REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj Psp-39/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj Urban Istra d. o. o. [adresa], OIB 53242727486, kojeg zastupa zakonski zastupnik ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a njega punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, 8. ožujka 6, i tuženica LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Zustović, AE i FE, [adresa], zbog smetanja posjeda, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, Emila Košeta, odvjetnika u Umagu, tuženice te njezinog punomoćnika, 28. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tuženica LE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja trgovačko društvo URBAN ISTRA d. o .o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53242727486, u posljednjem, mirnom, zakonitom i poštenom posjedu nekretnine u naravi poslovni prostor – ugostiteljska djelatnost, u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], na način da je dana 17. lipnja 2024. zaključala osobno ili putem treće osobe po njezinom nalogu ulazna vrata poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], s unutarnje strane tog poslovnog prostora, te ostavljen ključ u bravi s unutarnje strane vratiju, čime je tužitelju onemogućila ulaz u poslovni prostor u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], te istovremeno onemogućila tužitelju obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

II Nalaže se tuženici LE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju trgovačkom društvu URBAN ISTRA d. o. o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53242727486, vrati posjed nad poslovnim prostorom u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] u [adresa], otključavanjem ulaznih vratiju tog poslovnog prostora, sve u roku od 24 (dvadesetičetiri) sata, te se nadalje, tuženici LE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda ubuduće.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka isplatom 625,00 eura (šesto dvadeset pet eura) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženice zbog smetanja posjeda (stranice 1–4). U obrazloženju tužbe je u bitnome naveo da je posljednji mirni, zakoniti i pošteni posjednik nekretnine – u naravi poslovnog prostora za ugostiteljsku djelatnost, u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa]. Smetanje posjeda da se dogodilo 17. lipnja 2024., kada je radnik kod tužitelja ŠEA u predmetnom poslovnom prostoru htio započeti obavljati ugostiteljske poslove, ali je utvrdio da su ulazna vrata tog poslovnog prostora zaključana. O tome da je obavijestio zakonskog zastupnika tužitelja ŠE, te je potom utvrđeno da je tuženica osobno ili putem treće osobe po njezinom nalogu zaključala ulazna vrata poslovnog prostora s unutrašnje strane tog poslovnog prostora i ostavila ključ u bravi, te time spriječila tužitelja u ulaženju u taj poslovni prostor, a time i obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

1. 1. Predložio je da se utvrdi čin smetanja posjeda od strane tuženice, da joj se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tužitelju vrati posjed nad predmetnim poslovnim prostorom otključavanje ulaznih vrati (u roku 24 sata), te da se tuženici zabrani takvo ili slično smetanje tužiteljevog posjeda ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu od 29. srpnja 2024. (str. 11–15) tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporila je čin smetanja posjeda, posebno da bi on bio učinjen 17. lipnja 2024., u kojem smislu je istaknula prigovor prekluzije. Napomenula je da na istoj adresi na kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, tuženica stanuje sa svojom maloljetnom kćerkom, a da je Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola donijelo rješenje posl. br. KPz-DO-139/2024 od 8. lipnja 2024. kojim su zakonskom zastupniku tužitelja određene mjere opreza i to zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s tuženicom kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara niti s njom uspostavljati bilo kakav izravni ili neizravni kontakt, kao što mu je određeno i udaljenje iz doma na adresi [adresa] (a povodom prijave da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji te kazneno djelo povrede djetetovih prava). Dakle, čak i da je tuženica zamijenila bravu, a nije, da se u konkretnom slučaju ne radi o smetanju posjeda, jer da nije smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Osim navedenog, tuženica da raspolaže i planom sigurnosti kojim je u čl. 3. utvrđeno da žrtve nasilja imaju pravo promijeniti brave te poduzeti druge radnje radi sprječavanja opasnosti i rizika od napada.

