REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

STALNA SLUŽBA U OTOKU

Otok, J. J. Strossmayera 5

OIB: 77561654785

Poslovni broj P-17/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Bojanu Živković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede, zastupa je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, OIB 68615020157, Vladimira Nazora 4, Vinkovci, protiv tuženika BK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 5. veljače 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, više državno-odvjetničke savjetnice-specijalist JK iz ODO u Vinkovcima, te prisutnosti punomoćnika tuženika Ivane Jurčević, odvjetnice iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 28. veljače 2025., radi isplate, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici BK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede na ime zakupnine po Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 320-01/11-01/52, URBROJ: 2188/06-02-11-1 od 26.9.2011. isplati iznos od 5.402,89 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5.402,89 eura od 1.7.2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženici BK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede na ime zakupnine po Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 320-01/11-01/52, URBROJ: 2188/06-02-11-1 od 26.9.2011. isplati 5.402,89 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5.402,89 eura od 1.7.2019. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku BK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede, naknadi parnične troškove u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda dana 10. siječnja 2023 podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da su Dana 26.9.2011. godine tuženica je sklopila sa tužiteljicom Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske pod KLASA: 320- 01/11-01/52, URBROJ: 2188/06-02-11-1 kojim je dobila u zakup poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 271026 m2 u k. o. [katastarska općina], na rok od 20 godina. Navedenim Ugovorom o zakupu ugovorena je godišnja zakupnina u iznosu od 5.402,89 eura, koju se tuženica obvezala plaćati najkasnije do 30.6. tekuće godine. Tuženica nije uredno ispunjavala svoje dospjele obveze s naslova predmetnog Ugovora, te je na dan 20.7.2022. bila u obvezi podmiriti za 2019. i 2020. godinu iznos od 10.805,79 eura. Prije podnošenja tužbe, tužiteljica se obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg je ona zaprimila 1.9.2022. i nije se na njega očitovala u roku od 3 mjeseca, stoga predlaže donošenje presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodi da nije sporno da je sa tužiteljima sklopila ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta iz tužbe. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenjem tužbe, budući je ugovor kao zakupnik sklopila sa Općinom Nijemci kao zakupodavcem, ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je vlasnik predmetnog poljoprivrednog zemljišta niti je dostavio dokaz da je tužena u posjedu i koristi predmetnu česticu jer tužena već nekoliko godina uslijed zatvaranja svog OPG-a nije u posjedu predmetnog poljoprivrednog zemljišta, a kje obrađuje treća osoba. Poziva se na odredbu čl. 50. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je određeno da zakupodavac mora raskinuti ugovor o zakupu ako zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno, osim u slučaju više sile. Čl. 11. predmetnog Ugovora o zakupu određeno je da isti prestaje u zakonu određenom roku , stoga tužena smatra da je isti prestao 30. lipnja 2020., iako tužena nije nikada obaviještena o raskidu od strane zakupodavca, niti ju je isti pozvao da izvrši svoju ugovornu obvezu. Osporava i vjerodostojnost tzv. kartice kupca smatrajući kako je trebalo u njoj naznačiti status Općine Nijemci kao ovlaštenog tijela za stručne poslove vezane za ugovor u ime pravog vlasnika Republike Hrvatske. Prigovara i visini tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 74. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te u konačnici ističe i prigovor zastare prema odredbi čl. 229. Zakona o obveznim odnosima.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora (list 3-5 spisa), ugovor o zakupu (list 6-10 spisa), kartica partnera po nivou naknade (list 12-13 spisa), opomena (list 14 spisa), podnesak Općine Nijemci od 25. listopada 2024. (list 26-27 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 28-29 spisa), raskid ugovora o zakupu zemljišta (list 30-32 spisa).

4. Temeljem provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje Zakon o parničnom postupku) da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, te djelomično neosnovan.

5. Među strankama je sporno postojanje aktivne legitimacije tužitelja, vlasništvo tužitelja na predmetnim nekretninama, činjenica raskida ugovora o zakupu, vjerodostojnost kartice kupca tužitelja, visina tužbenog zahtjeva, te prigovor zastare potraživanja.

