REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-968/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja ČC, vl. obrta " [obrt]", [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, s danom objave 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. svibnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 23. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu marke Toyota Auris, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice ZC iz [adresa], kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete 27. rujna 2023., kao i da je potom utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 15/V1/1 u ukupnom iznosu od 1.661,34 eura s uključenim PDV-om. Predmetni račun tužitelj je poslao tuženiku putem e-maila te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 1.594,01 eura, dok razliku od 67,33 eura odbija podmiriti. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. ožujka 2024. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje dospjelo i nepodmireno potraživanje, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 67,33 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te odgovornost svog osiguranika, no naveo je da je on u cijelosti ispunio svoju obvezu po osnovi naknade predmetne štete s navodom da je tužitelju isplatio iznos od ukupno 1.594,01 eura. Osporio je osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj temelji na ugovoru o cesiji s oštećenikom te tijek zateznih kamata. Stoga, predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 22. -23. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 54. -57. spisa), račun br. 15/v1/1 od 8. veljače 2024. (list 59. spisa), izvid štete od 27. rujna 2023. (list 60. spisa), dopis tuženika od .5 ožujka 2024. (list 61. spisa), djelomični izvadak s bankovnog računa (list 62. spisa), cjenik tužitelja od 10. siječnja 2024. (list 63. spisa), e-mail od 3. ožujka 2024. (list 64. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. ožujka 2024. (list 65.-66. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 67. -68. spisa) te dokumentaciju - račune i cjenike iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 76. spisa, list 80.-105. spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 67,33 eura sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu broj 15/v1/1 od 8. veljače 2024., na ime popravka vozila marke Toyota, reg. oznake oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice ZC iz [adresa], i to po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu. Nije niti sporna količina radnih sati tužitelja kao niti činjenica da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu oštećenice ZC. Nije niti sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe podmirio iznos od 1.594,01 eura po osnovi predmetne štete.

7. S obzirom na navedeno, sud nije proveo dokazne prijedloge tužitelja saslušanjem svjedokinje ZC te tužitelja, niti je od tuženika pribavljao policu osiguranja, iz razloga što izvođenje tih dokaza ne bilo svrhovito niti potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, imajući u vidu i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

8. Između stranaka je sporno pravo tužitelja da potražuje razliku u cijeni rada sata koju priznaje tuženik u odnosu na cijene istaknute službenim cjenikom tužitelja te je u tom smislu sporna i visina tužbenog zahtjeva.

9. Po izvršenom uvidu u izvid štete br. 29-AO-15884/2023 (list 60. spisa) proizlazi da je tuženik dana 27. rujna 2023. izvršio pregled oštećenog vozila Toyota Auris.

10. Iz uvida u račun br. 15/v1/1 od 8. veljače 2024. (list 59. spisa) proizlazi da je tužitelj predmetni račun ispostavio ZC iz [adresa], za vozilo Toyota Auris, reg. oznake [registarska oznaka], na temelju izvida štete br. 29- AO-15884/2023, i to na iznos od ukupno 1.661,34 eura s uključenim PDV-om.

11. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. ožujka 2024. (list 65.-66. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između ZC kao ustupiteljice tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupiteljica ima prema ovdje tuženiku u preostalom iznosu od 67,33 eura sukladno računu popravka br. 15/v1/1, koji je fakturiran na iznos od ukupno 1.661,34 eura, od kojeg iznosa je tuženik do dana sklapanja tog ugovora podmirio iznos od 1.594,01 eura (članci 1. i 2. tog ugovora).

12. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

14. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police osiguranja od automobilske odgovornosti, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa. Stoga, predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen.

15. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete br. 29-AO-15884/2023 od 27. rujna 2023. (list 60. spisa) proizlazi da je tuženik izvršio procjenu oštećenja nastalih na vozilu i vremena potrebnog za njegov popravak, koje po tuženikovoj procjeni iznose 2,50 sati za limarske i mehaničke radove te 2,10 sati za radove lakiranja, s time da lakirerski potrošni materijal iznosi 130,26 eura.

16. Iz uvida u račun tužitelja br. 15/v1/1 od 8. veljače 2024. (list 59. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj obračunao ukupno vrijeme popravka vozila na ime autolimarskih radova u trajanju od 2,50 sati te lakirerskih radova u trajanju od 2,10 sati, što cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni navedenoj u izvidu štete od 27. rujna 2023., kao i da cijena sata rada autolimara i autolakirera iznosi 41,71 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%.

17. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu popravka obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 63. spisa), koji je u primjeni od 10. siječnja 2024., a iz kojeg je vidljivo da tužiteljeva cijena sata rada iznosi 52,14 eura s uključenim PDV-om (što odgovara iznosu od 41,71 eura bez PDV-a).

18. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je zaključio da je tužitelj oštećenici ZC obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila, kao i da se servisna radionica tužitelja nalazi u [adresa], dakle u naselju u neposrednoj blizini Dubrovnika, a i sama oštećenica ima prebivalište u [adresa].

19. Po stavu ovog suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta ili boravišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu. S obzirom na navedeno, sud nije izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada te na okolnosti predložene u odgovoru na tužbu jer provođenje navedenog dokaznog prijedloga ne bi bilo svrhovito, kao i da bi troškovi nastali povodom izvođenja tog dokaza u konkretnom slučaju premašili vrijednost predmeta spora.

20. Osim toga, iz dokumentacije iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 76. i list 80.-105. spisa) proizlazi da su tijekom 2024. godine cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu koji se kreće u rasponu od 40,00 do 60,00 eura bez PDV-a priznavala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je zatražena cijena u iznosu od 41,71 eura neto u to vrijeme prema mišljenju ovog suda bila tržišna cijena.

21. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 67,33 eura.

22. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenice na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 4. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Budući da je iz tuženikovog obračuna štete i odgovora na odštetni zahtjev od 5. ožujka 2024. (list 61. spisa) vidljivo da mu je tužitelj podnio odštetni zahtjev dana 5. rujna 2023., tužitelj bi na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a imao pravo na zakonske zatezne kamate od navedenog dana pa do isplate. S obzirom da je tužitelj tražio isplatu zakonskih zateznih kamata od kasnijeg dana, odnosno od 23. veljače 2024. pa do isplate, sud je u tom dijelu odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a te mu priznao pravo na zatezne kamate od zatraženog dana, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

26. Tužitelju je stoga priznat trošak zastupanja po odvjetniku na ime jednokratne nagrade za zastupanje tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (Tbr. 7.9. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi 125,00 eura.

27. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

30. Na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 28. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

31. Tužitelj, s druge strane, nema pravo na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e-Komunikacije dana 26. travnja 2024. (list 69. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

32. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - III. izreke presude.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).