2. 1. Predložila je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

2. 2. U daljnjem tijeku postupka tuženica se pozvala i na sporazum o budućem uređenju međusobnih odnosa sklopljenom 14. lipnja 2024. između z. z. tužitelja i tuženice kojim da se z. z. tužitelja obvezao da neće koristiti predmetnu nekretninu u iduća tri tjedna o sklapanja sporazuma.

3. Očitujući se na navode tuženice, u tijeku postupka tužitelj je istaknuo da je u konkretnom slučaju tužitelj trgovačko društvo koje ima ugovor o zakupu s vlasnikom predmetne nekretnine, a ne ŠE u odnosu na kojeg su određene mjere opreza, koje da on nije prekršio, a zatvaranjem predmetnog objekta tužitelju da je onemogućeno bavljenje djelatnošću. U odnosu na sporazum na kojeg se tuženica pozvala, istaknuo je da je zakonskog zastupnika tužitelja odvjetnik koji je sastavljao taj sporazum obavijestio da tuženica raskida sporazum, a što da opet nije bitno, jer da dio sporazuma na kojeg upućuje tuženica se odnosi na zakonskog zastupnika tužitelja, a ne tužitelja.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, proveden je dokazni postupak u kojem su pročitane i razgledane isprave koje se nalaze u spisu, i to: ugovori o zakupu poslovnog prostora od 19. travnja 2022., od 15. kolovoza 2024. i od 16. kolovoza 2024. (str. 6–8, 107–114), zemljišnoknjižni izvatci (str. 16–18), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (str. 23–24), zapisnik HZSR-a od 9. svibnja 2024. (str. 25–27), medicinska dokumentacija (str. 28), obavijesti PP Pazin (str. 29–32), plan sigurnosti (str. 33–35), rješenja ODO Pula – Pola od 8. lipnja 2024. (str. 36–41), račun (str. 42– 43), sporazum od 14. lipnja 2024. (str. 52–53), rješenje ODO Pula – Pola od 16. rujna 2024. (str. 76–81), izvod iz katastarskog plana (str. 82, 102), izvod iz posjedovnog lista (str. 83, 103), te izlist s Geoportala (str. 84).

4. 1. Nadalje, sud je 24. listopada 2024. izašao na uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernične struke i procjenitelja nekretnina mr. sc. Slobodana Đekića, dipl. ing. geodezije, iz LIMISTER j. d. o. o. Rovinj (nalaz i mišljenje na str. 71–72, tehničko izvješće uz fotodokumentaciju od 26. listopada 2024. na str. 94–101). Na ročištu održanom 16. prosinca 2024. (str. 131–136) sud je saslušao svjedoke UE (psihologinju zaposlenu u Hrvatskom zavodu za socijalni rad), OE (poznanicu stranaka), ŽE (prijateljicu tuženice), te IE (kćer tuženice), a na ročištu održanom 13. siječnja 2015. (str. 150–156) saslušao je svjedoka LEA (bivšeg zaposlenika tužitelja), zakonskog zastupnika tužitelja ŠE i tuženicu.

4. 2. Nije korišten pisani iskaz svjedoka LEA (prijevod s engleskog na hrvatski jezik od 2. prosinca 2024. na kojoj je potpis svjedok ovjerio kod javnog bilježnika Marijana Paulišića 11. prosinca 2024. pod brojem OV-7095/2024) kojeg je tužitelj predao u spis 13. siječnja 2025. Riječ je o dokazu koji je u spis dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije utvrđeno da taj dokaz tužitelj nije mogao istaknuti ranije (prema iskazu svjedoka, svjedok nije napuštao Republiku Hrvatsku). Osim toga, za istaknuti je da je sud na zapisniku s ročišta održanog 15. siječnja 2025. utvrdio da je zbog slabog razumijevanja engleskog jezika bila otežana komunikacija između svjedoka i tumača za engleski jezik kod iskazivanja svjedoka, a i sam svjedok je iskazao da se sjeća da je potpisao nekakvu izjavu kod javnog bilježnika, ali da ne zna sadržaj te izjave, da engleski samo govori, da ga ne može čitati, da mu je tu izjavu dao ŠE, a on da ju je samo potpisao, te da on nije nikome govorio o svom odnosu s Š i tuženicom pa da bi netko drugi to zapisivao na papir, u koji dio iskaza sud nije našao razloga sumnjati.

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora čini zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na način da se utvrdi da je tuženica smetala zapravo oduzela tužitelju posljednji mirni posjed poslovnog prostora u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost, a koji se nalazi u prizemlju zgrade na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], i to na način da je osobno ili putem treće osobe po njezinom nalogu 17. lipnja 2024. zaključala ulazna vrata tog poslovnog prostora s unutarnje strane te je ostavila ključ u bravi s unutarnje strane vrati, čime da je onemogućila tužitelju ulaz u poslovni prostor i obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Nadalje, da se tuženici naloži da tužitelju vrati posjed na predmetnim poslovnim prostorom na način da otključa ulazna vrata tog prostora (u roku 24 sata), sve uz zabranu tuženici takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

6. 1. S obzirom na navode stranaka i njihove iskaze sporno je u ovome postupku je li tuženica počinila čin smetanja odnosno oduzimanja posjeda. Podredno, ako je, je li tuženica imala pravo na poduzimanje čina smetanja posjeda, a ako nije, je li kod nje postojala svijest odnosno volja za smetanjem posjeda. Sporno je i je li tužitelj pravo na zaštitu posjeda (podnošenjem tužbe) ostvario u roku.

7. Pitanje prava na zaštitu posjeda uređeno je u čl. 19. do 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV). Prema tim odredbama, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda (čl. 21. st. 1. ZV-a). I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran (čl. 21. st. 2. ZV-a). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a).

7. 1. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 22. st. 1. ZV-a) Sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 2. ZV-a). Pri tome valja istaknuti i da je odredbom čl. 441. ZPP-a propisano da je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Nadalje, pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (čl. 22. st. 3. ZV-a).

7. 2. Prema čl. 20. ZV-a samovlast je zabranjena, i bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (1). Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (2). Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona (4).

7. 3. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. Posjed se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet. Relevantno je da je tim činom ovlaštenik ograničen odnosno ometan u razumnom i očekivanom korištenju svojim pravom. Iz navedenih odredaba slijedi i da je svaki čin samovlasnog smetanja posjeda načelno zabranjen. Iznimno se ne smatra samovlasnim smetanjem posjeda takav čin oduzimanja ili smetanja posjeda, ako je dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. U takvom slučaju sud izrekom odluke dopušta čin oduzimanja ili smetanja posjeda (primjerice, primjenom odredbe čl. 107. st. 1. ZV-a ovlašćuje se tužitelj privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova i slično).

7. 4. Glede navoda tuženice da smetanje posjeda nije moglo biti počinjeno jer da tuženici nedostaje animus turbandi, valja navesti da je naš ZV (u čl. 10. st. 1. ZV-a) prihvatio objektivni koncept sadržaja posjeda, tako da smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti na stvari, bez obzira je li kod onoga koji je samovlasno smetao postojala volja za smetanjem posjeda (posjed stvari se smeta svakim činom kojim je posjednik spriječen da posjedom raspolaže po svojoj volji, pa čin zaključavanja brave može predstavljati čin smetanja posjeda, bez obzira na svijest tuženice i njezinu namjeru).

7. 5. Nadalje, značajno je za ovaj postupak i pitanje tko se osim osobe koja faktično ima vlast glede neke stvari smatra posjednikom stvari, odnosno distinkcija između neposrednog i posrednog posjednika. ZV u čl. 10. st. 2. propisuje da tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. Prema čl. 10. st. 3. ZV-a posredan posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je po osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili drugog pravnog posla dala stvar u neposredan posjed. Faktična vlast neposrednog posjednika u pravilu prestaje kada prestane pravni odnos na kojem je zasnovan posredni posjed, ako što drugo iz ugovora ne proizlazi.

8. U vezi s citiranom zakonskom regulativom, iz rezultata dokaznog postupka kao relevantno je utvrđeno kako slijedi u nastavku.

9. Predmetna k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] upisana je u posjedovnom listu kao posjed SE ([adresa]) u 1/2 dijela i EE ([adresa]) u 1/2 dijela. U naravi čini kuću na kućnom broju [adresa]. Ista je u prizemlju objekta poslovni prostor ugostiteljske namjene. Ispred objekta je terasa na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na javnom dobru. Pristup u poslovni prostor je s vrata na sredini objekta, s kojih se pristupa u hodnik na podest. Vratima desno na kojima je oznaka „privatno“ pristupa se pred prostor kuhinje ugostiteljskog objekta. Kliznim vratima (bez brave) desno na sjevernom dijelu omogućen je pristup na stepenište kojim se pristupa u stan koji je uređen u visokom potkrovlju. Gornji dio odnosno stan se sastoji od hodnika iz kojega se prvo pristupa u dvije manje sobe, lijevo i desno. Nakon soba su dva kupatila, također lijevo i desno, i hodnikom pravo pristupa se u veću sobu. S ulaznog podesta vratima lijevo pristupa se u salu ugostiteljskog objekta koja je opremljena ugostiteljskim inventarom (šank, namještaj). U prizemlju, pred prostoru kuhinje, također kliznim vratima lijevo omogućen je pristup stepeništem u suteren-konobu. U istoj se nalazi skladište, mašina za rublje, kao i sušilica te oprema, odnosno skladište lokala. Iz konobe je omogućen izlaz na prolaz iza objekta, vratima koja se otvaraju i zatvaraju samo s unutarnje strane.

9. 1. Sve navedeno prikazano je na fotografijama (str. 97–101), a utvrđeno je na temelju uviđaja kojeg je sud održao u sudjelovanje vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, radi identifikacije predmetnog poslovnog prostora, čiji je nalaz ocijenio objektivnim i utemeljenim na stručnim i iskustvenim saznanjima, te ga je, s obzirom na to i da stranke na njega nisu imale primjedbi, u cijelosti prihvatio.

10. Osim što je utvrđeno na uviđaju da se u prizemlju predmetne nekretnine obavljala ugostiteljska djelatnost, nije ni sporno. Nije sporno ni da je tu djelatnost obavljala tvrtka tužitelja (prema iskazu zakonskog zastupnika tužitelja ŠE restoran „Ladonja“ u [adresa] radi od 22. srpnja 2022.), kojoj je kao zakupniku predmetni prostor, i prema ugovoru o zakupu od 19. travnja 2022. kojeg je tužitelj priložio uz tužbu, zakupodavac ŠE ujedno direktor tužitelja, dao u zakup („koji prostor se sastoji od prizemlja, konobe i terase ispred kuće od 20 m2, u ukupnoj površini 148 m2“). Tim je ugovorom određeno da će zakupnik (tužitelj) u poslovnom prostoru obavljati ugostiteljstvo – pizzeria – grill. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2022. (olovkom prekrižen datum 19. travnja 2022.).