6. Uvidom u Ugovor o zakupu sa lista 6-10 spisa kao nesporno je utvrđeno da su parnične stranke sklopile Ugovor o zakupu zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske dana 26. rujna 2011. i to kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na rok od 20 godina uz zakupninu od 40.708,10 kuna, dakle nesporna je visina potraživanja tužitelja koja je sada izražena u eurima, dok je uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora sa lista 3-5 spisa i potpisanom dostavnicom na ime tuženice, te opomenom pred tužbu sa lista 14 spisa, utvrđeno da je tužitelj pokušao riješiti ovaj spor mirnim putem.

7. Uvidom u karticu partnera po nivou naknade (list 12-13 spisa) također je utvrđena visina potraživanja tužitelja na ime zakupnine za period 2019. i 2020. godine, stoga sud prigovor tužene na visinu potraživanja smatra neosnovanim i paušalnim, budući je isti jasno određen i naznačen kako u samom Ugovoru o zakupu tako i u kartici partnera.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige sa lista 28-29 spisa utvrđeno je vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini stoga i ovaj prigovor tužene sud smatra neosnovanim, dok je uvidom u obavijest o raskidu ugovora o zakupu zemljišta sa lista 30-32 spisa utvrđeno da isti datira od 11. siječnja 2021., te je isti dostavljen tuženici 18. siječnja 2021. što je utvrđeno uvidom u priloženu dostavnicu, stoga su netočni navodi tužene da nikada nije obaviještena o raskidu, a kako je ugovor raskinut u siječnju 2021. godine, to je tužena dužna platiti dospjelu zakupninu (za 2019. i 2020. godinu)

9. Sud prigovor tuženika nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja smatra neosnovanim. Naime tijekom postupka je utvrđeno da je Republika Hrvatska nedvojbeno vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. Sukladno tada važećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 152/08) u čl. 40. navedeno je da na temelju odluke o izboru najpovoljnije ponude na natječaju za prodaju ili zakup, općinski načelnik, odnosno gradonačelnik u ime Republike Hrvatske i podnositelj ponude sklapaju ugovor o prodaji ili ugovor o zakupu. Dakle sukladno navedenom načelnik Općine Nijemci je u ime i za račun Republike Hrvatske sklopio predmetni ugovor sa ovdje tuženom, te je stoga tužitelj ovlaštenik prava temeljem predmetnog ugovora o zakupu i aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

10. Sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 152/08) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, u čl. 50. navedeno je da Zakupodavac između ostaloga mora raskinuti ugovor o zakupu u slučaju ako zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno, osim u slučaju više sile, dakle raskid ugovora ne nastupa po sili zakona, dok je u čl. 48. istoga zakona određeno da se Ugovor smatra raskinutim danom dostave obavijesti o raskidu zakupoprimcu, što je tužitelj i učinio dostavom obavijesti tuženici 18. siječnja 2021., stoga se ima smatrati da je ugovor raskinut toga dana, a ne po sili zakona kako to smatra tužena.

10.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2008. je bio na snazi do donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2013., a ovaj na snazi do donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. (stupio na snagu 9.3.2018.) Tim zakonom je Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2013. prestao važiti. Prema čl. 100. Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. ugovori o zakupu sklopljeni na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2008. i 2013. ostaju na snazi do isteka roka na koji su sklopljeni. Slijedom iznijetog predmetni Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. nema nikakvih odredbi koje bi regulirale premosnicu između zakona, već je novim zakonom bilo samo regulirano da postojeći ugovori ostaju na snazi kao takvi, dok stari zakon prestaje važiti. Kako je u konkretnom slučaju tuženik zaprimio obavijest o raskidu ugovora 18.1.2021. zaključuje se da je u vrijeme tog raskida bio na snazi Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. Kako je predmetni zakon regulirao da će postojeći ugovori o zakupu ostati na snazi, dok je Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2008. i 2013. prestao važiti, to se zaključuje da su u konkretnom slučaju u odnosu na raskid važeće samo ugovorne odredbe Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 26. rujna 2011., odnosno članak XI. navedenoga ugovora.

