REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-13357/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Gracinu odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2025 g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 28. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj, Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 4.694,83 EUR

, sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- za listopad 2017. na iznos od 16,19 eura od 11. studenog 2017. do isplate,

- za studeni 2017. na iznos od 125,18 eura od 11. prosinca 2017. do isplate,

- za prosinac 2017. na iznos od 120,61 eura od 11. siječnja 2018. do isplate,

- za siječanj 2018. na iznos od 120,58 eura od 11. veljače 2018. do isplate,

- za veljaču 2018. na iznos od 115,28 eura od 11. ožujka 2018. do isplate,

- za ožujak 2018. na iznos od 117,22 eura od 11. travnja 2018. do isplate,

- za travanj 2018. na iznos od 109,50 eura od 11. svibnja 2018. do isplate,

- za svibanj 2018. na iznos od 118,92 eura od 11. lipnja 2018. do isplate,

- za lipanj 2018. na iznos od 119,17 eura od 11. srpnja 2018. do isplate,

- za srpanj 2018. na iznos od 113,42 eura od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018. na iznos od 128,22 eura od 11. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018. na iznos od 106,30 eura od 11. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. na iznos od 120,89 eura od 11. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018. na iznos od 121,78 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos od 119,25 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 129,77 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 111,74 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 123,16 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 124,80 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 125,97 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 115,86 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 116,18 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 130,89 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 109,12 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 131,83 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 124,66 eura od 11. prosinca 2019., do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 122,73 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 128,63 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 120,21 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 104,65 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 90,33 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 123,93 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 116,71 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 119,14 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 138,03 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 125,49 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 125,32 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 118,84 eura od 11. prosinca 2020., do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 127,56 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 116,78 eura od 11. veljače 2021. do isplate, sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj, Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, navodi da je od 27. listopada 2017. godine zaposlenik društva Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj. Zagrebački holding d.o.o. je 29. prosinca 2017. proveo statusnu promjenu, podjelu s osnivanjem novog društva tako da je došlo do izdvajanja Podružnice Zagrebački električni tramvaj iz društva Zagrebački holding d.o.o., te osnivanja zasebne pravne osobe, društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na koje je prenesen dio poduzeća Zagrebačkog holdinga d.o.o. Ugovori o radu radnika podružnice Zagrebački električni tramvaj s danom 1. siječnja 2018. preneseni su na novoosnovano društvo, ovdje tuženika, Zagrebački električni tramvaj d.o.o., stoga je tužitelj od 1. siječnja 2018. zaposlenik tuženika, društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. O provedenoj statusnoj promjeni Zagrebački holding d.o.o. je uputio radnicima Obavijest od 29. prosinca 2017., kojom obavještava radnike o prijenosu njihovih ugovora o radu na novog poslodavca te ih obavještava da se Kolektivni ugovor koji se primjenjivao na društvo Zagrebački holding d.o.o. sukladno odredbama Zakona o radu nastavlja primjenjivati na sve radnike novoosnovanog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. U odnosu na radno mjesto tužitelja, ističe se kako je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 27. listopada 2017. bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, nakon čega je s poslodavcem sklopio još dva ugovora o radu, za isto radno mjesto, i to 23. listopada 2018. ugovor na određeno vrijeme i 23. listopada 2019. ugovor na neodređeno. U skladu s odredbom čl. 6. sklopljenih Ugovora o radu određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru te je istovremeno određeno kako će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Naknadno sklopljen Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. u bitnom na isti način uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača autobusa pa sve do prestanka radnog odnosa, 19. veljače 2021., tužitelj je prometovao redovnim autobusnim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Autobusni promet Dubrava. Tužitelju se sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozača autobusa I, obračunavala plaća prema koeficijentu 2,20. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2.20 tužitelj je u periodu od sklapanja Ugovora o radu 27. listopada 2017. do 19. veljače 2021. kao dana raskida ugovora o radu diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Naime, drugim tuženikovim radnicima, koji u naravi obavljaju iste poslove kao tužitelj, mjesečna plaća je obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Ono što je, također, bitno za istaknuti, iz same platne liste tužitelja koju sastavlja poslodavac – tuženik, razvidno je da se za radno mjesto vozača autobusa na koje je tužitelj raspoređen, ima primjenjivati koeficijent 2,40. Naime, sam tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač autobusa AP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i 91. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR) se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. U smislu odredbe čl. 91. ZR – a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju;

- je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti;

- je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Ranije predloženi svjedoci, kao i svi ostali vozači autobusa tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40, obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete u kojima se rad obavlja te bi sve navedene osobe, kao vozači autobusa, mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Dakle, tužitelj ponavlja, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, rad koji su obavljali vozači autobusa kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak je radu samog tužitelja kojemu se plaća obračunavala po koeficijentu složenosti 2,20. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po koeficijentu 2,40.

Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa od 4.694,83 EUR bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos kao u izreci presude, uz naknadu troška parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Nastavno nesporno je da je tužitelj od 27.10.2017. do 19.2.21. bio zaposlenik kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa u AP Dubrava. U utuženom razdoblju temeljem zaključenih ugovora o radu radniku je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto Vozač autobusa I.

Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova-GRUPA SLOŽENOSTI POSLOVA V. (VKV,SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET –a iz 2015. godine utvrđena su slijedeća radna mjesta:

- VOZAČ AUTOBUSA I – koeficijent složenosti poslova 2,20,

- VOZAČ AUTOBUSA II – koeficijent složenosti poslova 2,30,

- VOZAČ AUTOBUSA III – koeficijent složenosti poslova 2,40;

Navedeni raspon koef.slož.posl. u skladu je s čl.71 TKU-a, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40.

Navedeni raspon koef.slož.posl. u skladu je s čl.70 KU-a iz 2019.g. koji je trenutno na snazi, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl.90. važećeg Zakonu o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu.

Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koef. slož. poslova 2,20 za radno mjesto VOZAČ AUTOBUSA I za koje je zaključio ugovor o radu.

Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja. Tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i na prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika jer prema čl.15.st.3. važećeg Zakona o porezu na dohodak zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koje potražuje tužitelj, a ukoliko isti budu dosuđeni, te koji se budu isplaćivali po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće. Slijedom navedenog treba odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Tijekom postupka tuženik je naveo kako nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, dok i nadalje osporava osnov.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako izvršen uvid u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda (list 10-14 spisa), dopis tuženika (list 15 spisa), Ugovor o radu od 27.listopad 2017.g. (list 16-18 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23. listopada 2018.g. (list 19-21 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. listopad 2019.g. (list 21-23 spisa), Kolektivni ugovor za radnika u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba (list 24-79 spisa), obračunske liste (list 80-118 spisa), putni nalozi (list 119-120 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holding d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj sa prilogom (list 126-142 spisa), sudska praksa (list 168- 174 spisa), izračun utuženih potraživanja (list 180 spisa), proveo je dokaz saslušanjem tužitelja (list 194 spisa), svjedoka HC (list 205-206 spisa), svjedoka MC (list 220-221 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Vezano za tuženikov opreza radi istaknuti prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi čl. 139 Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, pa imajući u vidu da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio dana 26. travnja 2021.g. a utuženo razdoblje predstavlja period od listopada 2017.g. do siječnja 2021.g. razvidno je kako isto nije u zastari.

6. Između stranaka nije sporno kako je tužitelj bio zaposlen kod prednika tuženika, Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj Zagreb od 27. listopada 2017.g., a nakon toga je zaposlenik tuženika u spornom razdoblju, nadalje nesporno je kako je tužitelju određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20, te nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta, u prilogu broj 3, u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta vozač autobusa I s koeficijentom 2,20, vozač autobusa II sa koeficijentom 2,30, te vozač autobusa III sa koeficijentom 2,40, a čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača autobusa.

7. Među strankama je sporno da li su poslovi koje je tužitelj obavljao na radnom mjestu vozač autobusa I identični u naravi poslovima vozača autobusa tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu od 2,40 (vozač III).

8. Sukladno odredbi čl. 91 Zakona o radu poslodavac je dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad.

9. Tužitelj (list 194 spisa), u svom iskazu navodi da je bio zaposlen kod tuženika od 2017.g. do studenog 2021.g., te je obavljao poslove vozača autobusa, imao je sa tuženikom sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta vozač autobusa I, te je nakon toga sa tuženikom sklopio još dva ugovora o radu za isto radno mjesto, misli da je 2019.g. sklopio sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ističe da je cijelo vrijeme obavljajući poslove svog radnog mjesta kod tuženika, prometovao redovnim autobusnim linijama koje su spadale pod istočni dio grada, te mu je u svim ugovorima o radu bio ugovoren koeficijent plaće 2,20, dok su neki njegovi kolege imali koeficijent za plaću 2,40. Izričito navodi da da je obavljao potpuno iste i identične poslove kao i njegove kolege koje su imale koeficijent 2,40. Navodi kako je radio u smjenama, pa je tako kolega koji bi došao po završetku njegove smjene voziti isti autobus na istim relacijama, imao koeficijent plaće 2,40, primjerice radnik OC, SC i MC.

Svjedok OC (list 205-206 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu vozač autobusa od 2006.g., te je sa tuženikom imao sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova vozač autobusa i sa ugovorenim koeficijentom 2,40, i to od samog početka zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, odnosno od prosinca 2006.g. do ožujka 2024.g. kada mu se promijenio ugovoreni koeficijent sa 2,40 na 2,60. Navodi da je kao vozač autobusa prometovao redovitim autobusnim linijama po cijelom Zagrebu, tužitelj mu je poznat, te ne zna kakav je imao koeficijent mjesečne plaće, kao bitno izričito navodi, da je tužitelj obavljao identične poslove kao i on, pa se tako često sa tužiteljem znao zamijeniti za isti autobus i za istu liniju.

Svjedok MC (list 220 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, te obavlja poslove vozača autobusa, a koje poslove je obavljao i u utuženom razdoblju, koeficijent za plaću mu je prvobitno bio 2,20 i to 2015.g. do 2019.g., kada mu je koeficijent za plaću povišen na 2,40, a od 2024.g. koeficijent za plaću mu je 2,60. Ističe kao mu je tužitelj poznat, te izričito navodi da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao potpuno identične i jednake poslove kao i on, s time da je tužiteljev koeficijent za plaću iznosio 2,20, a on je u istom tom vremenskom razdoblju imao koeficijent plaće 2,40.

10. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

11. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih svjedoka, kao i tužitelja, budući su dani uvjerljivo suglasno, međusobno se podudaraju te odgovaraju priežećoj dokumentaciji u spisu, pa tako iz iskaza saslušanih svjedoka HC i CC proizlazi da su u spornom razdoblju obavljali potpuno identične poslove kao i tužitelj, s time da im je koeficijent plaće iznosio 2,40 za razliku od tužitelja koji je za iste poslove imao koeficijent plaće 2,20, a navedeno u svom iskazu potvrđuje i tužitelj. 12. Slijedom navedenog, na temelju provedenih dokaza i rezultata cijelog postupka sud je utvrdio kako je tužitelj u spornom razdoblju od listopada 2017.g. do siječnja 2021.g. kao zaposlenik tuženika obavljao poslove vozača autobusa, te primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su u isto vrijeme drugi radnici tuženika koji su radili jednake poslove vozača autobusa ostvarivali plaću prema koeficijentu 2,40, iako su obavljali identične poslove kao i tužitelj.

13. Sukladno odredbi čl. 91 Zakona o radu, poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok st. 2 propisuje da se radi o radu jednake vrijednosti ako dvije osobe različitog spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjetima u kojima se rad obavlja i je li rad fizičke naravi. Iako se citirana odredba Zakona o radu odnosi na jednakost plaća žena i muškaraca, sud tumači ekstenzivno, tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego se odnosi na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju faktično jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, a što se ostvarilo u ovom postupku (tako i Gž R-432/2020). Nadalje, sukladno odredbi čl. 91 st. 4 Zakona o radu, odredba Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog pravnog akta koja je protivna citiranom st. 1 istog članka, ništetna je, pa su tako ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio sa tuženikom, te kojim je ugovoren koeficijent za obračun plaće tužitelju na radno mjestu vozača autobusa u visini od 2,20 umjesto 2,40, budući je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao identičan posao kao i ostali zaposlenici tuženika koji su obavljali poslove radnog mjesta vozača autobusa, te je kao takav mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u spornom razdoblju ostvarivao plaću prema koeficijentu od 2,40.

14. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom izračunu od strane tuženika, pa tako prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, od tuženika potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa u visini od 4.694,83 EUR, a sve za vremensko razdoblje od listopada 2017.g. do siječnja 2021.g., kao razliku plaće prema koeficijentu 2,20 i plaće prema koeficijentu 2,40.

15. Budući između stranaka nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva kao i utuženi tijek zakonske zatezne kamate, sud je temeljem svega gore navedenog, naložio tuženiku isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 4.694,83 EUR bruto, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

16. Sukladno sa odredbom čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je tužitelja valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinijetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 23.08.2021.g. 100 bodova, pristup na ročište 09.01.2023.g. 100 bodova, sastav podneska od 22.03.2023.g. 100 bodova, pristup na ročište 12.03.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 03.09.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 14.01.2024.g. 100 bodova, (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 Tarife), što ukupno iznosi 700 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.750,00 EUR. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 16.ožujka 2023.g.,a koji trošak je zatražen u podnesku od 16. ožujka 2023.g., budući se isti ukazuje suvišnim i nepotrebnim.

Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 28.veljače 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku