Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gž-554/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. NL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], a svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Čipčiću- Bragadinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Grada Umaga, OIB: 84097228497, iz Umaga, G. Garibaldi 6 i 2. ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj P-514/2019-71 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2025.

p r e s u d i o j e:

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-514/2019-71 od 13. prosinca 2023. u odnosu na točku I. i II. izreke.

2. Djelomično se usvaja žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke, pa se tom dijelu presuda djelomično preinačuje tako da se sudi:

Odbija se tužitelj sa dijelom dosuđenog tužbenog zahtjeva za iznos od 14,348,30 eura zajedno sa dosuđenim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

‐ na iznos 2.923,56 eura tekućim od 01. siječnja 2014. pa do isplate;

‐ na iznos 3.009,56 eura tekućim od 01. siječnja 2015. pa do isplate;

‐ na iznos 2.269,86 eura tekućim od 01. siječnja 2016. pa do isplate;

‐ na iznos 1.373,83 eura tekućim od 01. siječnja 2017. pa do isplate; ‐ na iznos 2.255,58 eura tekućim od 01.siječnja 2018. pa do isplate;

‐ na iznos 2.515,91 eura tekućim od 01. siječnja 2019. pa do isplate.

3. U ostalom dosuđenom dijelu pod točkom III. za iznosu od 6.853,69 eura zajedno sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

‐ na iznos 2.602,67 eura tekućim od 01. siječnja 2020. pa do isplate; ‐ na iznos 2.168,89 eura tekućim od 01. siječnja 2021. pa do isplate;

‐ na iznos 2.082,13 eura tekućim od 01. siječnja 2022. pa do isplate; po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje ZOO), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, prvostupanjska presuda se potvrđuje, a žalba

1. tuženika odbija kao neosnovana.

4. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Umagu da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 9.585,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, u roku 15 dana.

5. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

6. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženika ad 1 Grad Umag, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik poslovnog prostora – zlatarske radnje, površine 19,43 m2 koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], a upisana je kao posebna etažna cjelina: 1. Suvlasnički dio: 30/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E ‐1): Jedinica A crveno obojana ‐ radnja u prizemlju, 1. ulaz. hol sa 2,00 m2, 2. radnja sa 17,43 m2, Ukupno: 19,43 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], površine 54 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik ad 1 Grad Umag dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnom vlasničkom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika ad1 Grada Umaga, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika ad1 Grada Umaga.

II Utvrđuje se da je tužitelj ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženike ad 1 Grad Umag, Umag, Giuseppe Garibaldi 6, OIB: 84097228497 u 86/100 dijela i ad2 ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 14/100 dijela, vlasnik poslovnog prostora – radionice uz zlatarsku radnju, površine 10,39 m2 koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], i odgovara suvlasničkom dijelu od 3,14 % ili 3/100 dijela zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], površine 205 m2 i upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tuženika ad 1 Grada Umaga – 2. suvlasnički dio: 86/100 dijela i tuženika ad 2 ŠL – 1. suvlasnički dio: 14/100 dijela, što su tuženici dužni priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži svoje pravo suvlasništva na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine u suvlasništvu tuženika, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika.

III Nalaže se tuženiku ad1 Gradu Umag, Umag, Giuseppe Garibaldi 6, OIB: 84097228497 da tužitelju ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 21.201,99 EUR/159.746,43 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama:

‐ na iznos 2.923,56 eur/22.027,59 kn tekućim od 01. siječnja 2014. pa do isplate;

‐ na iznos 3.009,56 eur/22.675,53 kn tekućim od 01. siječnja 2015. pa do isplate;

‐ na iznos 2.269,86 eur/17.102,28 kn tekućim od 01. siječnja 2016. pa do isplate;

‐ na iznos 1.373,83 eur/10.351,15 kn tekućim od 01. siječnja 2017. pa do isplate;

‐ na iznos 2.255,58 eur/16.994,61 kn tekućim od 01.siječnja 2018. pa do isplate;

‐ na iznos 2.515,91 eur/18.956,14 kn tekućim od 01. siječnja 2019. pa do isplate;

‐ na iznos 2.602,67 eur/19.609,80 kn tekućim od 01. siječnja 2020. pa do isplate;

‐ na iznos 2.168,89 eur/16.341,50 kn tekućim od 01. siječnja 2021. pa do isplate;