11. Navodi tužene da već nekoliko godina nije u posjedu predmetnog poljoprivrednog zemljišta su neosnovani, budući je jasno da je u vrijeme dospjelosti iznosa zakupnine za 2019. i 2020. bila u posjedu istog, jer joj je ugovor otkazan dostavom obavijesti 18. siječnja 2021., dakle sukladno odredbi čl. 519. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu ZOO) Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu, a tijekom postupka je utvrđeno da tužena nije platila spornu zakupninu koja je dospjela na naplatu.

12. Sud je odbio tuženika sa dokaznim prijedlogom saslušanjem tužene, te dokaznim prijedlogom upita na Općinu Nijemci o trećoj osobi koja drži u posjedu i obrađuje predmetnu česticu budući je sud stajališta da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno dokazima koji su priloženi u spisu, a dospjeli iznosi zakupnine (za 2019. i 2020.) se odnose na razdoblje prije formalnog raskida ugovora o zakupu (18. siječnja 2021.), dakle obveznik plaćanja predmetnog zakupa je upravo ovdje tuženica, jer je za navedeni period bio na snazi valjani ugovor o zakupu prema kojem je ovdje tuženica zakupnik predmetne nekretnine, a ne neka treća osoba.

13. Međutim, djelomice je osnovan prigovor tuženika zastare potraživanja. Naime prema čl. 229. ZOO tražbine zakupnine zastarijevaju za 3 godine, a obzirom da je tužba u konkretnom slučaju podnijeta 10. siječnja 2023., dok je tražbina tužitelja za 2019. dospjela 1. srpnja 2019., zaključuje se da je za predmetno potraživanje nastupila zastara protekom roka od 3 godine. Potraživanje koje nije zastarjelo odnosi se na 2020. godinu, a koje je dospjelo sa 1. srpnja 2020., dakle 3-godišnji rok zastare nije istekao budući je tužba podnesena 10. siječnja 2023. Sukladno čl. 214. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

13.1. Slijedom iznijetog osnovan je dio potraživanja tužitelja pod t. I. izreke, dok je ostalo potraživanje zastarjelo prije utuženja, te je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan kao pod t. II. izreke presude.

13.2. Po mišljenju ovoga suda opomena pred tužbu tijela uprave jedinice lokalne samouprave ne prekida zastarijevanje, a o čemu je stajalište zauzeo i Upravni sud RH u predmetu Us-11006/2000 od 17. rujna 2003.

14. Tuženik nije dokazao da je za potraživanje koje nije zastarjelo ispunio obvezu plaćanja.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 10.805,79 eura, te mu je presudom kao osnovan priznat iznos od 5.402,89 eura, te je u odnosu na visinu potraživanja uspio u sporu od 50%. Nadalje, budući je tijekom postupka utvrđeno da je po pitanju ugovora o zakupa poljoprivrednog zemljišta potraživanje tužitelja osnovano, to je tužitelj po pitanju osnove uspio u sporu od 100%. Kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja s osnova visine i osnove (50+100=150:2=75%) dobije se konačni uspjeh tužitelja od 75%. Slijedom toga, tuženik je u sporu uspio u omjeru od 25%, a kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 50%, te mu u tom omjeru pripada trošak postupka.

15.1. Sud je tužitelju priznao zatraženi trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), te za zastupanje na ročištu od 5. veljače 2025. u vrijednosti od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, odnosno ukupno 200 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 400,00 eura. Budući je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 50,00% pripada mu trošak od 200,00 eura.

16. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na dosuđeni parnični trošak nije dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da nije postavio takav zahtjev.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Otoku 28. veljače 2025.

Sudac

Bojan Živković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po ODO u Vinkovcima na broj P-DO-1/2023

2. Tuženiku po punomoćniku Ivana Jurčević, odvjetnica iz Vinkovaca