Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-302/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađerić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika Sunčice Novak Vidović, odvjetnice u Osijeku, dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 528- 50- 3859381 od 29.12.2006.g. kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: «kunska protuvrijednost .... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja», te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :»...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...».

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.651,91 EUR (dvijetisućešestopedesetjedaneurdevedesetjedancent), sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, i to:

-na iznos od 0,06 EUR od 01.04.2007. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,91 EUR od 01.07.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,87 EUR od 01.10.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 17,88 EUR od 01.11.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 20,24 EUR od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 9,91 EUR od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 22,71 EUR od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,77 EUR od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,37 EUR od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,62 EUR od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,61 EUR od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,48 EUR od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,88 EUR od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,01 EUR od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,07 EUR od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,53 EUR od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,55 EUR od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,34 EUR od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,02 EUR od 01.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,73 EUR od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,34 EUR od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 14,89 EUR od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 26,25 EUR od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 24,26 EUR od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 31,56 EUR od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 29,45 EUR od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,87 EUR od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 34,42 EUR od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 44,24 EUR od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 38,15 EUR od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,10 EUR od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 38,12 EUR od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,07 EUR od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 53,62 EUR od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 55,39 EUR od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,31 EUR od 01.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,54 EUR od 01.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 56,18 EUR od 01.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,44 EUR od 01.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,18 EUR od 01.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,69 EUR od 01.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,80 EUR od 01.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,45 EUR od 01.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,77 EUR od 01.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,37 EUR od 01.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,56 EUR od 01.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,31 EUR od 01.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,01 EUR od 01.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,14 EUR od 01.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,93 EUR od 01.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,89 EUR od 01.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,47 EUR od 01.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,88 EUR od 01.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,13 EUR od 01.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,72 EUR od 01.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,40 EUR od 01.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,03 EUR od 01.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,07 EUR od 01.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,25 EUR od 01.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,86 EUR od 01.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,25 EUR od 01.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,45 EUR od 01.10.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,29 EUR od 01.11.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,68 EUR od 01.12.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 69,21 EUR od 01.01.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,34 EUR od 01.02.2014. g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.036,49 EUR,sa zateznom kamatom tekućom od dana 28.veljače 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 6.travnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da stvarnu i mjesnu nadležnost Općinskog suda u Osijeku temelji na odredbama ZPP-a kojima se uređuje opće mjesna nadležnost općinskih sudova, te na sudskoj praksi županijskih sudova te Suda EU u pogledu iste. Navodi da uz tužbu dostavlja odluku Suda EU kojom su ništetne odredbe potrošačkih ugovora o nadležnosti suda po mjestu sjedišta kreditora, a koje odredbe je trgovac unaprijed formulirao, jer otežavaju i poskupljuju potrošaču pristup sudu i pružanje pravne zaštite. Zaključeno je da ako je ugovorena isključiva nadležnost suda mjesta glavnog poslovnog subjekta prodavatelja ili pružatelja usluge, takva je odredba nepoštena u smislu čl. 3. Direktive, ako su ispunjene temeljne pretpostavke, a to su da nije bilo posebnog pregovaranja te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, kao što je to i u ovom slučaju. Odredbom članka 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nje imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru trgovca. U ovom slučaju tuženik je u ugovor implementirao ugovornu odredbu koja je činila sastavni dio tipskog ugovora tuženika na koji tužiteljica nije mogla utjecati. Predmetna ugovorna odredba unaprijed je ugovorena na takav način da je isključivo tužitelj taj koji bi u slučaju spora poput ovoga trebao putovati u Zagreb, te snositi financijske troškove putovanja, a koji troškovi u ovom slučaju predstavljaju značajnu financijsku neravnotežu, osobito tužitelju kao fizičkoj osobi. Sukladno odredbi čl. 