‐ na iznos 2.082,13 eur/15.687,83 kn tekućim od 01. siječnja 2022. pa do isplate; po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje ZOO), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV a) Nalaže se tuženiku ad1 Gradu Umagu da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 14.149,38 eura/106.608,54 kuna* sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.

b) Nalaže se tuženiku ad2 ŠL da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.872,60 eura/14.109,07 kuna* sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.

c) Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška iznad dosuđenog u točki IV a) i IV b).

d) Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva da mu tuženici solidarno naknade parnične troškove."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom žali se 1. tuženik Grad Umag ( dalje u tekstu tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz promjenu raspravnog suca, podredno da pobijanu presudu preinači i tužbene zahtjeve odbije u cijelosti. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 889,24 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.250,00

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tužene i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. točka. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer pobijana presuda u dovoljnoj mjeri sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ovaj sud je može ispitati.

5.2. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu pobijane odluke pod točkom III. izreke pobijane presude.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi s članka 299. ZPP-a, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Tuženik Grad Umag neosnovano smatra da nije bilo opravdanih razloga za prihvaćanje isprava pribavljenih od strane Državnog arhiva, a koje su dostavljene od strane tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od dana 08. rujna 2019. ( Rješenje o dodjeli poslovne prostorije od 28. prosinca1965., Ugovor o zakupu poslovne prostorije od 05. kolovoza 1966., dopis Državnog arhiva u Pazinu od 27. svibnja 2019., Molbu od 31. kolovoza 1968., Građevinsku dozvolu od 01. rujna 1966., Građevinsku dozvolu od 08. studenoga 1965., Izjavu o ustupanju prostorija od 04. studenoga 1965., Izjavu od 26. studenoga 1965., Molbu od 04. studenoga 1965.). Tužitelj je u podnesku dao valjane i osnovane razloge, a koje prihvaća i ovaj sud, zbog čega je navedenu dokumentaciju dostavio naknadno. Tuženik ističe da je za tu dokumentaciju saznao tek nakon izvršnog osobnog uvida u arhivirani predmet P‐87/83 (ranije P-208/81) u čiji je uvid i čiji priklop tužitelj je predložio još u tužbi. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj još u tužbi predložio da se taj predmet priklopi ovom parničnom spis, te da je na pripremnom ročištu od 4. travnja 2019. odlučeno da će se između ostalih dokaza, pribaviti i taj spis P- 87/83. Dakle, logično je da je tek po izvršenom uvidu u taj spis tužitelj utvrdio da postoji dodatna dokumentacija koja je dostavljena ,a koju je tužitelj mogao naknadno dostaviti u spis tek njenim pribavljanjem iz Državnog arhiva u Pazinu. Slijedom navedenog, postojali su opravdani razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a, prihvatio isprave koje je tužitelj pribavio naknadno od strane Državnog arhiva, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev time što je isti uskladio sukladno utvrđenju vještaka po provedenom geodetskom i građevinskom vještačenju. To iz razloga što je tužitelj još u tužbi točno označio vlasništvo kojeg prostora i posebnog dijela predmetnih nekretnina tužbom potražuje pa je nebitno kako je usklađivan suvlasnički omjer jer se i konačno preciziranim tužbenim zahtjevom , a nakon provedenog geodetskog i građevinskog vještačenja, traži u naravi vlasništvo istog predmeta kao i inicijalno tužbom tako da time tužbeni zahtjev nije preinačen sukladno odredbi članka 191. ZPP‐a. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanu zakupninu sud prvog stupnja je dao valjane razloge za svoju odluku kojom je dopustio povišenje tužbenog zahtjeva. Naime, kako se radi o tražbinama koje dopijevaju svaki mjesec tužitelj je i nakon podnošenja tužbe bio dužan do pravomoćnog dovršetka ovog parničnog postupka i dalje plaćati zakupninu. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj sukladno članku 191. stavak 2. ZPP‐a, bez svoje krivnje nije do zaključenja prethodnog postupka, mogao zatražiti tražbine koje su dospjele za vrijeme trajanja postupka, te je u tom smislu prvostupanjski sud pravilno zaključio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, tužbeni zahtjev nije preinačen time što je usklađen sukladno obvezi dvojakog iskazivanja u valuti eura i kuna radi uvođenja valute eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku jer se radi o istom iznosu iz iste činjenične osnove, a što ne predstavlja preinaku tužbe.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika Grada Umaga da se utvrdi da je vlasnik poslovnog prostora – zlatarske radnje, površine 19,43 m2 koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], a upisana je kao posebna etažna cjelina: 1. Suvlasnički dio: 30/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E‐1):

Jedinica A crveno obojana ‐ radnja u prizemlju, 1. ulaz. hol sa 2,00 m2, 2. radnja sa 17,43 m2, Ukupno: 19,43 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], površine 54 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik ad 1 Grad Umag dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnom vlasničkom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika ad1 Grada Umaga, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika ad1 Grada Umaga.