10. 1. Dakle, iako u postupcima zaštite posjeda inače irelevantno, tužitelj je kao trgovačko društvo u vrijeme podnošenja tužbe imao pravni osnov posjedovanja utuženog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je u spis dostavio i ugovor o zakup od 16. kolovoza 2024. sklopljen između istih stranaka glede predmetnog poslovnog prostora (sada 2 podruma/ konobe u cjelini i prizemlje u cjelini u ukupnoj površini 150 m2 te terasa ispred kuće površine 30 m2, za obavljanje „pizzeria, konoba, restoran, ugostiteljstvo“), te ugovor o zakup predmetnog poslovnog prostora (sada 2 konobe, prizemlje i visoko potkrovlje (1 kat), cijelu kuću, u ukupnoj površini 225 m2, te terasa ispred kuće) od 15. kolovoza 2024. sklopljen između ŠE kao zakupnika te AEA, FEA i UEA, kao zakupodavca (valjda novih vlasnika predmetne nekretnine), na kojem su potpisi stranaka ovjereni 8. kolovoza 2024., čime očito želi ukazati da pravni osnov ima i dalje. Kao vlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] je u vrijeme podnošenja tužbe, prema izvatku iz zemljišne knjige, bio upisan zakonski zastupnik tužitelja ŠE.

10. 2. Slijedi da je ŠE posredni posjednik predmetnog dijela nekretnine, a tvrtka tužitelja neposredni posjednik, te da je njihov je odnos reguliran spomenutim ugovorom o zakupu poslovnog prostora, na način koji ovlašćuje posrednog posjednika da određuje ponašanje neposrednog posjednika u odnosu na stvar kojom se koristi. Kako je neposredni posjednik trgovačko društvo nedvojbeno je da faktičnu vlast ne može ostvarivati osobno već to može putem zakonskog zastupnika (dakle ŠE, ujedno posrednog posjednika), te putem pomoćnika u posjedovanju.

11. Konkretno, u predmetnom restoranu su svi naprijed navedeni najmanje u razdoblju od 10. travnja 2024. nadalje radili, i to ŠE (direktor tužitelja kao konobar, koji je obavljao i poslove pripreme u kuhinji), tuženica (zaposlena, na radnom mjestu pomoćnog radnika u kuhinji), te OEA (radnik u kuhinji), svi kao djelatnici tužitelja. To proizlazi iz njihovih u tom dijelu suštinski suglasnih iskaza (OEA: „ **.**.2024. započeo s radom kod Š Sa mnom je kada sam radio kod L radila i tuženica… u kuhinji… to je bio restoran koji su vodile dvije osobe – Š i tuženica…“; ŠE: „U predmetnom razdoblju, i to od početka travnja do 10. listopada 2024. zaposlenik je bio i A tuženica je kod tužitelja bila zaposlena na određeno vrijeme… tužitelj nije imao drugih zaposlenika tada, a ja sam u to vrijeme radio kao konobar, pokrivao sam i kuhinju…“; tuženica: „Ja sam kod tužitelj bila zaposlena kao pomoćni radnik u kuhinji… OEA je u restoranu radio mislim od proljeća 2024… Kad smo radili ja sam bila u kuhinji, a Š je bio na šanku. On je služio goste i bio na blagajni…“). Slijedi da su navedeni tužiteljevi pomoćnici u posjedovanju. Utvrđeno je i da je nekada pomagala raditi tuženičina kćer GE, također saslušana u postupku.

12. Zakonskom zastupniku tužitelja ŠE je u kaznenom predmetu zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela povrede djetetovih prava rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KPz-DO-139/2024 od 8. lipnja 2024. određena mjera zabrane približavanja žrtvi DE, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara niti s njom uspostavljati bilo kakav izravni ili neizravni kontakt, te udaljenje iz doma na adresi u [adresa]. Vezano uz tu mjeru opreza, njegov zadnji dan rada u restoranu (i prilaska) bio je, i prema njegovom iskazu 7. lipnja 2024. („Ja u restoran ne pristupam od 7. lipnja navečer, to je bio zadnji pristup restoranu, zajedno s policijom, kada mi je dozvoljeno da uzmem neke stvari van iz stana.“). OEA je u restoranu radio do 16. lipnja 2024. kada se održala manifestacija bajsi u [adresa], a nakon toga u restoranu više nije radio (svjedok je u svom iskazu zbog lošijeg sporazumijevanja na engleskom jeziku očito pobrkao mjesece lipanj i srpanj pa iskazao da je 16. srpnja 2024. bila zabava odnosno koncert, jer su tuženica i zakonski zastupnik iskazali da je OEA zadnji dan u restoranu radio 16. lipnja 2024., kada je i održana manifestacija bajsi). Tuženica je također radila u restoranu 16. lipnja 2024. (prema suglasnom iskazu stranaka, ŠE: „ Radili su OEA i tuženica, a meni je OEA rekao da su radile još dvije žene… Rad je taj dan organizirala tuženica…“).

