REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-7726/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja NANETTE NEKRETNINE d.o.o. (OIB 92820356281), Zagreb, Maksimirska 48, kojeg zastupa punomoćnik Srđana Barišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I tuženika DA (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], i II tuženika PA (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa]. 15, kojeg zastupa punomoćnik Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i II tuženika te osobno I tuženika, dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema tužitelju NANETTE NEKRETNINE d.o.o. (OIB 92820356281) Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između darovatelja, ovdje I tuženika DA (OIB [osobni identifikacijski broj]) i obdarenika, ovdje II tuženika TA (OIB [osobni identifikacijski broj]), na kojem ugovoru je ovjeren potpis darovatelja kod javne bilježnice Zorke Despot u Zagrebu, 05.09.2019, broj ovjere: OV-7034/2019, a temeljem kojeg je II tuženik stekao vlasništvo na:

- nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], površine 22 m2

- nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi jarak i oranica [adresa], jarak i oranica, od toga jarak i oranica [adresa] površine 4717 m2, jarak površine 1200 m2, oranica 3517 m2, ukupne površine 4717 m2

- nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, vrt, [adresa], od toga izgrađeno zemljište 63 m2, izgrađeno zemljište 40 m2, izgrađeno zemljište 4 m2, izgrađeno zemljište 13 m2, izgrađeno zemljište 6 m2, izgrađeno zemljište 62 m2, vrt 8681 m2, ukupne površine 8869 m2

i to u dijelu koliko je potrebno radi namirenje tražbine tužitelja NANETTE NEKRETNINE d.o.o. (OIB 92820356281) kao vjerovnika prema I tuženiku DA (OIB [osobni identifikacijski broj]) kao dužniku u iznosu od:

- 100.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća 1. travnja 2015. godine pa do isplate, do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- 13.002,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2017. godine pa do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II II tuženik TA (OIB [osobni identifikacijski broj]) dužan je trpjeti da tužitelj NANETTE NEKRETNINE d.o.o. (OIB 92820356281), namiri svoju tražbinu iz točke I presude prema I tuženiku DA (OIB [osobni identifikacijski broj]), prodajom:

- nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], površine 22 m2

- nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi jarak i oranica [adresa], jarak i oranica, od toga jarak i oranica [adresa] površine 4717 m2, jarak površine 1200 m2, oranica 3517 m2, ukupne površine 4717 m2

- nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, vrt, [adresa], od toga izgrađeno zemljište 63 m2, izgrađeno zemljište 40 m2, izgrađeno zemljište 4 m2, izgrađeno zemljište 13 m2, izgrađeno zemljište 6 m2, izgrađeno zemljište 62 m2, vrt 8681 m2, ukupne površine 8869 m2

III Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.557,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (28.2.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

r i j e š i o j e:

I Dopušta se II tuženiku ponavljanje pravomoćno okončanog postupka. II Ukida se presuda ovog suda broj 68 P-1297/21-12 od dana 21. listopada 2022. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu I tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 100.000,00 eura i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 13.002,69 eura, uz kamate prema presudi suda.

1.1. Nadalje, tužitelj tvrdi da je I tuženik dana 5.9.2019. godine s II tuženikom zaključio ugovor o darovanju nekretnina.

1.2. Tužitelj smatra da je takvo raspolaganje I tuženika, a kojem su nekretnine predstavljale jedinu imovinu, nanio štetu tužitelju pa predlaže da sud utvrdi da citirani pravni posao gubi pravni učinak prema tužitelji i da je II tuženik dužan trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema I tuženiku namiri prodajom nekretnine koja je bila predmet ugovora o darovanju. Uz to potražuje i naknadu parničnog troška.

2. I tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava dug prema tužitelju, međutim ističe svoju tešku materijalnu situaciju i tvrdi da je s tužiteljem pokušao dogovoriti prolongaciju vraćanja duga. Nadalje, I tuženik priznaje da je II tuženik njegov sin. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti.

2.1. II tuženik priznaje postojanje tražbine I tuženika prema tužitelju i priznaje zaključenje ugovora o darovanju između tuženika. Međutim, II tuženik osporava da bi nekretnine, koje su bile predmet darovanja bile jedina imovina I tuženika, jer je I tuženik vlasnik i drugih nekretnina, a i tvrdi da predmetne nekretnine višestruko u svojoj vrijednosti premašuju potraživanje tužitelja.

2.2. Tijekom postupka, II tuženik ističe da on nije znao za postojanje duga I tuženika prema tužitelju, kao i da je tužitelj bio pasivan u pokušaju osiguranja svojeg potraživanja, jer nije tražio zabilježbu spora. Zbog svega toga smatra da predmetno darovanje nije izvršeno na štetu vjerovnika. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvide u presudu, ugovor i izvatke iz zemljišnih knjiga.

3.1. Dokazni prijedlozi II tuženika su odbijeni, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti. Zbog toga sud nije proveo dokaz saslušanjem II tuženika, nije provedeno građevinsko vještačenje niti je zatražen uvid u izvatke iz zemljišnih knjiga.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Činjenični navodi tužbe u dijelu koji se odnosi na postojanje pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-2157/16 prema kojoj postoji novčana obveza I tuženika prema tužitelju nije sporna, jer je uvidom u istu utvrđeno da je I tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 100.000,00 eura (tada u kunskoj protuvrijednosti) sa kamatom od 1.04.2015. godine do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 97.968,75 kn tj. 13.002,69 eura sa kamatom od 20.11.2017. godine do isplate. Presuda je pravomoćna dana 12.2.2019. godine, a ovršna dana 2.4.2019. godine.

5.1. Nije niti sporno raspolaganje I tuženika, jer je uvidom u ugovor o darovanju utvrđeno da je I tuženik dana 5.9.2019. godine s II tuženikom, svojim sinom, zaključio ugovor o darovanju, kojim mu je besplatno darovao nekretnine u odnosu na koje tužitelj postavlja zahtjev. Ugovor je 10.9.2019. godine proveden u zemljišnim knjigama te je na tri nekretnine došlo do promjene vlasnika, s I na II tuženika.

5.2. Konačno, nije sporno da je I tuženik otac II tuženika.

6. u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - u daljnjem tekstu ZOO) pravne radnje dužnika mogu se pobijati radi novčanog potraživanja vjerovnika koja su dosjela za isplatu time što se nastavno propisuje (čl. 66. st.2. ZOO-a) da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjen tražbine vjerovnika.

6.1. U konkretnom slučaju tužitelj ima položaj vjerovnika, a I tuženik položaj dužnika. Tužitelj je, kao vjerovnik, ograničen rokovima podnošenja ovakve tužbe (čl. 71. ZOO-a), a kako se u ovom slučaju radi o besplatnom raspolaganju (5.1.) to je tužitelj pravovremeno podnio ovu tužbu. Raspolaganje je učinjeno 5.9.2019. godine, a tužbe je podnesena dana 24.2.2021. godine, dakle unutar roka od 3 godine.

6.2. I tuženik je tijekom postupka i to na ročištu za glavnu raspravu dana 11.10.2022. godine izjavio da od obveze prema tužitelju ne bježi, ali da trenutno nema ni za hranu.

7. S druge strane, II tuženik, kao srodnik u ravnoj liniji s I tuženikom (sin-otac), uz činjenicu da se između njih dvoje radilo o besplatnom raspolaganju (5.1.) ograničen je u dokazivanju upravo onoga što II tuženik pokušava dokazati tijekom postupka.

7.1. Naime, na odnos tuženika ima se primijeniti odredba čl. 67. st. 3 ZOO-a i uopće nije bitno utvrditi je li II tuženiku bilo poznato ili mu je moglo biti poznato da je I tuženik znao da sklapanjem ugovora o darovanju s II tuženikom nanosi štetu vjerovniku, dakle tužitelju (zakonska presumcija). Zbog toga sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem II tuženika, jer uopće nije bitno je li II tuženik znao za dug svojeg oca prema tužitelju, kao što nije niti bitno je li I tuženik znao da darovanjem nekretnina II tuženiku nanosi štetu tužitelju, svojem vjerovniku, jer se smatra da da je dužnik, dakle I tuženik, to znao.

7.2. Koje je sve radnje poduzimao tužitelj i je li zabilježio spor koji je vodio s I tuženikom nije činjenica koju sud u ovom postupku, a temeljem odredbi čl. 66-71 ZOO-a, treba utvrđivati, jer ta činjenica nije odlučna za odluku u ovom sporu. Zbog toga nije zatražen uvid u stanje u zemljišnim knjigama niti provjera je li tužitelj na nekoj od nekretnina zabilježio spor.