7.1. Predmet spora je i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od 1. tuženika Grada Umaga i 2. tuženika ŠL, da se utvrdi da je vlasnik poslovnog prostora – radionice uz zlatarsku radnju, površine 10,39 m2 koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], i odgovara suvlasničkom dijelu od 3,14 % ili 3/100 dijela zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], površine 205 m2 i upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tuženika ad 1 Grada Umaga – 2. suvlasnički dio: 86/100 dijela i tuženika ad 2 ŠL – 1. suvlasnički dio: 14/100 dijela.

7.2. Tužitelj tvrdi da su ispunjene pretpostavke iz članka 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje - ZV )za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina jer je zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu prenamijenio do stupanja na snagu ZV-a ( ZV je stupio je na snagu 01. siječnja 1997.) u posebnu stambenu tj. poslovnu cjelinu zgrade na kojima je stekao pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredbe čl. 370. tog Zakona, te je iste prenamijenio na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti (odobrenje za prenamjenu prostora, uvjeti uređenja prostora, građevinska dozvola) i da je prenamjena izvedena o vlastitom trošku.

7.3. Predmet spora je i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika Grada Umaga da mu isplati iznos ukupno 92.006,58 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u tužbi na ime povrata plaćenih zakupnina. Naime, tužitelj smatra da je Gradu Umagu potpuno neosnovano plaćao zakupninu, iako se radi o poslovnom prostoru u tužiteljevu izvanknjižnom vlasništvu kojeg je stekao temeljem zakona. Temeljem tog ugovora o zakupu i njegovih aneksa, tužitelj smatra da je potpuno neosnovano, zadnjih 5 godina plaćao tuženiku Gradu Umagu mjesečni iznos zakupnine koju je on stjecao bez pravne osnove.

8. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je donio na temelju sljedećih činjenica:

- da je tuženik ad1 Grad Umag vlasnik u zemljišnim knjigama nekretnine 1. suvlasnički dio: 30/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), jedinica A crveno obojana – radnja u prizemlju, 1. ulaz. hol s 2,00 m2, 2. radnja s 17,43 m2, ukupno 19,43 m2, u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da je ta nekretnina do studenog 1965. bila prostorija pri zemlji (dio podruma) s desne strane pri ulazu u zgradu u [adresa],

- da je tužitelju Općina Umag 08. veljače 1965. izdala građevinsku dozvolu da kao investitor adaptira prizemne desne prostorije u [adresa], u [adresa] za potrebe zanatske filigranske radnje pod uvjetom da se drži priloženog nacrta i građevinsko tehničkih propisa,

- da je tužitelj u svojoj molbi za izdavanje građevinske dozvole, između ostalog priložio i Izjavu o ustupanju prostorija od **.**.1965. kućnog savjeta broj 41, [adresa], o ustupanju predmetne prostorije kojom je kućni savjet br. 41 u [adresa], u [adresa], potvrdio dogovor-skup stanara u stambenoj kući broj 2, u [adresa], u [adresa], kojim je odobreno tužitelju da prostoriju pri zemlji (dio podruma) preuredi u zanatsku radnju s desne strane pri ulazu, a za protuuslugu da napravi posebne prostorije za drvarnicu i popravak stepenica za 1. i 2. kat iste kuće,

- da je tužitelj skupštini Općine Umag, izjavio da pristaje biti podstanar jer je predao molbu za obrtničku dozvolu.( utvrđeno uvidom u izjavu od 26. listopada 1965.),

- da je Skupština Općine Umag tužitelju rješenjem od 25. prosinca 1965. odobrila osnivanje zanatske radnje i to zlatarsko filigranske struke u [adresa], na adresi [adresa]. u prostoru pri zemlji (dio podruma) s desne strane pri ulazu u zgradu u [adresa]. u obrazloženju kojeg stoji da je tužitelj sam izvršio adaptaciju lokala u [adresa]., a što je utvrđeno očevidom tada nadležnog tijela,

- da je tužitelj tijekom 1965. i 1966., a temeljem građevinske dozvole i suglasnosti stanara vršio prenamjenu zajedničke prostorije pri zemlji (dijela podruma) u poslovni prostor – zanatsku radnju,

- da se tužitelj 1968. obratio skupštini Općine Umag s molbom da mu se odobri da ugradi "metalni ram" dubine 10-15 cm pored već postojećeg izloga kako bi mogao izlagati više uzoraka ( utvrđeno uvidom u molbu tužitelja od 31. kolovoza 1968.),

- da je Općina Umag (prednik tuženika ad1 Grada Umaga) tužitelju 1. travnja 1975. izdala suglasnost kojom je odobreno uređenje izloga radnje u [adresa], prema građevinskoj skici koja je sastavni dio suglasnosti od 01. travnja 1975.,

- da je rješenjem Općine Umag od 10. travnja 1975., tužitelju kao samostalnom zanatliji filigransko zlatarske struke odobrena privremena obustava poslovanja zanatske radnje u vremenu od 07. travnja do 27. travnja 1975., uz dužnost tužitelja da na ulaznim vratima u poslovne prostorije istakne obavijest o privremenoj obustavi poslovanja radi preuređenja poslovnih prostorija, a koje preuređenje je odobrio Zavod za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove,

- da je tužitelj i prije travnja 1975. (prije uređenja izloga) adaptirao predmetni poslovni prostor, tako su radovi na adaptaciji vođeni tijekom 1974. i 1975. ( sud prvog stupnja je to utvrdio; uvidom u račun br. 10/74 koji je izdao izvođač građevinskih radova OL iz [adresa] **.**.1974., , a koji račun je izdan za adaptaciju poslovnog prostora tužitelju , predmet računa su građevinski radovi (u bitnom) rušenja zidova, betoniranja, žbukanja unutarnjih zidova, zidanja zidova, dobave i ugradnje vrata, ugradnje prozora, ugradnje dimljačnih kanala i ventilacije, dobave salonitnih cijevi, iskop materijala za kanalizaciju, betoniranje šahta, postava keramičkih pločica, odvoz otpadnog materijala ; uvidom u račun br. 789 za vodovodi priključak; uvidom računa br. I-319 - za izradu plafona od iverice (koji je bio ispostavljen u svibnju 1975.);račun br. 3 koji se odnosi se na završne radove za adaptaciju radnje vezano za proširenje izloga od 07. listopada 1975.,

- da je nekretnina pokazana po tužitelju na licu mjesta na adresi [adresa] poslovni prostor u prizemlju na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u planu posebnih dijelova zgrade označen s A, što prema posebnom dijelu zgrade čini 30/100 dijela etažnog vlasništva,

- da je poslovni prostor proširen na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] također u prizemlju, nedefiniranog dijela jer k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nije etažirana. Isti poslovni prostor u naravi je filigranska radnja s time što je na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prodajni prostor, dok je u prizemlju dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] radiona i sanitarni čvor,

- da su tuženici suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 205 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to tuženik ad1 Grad Umag u 86/100 dijela i tuženik ad2 ŠL u 14/100 dijela,

- da je nekretnina koja je predmet postupka pokazana po tužitelju na licu mjesta u prizemlju, u naravi čini radionu i sanitarni čvor uz zlatarsku radnju (uz poslovni prostor) i koja s istom čini jedinstvenu uporabnu cjelinu koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja nije etažirana - površine 10,39 m2, a da udio iste u ukupnoj površini predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (330,95 m2) čini 3/100 dijela,

- da je tužitelj u zakupu predmetnog prostora od kolovoza 1966. te je kao zakupnika plaćao zakup za nekretninu, koja u naravi čini zlatarsku radnju te je tuženiku Gradu Umagu plaćao zakupninu za korištenje tog poslovnog prostora.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj do 01. siječnja 1997., na temelju odobrenja nadležne vlasti o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija( podruma koji se koristio kao drvarnica) u zgradi u društvenom vlasništvu u samostalne prostorije koje sada čine jedinstvenu uporabnu cjelinu- poslovni prostor zlatarne, koji obuhvaća prodajni prostor, radionicu i sanitarni čvor, pa je na temelju odredbe članka 372. stavak 1. ZV-a, a u vezi s člankom 372. stavak 2. stekao pravo vlasništva na nekretninama kako je navedeno u točkama I i II izreke presude, slijedom čega je utvrdio su ispunjene pretpostavke da sud odredi upis u zemljišnoj knjizi tog vlasništva uspostavljenog na odgovarajućem suvlasničkom dijelu cijele nekretnine.

10. Temeljem odredbe članka 372. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. – dalje ZV ) tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba članka 370. ovoga Zakona. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku.

11. Prema odredbi članka 370. ZV-a „Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno:

(2) Vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.

(3) Vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.

(4) Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

(5) Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. ovoga članka.

(6) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka.“

12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelj samo dugogodišnji zakupnik poslovnog prostora u vlasništvu Grada Umaga slijedom čega ne može postati vlasnik istog jer ako su za stjecanje prava vlasništva ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe članka 372. stavak 1. ZV-a, postojanje ugovora o zakupu ne bi bilo zapreka za stjecanje prava vlasništva na prostoriji na kojoj je tužitelj proveo prenamjenu vlastitim sredstvima, jer takova zapreka ne proizlazi iz te odredbe, a niti iz bilo koje druge odredbe.

13. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužitelj osobno proveo prenamjenu nekih zajedničkih prostorija u zgradama na česticama 2455/2 i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], da bi on osobno snosio trošak takve prenamjene, te da ima odobrenje imovinskopravne naravi izdano od strane nadležnog javnopravnog tijela.

14. Nisu osnovani navodi žalbe kojima tuženik ističe da prostorije u prizemlju predmetnih zgrada nisu nikada bile zajednički dijelovi zgrade, već se radilo o drvarnicama kao pripadcima stanova. Naime, prvostupanjski sud je pravilno, cijeneći sadržaj Izjave o ustupanju prostorija od 4. studenog 1965., kojom su svi stanari odobrili tužitelju da prostoriju pri zemlji (dio podruma) preuredi u zanatsku radnju s desne strane pri ulazu, zaključio da je taj prostor predstavljao zajedničke prostorije koje su koristili svi stanari zagrade u [adresa]. Pri tome je za istaknuti i da iz iste izjave jasno proizlazi da su svi stanari za protuuslugu zahtijevali da tužitelj da napravi posebne prostorije za drvarnicu i popravak stepenica za 1. i 2. kat iste kuće.

15. Dakle, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedeno prizemlje je predstavljalo zajednički prostor koji su koristili svi stanari zagrade zajednički, obzirom su zajednički i donijeli odluku kojom su tužitelju odobrili prenamjenu tog zajedničkog dijela zgrade s obvezom na protučinidbu ( napraviti posebne prostorije za drvarnicu i popravak stepenica za 1. i 2. kat iste kuće.)

16. Nadalje, navod tuženika da je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o zakupu iz 1978. bio predan u posjed uređen poslovni prostor, a ne nekakav neuređeni prostor drvarnice, u suprotnosti je sa ostalim ispravama iz kojih jasno proizlazi da je tužitelj podrum adaptirao o svom trošku u poslovni prostor. Naime, iz rješenje Skupštine Općine Umag od 25. prosinca 1965. kojim je tužitelju odobreno osnivanje zanatske radnje i to zlatarsko filigranske struke u [adresa], na adresi [adresa]. jasno proizlazi da se radi o prostoru pri zemlji (dio podruma) s desne strane pri ulazu u zgradu koji prostor je tužitelj sam o svom trošku sam prenamjenio iz drvarnice u poslovni prostor. To proizlazi i iz građevinske dozvole Općine Umag od 08. veljače 1965. u prilogu koje je Izjava o ustupanju prostorija od 4. studenog 1965. kojom su svi stanari odobrili tužitelju da zajedničku prostoriju pri zemlji (dio podruma) preuredi u zanatsku radnju s desne strane pri ulazu. Dakle, tužitelju je u posjed predan neuređen prostor drvarnice, a ne uređen poslovni prostor kako to tvrdi tuženik.