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. U ovom slučaju tužitelj ima prebivalište [adresa], te je u skladu s prethodno navedenim podnio ovu tužbu pred Općinskim sudom u Osijeku. Osim toga, prema odredbi čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čije se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog ugovora o kreditu, treba treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je ugovor skopila. Tužiteljica se stoga legitimno opredjelila za nadležnost suda u Osijeku. Temeljem odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka broj: 528-50-3859381 od 29.12.2006.g. ugovorena je valutna klauzula, te je odobren kredit za kupnju novog vozila- Citroen u iznosu od 18.056,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća. Na temelju odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje. Tužitelj je predmetni kredit otplatio 2014.g. Prilikom podizanja kredita tužiteljici je ponuđen kao najpovoljniji ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, sa promjenjivom kamatom stopom kako je ranije navedeno. Navedene odredbe Ugovora o kreditu su ništetne, što je pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu, a u konačnosti potvrđeno i od strane Ustavnog suda RH. Banka nikada nije upoznala stranke sa rizikom od očekivanog i mogućeg nekontroliranog rasta švicarskog franka. Štoviše, CHF je prezentiran kao stabilna valuta, te je prezentiran minimalan rizik od rasta CHF-a, a time i uvećenja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. To ga je činilo povoljnim kreditom, pa je kao takav i prezentiran potrošaču. Došlo je, a kako navodi i Trgovački sud u Zagrebu do događaja koji je uzrokovao znatnu stranačku neravnotežu uslijed čega je potrošač bio u situaciji da ugovor ni približno ne odgovara očekivanjima i uzrokuje neočekivanu štetu. Zaključak je Trgovačkog suda u Zagrebu, što je pravomoćno potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. da je rast tečaja CHF bankama bio predvidiv, no unatoč tome banka nije klijentima, pa niti tužiteljici ukazala na rizik nepovoljnih kretanja tečaja, već je štoviše savjetovala uzimanje takvog kredita. Prilikom zaključenja Ugovora nije se pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama, a klijentu je ponuđen tipski ugovor pod uvjetima koje je unaprijed formirala banka. Dakle, tuženik stranci nije dao i omogućio jasne i potpune informacije u pogledu valute CHF (koja je bankama uključujući i tuženika bila poznata u svojoj prirodi i specifičnosti), te se radi se o postupanju protivnom načelu savjesnosti i poštenja i postupanja u dobroj vjeri tuženika. Predmetni Ugovor o kreditu tako na štetu potrošača sadrži dva promjenjiva parametra koji nisu bili predmetom pojedinačnih pregovora i to tečajnom razlikom i primjenjivošću kamatne stope. Takva netransparentna bankarska praksa iskazana u pojedinim ugovornim odredbama dovela je do neodređene ugovorne obveze za klijenta, koja se za njega štoviše pokazala štetna u materijalnom i nematerijalnom smislu. Stav je Visokog trgovačkog suda RH da je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg je pojedini potrošač trebao vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaćala u CHF, što dva bitna elementa ugovora čini neizvjesnima, a za potrošača štetnima. Utvrđeno je kako je potrošač preuzeo sav rizik vezan za valutu CHF, i opći rizik valutne klauzule i dodatni rizik specifičnosti valute CHF. Svi prethodni navodi tužiteljice potvrđeni su i odlukom VSRH posl. broj: Rev-2221/2018 od dana 03. rujna 2019. godine. Temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 04.07.2013.g. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014. g. i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-6632/2017 od 13.06.2018. g. povodom kolektivne tužbe udruge „ Potrošač“ utvrđeno je da su banke, uključujući i tuženika zaključivale ugovore o kreditu, uključujući i tužiteljičin, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, te je suđeno; « Utvrđuje se da je četvrtotužene Raiffeisenbank Austria d.d u razdoblju od 01.04.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužene Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana...». Tuženik je tako povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a kako je obrazloženo presudama u prilogu. Pravno stajalište Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu , izneseno u presudama u prilogu detaljno i sveobuhvatno iznose pravni okvir koji je bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i na koje ukazuje i na koje se poziva i tužiteljica u ovoj tužbi. Postojeće stanje ugovora o kreditu u CHF je onakvo kako je pravomoćno presuđeno presudom VTS-a, te su u svim ugovorima o kreditu zaključenima između 2004. i 2012 g. (bez iznimke) ništetne su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u svim tim ugovorima ništetne su i odredbe o vlautnoj kaluzuli u CHF. Tužiteljica je uslijed plaćanja kredita po ništetnim ugovornim odredbama ujedno i oštećena na ime utuženih iznosa. S time u vezi ovom tužbom, a kako smo ranije naveli traži se isplata preplaćenih iznosa kredita tj. restitucija kao pravna posljedicu ništetnosti, i to iznosa po osnovi tečajne razlike. Taj iznos je ujedno i iznos za koji je krivnjom tuženika umanjena imovina tužiteljice tj. za koji je ona oštećena radnjama tuženika. Prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika. Odredbom čl. 502c ZPP-a propisano je da su sudovi vezani utvrđenjima presude iz kolektivnog spora u pojedinačnim parnicama u kojima će se osoba na njih pozvati, pa i parnicama za naknadom štete. Tužiteljica je izračunala da je tuženiku po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli isplatila ukupan nepripadajući iznos od 2.651,91 EUR (19.980,80 kn). Ovom tužbom potražuje se restitucija po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Slijedom izloženog predlaže da se u ovo pravnoj stvari donese sljedeća presuda:

I Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba 1. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 3859381 od 29.12.2006.g. kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: «kunska protuvrijednost .... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja», te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :»...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...».