7.3. Isto tako, niti vrijednost nekretnina koje su bile predmet darovanja i omjer te vrijednosti s omjerom duga I tuženika prema tužitelju nisu činjenice koje su bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

8. Da bi tužitelj u ovom sporu uspio treba dokazati, tj. trebaju biti zadovoljena četiri kumulativna uvjeta iz čl. 66. st. 2 ZOO-a (opće pretpostavke: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika te postojanje oštećenja vjerovnika).

8.1. II tuženik smatra da nije ispunjen jedan od uvjeta, insolventnost I tuženika tj. činjenica da isti nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine ali upravo zbog poduzete pravne radnje (darovnog ugovora) tj. da to nije točno. Dakle, II tuženik smatra da I tuženik i bez nekretnina koje su bile predmet darovanja ima imovine na kojoj tužitelj može namiriti svoju tražbinu.

8.2. Takvi navodi II tuženika nisu osnovani.

8.3. Za rješenje ovog spora bitno je da je tužitelj dokaza da I tuženik, kao njegov dužnik, nije ispunio obvezu isplate novčane tražbine koja proizlazi iz pravomoćne presude (5.). Nadalje, sam I tuženik je izjavio da sredstava nema ni za hranu, pa je jasno da je pravna radnja – ugovor o darovanju poduzet na štetu vjerovnika, ovdje tužitelja, jer dužnik, ovdje I tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine vjerovnika.

9. U odnosu na prigovor tuženika treba reći da u smislu odredbe čl. 67. st. 2. ZOO-a teret dokaza da dužnik ima dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja je na protivniku pobijanja – na tuženicima. Ali, dovoljno sredstava ne može se, prema stavu ovog suda, dokazivati drugim nekretninama I tuženika, prema tvrdnji II tuženika, očito manje vrijednima, a sve u svrhu da si II tuženik sačuva u cijelosti imovinu koju je darovnim ugovorom stekao. Dovoljno sredstava prema stavu ovog suda znači imati adekvatna sredstva kojima će potraživanje tužitelja biti plaćeno u najbržem mogućem vremenu. Kako do danas nema podataka niti tvrdnji tuženika da je barem dio duga vraćen, a cijeneći da je presuda (5.) ovršna 2.9.2019. godine to se ne može smatrati da su tuženici pokušali dokazati da I tuženik raspolaže s dovoljno sredstava da bi ispunio dospjelu obvezu koju ima prema tužitelju.

9.1. Zbog toga je sud odbio i dokazni prijedlog II tuženika da se izvrše uvidi u izvatke iz zemljišnih knjiga za druge nekretnine, koje su u vlasništvu I tuženika.

9.2. Uz sve navedeno, tuženici uopće nisu osporili navode tužitelja iz kojih proizlazi da je tužitelj svoju tražbinu pokušao namiriti iz druge nekretnine u vlasništvu I tuženika, kuće u kojoj stanuje, da je pokušaj utvrđivanje vrijednosti te nekretnine za potrebe ovršnog postupka, bio bezuspješan, jer I tuženik nije dopustio razgled nekretnine, koristio je pravo pozivanja na dom, a tijekom uviđaja sud je angažirao i policiju.

10. Na temelju svega iznesenog sud smatra da je tužitelj dokazao sve pretpostavke iz čl. 66. st. 2 ZOO-a zbog čega je njegov zahtjev usvojen u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

11. Tijekom postupka sud je rješenjem dana 18.12.2024. godine na ročištu dopustio II tuženiku ponavljanje pravomoćno okončanog postupka i odluku donio primjenom odredbe čl. 427. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP).

11.1. Zbog toga je, a primjenom čl. 427. st. 5 ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama I i II.

12. Sud je utvrdio da je zahtjev II tuženika osnovan, jer pismena II tuženiku nisu dostavljena na zakoniti način, dakle primjenom odredaba ZPP-a, a niti se o zakonitosti dostave ne može, suprotno prijedlogu tužitelja, zaključivati temeljem navoda I tuženika tijekom postupka, kao što se zakonitost ne može utvrđivati saslušanjem svjedoka.

12.1. Dostava se dokazuje dostavnicom, uz pretpostavku da onaj kojem se dostava vrši ima, barem, uredno prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi na koju se dostava vrši.

13. U ovom je postupku, a uvidom u registar MUP-a utvrđeno da II tuženik u razdoblju od 31.12.2014. do 20.3.2023. godine na teritoriju Republike Hrvatske uopće nije imao prijavljeno prebivalište, jer je s one na koju mu je vršena dostava ([adresa]) odjavljen dana 30.12.2014. godine. Novu adresu, u SR Njemačkoj, II tuženik je prijavio dana 21.3.2023. godine.

13.1. Dostava do odluke pod 11. vršena je II tuženiku u razdoblju od ožujka 2021. do listopada 2022. godine na adresu [adresa], na kojoj II tuženiku u tom razdoblju nesporno (13.) nije imao prijavljeno prebivalište.

13.2. Uvidom u dostavnice u sporno razdoblju sud je utvrdio da dostavljač nije postupio u skladu s odredbom čl. 142. st. 2 ZPP-a, jer iz dostave tužbe i presude tj. iz dostavnice ne proizlazi da je dostavljač ostavio obavijest članu kućanstva u smislu odredbe čl. 141. ZPP-a, već je pismeno primio odmah netko, za koga temeljem samog potpisa, nije moguće utvrditi tko je to. Može se uvidim u dostavnice (listovi 37 i poleđina lista 59) zaključiti da se radi o osobi istog prezimena kao i što je prezime II tuženika, ali ne može se utvrditi da se radi o II tuženiku.

13.3. Naime, I tuženik je tijekom postupka naveo da II tuženik živi i radi u SR Njemačkoj, što je u svojem iskazu potvrdio i II tuženik navodeći da tamo radi od 1972. godine s kratkim prekidom od 1982. do 1986. godine i sud iskaze u tom dijelu prihvaća kao uvjerljive. Tome u prilog govori i činjenica da II tuženik u razdoblju od kraja 2014. do ožujka 2023. godine uopće nije imao prijavljeno niti prebivalište niti boravište u [adresa] (13.), jer sud smatra da je gotovo deset godina nemoguće živjeti na teritoriju zemlje bez da se "sredi" u javnim knjigama prebivalište.

14. Dakle, utvrđeno je da je bilo nezakonitog dostavljanja tužbe i presude, koje se imaju dostaviti u skladu s odredbom čl. 142. ZPP-a, a dostavljač je dostavu vršio primjenjujući odmah odredbu čl. 141. ZPP-a, kakva dostava se nije mogla vršiti na taj način tijekom dostave tužbe i presude, jer se radi o točno opisanom načinu dostave iz čl. 142. ZPP.-a koja dostava nije poštivana.

14.1. Time je utvrđeno da je II tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom što je zakonski razlog (čl. 421. st. 1 točka 2 ZPP-a) za ponavljanje postupka.

14.2. Sud je dokazne prijedlog tužitelja na okolnost zakonitog dostavljanja odbio, jer se ne može iskazima svjedoka nadomjestiti zakonita dostava, što je tužitelj predlagao zbog navoda I tuženika tijekom postupka da je dostavu za II tuženika preuzela unuka I tuženika i o raspravi i dokumentaciji uredno obavijestila II tuženika. Nadalje, imajući u vidu podatke iz prebivališta i iskaz II tuženika (13.3.) ovaj sud nije našao da je potrebno provoditi grafološko vještačenje, jer iz rezultata postupka proizlazi da do odluke o ponavljaju postupka II tuženik nije osobno preuzeo pismena niti mu je dostava tih pismena vršena na zakonom predviđeni način u skladu s odredbom čl. 142. ZPP-a.

15. Imajući u vidu da su u spor ovakve vrste tuženici nužni i jedinstveni suparničari (čl. čl. 201. ZPP-a), jer to proizlazi iz odredbe čl. 69. st. 2 ZOO-a prema kojem i dužnik i treća osoba moraju biti obuhvaćani tužbom zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, sud je kod ponavljanja postupka presudu ukinuo u odnosu na oba tuženika, a ne samo u odnosu na II tuženika koji je podnio prijedlog za ponavljanje postupka.

16. Temeljem čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška. Sud je kao nužna i potreban troška za vođenje ovog spora tužitelju priznao trošak sastava tužbe, pristupa na roč. 11.10.22, 18.12.24. i 5.2.25. po 1.700,00 eura; za podnesak od 14.6.21. 50,00 eura ili ukupno 6.850,00 eura. Isti je trošak uvećan za 1.712,50 eura PDV-a, 331,81 sudske pristojbe na tužbu i 663,61 sudske pristojbe na presudu.

16.1. Na ukupan troška u iznosu od 9.557,92 eura kamata, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, teče od dana donošenja ove presude.

16.2. Ostali troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog spora i tužitelju nisu priznati.

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. I osobno

3. II tuženiku po pun.