17. Isto tako, iz sadržaja naprijed navedenih isprava jasno proizlazi i to da se tužitelj kao protučinidbu za izdanu dozvolu obvezao: napraviti posebne prostorije za drvarnicu i popravak stepenica za 1. i 2. kat iste kuće te da pristaje biti podstanar jer je predao molbu za obrtničku dozvolu kao i građevinski nacrt i troškovnik.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužitelj je priloženim ispravama dokazao da je za uređenje navedenog prostora izveo opsežne građevinske radove prenamjene zajedničkog prostora, koje radove je izvodio u periodu od 1965.,te tijekom 1974. i 1975 uz odobrenje nadležne vlasti i to o svome trošku . Naime, navedeno proizlazi i iz rješenja Općine Umag od 10. travnja 1975., kojim je tužitelju kao samostalnom zanatliji filigransko zlatarske struke odobrena privremena obustava poslovanja zanatske radnje u vremenu od 07. travnja do 27. travnja 1975., uz dužnost tužitelja da na ulaznim vratima u poslovne prostorije istakne obavijest o privremenoj obustavi poslovanja radi preuređenja poslovnih prostorija, a koje preuređenje je odobrio Zavod za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove kao i iz priloženih računa. Dakle, tužitelj je o svom trošku preuredio poslovne prostorije.

19. Sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima, u tom dijelu nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

20. Dakle, pobijana presuda u tom dijelu je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I. i II. izreke pobijane presude.

22. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži od tuženika Grada Umaga da mu isplati iznos ukupno 92.006,58 kuna na ime povrata plaćenih zakupnina počevši od 1. siječnja 2014. sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj smatra da je temeljem ugovora o zakupu i njegovih aneksa, potpuno neosnovano, zadnjih 5 godina plaćao tuženiku Gradu Umagu mjesečni iznos zakupnine koju je on stjecao bez pravne osnove.

23. Polazeći od nesporne činjenice da su između tužitelja i tuženika Grada Umaga sklapani ugovori o zakupu za nekretninu, a da Grad Umag nije bio vlasnik predmetne nekretnine, niti takav stvarnopravni ovlaštenik koji može na drugog prenijeti izvršenje kakvog svog drugog stvarnog prava sud prvog stupnja je , po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, neosnovano zaključio da je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev vezano za povrat stečenog bez osnove sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, a to stoga što je iz iskaza saslušane svjedokinje ŽL zaključio da je predmetno plaćanje zakupnine od strane tužitelja vršeno kako ne bi bio "otjeran" iz tog poslovnog prostora (arg. iz članka 1112. stavak 1. ZOO).

23. 1. Osnovano stoga tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio taj dio tužbenog zahtijeva, ali ne iz razloga koje je tuženik naveo u žalbi.

24. Naime, suprotno zaključku suda prvog stupnja, sporni odnos među strankama treba razmotriti u svijetlu odredbi ZV-a, a ne ZOO-a, i to temeljem odredbe članka 164. ZV-a prema kojoj pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (stavak 1.), te odredbe članka 165. ZV-a, kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (stavak 1.)

25. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije uzeo u obzir činjenice koje su bitne za odluku, a kako je činjenice bitne za odluku ovaj sud mogao utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu, taj propust je ispravio ovaj sud primjenom članka 373.a ZPP-a.

26. Tako je za odluku o tom tužbenom zahtjevu za isplatu novčanog iznosa po osnovi koristi, odlučno utvrditi pravni položaj posjednika. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3. ZV-a).

27. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik predmetni poslovni prostor držao u neposrednom posjedu na način da ga je davao u zakup tužitelju i za to ubirao zakupninu slijedom čega se ne može smatrati nepoštenim posjednikom sve do zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Stoga, kako je tuženik u ovoj pravnoj stvari tužbu zaprimio krajem 2018., to je do tog trenutka bio pošteni posjednik i nije dužan tužitelju vratiti korist koju je imao u vidu plaćene zakupnine koji mu je tužitelj platio za period 01. siječnja 2015. pa do 1. siječnja 2019., u ukupnom iznosu od 14.348,3 eura. Slijedom navedenog , temeljem članka 164. stavak 1. ZV-a, valjalo je prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti.

28. Nadalje, kako je tuženik primitkom tužbe postao nepošteni posjednik predmetne nekretnine, dužan je tužitelju, za period od 2020, 2021. i 2022. naknaditi koristi koje je imao za to vrijeme svog posjedovanja te nekretnine, temeljem članka 165. ZV-a. Korist koju je tuženik ostvario je novčani iznos od 6.853,69 eura koji iznos je tužitelj uplatio tuženiku na ime zakupnine za taj poslovni prostor. Navedeno proizlazi iz računa koje je tuženik ispostavljao tužitelju na ime zakupnine, a da je tužitelj te iznose plaćao po ispostavljenim računima proizlazi iz uplatnica, a koja dokumentacija se nalazi u prvostupanjskom spis, i što za naprijed navedeni period i nije bilo sporno.