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.651,91 EUR (19.980,80 kn) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-na iznos od 0,06 EUR (0,43 kn) od 01.04.2007. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,91 EUR (44,52 kn) od 01.07.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,87 EUR (36,72 kn) od 01.10.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 17,88 EUR (134,70 kn) od 01.11.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 20,24 EUR (152,50 kn) od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 9,91 EUR (74,64 kn) od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 22,71 EUR (171,12 kn) od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,77 EUR (43,44 kn) od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,37 EUR (48,00 kn) od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,62 EUR (27,31 kn) od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,61 EUR (12,52 kn) od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,48 EUR (18,68 kn) od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,88 EUR (29,20 kn) od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,01 EUR (30,21 kn) od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,07 EUR (23,15 kn) od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,53 EUR (41,64 kn) od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,55 EUR (56,90 kn) od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,34 EUR (77,89 kn) od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 10,02 EUR (75,50 kn) od 01.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,73 EUR (103,41 kn) od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,34 EUR (100,52 kn) od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 14,89 EUR (112,20 kn) od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 26,25 EUR (197,76 kn) od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 24,26 EUR (182,82 kn) od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 31,56 EUR (237,76 kn) od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 29,45 EUR (221,88 kn) od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,87 EUR (194,92 kn) od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 34,42 EUR (259,30 kn) od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 44,24 EUR (340,87 kn) od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 38,15 EUR (287,41 kn) od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,10 EUR (309,70 kn) od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 38,12 EUR (287,23 kn) od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 39,07 EUR (294,38 kn) od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 53,62 EUR (403,97 kn) od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 55,39 EUR (417,32 kn) od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,31 EUR (514,67 kn) od 01.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,54 EUR (471,23 kn) od 01.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 56,18 EUR (423,28 kn) od 01.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,44 EUR (432,80 kn) od 01.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 57,18 EUR (430,83 kn) od 01.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,69 EUR (457,27 kn) od 01.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,80 EUR (480,67 kn) od 01.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,45 EUR (485,62 kn) od 01.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,77 EUR (472,91 kn) od 01.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,37 EUR (484,99 kn) od 01.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,56 EUR (493,98 kn) od 01.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,31 EUR (484,58 kn) od 01.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,01 EUR (489,81 kn) od 01.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,14 EUR (483,26 kn) od 01.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,93 EUR (466,63 kn) od 01.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,89 EUR (488,90 kn) od 01.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,47 EUR (500,81 kn) od 01.12.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,88 EUR (496,34 kn) od 01.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,13 EUR (460,55 kn) od 01.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,72 EUR (495,16 kn) od 01.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,40 EUR (500,31 kn) od 01.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,03 EUR (489,94 kn) od 01.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,07 EUR (452,63 kn) od 01.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 60,25 EUR (453,98 kn) od 01.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,86 EUR (466,05 kn) od 01.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,25 EUR (484,09 kn) od 01.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,45 EUR (508,19 kn) od 01.10.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 66,29 EUR (499,45 kn) od 01.11.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,68 EUR (509,92 kn) od 01.12.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 69,21 EUR (521,45 kn) od 01.01.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,34 EUR (529,98 kn) od 01.02.2014. g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.„

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 29.12.2006. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3859381 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 18.056,84 s redovnom kamatom od 5,20 % godišnje, promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospijeću koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15,00 % godišnje, također promjenjiva. Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Da je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz samog Zahtjeva za kredit koji je ispunio i potpisao sam tužitelj i u kojem je isti, po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF (između više ponuđenih: EUR, CHF, USD). Nakon što je tužitelj vlastoručno ispunio Zahtjev za kredit, tuženik i tužitelja zaključili su Ugovor o kreditu. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Ugovaranjem valutne klauzule tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja kao i na kamatu na svaki pojedini anuitet, a tužitelj je tužbu podnio 06.04.2023.g. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na utvrđenja iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, vidljivo je da je tužbeni zahtjev očito neosnovan. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 30.listopada 2024. (stranica 53 spisa) punomoćnik tuženika je naveo da tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih protivljenja tužbi i tužbenom zahtjevu, naveo da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, te smatra da nije potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

4. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 3.prosinca 2024. (stranica 56 spisa) punomoćnik tužiteljice je navela da uređuje tužbeni zahtjev na način da ostaje kod iznosa iskazanih u valuti EUR.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Prijepis knjigovodstvene kartice, Ugovor o kreditu, Otplatni plan, Izjavu jamca i sudužnika, te proveo dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

6. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa tečaja CHF:

7. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3859381 (stranica15 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 29. prosinca 2006. između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita TI iz [adresa] i davatelja osiguranja. Sudužnik po navedenom ugovoru o kreditu je PI. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 18.056,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,00 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje promjenjiva a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose, koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora.

Člankom 3 ugovora ugovorena je naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

Rok otplate kredita je 84 mjeseca.(čl.4.).

Namjena kredita je za kupnju vozila (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ,ali ne kasnije od 30.04.2007.g. Kredit se otplaćuje u korist računa banke. Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa banke.

8. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Zlatku Šimašek iz Osijeka dana 2.siječnja 2007.godine broj OU-1/1 -2007 (str.19 spisa).

9. Tužiteljica TI,izjavila je saslušana u svojstvu stranke da se sjeća da 2006. godine se odlučila na kupovinu osobnog automobila, te da je izabrala automobil u auto kući. Ne može se sada točno sjetiti naziva auto kuće. U auto kući su joj dali papire radi podizanja kredita i uputili je u Raiffeisen banku. Sa tim papirima je otišla u navedenu banku. Ugovor je pročitala. U banci su joj samo rekli da pročita ugovor i da je to ok. Za valutu CHF su rekli da je sigurna. U ugovoru nije mogla ništa promijeniti. Nije joj rečeno da će se išta bitno mijenjati vezano za otplatu kredita. U to vrijeme je bila nezaposlena, nije imala privatnu firmu niti obrt, niti je koristila ikakvu poreznu olakšicu za kupovinu automobila. Sjeća se da je sa tim ugovorom išla kod javnog bilježnika, ni tamo joj nisu ništa posebno pojašnjavali. Nije upozorena na rizik tečaja CHF. Sredstvima kredita kupila je osobni automobil, koji je koristila za osobne potrebe. Kada se rata kredita počela povećavati išla je u banku interesirati se zašto se to događa, te nije dobila odgovor na navedeno. Rekli su da je to trenutno tako. Početna rata je bila 1.200,00 kuna a porasla je na 2.200,00 kuna. Navedeno joj je stvorilo jako velike financijske probleme s napomenom da suprug i ona su imali još jedan kredit. Kredit je sama otplatila, te je kredit na njezino ime. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je razumjela pojam promjenjiva kamatna stopa i srednji tečaj banke, tužiteljica izjavljuje da jeste. Po struci je frizerka. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je bila svjesna da će se rata kredita mijenjati s obzirom na promjenjivu kamatu i tečaj, tužiteljica ie izjavila da nije očekivala da će se rata kredita promijeniti u tako značajnoj mjeri. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je htjela pojedine odredbe ugovora mijenjati, izjavila da nije (stranica 56 spisa).

10. Odredbom čl..322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

12. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

13. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužiteljice i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 29.prosinca 2006. godine, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku dana 2. siječnja 2007. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te je stoga s obzirom na izloženo navedena odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetna.

14. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

15. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03). ).

16. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

17. Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u određeno navedenim razdobljima povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

18. Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o odredbama o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora definiranih od strane tuženika u dijelu o valutnoj klauzuli, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

19. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

20. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Dakle, tužitelj je po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku ukupno iznos od 2.651,91 EUR ( 19.980,80kn),visina kojeg iznosa nije sporna među parničnim strankama, te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO; čl.29.,čl.1165 ZOO/05,čl.3. ZID ZOO-NN 78/2015). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

22. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 245.s.t.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P- 1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 6.travnja 2023.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa tečaja nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj:Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP).

23.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.036,49 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) u visini od 100 bodova, sastav pisanog podnesaka od 25.03.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, te za zastupanja na ročištima od 30.10.2024.. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 3.12.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i troška sudske pristojbe na tužbu 36,49 EUR Tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“, to je tužiteljica obveznik plaćanja sudske pristojbe samo na dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. petita tužbe.

24. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 29. ZOO).

25. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 28.veljače 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika