REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu, Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3077/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DJEČJI VRTIĆ MALI KAJ, Krapina, I.G. Kovačića 13, OIB: 44420360728, koga zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, Ljerke Šram 20, protiv tuženika: AGRAM BANKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, OIB: 70663193635, koga zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 17. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.7. d3) Ugovora o dugoročnom kreditu broj 6111009472 od 20.11.2019. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženoga kao kreditora, a koja glasi:

„Naknada za prijevremeni povrat kredita:

D 3 ) iz kredita drugih banaka – 2,00 % od nedospjele / neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora.“

II. Nalaže se tuženome tužitelju isplatiti iznos od 2.616,44 Eur /19.713,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, tekućom od 6.1.2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženome naknaditi tužitelju troškove postupka 1.572,20 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, počev od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 822,38 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, počev od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 3. studenog 2023. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, utvrđenje ništetnosti (toč. I ) nalog tuženiku na plateža (toč .II tužbenog zahtjeva) te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu, dana 20. studenog 2019. na iznos od 1.150.000,00 kn (dalje: Ugovor), da je u čl.7. d3) ugovorena je naknada za prijevremeni povrat kredita, u iznosu od 2% od nedospjele / neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora, da je kredit prijevremeno otplaćen 5. siječnja 2022., pri čemu je tužitelju obračunata tzv. izlazna naknada za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 19.713,60 kn,

3. Nadalje, tužitelj se u tužbi pozvao na odrebu čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kojom je određeno da je prijevremeno vraćanje kredita zakonsko pravo korisnika kredita, te da pri tome isti odgovara za štetu koja je drugoj ugovornoj strani nastala uslijed prijevremene otplate, međutim, sukladno odredbi čl. 1024. st.4. ZOO-a, ta šteta ne može se očitovati u izgubljenoj kamati koju bi davatelj kredita uprihodio po redovnom tijeku stvari, da nije bilo prijevremene otplate, time da smatra da tužitelj smatra da prijevremeno vraćanje kredita ni u kojem slučaju ne može potpadati pod pojam štete, odnosno moraju se se kumulativno raditi o umanjenju nečije imovine, štetnoj radnji, protupravnosti i krivnji, slijedom čega je razvidno da nema govora ni o kakvoj odgovornosti jer nedostaje, između ostalog, i element protupravnosti, obzirom na činjenicu da prijevremena otplata kredita nije zabranjena, već upravo suprotno, u skladu je sa općom odredbom o pravu na prijevremeno ispunjenje novčane obveze iz čl. 25. ZOO-a, kao i da je tuženik je ovdje iskoristio svoj položaj sastavljača predmetnog ugovora, te uglavio spornu odredbu i naplatio naknadu koja ne predstavlja štetu koju bi prouzročio i za koju bi odgovarao tužitelj, niti temeljem iste ima pravo naplaćivati kamate zbog prijevremene otplate kredita, čime je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja te prouzrokovao znatnu neravnopravnost na štetu tužitelja, te dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava navode tužbe, (toč. 3. tužbe) odnosno na pozivanje odredbe čl. 1024. ZOO-a koja, određuje pravo na jednostrani raskid ugovora prije no što mu banka stavi na raspolaganje svotu kredita (stavak 1.), pravo vraćanja kredita i pravo vratiti kredit prije roka određenog za vraćanje (stavak 2. i stavak 4.), time da uređuju posljedice iz tih prava (stavak 3.), da pravo na vraćanje kredita prije roka znači pravo na vraćanje prije ugovorenog roka, tj pravo na vraćanje počevši od samog trenutka kad je korisniku svota stavljena na raspolaganje, što uopće nije niti sporno u konkretnom slučaju, slijedom čega smatra da ugovorena naknada iz članka 7. pod točkom D) Ugovora o dugoročnom kreditu br.6111009472 koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 20. studenog 2019, ne predstavlja naknadu štete u smislu odredbe članka 1024. st.3. ZOO-a, a niti zahtjev za povrat kamata za vrijeme od vraćanja kredita do dana kad ga je po Ugovoru o dugoročnom kreditu tužitelj bio dužan vratiti u smislu članka 1024.st.2. ZOO-a.

5. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pod točkom D) članka 7. Ugovora ugovoreno je pravo tuženika na naknadu u slučajevima prijevremenog povrata kredita do kojeg dođe pod određenim uvjetima: iz novog kredita banke- BEZ NAKNADE, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, (D1), iz vlastitih sredstava korisnika kredita -1,50% od nedospjele /neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, ( D2) kao i iz iz kredita drugih banaka -2,00% od nedospjele/ neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora ( D3), kao i smatra da tužitelj nije naveo niti jedan prisilni propis temeljem kojeg bi odredba članka 7. Ugovora o dugoročnom kreditu bila ništetna u činjeničnom korpusu tužbe nabraja opća načela koja nisu u nikakvoj svezi s cijelim pravnim poslom koji je nastao između tužitelja i tuženika.

6. Isto tako, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je naknada za prijevremeno zatvaranje kredita koju je tužitelj putem kredita Zagrebačke banke d.d. platio tuženiku propisana je aktom tuženika u vrijeme zaključenja Ugovora o dugoročnom kreditu i ona se nije mijenjala za vrijeme trajanja poslovnog odnosa, niti je takva vrsta ugovorene naknade bila suprotna poslovnoj politici tuženika, a niti tuženik kao financijska institucija posluje drugačije od drugih financijskih institucija na tržištu RH koje također svojim aktima imaju propisane naknade za prijevremeno zatvaranje kredita poslovnim subjektima, kao i da se ugovorom o kreditu ( ČL. 1022. st. 2. ZOO-a). utvrđuj iznosi te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita pa sukladno toj odredbi kao i odredbi članka 2. ZOO-a (sloboda uređivanja obveznih odnosa), naknada za prijevremeni povrat kredita predstavlja UGOVORNU NAKNADU koje su stranke slobodne ugovoriti kao posljedicu prijevremenog povrata kredita, a kako tužitelj, po mišljenju tuženika ničim nije dokazao, a ponajmanje kojem bi to prisilnom propisu, Ustavu ili moralu bila protivna odredba članka 7. konkretnog Ugovora predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

7. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik je u odgovoru na tužbu osporio visinu tužbenog zahtjeva, time da je na ročištu održanom dana 11. lipnja 2024. tuženik navod da ne osporava obračun visine tražbine tužitelja u ovom postupku.

8. U podnesku od dana 31. siječnja 2024. tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu te osporio propisivanje naknade, a koja je bila propisana internim aktom tuženoga, te u skladu s njegovom poslovnom politikom, kao I politikom drugih, sličnih financijskih institucija, time da tužitelj smatra da i opći uvjeti koji su odobreni od nadležnog tijela, mogu biti ništetni ukoliko, suprotno načelu savjesnosti I poštenja, prouzroče neravnopravnost među ugovornim stranama, a na štetu suugovaratelja sastavljača, sve sukladno odredbi čl. 296. st.1. ZOO-a, te naveo da pri tome tužitelj nije mogao pregovarati niti utjecati na navedeni iznos / postotak naknade, već je on bio unaprijed određen po tuženome u fiksnom postotku

9. Tuženik je daljnje osporavanje tužbenog zahtjeva iznosio na održanim ročištima tijekom postupka.

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavom odredbe čl.7. d3) Ugovora o dugoročnom kreditu broj 6111009472 od 20. studenog 2019. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženoga kao kreditora, a koja glasi, „Naknada za prijevremeni povrat kredita: d3) iz kredita drugih banaka – 2,00 % od nedospjele / neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora.“, i to u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, pa posljedično tome i zahtjev za povrat naknade koju je tužitelj tuženiku platio za prijevremenu otplatu kredita, u visini od 2.616,44 Eur /19.713,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. siječnja 2022. do plateža.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopiju ugovora o dugoročnom kreditu broj 6111009472 od 20. studenog 2019. (list 15-24) spisa, kopiju Ugovora o zemljišnom knjižnom zalogu broj 49/19 (list 5-14 spisa) (list 118-137), kopiju izvatka iz poslovnih knjiga na dan 05. siječnja 2022. (list 29) spisa, kopiju obračuna naknade od dana 05. siječnja 2022. (list 30) spisa, kopiju izvatka iz odluke o visini naknade za usluge banke u poslovanju s fizičkim osobama (list 31-40) spisa, kopiju općih uvjeta poslovanja s poslovnim subjektima Agram banke d.d. od dana 01. siječnja 2019. (list 55-65) spisa, kopiju odluke o visini naknada za usluge banke od 14. prosinca 2018. (list 67-90) spisa, opiju odluke o visini naknade za usluge banke od 16. prosinca 2019. (list 91-116) spisa, kopiju pisma namjere Zagrebačke banke d.d. poslovnica Krapina, Gajeva 31 od 07. studenog 2019. (list 117) spisa, kopiju prvog dodatka Ugovora o dugoročnom kreditu 6111009472 od 30. siječnja 2020. (list 138-140) spisa,kopija potvrda plaćanja Agram banke d.d. Zagreb (list 142-147) spisa,Kopija dopisa tužitelja od dana 30. studenog 2023. (list 148-149) spisa,Kopija pisma namjere Agram banke d.d. Zagreb, od 13. prosinca 2021. (list 150-151) spisa,kopiju odluke o općim uvjetima kreditnog poslovanja HBOR iz siječnja 2023. (list 152-163) spisa, kopiju HPB u kreditnom poslovanju s poslovnim subjektima od 06. lipnja 2023. (list 164-180) spisa, kopiju izvatka iz odluka o naknadama za poslovne subjekte i stambene zgrade KENT banke (list 181-191) spisa, opiju tarifa naknada za poslovne subjekte Partner banke d.d. (list 191-194) spisa, kopiju općih uvjeta poslovanja s poslovnim subjektima Partner banke d.d. (list 195-203) spisa, time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja dana 30. rujna 2024. godine ( list 208 spisa ) i svjedoka BI dana **.**.2024. ( list 210-2011 spisa ) i dana 17. siječnja 2025. (list 230-232 spisa).

12. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor ugovora o dugoročnom kreditu broj 6111009472 od 20. studenog 2019. (list 15-24 spisa) na iznos od 1.150.000,00 kn, na rok od 10 godina, time da je u čl. 7. NAKNADA Naknada za prijevremeni povrat kredita, d1) iz novog kredita banke- bez naknade, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, d2) iz vlastitih sredstava korisnika kredita -1,50% od nedospjele /neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, d3) iz kredita drugih banaka – 2,00% od nedospjele/ neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, kao i da je korisnik kredita dužan plaćati i sve ostale naknade za usluge kreditora sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora

13. Iskaz zakonske zastupnice tužitelja proizlazi da je u svom iskazu navela da

- da je dostavljen ugovor na potpis time da nije čula da je netko spominjao troškove privremene otplate kredita

- da se u korespondenciji strana nije spominjala naknada za raniju otplatu kredita - da prije potpisa tužitelju nije dostavljen nikakav troškovnik ili specifikacija troškova

-

14. Na ročištu održanom dana 30. rujna 2024. svjedok BI je naveo da su svi uvjeti vezani za kredit, iznos kredita, glavnica, kamate, sredstva osiguranja, kao i ostali uvjeti kao i odredbe o prijevremenoj otplati kredita, prezentirani korisniku kredita, potpisan ugovor o kreditu nakon čega je obavljena solemnizacija kod javnog bilježnika.Isto tako, svjedok je naveo da nije bilo govora o prijevremenoj otplati kredita i naknadi prije potpisa ugovora, da se svi elementi pravnog posla mogu vidjeti u ugovoru o kreditu, kao i da je ugovor potpisan i solemniziran, a na pitanje suda da li je tuženik pretrpio štetu zbog prijevremene otplate kredita svjedok je naveo da ne može odgovoriti na pitanje.

15. Na ročištu održanom dana 17. siječnja 2025. (list 230-232 spisa), svjedok je izjavio da je ugovor sadržavao odredbu o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita, da je takva odredba postajala, da je bila određena visina naknada kojom će se izvršiti prijevremeno zatvaranje kredita ukoliko do prijevremenog zatvaranja kredita dođe, da se naknada sastojala od 3 djela u prvom slučaju kada bi bilo zatvaranje vlastitim sredstvima tada bi naknada bila 1,5% glavnice, 2% u koliko bi zatvaranje bilo sredstvima druge banke ili 0% ukoliko bi bio novi kredit kod postojeće banke, da je došlo do prijevremenog zatvaranja kredita slijedom čega je naknada bila 2%.

16. U odnosu na postojanje štete za tuženika zbog ranijeg zatvaranja kredita, svjedok je naveo da je banci nastupila šteta obzirom da u poslovnim knjigama tuženika postoji umanjenje obzirom da se unutar banke smatralo da će komitent vratiti kredit, sukladno dogovorenom roku, u skladu s kojim rokovima su rađeni projicirani.

17. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao logičan, obzirom da je dan u skladu s dokumentacijom u spisu i Odlukama banke, uzimajući u obzir da je svjedok djelatnik banke čiji je zadatak provođenje odluka banke kod sklapanja ugovora o kreditu, bez ikakvih odstupanja od pripremljenih prijedloga Ugovora koje banka prezentira komitentima.

18. Isto tako, iz iskaza svjedoka je vidljivo da je banka obračunala naknadu u visini koja je određena internim dokumentima banke, unaprijed određena, time da iz iskaza svjedoka ne proizlazi da je banka imala ikakvu štetu zbog ranije otplate kredita.

19. Sud smatra da je ništava odredba Ugovora čl.7. d3) Ugovora o dugoročnom kreditu broj 6111009472 od 20. studenog 2019. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženoga kao kreditora, a koja glasi: „Naknada za prijevremeni povrat kredita: d3 ) iz kredita drugih banaka – 2,00 % od nedospjele / neotplaćene glavnice kredita na dan povrata kredita, sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora.“ iz razloga što je tuženik tužitelju obračunao naknade za prijevremenu otplatu kredita iz razloga što tuženik smatra da je naknada propisana aktom tuženika u vrijeme zaključenja Ugovora o dugoročnom kreditu i ona se nije mijenjala za vrijeme trajanja poslovnog odnosa, niti je takva vrsta ugovorene naknade bila suprotna poslovnoj politici tuženika, a niti tuženik kao financijska institucija posluje drugačije od drugih financijskih institucija na tržištu RH koje također svojim aktima imaju propisane naknade za prijevremeno zatvaranje kredita poslovnim subjektima, te iz razloga što je tužitelj bio suglasan s odredbom članka 7. Ugovora koja određuje naplatu naknade u slučaju prijevremenog plaćanja, a kako je tužitelj još i pravna osoba koju je zastupao ravnatelj te koji je dužan voditi poslove ustanove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu odredbe članka 52.st.1. ZTD-a za očekivati je da je tužitelj s povećanom pažnjom zaključio Ugovor kojim preuzima odredbe obveze.

20. Isto tako, tuženik je tvrdio da je imao štetu zbog ranije otplate kredita, time da svjedok nije mogao odgovoriti na pitanje da li je tuženik imao štetu zbog ranije otplate kredita, da bi u kasnijem iskazu naveo da se šteta za tuženika ogleda u činjenici da je nastupila šteta obzirom da u poslovnim knjigama tuženika postoji umanjenje obzirom da se unutar banke smatralo da će komitent vratiti kredit, sukladno dogovorenom roku, u skladu s kojim rokovima su rađeni projicirani.

21. Odredbom čl. 1024. ZOO-a određeno je da Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit. (1) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. (2) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. (3), U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (4) iz kojih odredbi se dužnost korisnika kredita radi naknade banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

22. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je mogućnost prijevremene otplate kredita moguća, da je tužitelj na nju pristao potpisom ugovora, da je bila propisana unaprijed Odlukom banke, odnosno tuženik negira da bi naplata sporne naknade bila naknada za štetu koja mu je nastala prijevremenom otplatom kredita, time da tuženik nije posebno obrazložio visinu obračunate naknade, odnosno tuženik nije tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (paušalno pozivanje na svoje akte, pa tako i Tarifu kojom je propisana visina te naknade to zasigurno nije), opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti), već je svjedok samo naveo da su na poslovima zatvaranja kredita radili djelatnici banke, u okviru svoje djelatnosti. Tuženik, osim općenitog pozivanja na svoje Opće uvjete poslovanja i Tarifu koja propisuje visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova, time da bi tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

23. Pritom je potpuno neodlučno pozivanje tuženika na činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama (članak 10. stavak 2. Ugovora o kreditu) i sadržana u Općim uvjetima poslovanja tuženika, budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.

24. Ovakvo shvaćanje, da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/17), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28. veljače 2014.). Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita, time da prijevremenom otplatom kredita tužitelj nije povrijedila ugovorne odredbe na način da obvezu ne bi ispunila ili da bi zakasnila s njezinim ispunjenjem, nego je iskoristio zakonsko pravo propisano posebnim odredbama iz čl. 1024. st. 2. ZOO-a i čl. 79. st. 1. ZZP-a, ali i općom odredbom o pravu na prijevremeno ispunjenje novčane obveze iz čl. 25. ZOO-a.“

25. Isto tako, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da stranke ugovora o kreditu nisu pregovarale o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i da u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o visini naknade radi prijevremene otplate kredita, te da Ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o visini naknade, kao i elemenata obračuna naknade.

