojim poslovnim knjigama u konto kartici koja čini Prilog 1 Ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015. evidentirala da je njeno potraživanje prema Mirni d.d. po osnovi sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja 6.404.649,76 kn, dakle, evidentirala je manji iznos od onog koji se dobije zbrajanjem iznosa preuzetih dugova.

58. Nadalje, kako tuženik tvrdi da je Mirela brand d.o.o. ispunila preuzete obveze prema vjerovnicima tužitelja te je tome u prilog dostavio izvatke s žiro računa društva Mirela Brand d.o.o. koji se vodio kod Podravske banke d.d. za razdoblje od 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014. godine, to da je vještak izvršio uvid u dostavljene izvatke s žiro računa društva Mirela Brand d.o.o. (list 568. – 608. spisa) te temeljem podataka o izvršenim plaćanjima iz dostupnih izvadaka: broj računa primatelja, model primatelja, poziv na broj primatelja, šifra plaćanja te opis, utvrdio da je društvo Mirela brand d.o.o. vršilo isplate za neto plaće, naknade plaća, doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doprinose za zapošljavanje, potpore i nagrade i sl. Međutim, da za većinu transakcija iz dostavljenih izvoda nije razvidno kojim osobama i po kojoj točno osnovi su izvršene isplate, odnosno na koji bi se točno Ugovor o preuzimanju duga sklopljen između društva Mirna d.d. i Mirela Brand d.o.o. odnosile izvršene isplate s žiro računa društva Mirela Brand d.o.o. Iznosi plaćanja za koja je vještak mogao utvrditi da se radi o podmirenom dugovanju prema vjerovnicima društva Mirna d.d., odnosno koja se mogu dovesti u vezu sa sklopljenim ugovorima o preuzimanju duga i koji su evidentirani na konto kartici koja čini Prilog 1. Ugovora o otkupu tražbine prikazani su u Tabeli 3. nalaza. Stoga da je temeljem dostupne dokumentacije samo za iznos od 383.575,52 kn/50.909,22 EUR mogao utvrditi da je plaćen od strane Mirele brand d.o.o. temeljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja s tužiteljem te da je u tom iznosu postojalo potraživanje Mirele brand d.o.o. prema tužitelju na dan sklapanja Ugovora o cesiji s Genezom d.o.o., 2. siječnja 2015.

59. S obzirom da vještak nije imao na raspolaganju potpunu dokumentaciju, tuženik je ponovno predložio da se od svake pojedine banke kod koje su otvoreni računi za koje iz izvadaka po računu Mirele brand d.o.o. otvorenom kod Podravske banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], proizlazi da je Mirela brand d.o.o. razdoblju od 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014. vršila plaćanja, pribave podaci o vlasnicima tih računa (konkretizirao je banke kod kojih su otvoreni pojedini računi), a nakon toga da se se službenim putem od HZMO-a/HZZO-a pribave podaci da li su te osobe (koje su 60. bile vlasnici računa u trenutku plaćanja) bile zaposlenici tužitelja u razdoblju od ožujka 2014. do siječnja 2015., kao i podatak da li su istima isplaćene plaće, a nakon što se pribave podaci o radnicima, da se službenim putem od Porezne uprave pribave podaci da li su istim radnicima tužitelja uplaćeni doprinosi.

61. Tužitelj se je protivio pribavljanje dodatne dokumentacije, smatrajući da je tuženik prekludiran u iznošenju novih dokaznih prijedloga.

62. Prije svega, tuženik je pribavljanje predmetne dokumentacije kao dokaz predložio prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega nema govora o nastupanju prekluzije. Osim toga, sud na prijedlog vještaka može izvoditi i druge dokaze koji su potrebni za formiranje nalaza i mišljenja (čl. 259. st. 2. ZPP-a), a očito je da su upravo nedostajuće isprave, čije pribavljanje predlaže tuženik, potrebne da bi vještak sačinio potpuni nalaz i mišljenje.

63. Stoga je sud najprije, rješenjem od 18. ožujka 2024., naložio Podravskoj banci d.d. očitovati se raspolaže li ispisom prometa po bankovnom računu nekadašnjeg društva Mirela Brand d.o.o., Rovinj, Obala G. Paliaga 8, OIB: 34758393230, IBAN: [broj bankovnog računa], za razdoblje od 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014. te podacima o vlasnicima računa na koje su u navedenom razdoblju vršene isplate s navedenog računa društva Mirela Brand d.o.o. te, ako tim podacima raspolaže, a ne postoje razlozi za uskratu podnošenja isprava, propisani odredbama čl. 237. i čl. 238. ZPP-a, iste dostaviti sudu.

64. Podravska banka d.d. dostavila je sudu ispis prometa po računu Mirele brand d.o.o. u navedenom razdoblju, ali se je očitovala da ne raspolaže podacima o vlasnicima računa kojima su vršene uplate s računa Mirele brand d.o.o. u navedenom razdoblju te da su nalozi za plaćanje izdavani Internet bankarstvom.

65. Stoga je sud, rješenjima od 12. travnja 2024. i 14. svibnja 2024., naložio Zagrebačkoj banci d.d., OTP banci d.d. (za njene univerzalne pravne prednike, Istarsku banku d.d. i Societè Generali – Splitsku banku d.d.), Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (za nju samu te za njenog univerzalnog pravnog prednika Sberbank d.d.), Privrednoj banci Zagreb d.d., Erste&Steiermärkische banci d.d., Addiko banci d.d. (ranije tvrtke Hypo Alpe-Adria Banci d.d.), Raiffeisenbank Austria d.d. i Istarskoj kreditnoj banci Umag d.d., očitovati se da li raspolažu podacima o vlasnicima konkretnih brojeva računa i, ako raspolažu, a ne postoje razlozi iz odredaba čl. 237. i 238. ZPP-a, iste dostaviti ovom sudu.

66. Sve navedene banke dostavile su podatke o vlasnicima konkretnih bankovnih računa. Radilo se je, između ostalog, o 74 fizičke osobe.

67. Nakon toga je sud zatražio podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da li su te fizičke osobe, u razdoblju od ožujka 2014. do prosinca 2014., bile zaposlenici tužitelja Mirna d.d. te, ako jesu, da li je tim osobama isplaćena plaća te da li su u njihovu korist i za njihov račun izvršene uplate doprinosa za obvezna osiguranja (na i iz plaće), a ako je moguće i podatak o osobi uplatitelja (da li se je radilo o društvu Mirela Brand d.o.o.).

68. Istovremeno su od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatraženi podaci o tome da li su za račun tih fizičkih osoba, u razdoblju od ožujka 2014. do prosinca 2014., izvršene uplate doprinosa za obvezna osiguranja (na i iz plaće), porez na dohodak i prirez istomu, a ako je moguće i podatak o osobi uplatitelja (da li se je radilo o društvu Mirela Brand d.o.o.).

69. Porezna uprava, Područni ured Pazin, Ispostava Rovinj – Rovigno, dostavila je JOPPD obrasce i porezne knjigovodstvene kartice iz kojih su vidljivi datumi i iznosi koji su plaćeni u korist svakog pojedinog radnika tužitelja, Mirna d.d., u zatraženom razdoblju, s time da s podatkom o osobi uplatitelja nije raspolagala, već je u tom pogledu predložila kontaktirati FINA-u.

70. HZMO je dostavio podatke o svim osobama koje su bili zaposlenici tužitelja Mirna d.d., u zatraženom razdoblju od 1. ožujka 2014. do 31. prosinca 2014. , s izdvojenim popisom 14 osoba koje nisu nikad bile zaposlenici tužitelja te popisom 6 osoba koje nisu bili zaposlenici tužitelja u 2014., ali su to bile prije ili nakon 2014.

71. Nakon tog je vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. ponovno pozvan preuzeti spis i izraditi nalaz i mišljenje.

72. U dopunskom nalazu i mišljenju iz prosinca 2024. vještak navodi da je nakon proučene dodatno dostavljene dokumentacije, a sve temeljem podataka o izvršenim isplatama za razdoblje od 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014., iz dokumenta Ispis prometa poslovnog žiro računa broj [broj bankovnog računa] društva Mirela brand d.o.o. koji se vodio u Podravskoj banci d.d., utvrdio transakcijske račune na koje su predmetne isplate izvršene te je temeljem podataka o vlasnicima računa koje su dostavile poslovne banke utvrdio kojim pravnim i fizičkim osobama su iste izvršene. Usporedbom podataka o imenima osoba s podacima iz Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (Obrasci JOPPD) i podacima o osiguranicima na mirovinsko osiguranje kod poslodavca Mirna d.d. , vještak je utvrdio da li su predmetne isplate izvršene za plaće i naknade te za doprinose i porez na dohodak i prirez za zaposlenike i članove nadzornog odbora društva Mirna d.d. ili se je radilo o isplatama za zaposlenike drugih društava iz Mirna Grupe te je taj pregled dao u tablici u Prilogu I. S druge strane, u Tabeli A je vještak dao pregled izvršenih isplata s poslovnog računa društva Mirela brand d.o.o., a za koje je nedvojbeno utvrdio da se odnose na zaposlenike i članove nadzornog odbora društva Mirna d.d. Tako je vještak utvrdio, na temelju dodatno dostavljene dokumentacije, da je sa poslovnog žiro računa društva Mirela brand d.o.o. za plaće i naknade te za doprinose i porez na dohodak i prirez za zaposlenike i članove nadzornog odbora društva Mirna d.d. u razdoblju od 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014. isplaćeno ukupno 3.621.941,79 kn. U Tabeli B vještak je dao pregled pojedinih isplata te je iste povezao s konkretnim ugovorom o preuzimanju ispunjenja kojeg su sklopili tužitelj i Mirela brand d.o.o. Stoga je konačan zaključak vještaka da je JČ d.o.o. na dan sklapanja Ugovora o cesiji s Genezom d.o.o., 2. siječnja 2015., imala prema tužitelju potraživanje u iznosu od 3.621.941,79 kn/480.714,29 EUR, koje je stekla plaćanjem tužiteljevih dugova temeljem s tužiteljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja.

73. Tuženik nije imao prigovora na dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

74. Tužitelj je osporavao da su sva izvršena plaćanja s računa Mirele brand d.o.o. bila osnovana, konkretno, smatra da su isplate koje su izvršene u korist BČ, u ukupnom iznosu od 265.317,72 kn, ĐČ u iznosu od 57.849,44 kn. ŠČ u iznosu od 47.778,21 kn i HČ (Matesi) u iznosu od 26.667,63 kn bile neosnovane u toj visini, jer da se je radilo o tada aktualnim ili bivšim zaposlenicima Geneze d.o.o., koje su obavljale razne funkcije u raznim društvima kojima je upravljala Geneza d.o.o., slijedom čega smatra da se je radilo o izvlačenju novaca iz Mirna grupe u korist osoba koje su bile povezane s Genezom d.o.o. Osim toga, predložio je da se vještak očituje od kuda je Mirela brand d.o.o. dobila novčana sredstva za plaćanje svih tih obveza tužitelja, s obzira da ona sama nije aktivno poslovala pa nije mogla generirati prihode u tom iznosu.

75. Tijekom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještakinja Petra Blašković, zastupnica sudskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., je izjavila ostaje u cijelosti kod izrađenog nalaza i mišljenja, a u odnosu na pitanje tužitelja koji je bio izvor novčanih sredstva iz kojih je JČ d.o.o. vršila uplate u korist Mirne d.d., izjavila je da su ta sredstva Mireli Brand d.o.o. uplaćivali u pravilu Geneza d.o.o. i Mirna Ribolov d.o.o. Kada je upitana od strane punomoćnika tužitelja da li može utvrditi koji iznos sredstava je Mireli Brand d.o.o. izvršilo društvo Mirna Ribolov d.o.o., vještakinja je odgovorila da to nije bio njezin zadatak pa da ne može navesti točan iznos uplate, ali da se je radilo o iznosu od preko 1.000.000,00 kn.

76. Tužitelj je ostao kod iznijetih prigovora.

77. Sud je prihvatio nalaza i mišljenje financijskog vještaka, jer su isti jasni i logični te, stoga, objektivno provjerljivi, sukladno s dokumentacijom koja se nalazi u sudskom spisu te izrađeni prema pravilima konkretne znanosti i struke.

78. U odnosu na navode tužitelja o neosnovanosti isplata koje je Mirela brand d.o.o. vršila u korist određenih osoba, uz tvrdnju da se takva plaćanja nisu mogla pretvoriti u potraživanje I prema tužitelju, koje bi se onda moglo ustupiti, najprije Genezi d.o.o., a potom tuženiku, valja navesti da iz dostavljenih podataka HZMO-a o osnovi obveznog mirovinskog osiguranja za osobe koje izrijekom spominje tužitelj, proizlazi da je BČ bila zaposlenik tužitelja od 30. listopada 2013. do 20. listopada 2014., da je ĐČ bila zaposlenica tužitelja od 22. siječnja 2014. do 22. lipnja 2014., da je AČ bila zaposlenica tužitelja od 5. lipnja 2014. do 30. rujna 2014. te da je ŠČ bio zaposlenik tužitelja od 5. lipnja 2014. do 30. rujna 2014. Točno je da su te osobe prethodno bile zaposlene u Genezi d.o.o., ali to ne znači da im za vrijeme za koje su bili zaposlenici tužitelja nije pripadala plaća, naknada plaće ili neko drugo primanje po osnovi radnog odnosa u iznosima za koje je nedvojbeno utvrđeno da im je Mirela brand d.o.o. isplatila za račun tužitelja. Iz dostavljenih podataka HZMO-a jasno je vidljivo koje iznose je sam tužitelj prijavio da je platio navedenim osobama po osnovi plaće/naknade plaće, radi se o iznosima koji su i veći od onih koje navodi tužitelj, a ako tužitelj smatra da ti iznosi ne odgovaraju novčanim iznosima na koje su te osobe kao njegovi zaposlenici imali pravo, tada je tužitelj to bio dužan dokazati dostavljanjem ugovora o radu koje se s istima sklopio, a što tužitelj nije učinio.

79. U svakom slučaju, sve i kada bi se svi novčani iznosi koji su tužitelju sporni (ukupno 397.613,00 kn) oduzeli od ukupnog iznosa za kojeg je financijskim vještačenjem utvrđeno da je Mirela brand d.o.o. platila za račun tužitelja temeljem s tužiteljem sklopljenih ugovora o preuzimanju ispunjenja, proizlazilo bi da je u svakom slučaju preostalih 3.224.328,79 kn osnovano plaćeno, dakle, da je u tom iznosu postojalo potraživanje Mirele brand d.o.o. prema tužitelju koje je moglo biti i bilo je ustupljeno Genezi d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji od 2. siječnja 2015., a potom je Geneza d.o.o. to potraživanje ustupila tuženiku, temeljem Ugovora o cesiji od 25. svibnja 2015., a tužitelj je tek dio tog osnovanog potraživanja prema tužitelju, u iznosu od 1.000.000,00 kn, naplatio podnošenjem na naplatu tužiteljevih bjanko zadužnica koje su izdane i u svrhu osiguranja te tražbine.

80. Stoga su predmetne bjanko zadužnice tužitelja osnovano podnesene na naplatu, slijedom čega tužitelj ne može od tuženika zahtijevati povrat iznosa od 1.000.000,00 kn/132.722,81 EUR s zateznim kamatama pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

81. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, isti nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

82. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 132.722,81 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr.

11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 15. prosinca 2015. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za odgovor na tužbu u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 25. listopada 2016. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za žalbu protiv rješenja o troškovima sadržanom u presudi u iznosu od 1.248,75 EUR (Tbr. 10/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 15. rujna 2020. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 4. srpnja 2022. u iznosu od 624,38 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 12. srpnja 2022. u iznosu od 1.248,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 4. listopada 2022. u iznosu od 1.248,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 2. studenog 2022. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. studenog 2022. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 30. studenog 2022. u iznosu od 624,38 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 15. prosinca 2022. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 8. veljače 2024. u iznosu od u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 10. siječnja 2025. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za plaćenu sudsku pristojbu za žalbu protiv rješenja u iznosu od 1.200,00 EUR i za plaćeni predujam za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 929,06 EUR, dakle, ukupno mu pripada 34.596,57 EUR.

83. Na dosuđene troškove parničnog postupka tuženiku pripadaju zatezne kamate od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

84. Ne pripada mu naknada za podneske od 22. travnja 2016., 25. studenog 2016. (naknadna dostava punomoći), 14. rujna 2020., 15. svibnja 2024., 12. lipnja 2024., 3. srpnja 2024. i 29. kolovoza 2024., jer u istima ponavlja već iznijete navode te jer isti po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje predmetnog postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

85. Ne pripada mu niti naknada troška za pristup na ročište za objavu presude od 25. studenog 2016., jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka, slijedom čega je stranka ponovno dužna pristupiti sudu nakon održavanja ročišta za objavu presude, kojom prigodom može preuzeti i službeni otpravak presude.

86. Osim toga ne pripada mu naknada za sudske pristojbe za presudu, jer nije obveznik iste, niti je istu platio, niti za odgovor na tužbu, jer nije istu platio, a niti je za sada obveznik iste (obveznik će biti stranka koja pravomoćno izgubi parnicu te se taj trošak ne može naknaditi), niti za sudsku pristojbu za odgovor na prijedlog za privremenu mjeru, jer se na tu radnju ne plaća pristojba, niti je tuženik istu platio.

87. Stoga je preko iznosa od 34.596,57 EUR do zahtijevanog iznosa od 68.663,06 EUR, za iznos od 34.066,49 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

88. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku