REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-764/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja SAMER & CO. SHIPPING d.o.o., Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 89585935837, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 23, protiv tuženika VINOLOG d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Adžije 34, OIB: 23029742813, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vujović, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, poslovni broj Ovrv-78826/2023 (UPP/OS-Ovrv-1130/2023) od 17. veljače 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju:

- iznos od 837,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 530,00 eura tekle od 7. srpnja 2023. do 29. veljače 2024., po stopi koja se za razdoblje od 7. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do 29. veljače 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na iznos glavnice od 837,50 eura iz točke I. izreke presude tekle u razdoblju od 16. veljače 2023. do 15. srpnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 688,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim zahtijeva zakonske zatezne kamate na priznati iznos troškova iz točke III. izreke presude koje su tekle u razdoblju od 17. veljače 2024. do 27. veljače 2025.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, poslovni broj Ovrv-78826/2023 (UPP/OS-Ovrv-1130/2023) od 17. veljače 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 530,00 eura te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. listopada 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica Lada Draškić u Zagrebu, Frane Petrića 1, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-78826/2023 (UPP/OS-Ovrv-1130/2023) od 17. veljače 2024. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 1.367,50 eura te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem, poslovni broj Povrv-1122/2024-2 od 24. travnja 2024., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis 4. srpnja 2024. ustupio ovome sudu. Potom je ovaj sud pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-764/2024-3 od 16. srpnja 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Također, pod točkom II. izreke predmetnog rješenja sud je upozorio stranke na odredbu članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), odnosno da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od primitka navedenog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od petnaest dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

3. Tuženik je u svom prigovoru naveo da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja, a ujedno je istaknuo i prigovor zastare.

4. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je u podnesku od 26. kolovoza 2024. naveo da je za tuženika izvršio uslugu koja je navedena na utuženim računima, odnosno organizirao prijevoz robe koju je tuženik preuzeo, što je potvrdio ovjerom svog pečata i potpisa te istaknuo kako tuženik nikada nije prigovorio izvršenoj usluzi. Osim toga, predmetnim podneskom tužitelj je naveo da je tuženik uplatom od 29. veljače 2024. podmirio račun u iznosu od 530,00 eura, pa je djelomično povukao tužbu za navedeni iznos. Tuženik se navedenom povlačenju nije protivio u zakonskom roku od petnaest dana, pa je sud, sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

5. Stoga, tužitelj konačno potražuje isplatu iznosa od 837,50 eura po osnovi izdanog računa, kao i dospjele nepodmirene zakonske zatezne kamate koje su na iznos glavnice od 530,00 eura, podmirene za zakašnjenjem, tekle od sljedećeg dana od dospijeća, odnosno od 7. srpnja 2023. pa do 29. veljače 2024., kao dana izvršene uplate, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Podneskom od 4. listopada 2024. tuženik se očitovao na tužiteljeve navode na način da je naveo kako prema njegovoj evidenciji ne postoji tužiteljevo potraživanje prema tuženiku, a ujedno je naveo da je teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva na tužitelju, s time da tužiteljev zahtjev nije u korelaciji s dostavljenom dokumentacijom te da je nejasan njegov zahtjev u pogledu obračuna glavnice i kamata.

7. Tijekom postupka sud je pročitao izvod otvorenih stavki na dan 6. listopada 2023. (list 8. spisa), e-mail tužitelja kojim dostavlja račune za prijevoz tuženiku (list 39. spisa), utuženi račun br. 04874-0ZG-FIR2023 od 15. lipnja 2023. (list 40. spisa), CMR teretni list br. 5988221 (list 42. spisa) i izvadak Zagrebačke banke d.d. (list 49. spisa).