12. 1. Ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka da bi restoran nakon tog dana radio (nije pozitivno cijenjen iskaz zakonskog zastupnika tužitelja da je tuženica radila i nakon bajsi, jer izu njegovog iskaza da je sav asortiman restorana rasprodan taj dana ne proizlazi da je tuženica nabavljala novi; svjedoku OEA je zadnji dan rada bio 16. lipnja 2024.; a i svjedokinja GE, kćer tuženice je iskazala da je restoran zatvoren u lipnju zbog mjera opreza izrečenih ŠE).

13. Međutim, i nakon zatvaranja restorana, iako je tužitelj nedvojbeno prestao obavljati ugostiteljsku djelatnost, OEA je kao pomoćnik u posjedovanju tužitelja dolazio u restoran uzeti stvari iz stana iz restorana za ŠE. Tako su iskazali saslušani u postupku (OEA: „Više nakon toga nisam radio, ali sam dolazio… Š uzeti stvari koje bi mi rekao; PE: „… restoran više nije radio… spomenuti radnik je nastavio dolaziti vezano za kasu i da pokupi stvari iz restorana, ali ne i raditi…“). Tuženica nije ni osprila da je ŽEA pritom nailazio na zaključana vrata. No, ta su se vrata inače zaključavala (još dok je bio otvoren, van radnog vremena). Kada bi OEA naišao na zaključana vrata, tuženicu bi nazvao ili poslao poruku ili joj pokucao, a ona bi sišla, otvorila vrata, i on bi uzeo što mu treba i izašao. Tako je iskazao OEA, a i tuženica je iskazala da je OEA uvijek otvarala vrata. OEA nije imao ključ restorana, i nije vrata otvarao sam (jednom samo ga je ŠE poslao da provjeri odgovara li ključ restorana, a ključ nije odgovarao, ali to je bilo par dana nakon zabave).

13. 1. Da je tuženica LEA otvarala vrata restorana proizlazi i iz iskaza BE, kćeri tuženice, koja u [adresa] na predmetnoj adresi živi unazad pet godina („Nakon što su mjere donesene, restoran više nije radio, ali je ovaj spomenuti radnik iz Nepala nastavio dolaziti vezano za kasu i da pokupi stvari iz restorana, ali ne i raditi. Mi smo ga prvo vrijeme puštale, a nakon toga smo odlučile da nećemo više i rekle mu da više ne može ulaziti.“).

13. 2. Iz iznijetog slijedi da tužitelju posjed (niti suposjed) 17. lipnja 2024. na način kako je opisan, nije smetan.

14. Tužitelj je utužio čin smetanja koji da je bio 17. lipnja 2024. jer da je tada tuženica zaključala ulazna vrata restorana i ostavila ključ s unutarnje strane brave te time onemogućila tužitelja u posjedovanju. Međutim, u svom iskazu zakonski zastupnik ŠE navodi da je 17. lipnja 2024. brava promijenjena, a ne da su vrata zaključana s unutarnje strane (F da je trebao uzeti neke stvari tužitelja iz restorana i poslikati sve što je bilo u restoranu, svjestan da ima mjeru opreza i da se ne smije približiti restoranu, ali da stvari nije mogao uzeti jer da je brava bila promijenjena i LEA da mu je rekao da ne može ući.). Ako LEA nije imao ključ restorana, tada 17. lipnja 2024. on nije mogao utvrditi da li je s unutarnje strane vrata ostavljen ključ, ali ni da li je promijenjena brava. Kako je utvrđeno tuženica LEA svaki put prilikom njegovog dolaska zaključana vrata otvorila, nevjerodostojnim proizlazi iskaz ŠE kada ga se pitalo bi li tuženica zatvorila vrata poslovnog prostora i ostavila ključ u bravi, odnosno kada bit to napravila, da je ona to napravila više puta, svaki dan, i da je time onemogućila LEA da uđe u restoran. Inače, tuženica je iskazala da je bravu na vratima predmetnog objekta promijenila oko dva tjedna nakon 12. srpnja 2024. (kada joj je kćer završila na Sušaku), pa bi slijedilo da otada svjedok ne može više ulaziti u restoran. Međutim, čin promjene brave nije utužen.

15. O činu smetanja pozvana je na prijedlog tužitelja svjedokinja UE, zaposlena na Zavodu za socijalni rad kao psiholog, koja radi u postupku koji pokrenut na Zavodu povodom prijave policije da je od strane ŠE počinjen prekršaj nasilja u obitelji. Iako je ta svjedokinja o imovinskopravnim odnosima između zakonskog zastupnika tužitelja i tuženice, kao psiholog zadužen u njihovom postupku pred Zavodom (od travnja 2024.), znala, ta svjedokinja o samom činu smetanja nije imala neposrednih saznanja jer u predmetnom ugostiteljskom objektu nije nikada bila. Bilo joj je poznato da tuženica „stavila ključ u bravu“ nakon mjere zabrane prilaska, i da je to učinila moguće u 6. mjesecu, ali se nije znala očitovati točno kojeg dana. Njoj je bilo poznato (iz pričanja tuženice) i da neki radnik dolazi u restoran za vrijeme trajanja mjere, da je tuženica htjela da radnik dolazi, ali da nije htjela da uzima stvari van iz podruma (od straha da je zakonski zastupnik tužitelja ne bi optužio da uzima stvari van iz podruma).

15. 1. Saznanja koja bi bila relevantna za ovaj postupak glede čina smetanja nije imala ni svjedokinja OE pa sud njezin iskaz nije posebno cijenio. 15. 2. Svjedokinja ŽE, tuženičina poznanica koju je tuženica predložila saslušati na okolnosti odnosa između ŠE i tuženice, također nije imala detaljnih saznanja o utuženom činu smetanja, već joj je samo bilo poznato da je tuženica zaključava vrata, da je to bilo nakon mjera zabrane, da je joj tuženica sama rekla da zaključava vrata, da to čini od straha, da bi i kad bi ona došla kod nje zaključala vrata, ali nije imala saznanja o tome što je sa zaključanim vratima bilo kad bi kod tuženice došao OEA.

16. Iz svega iznijetog slijedi da tuženica nije poduzela utuženi čin smetanja posjeda pa je sud utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu, te je odlučio kao u t. I. izreke rješenja.

16. 1. Kako je utvrđeno da utuženog čina smetanja nema, sud nije utvrđivao je li tuženica imala pravo na poduzimanje čina smetanja posjeda (u smislu pozivanja tuženice da bi joj plan sigurnosti koji joj je uručen od strane Zavoda za socijalni rad kao žrtvi, davao pravo na samovlast), kao ni je li tužitelj pravo na zaštitu posjeda (podnošenjem tužbe) ostvario u roku.

17. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

17. 1. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u ovom sporu nije uspio pa mu ne pripada zatražena naknada troškova postupka, dok tuženici pripada zatraženi trošak jednokratne nagrade u visini od 250 bodova odnosno 500,00 eura (prema vrijednosti boda od 2,00 eura), uvećano za PDV po stopi 25 %, sveukupno 625,00 eura, a prema tbr. 7. t. 2., tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.)

17. 2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. II. i. III. izreke rješenja.

U Pazinu 28. veljače 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave rješenja.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o pristojbi za odluku

– tuženica po pun.