26. Za rješenje spora između stranaka u ovom predmetu valja primijeniti odredbu članka 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO). Odredbe članka 1024. ZOO-a glase:„(1) Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.(2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.(3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio.(4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti“.

27. Slijedom navedenog, odredbe Ugovora o kreditu kojima se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovora naknada (taksa) koju korisnik kredita plaća banci u trenutku prijevremene otplate kredita i koja se naknada (taksa) odnosi na izgubljeni kamatni prihod do kojeg je došlo zbog prijevremene otplate kredita, ne bi bile protivne odredbi članka 1024. stavka 3. ZOO-a, ali samo pod uvjetom da nije protivna odredbi članka 1024. stavka 4. ZOO-a.

28. Banka - davatelj kredita ima načelno pravo na naknadu stvarne štete propisane člankom 1024. stavkom 3. ZOO-a, u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako Ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju članka 1024. stavka 3. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita, ali ta se naknada, imajući u vidu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene otplate, jer je to protivno odredbi članka 1024. stavka 4. ZOO-a, slijedom čega sud smatra kako je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i koja u svojoj suštini predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru Banka trebala dobiti do kraja njegova trajanja, ništava, budući je protivna mjerodavnoj odredbi članka 1024. stavka 4. ZOO-a.

29. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022,155/23) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 ), slijedom čega je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od dana 3. studenog 2023. (Tbr. 7. toč. 1) 200,00 Eur, trošak sastava podneska (Tbr.8 toč.1.) od dana 01. veljače 2024. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu 200,00 Eur, trošak pristupa na ročište (Tbr. 9 toč.1.) dana 11. lipnja 2024. 200,00 Eur, trošak pristupa na ročište (Tbr.9. toč. 1.) dana 30. rujna 2024. 200,00 Eur, trošak pristupa na ročište ( Tbr. 9. toč. 1. ) dana 17. prosinca 2024. 200,00 Eur, trošak pristupa na ročište ( Tbr. 9. toč.1) dana 17. siječnja 2025. 200,00 Eur, ukupno 1.200,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 300,00 eur, sveukupno 1.500,00 eur,

30. Isto tako, tužitelj u je priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 72,62 eur ( 36,31 eur pristojba na tužbu, i 36,31 eur pristojba na presudu), odnosno tužitelju je priznat sveukupni trošak zastupanja u iznosu od 1.572,20 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

31. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za sastav podneska (Tbr. 8 toč.1.) od 06. studenog 2023. obzirom da je uz taj podnesak tužitelj samo dostavio dokaz o plaćanju pristojbe, slijedom čega sud smatra da nije nužan za vođenje postupka 200,00 Eur, trošak sastava podneska (Tbr. 8. toč.1.) od dana 17. prosinca 2024. kojim je punomoćnik tužitelja dostavio zamjeničku punomoć (list 223 spisa ) 200,00 Eur, trošak sastava podneska (Tbr. 8. toč. 1) 17. prosinca 2024. od dana 17. prosinca 2024. kojim je punomoćnik tužitelja dostavio zamjeničku punomoć (list 224 spisa) 200,00 Eur, 600,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 150,00 ukupno 750,00 eur.

32. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež pristojbe za iznos od 72,38 eur, ( Odnosno preko iznosa od 72,62 eur, koliko je tužitelju priznato na ime sudskih pristojbi pa do zatraženih 145,00 eur, obzirom da je Tužitelj je dana 6. studenog 2023. platio pristojbu na tužbu u iznosu od 36,31 eur (list 43 spisa), te mu je taj iznos priznat, kao i iznos od 36,31 eur, pristojbu na presudu, odnosno tužitelj je odbijen s iznosom od 36,31 eur na ime pristojbe na tužbu iz razloga što je nije platio u punom iznosu, kao i za iznos od 36,31 eur na ime pristojbe na presudu, obzirom da je tužitelj u obvezi plaćanja i sudske pristojbe za presudu u istom iznosu imajući u vidu da je u sustavu e- komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude). Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021. 37/2023 ).

33. Slijedom navedenog, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 822,38 eur ( 750,00 eur + 72,38 eur ), te je odlučeno kao pod toč. IV izreke.

U Zagrebu, 28. veljače 2025

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju, po punomoćniku, uz nalog za platež pristojbe na presudu 72,62 eur 2. Tuženiku po punomoćniku