8. Osim toga, sud je na temelju odredbe članka 221.b. stavak 4. ZPP-a rješenjem od 4. rujna 2024. (list 43. -44. spisa) naložio tuženiku da u roku od petnaest dana ovom sudu dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja, uz upozorenje iz da se će smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

9. Sud nije razmatrao ispravu s lista 41. spisa, izdanu od strane društva Gemtrans Logistics Sp. z.o.o., iz razloga što tužitelj u smislu odredbe članka 232. stavak 2. ZPP-a nije dostavio ovjereni prijevod te isprave s poljskog na hrvatski jezik. 10. Nije niti proveden dokazni prijedlog tuženika saslušanjem svjedokinje AA iz razloga što tuženik, niti u svom prigovoru niti u podnesku od 4. listopada 2024., nije određeno i pravovremeno iznio činjenice i razloge zbog kojih predmetnu tražbinu nema evidentiranu u svojim poslovnim knjigama, odnosno konkretne razloge zbog kojih osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, s obzirom da tuženik nije pravovremeno iznio bilo kakve činjenice na kojima temelji svoje osporavanje, nije bilo svrhovito niti saslušavati navedenu svjedokinju na neodređene činjenice.

11. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata.

12. Predmet spora predstavlja predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 837,50 eura na ime međunarodnog prijevoza robe te usluge organiziranja navedenog prijevoza sukladno računu tužitelja br. 04874-0ZG-FIR2023 od 15. lipnja 2023.

13. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je li u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

14. Odredbom članka 1. stavak 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom ("Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori" broj 11-185/58 i "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1-1/92, dalje: CMR Konvencija), kako je izmijenjena Protokolom od 5. srpnja 1978. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6-55/16), propisana je primjena CMR Konvencije na svaki ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima uz naknadu, kad se u ugovoru navedeno mjesto preuzimanja robe na prijevoz i mjesto isporuke nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka.

15. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji od 13. studenoga 1992. ("Narodne novine" broj 1/92) konstatirano je, među ostalim, da je Republika Hrvatska od 8. listopada 1991. stranka navedene Konvencije koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju točke III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 31/91) i odredbe članka 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine" broj 28/96) te članka 134. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) kojim je određeno da međunarodni ugovori, sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske te su po pravnoj snazi iznad zakona.

16. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe CMR Konvencije s obzirom da se radi o međunarodnom cestovnom prijevozu robe.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da je taj prigovor u cijelosti neosnovan.

18. Uvidom u izvod otvorenih stavki (list 8. spisa) te utuženi račun br. 04874- 0ZG-FIR2023 od 15. lipnja 2023. (list 40. spisa) proizlazi da je predmetni račun dospio 15. srpnja 2023.

19. Prema odredbi članka 32. stavak 1. CMR Konvencije, rok zastare prava na pokretanje postupka u vezi s prijevozom po ovoj Konvenciji je godina dana, s time da u konkretnom slučaju zastara počinje teći po isteku roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o isporuci.

19. S obzirom da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 9. listopada 2023., a da je utuženo potraživanje dospjelo 15. srpnja 2023., to proizlazi da je tužba podnesena unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare potraživanja ocijenjen kao neosnovan.

20. Uvidom u utuženi račun tužitelja br. 04874-0ZG-FIR2023 od 15. lipnja 2023. (list 40. spisa), utvrđeno je da je ispostavljen tuženiku na iznos od 670,00 eura, od čega se iznos od 650,00 eura odnosi na uslugu međunarodnog prijevoza robe s utovarom u mjestu Kiskunmajsa, Mađarska, a istovarom u Velikoj Gorici (Zagreb), Republika Hrvatska, sve na dan 15. lipnja 2023., dok se iznos od 20,00 eura odnosi na uslugu organizacije prijevoza, što sve uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 837,50 eura. Osim toga, iz predmetnog računa vidljivo je da je kao pošiljatelj predmetne robe navedeno društvo GRAPE-VINE Bortermelo es Kereskedelmi Kft., a kao primatelj je naveden ovdje tuženik.

21. Nadalje, uvidom u međunarodni tovarni list (CMR) br. 5988221 (list 42. spisa) utvrđeno je da je prijevoznik Transport Krajowy i Międzynarodowy Ryszard Smolarek izvršio prijevoz robe, da je kao pošiljatelj robe navedeno društvo GRAPE- VINE Bortermelo es Kereskedelmi Kft., dok je kao primatelj robe naveden ovdje tuženik. Osim toga, iz navedenog CMR lista jasno proizlazi da je tuženik ovjerom svog pečata i potpisa potvrdio primitak predmetne robe, kao i da je rubrika broj 14. o plaćanju vozarine ostala nepopunjena, odnosno, na istoj nije naznačeno tko je dužan podmiriti troškove navedenog prijevoza.

22. Uvidom u e-mail tužitelja (list 39. spisa) vidljivo je da je tužitelj 15. lipnja 2023. tuženiku poslao račun za uslugu prijevoza.

23. Povezujući gore navedene isprave i dovodeći ih u međusobnu vezu, sud je zaključio da je tužitelj za tuženika dana 15. lipnja 2023. izvršio uslugu organizacije i prijevoza robe na relaciji Kiskunmajsa, Mađarska - Zagreb, i to na način da je roba otpremljena s adrese pošiljatelja, društva GRAPE-VINE Bortermelo es Kereskedelmi Kft., te je isporučena tuženiku kao primatelju robe, s time da je tužitelj za navedeni prijevoz angažirao podprijevoznika. Osim toga, utvrđeno je da je tužitelj za navedene usluge tuženiku ispostavio utuženi račun, s time da iz isprava koje prileže spisu nije vidljivo da bi tuženik na bilo koji način u zakonskom roku izjavio prigovor na izvršenu uslugu prijevoza, odnosno na ispostavljeni račun.

24. Prema odredbi članka 4. CMR Konvencije, ugovor o prijevozu potvrđuje se izdavanjem teretnog lista, dok nepostojanje, nevaljanost ili gubitak teretnog lista ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu na koji se i dalje primjenjuju odredbe CMR Konvencije. Odredbom članka 9. CMR Konvencije određeno je da teretni list predstavlja oborivi (prima facie) dokaz o sklapanju ugovora o prijevozu, uvjetima ugovora i preuzimanju robe od strane prijevoznika.

25. Odredbom članka 13. stavak 2. CMR Konvencije propisano je da primatelj, koji se koristi svojim pravom na prijem robe i svog primjerka teretnog lista, dužan platiti i naknadu predviđenu u teretnom listu. Slijedom navedenog, tumačenjem navedene odredbe proizlazi da se obveza primatelja robe sastoji u plaćanju naknade, ako nije što drugo navedeno u teretnom listu.

26. S time u vezi, za navesti je da je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske na 17. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova, održanoj 20. prosinca 2012., zauzeo pravno shvaćanje da kad u teretnom listu u međunarodnom prijevozu robe nije naznačeno tko plaća troškove prijevoza i kad nema dokaza da su stranke nakon sastavljanja toga lista izmijenile ugovor o prijevozu na način da su ugovorile da će troškove prijevoza platiti osoba različita od primatelja robe, onda je troškove prijevoza dužan platiti primatelj robe.

27. Imajući u vidu prethodno izneseno, a s obzirom da je sud iz rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da na predmetnom CMR teretnom listu nije naznačeno tko plaća troškove prijevoza, dok stranke nisu iznijele činjenicu (niti to proizlazi iz spisa) da bi nastale troškove prijevoza bila u obvezi platiti osoba različita od primatelja robe, jasno proizlazi da je troškove prijevoza te njegove organizacije dužan platiti ovdje tuženik.

28. Uvidom u spis utvrđeno je da tuženik nije postupio po rješenju ovog suda od 4. rujna 2024. (list 43.-44. spisa), odnosno, nije u roku od petnaest dana dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, premda je bio upozoren na odredbu članka 221. b. stavak 4. ZPP-a kojom je propisano da će se smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

29. Sukladno odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

30. Da je tužitelj uredno zaprimio utuženi račun, vidljivo je iz izvedenih dokaza, odnosno činjenice da tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, slijedom čega vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

31. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

32. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (niti je u tom smjeru iznosio konkretne činjenice te adekvatne dokazne prijedloge, kao primjerice, dostavom knjigovodstvene dokumentacije ili financijskim vještačenjem), iako je teret dokazivanja bio na tuženiku, sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članka 13. stavak 2. CMR Konvencije te članaka 4., 9. i 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

33. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz računa tužitelja te izvoda otvorenih stavki s lista 8. spisa, kao i činjenice da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza upravo po utuženom računu koji je fakturiran na iznos od 837,50 eura, a koji u cijelosti odgovara utuženom iznosu.

34. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zakonske zatezne određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, sukladno zahtjevu tužitelja podneska od 26. kolovoza 2024., o kojem je sud odlučivao primjenom odredbe članka 2. stavak 1. ZPP-a te odlučivao u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (premda bi tužitelju pripadalo pravo na kamatnu stopu za odnose između trgovaca).

35. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, s time da temelju odredbe članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, dakle od prvog dana nakon dospijeća računa do isplate. S obzirom da je utuženi račun dospio 15. srpnja 2023., tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana, dakle od 16. srpnja 2023. do isplate, dok nema pravo na zakonske zatezne kamata za razdoblje koje je prethodilo dospijeću tog računa (od 16. veljače 2023. do 15. srpnja 2023.).

36. Osim toga, tužitelju pripada pravo i na zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos glavnice od 530,00 eura, po računu broj 4544-0ZG-FIR2023 od 6. lipnja 2023., s datumom dospijeća 6. srpnja 2023. (izvod otvorenih stavki s lista 8. spisa), koji je podmiren sa zakašnjenjem dana 29. veljače 2024.

37. Stoga, budući da tuženik po dospijeću nije ispunio tražbinu tužitelja po računu broj 4544-0ZG-FIR2023 u iznosu od 530,00 eura, dužan je podmiriti i zakonske zatezne kamate koje su na iznos glavnice tekle od prvog dana nakon dospijeća tog računa, dakle od 7. srpnja 2024., pa do dana 29. veljače 2024., kao dana izvršene uplate, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, sukladno zahtjevu tužitelja iz podneska od 26. kolovoza 2024.

38. Pritom je potrebno navesti da tuženik u podnesku od 4. listopada 2024., kojim je u smislu odredbe članka 461.a stavak 7. ZPP-a bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje navode, nije izričito osporio navod tužitelja iz podneska od 26. kolovoza 2024. kojim je iznio činjenicu da je tuženik uplatom od 29. veljače 2024. podmirio iznos od 530,00 eura po osnovi računa broj 4544-0ZG-FIR2023, niti se usprotivio izvršenom djelomičnom povlačenju tužbe po osnovi tog računa. Slijedom navedenog, sud nije uzeo u obzir navod tuženika s pripremnog ročišta od 21. siječnja 2025. kojim je naveo da nije vidljivo da je upravo tuženik podmirio iznos od 530,00 eura budući da je riječ o novoj činjenici iz odredbe članka 461.a stavak 10. ZPP-a, dok tuženik nije dokazao (niti to proizlazi iz stanja spisa) da je bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije, odnosno u prigovoru ili u podnesku iz članka 461.a stavak 7. ZPP-a. Iz istih razloga sud nije uzeo u obzir daljnje navode tuženika vezano za osporavanje tužiteljeve dokumentacije, s time da se napominje da sud ionako nije razmatrao tužiteljevu ispravu s lista 41. spisa iz razloga navedenim pod točkom 9. obrazloženja ove presude.

39. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, djelomično održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u točki I. izreke presude, a djelomično ukinuo platni nalog te odlučio kao u točki II. izreke presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155., članak 158. stavak 2. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavne stvari, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi), s time da je do 25. kolovoza 2024. vrijednost predmeta spora iznosila 1.367,50 eura, a od 26. kolovoza 2024. ona iznosi 837,50 eura.

41. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife) što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 248,75 eura, kao i na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi 25,00 eura (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.).

42. Dakle, na ime troškova ovršnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 273,75 eura.

43. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav obrazloženog podneska od 26. kolovoza 2024. kojim se očituje na navode iz prigovora u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 375,00 eura.

44. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 39,28 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članak 2. stavak 1. ZPP-a).

45. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 688,03 eura (ovršni troškovi u iznosu od 273,75 eura i parnični troškovi u iznosu od 414,28 eura).

46. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 28. veljače 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

47. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 17. veljače 2024. do 27. veljače 2025., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

48. Osim toga, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 20. listopada 2024. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

49. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka.

50. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točkama III.-V. izreke presude.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).