29. Za istaknuti je da tužitelj tijekom postupka nije osporio visinu zakupnine za period za koji je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a niti činjenicu da su utuženi iznosi u tom periodu doista i uplaćeni na račun tuženika. Uostalom tu činjenicu je ovaj sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena u spis ( račune izdane od tuženika za plaćanje zakupnine i potvrde o plaćanju tih računa). Iz stanja prvostupanjskog spisa nije vidljivo da je tuženik osporavao tijekom postupka vjerodostojnost navedene dokumentacije

30. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je temeljem članka 373.a ZPP-odlučio o tužbenom zahtjevu iz točke 3. izreke pobijane odluke.

31. Obzirom na naprijed navedeno, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu u odnosu na točku 1. i 2. izreke pobijane odluke, a djelomično prihvatiti žalbu osnovanom i primjenom odredbe članka 373. točke 3.a ZPP-a, preinačiti pobijanu odluku u odnosu na točku 3. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za iznos na odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos 6.853,69 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te usvojiti za iznos 14.348,3 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

32. Budući je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari vezano za tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka. Odluku o troškovima postupka ovaj sud je donio temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, obzirom na uspjeh stranaka u parnici. Omjer uspjeha tužitelja ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je u cijelosti dokazao osnovu tužbenog zahtjeva,te je u tom dijelu uspi0 100%, dok je u odnosu na visinu uspio sa 67,67%, što znači da je u postupku uspio sa 83.83 % (167,67/2 = 83,83%). Nakon prijeboja, kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika od 16,17 %, proizlazi da je tužitelj uspio u postupku sa 67,16 %.

33. Osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud tužitelju pogrešno priznao kao potrebne za vođenje postupka troškove sastava podnesaka od 02. kolovoza 2018., 12. rujna 2018., 21. prosinca 2018. i 06. veljače 2019. u iznosu ukupno 250 bodova (tbr. 8/3 Tarife). Radi se o neobrazloženim podnescima kojim je punomoćnik tužitelja požurivao postupanje suda odnosno uz koje je dostavljao dokumentaciju, slijedom čega po mišljenju ovog suda navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

34. Isto tako, tuženik u žalbi osnovano ističe da je sud prvog stupnja pogrešno priznao tužitelju punu nagradu za zastupanje na ročištu od dana 09. studenog 2021. jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ono odgođeno bez ikakvog raspravljanja zbog neuredne dostave jednome od tuženika (ŠL), a radi čega je valjalo primijeniti Tbr. 9.st.5. Tarife, uz nagradu od 50 bodova.

35. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju kao potrebne priznao troškove punomoćnika odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku: za sastav tužbe 500 bodova (tbr. 7/1 Tarife), za sastav podnesaka od 26. ožujka 2019., 02. travnja 2019., 08. rujna 2019., 07. ožujka 2022., 17. travnja 2023. jer se radi o obrazloženim podnescima u iznosu od ukupno 2500 bodova (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 04. travnja 2019., 15. listopada 2019., 15. rujna rujna 2022 , 24. travnja 2023. u iznosu ukupno 2000 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ročištu od dana 09. studenog 2021., Tbr. 9.st.5. Tarife, uz nagradu od 50 bodova, što ukupno iznosi 5050 bodova, što preračunato u novčani iznos iznosi 10.100,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 2.525 eura iznosi 12. 625,00 eura, uvećano za trošak poštarine za tužbu i podnesak od 26. ožujka 2019. u iznosu ukupno 3,98 eura te za predujam utrošen na uviđaje i vještačenja u iznosu ukupno 753,76 eura, te za sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu ukupno 889,24 eura, dakle sveukupno 14.271,98 eura. Dakle, obzirom na uspjeh od 67,16 % tužitelju je razmjerno valjalo ukupno priznati parnični trošak u iznosu od 9.585,06 eura.

36. Temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I. i II. izreke pobijane presude, a točku III. izreke pobijane presude preinačiti temeljem članka 373. a ZPP-a.

37. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

38. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 28. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš