REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br P-8803/23-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u predmetu tužiteljice LE (ranije L), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28.veljače, 2025, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, br. 00882, sklopljenog dana 30. kolovoza 2007. godine, između tuženika, kao davatelja kredita, i tužiteljice, kao korisnika kredita, te da su ništetne odredbe Uvjeta ugovora o kreditu tuženika, Inačica: CHF-2007-02, koji su sastavni dio gornjeg Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica kredita švicarski franak (CHF), te kojim je ugovorena valuta uz koji je vezana obveza vraćanja kredita švicarski franak (CHF), i to:

- da je ništetna odredba čl. II. gornjeg Ugovora o kreditu, u dijelu gdje je naveden iznos kredita od 22.579,46 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., za CHF, vrijedećem na dan plaćanja;

- da je ništetna odredba čl. III. gornjeg Ugovora o kreditu, kao i da je ništetna odredba čl. 5.1 gornjih Uvjeta ugovora o kreditu, u dijelu gdje je naveden iznos mjesečnog obroka kredita (434,29 CHF), koji se ispunjava plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., za CHF, vrijedećem na dan plaćanja;

- da je ništetna odredba čl. III. gornjeg Ugovora o kreditu, u dijelu gdje je naveden ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita (26.057,40 CHF), odnosno, ukupni troškovi kredita (26.057,40 CHF), u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., za CHF, vrijedećem na dan plaćanja.

II

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.788,15 EUR, sa zateznim kamatama, prema stopi koju do 31. prosinca 2007. godine određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), a od 01. siječnja 2008. godine prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,76 EUR, za razdoblje od 14. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 2,79 EUR, za razdoblje od 15. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,81 EUR, za razdoblje od 23. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 7,11 EUR, za razdoblje od 14. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 7,58 EUR, za razdoblje od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 2,65 EUR, za razdoblje od 11. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,63 EUR, za razdoblje od 18. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR, za razdoblje od 20. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,55 EUR, za razdoblje od 13. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 16,55 EUR, za razdoblje od 14. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 13,51 EUR, za razdoblje od 21. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 6,04 EUR, za razdoblje od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 28,00 EUR, za razdoblje od 15. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 30,93 EUR, za razdoblje od 17. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 23,38 EUR, za razdoblje od 17. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 24,87 EUR, za razdoblje od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 25,23 EUR, za razdoblje od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 21,23 EUR, za razdoblje od 18. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 21,48 EUR, za razdoblje od 17. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 19,82 EUR, za razdoblje od 19. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 22,25 EUR, za razdoblje od 20. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 18,01 EUR, za razdoblje od 20. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 21,44 EUR, za razdoblje od 13. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 21,07 EUR, za razdoblje od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 27,83 EUR, za razdoblje od 19. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 30,94 EUR, za razdoblje od 12. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 31,31 EUR, za razdoblje od 17. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 34,97 EUR, za razdoblje od 17. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 40,84 EUR, za razdoblje od 18. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,42 EUR, za razdoblje od 25. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 54,69 EUR, za razdoblje od 14. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 46,44 EUR, za razdoblje od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 65,96 EUR, za razdoblje od 17. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 57,15 EUR, za razdoblje od 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 62,53 EUR, za razdoblje od 13. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 71,16 EUR, za razdoblje od 14. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 85,02 EUR, za razdoblje od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 69,92 EUR, za razdoblje od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 73,74 EUR, za razdoblje od 11. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 72,91 EUR, za razdoblje od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 80,84 EUR, za razdoblje od 12. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 93,44 EUR, za razdoblje od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 98,29 EUR, za razdoblje od 12. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 156,08 EUR, za razdoblje od 13. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 99,65 EUR, za razdoblje od 17. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 95,16 EUR, za razdoblje od 15. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 95,30 EUR, za razdoblje od 15. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 855,80 EUR, za razdoblje od 30. studenog 2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.614,87 €, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i riješio je

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12.06.2024.

II Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem više ne predlaže sudu da utvrdi ništetnosti odredaba čl. 6.2 i čl. 9.1 Uvjeta ugovora o kreditu.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da su 30. kolovoza 2007. tuženik, kao davatelj kredita, i tužiteljica, kao korisnik kredita, sklopili su Ugovor o kreditu br. 00882 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), svrha kojeg kredita je bila financiranje troška kupnje osobnog vozila, kako je navedeno u čl. I. Ugovora o kredita.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je u odredbi čl. II. Ugovora o kreditu naveden je iznos kredita od 22.579,46 CHF, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., važećem na dan plaćanja, a tužiteljica se obvezala isplatiti kredit u 60 mjesečna obroka po 434,29 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., važećem na dan plaćanja, s time da je ugovorena godišnja kamatna stopa iznosila 6,00 % (čl. III Ugovora o kreditu, u vezi čl. 5.1 Uvjeta ugovora o kreditu tuženika).

3. Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužiteljica ni na koji način nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama.

4. Prema odredbi čl. 96 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

5. U Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik uopće nije informirao tužiteljicu o riziku ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanoj za švicarski franak, pa tužiteljica nije mogla znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogla ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njezine financijske obveze, pa da bi na temelju takve procjene mogao donijeti informiranu odluku o tome hoće li ugovor s takvom odredbom sklopiti ili neće.

6. Takva ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja kao potrošača, pa je definitivno riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno odredbi čl. 102 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07). Imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule u CHF.

7. Imajući u vidu nepoštenost/ništetnost odredbe Ugovora o kreditu o redovnoj kamatnoj stopi koja se mijenja bez bilo kakvih jasnih kriterija, za vrijeme trajanja ugovora o kreditu u nekoliko navrata je jednostrano mijenjana kamatna stopa, a samim time i visina obveze tužiteljice pa je tužiteljica na taj način platila tuženiku veći iznos, nego što je bio predviđen početnim otplatnim planom. Stoga tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti da se od početka otplate do konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 6,00 %.

8. Sukladno odredbi čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja (čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima). Tuženik je stekao, bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu (Ugovoru), nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 2.788,15 EUR, koliko tužiteljica konačno potražuje nakon izvršenog financijskog vještačenja.

9. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Ističe prigovor zastare potraživanja te prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Napominje da je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još 2012. godine, a tužba je podnesena 2023. godine, pa je sasvim jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Osporava primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača na predmetni ugovorni odnos i ističe da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu.

10. Navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema nit osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. U konkretnom slučaju tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive pa stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu i ugovor u cijelosti naknadno učiniti ništetnom. Ističe kako je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u čl. 19. st. 3. izrijekom isključio već otplaćene kredite.

12. Posebno ističe da je tužitelju, kao i ostalim klijentima tuženika u predmetnom razdoblju, ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u eurima i u švicarskim francima te odluku prepustio tužitelju koji je, dakle, imao mogućnost pregovaranja.

13. Tuženik osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje u tužbi. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit s valutnom klauzulom u CHF zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] upravo u valuti CHF. Navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema aktualnom tečaju CHF-a. Tužitelj ni na koji način nije dokazao da je potrošač niti da je upravo on platio obroke po predmetnom ugovoru, niti da je auto radi kupnje kojeg je odobren predmetni kredit, korišten isključivo u privatne svrhe.

14. Protivi se preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12.06.2024, sukladno čl. 190. i 191. ZPP, jer je istim tužitelj povisio tužbeni zahjtev. Pristaje na povlačenje tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem više ne predlaže sudu da utvrdi ništetnosti odredaba čl. 6.2 i čl. 9.1 Uvjeta ugovora o kreditu. Predlaže odbiti zahjtev uz naknadu troška.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra za tuženika Ugovor o kreditu (list 9-12 spisa), plan otplate uz ugovor o kreditu br 00882 (list 13 spisa), presliku pregleda prometa po karticama kredita (list 15-17 spisa), ovjerenu izjavu ĆE (list 33-35 spisa), stručni članak "Slučajan odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade" (list 42 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Branka Lukačević Gregić (list 268), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 287), te temeljem čl 8 i 219 zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Prigovor zastare nije osnovan, budući da je člankom 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 glede zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, imajući u vidu navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

17. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika, utvrđeno je da je tuženik trgovačko društvo čija je djelatnost, između ostalog, davanje zajmova ( u sudskom registru navedeno "kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova (uključujući poslove forfeitinga)"), ali da tuženik nije banka, iako je njegov osnivač banka, konkretno Porsche Bank Aktiengesellschaft, Austrija.

18. Iako predmetni Ugovor sklopljen između stranaka nosi naziv "Ugovor o kreditu", imajuću u vidu odredbu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22;-u daljnjem tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 30. 08.2007., a kojom je propisano kako se ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, ovaj sud zaključuje da se ne radi o Ugovoru o kreditu jer sukladno navedenoj odredbi davatelj kredita može biti samo banka, što tuženik nedvojbeno nije, već da se radi o ugovoru o potrošačkom zajmu.

19. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o potrošačkom zajmu (nazvan "Ugovor o kreditu"), kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici zajam u iznosu kunske protuvrijednosti od 22.579,46 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja.

20. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupala zastara potraživanja.

21.

U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe; čl. 190. st. 2. ZPP-a propisuje iznimku kad tužitelj može preinačiti tužbu a to je kad tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog te upravo okolnost provođenja financijskog vještačenja situacija kad se nije moglo precizno postaviti zahtjev, pa je svrsishodno da se dopusti preinaka, kako je riješeno u toč I rješenja.

22. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice. Tužiteljica kao zajmoprimac iz predmetnog ugovora o potrošačkom zajmu ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO, u svezi odredbe čl. 324. ZOO. Ovo i iz razloga jer je tuženik osporio u cijelosti pravnu osnovu tužbe.

23.

U  odnosu  na  sporne  okolnosti  informiranja  tužiteljice  i pregovaranja oko sadržaja sporne ugovora o potrošačkom zajmu sud je saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je iskazala da je 2007. dobila preporuku za auto-kuću Berislavić, trebao joj je auto za odlazak na posao, do tada je putovala vlakom. U auto-kući su joj rekli da imaju jedan Polo Wolkswagen spreman da je jedan kupac odustao i da oni sve mogu za pola sata srediti, da imaju sa tuženikom ugovor o financiranju. Također su joj rekli da imaju ponudu za kredite u CHF i ukoliko se ja odlučim da se sve može telefonski dogovoriti. Sa tuženikom dakle nije imala nikakav kontakt već samo sa auto- kućom. Tuženika je tek kontaktirala kada je htjela prijevremeno zatvoriti kredit. Povjerovala je što su joj objasnili u auto-ući da joj je najbolja opcija financiranja preko tuženika a neke preko neke druge banke i da je to siguran način financiranja u CHF. Pročitala je ugovor prije potpisa, kod bilježnika nije bila, sve se obavilo u auto kući. Nije imala neki rok za proučiti odredbe ugovora kako bi se realizirao kredit. Bilo joj je poznato da se tečaj kune mijenja u odnosu na strane valute. Nitko joj nije garantirao da se tečaj neće mijenjati. Rekli su joj da rata može varirati za stotinjak kuna, ali ispalo je duplo više.

24. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužiteljice nije ničim doveden u sumnju.

25. Nesporno je da tuženik nije banka, ali je trgovačko društvo koje se bavi financiranjem i to putem zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje"), što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužiteljica potrošač te se u konkretnom slučaju na njihov odnos primjenjuje kako Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22;-u daljnjem tekstu: ZOO), tako i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP). Također tuženik kao pravna osoba registrirana za poslove davanja zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje, ….") komunicira s bankama, a uostalom i osnovala ga je banka tj. Porsche Bank Aktiengesellschaft, Austrija, i s bankom ima ustaljenu komunikaciju u svom redovnom poslovanju, za razliku od tužiteljice koja je fizička osoba, koja svakako nema toliko iskustva, kontakata, znanja i saznanja u financijskom smislu.

26. Odredbom čl. 59. ZZP propisano je kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

27. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

28. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22;-u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor zaključen 11. lipnja 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

29. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužiteljica kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP s tuženikom, kao trgovcem, zaključila naprijed navedeni Ugovor o potrošačkom zajmu radi kupnje osobnog vozila, da je u tom ugovoru ugovoren zajam u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Nadalje, na temelju provedenog vještačenja utvrđeno i da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju rastao. Isto tako je utvrđeno da je tužiteljica predmetni Ugovor o potrošačkom zajmu zaključila bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužiteljici prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je zajam bio vezan. 30. Predmetni Ugovor o potrošačkom zajmu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužiteljici o valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate zajma, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

31. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa iste predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

32. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o potrošačkom zajmu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji osobnog vozila u osobne svrhe. Tužiteljica je isti zaključila kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti.

33. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za zajam, odnosno plaćanja razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate zajma i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

34. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branka Lukačević Gregić. Vještak je u svom nalazu i mišljenju navodi da u konkretnom slučaju tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, između iznosa mjesečnih neto kreditnih obroka obračunatih po tečaju CHF u odnosu na HRK na dan plaćanja i iznosa mjesečnih neto kreditnih obroka obračunatih po tečaju CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita (31.08.2007.g.), u razdoblju od početka otplate kredita (16.09.2007.g.) do konačne prijevremene otplate predmetnog kredit (29.11.2011.g.), iznose ukupno 2.788,18 EUR / 21.007,56 HRK (suma stupca ‘19’ / '18' Tabele 1 Nalaza) i predstavljaju potraživanje tužiteljice.

35. Tečajne razlike nastale uslijed smanjenja tečaja CHF u odnosu na HRK, u razdoblju od početka otplate kredita (16.09.2007.g.) do konačne prijevremene otplate predmetnog kredita (29.11.2011.g.), iznose ukupno 11,73 EUR / 88,36 HRK i ne predstavljaju potraživanje tuženika jer su isti podmireni kroz više uplaćene iznose za mjesečne bruto obroke od iznosa obračunatih po tečaju CHF u odnosu na HRK na dan plaćanja kroz cijeli otplatni period .

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Pritom se napominje kako nijedna stranka na isti nije imala primjedbi, te da u tom pravcu stranke nisu isticale daljnje dokazne prijedloge.

37. Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru iznos od ukupno 2.788,18 EUR kako je zatraženo specificiranim tužbenim zahtjevom prema podnesku tužiteljice od 12.06.2024. . Na te iznose dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. II. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, prema vps 2.788,18 EUR budući je tužiteljica uspjela u sporu. Na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe 100 bodova, trošak podneska 18.10.23. 100 bodova, podn. 16.04.24. 25 bod, podn. 12.06.24. 100 bodova, (Tbr. 8. točka 1. Tarife), roč 08.04.24. 100 bodova, roč. 02.12.24. 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 € (Tbr 54 OT) čemu je dodan pdv, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,92 €, te trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, ukupno 1.614,87 €. Trošak podneska od 03.04.24. nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 28. veljača 2025.

Sutkinja

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.