REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-886/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupan po punomoćniku Nataša Mijić Scheidl, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 7. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a objavljene dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku plati tužitelju iznos od 11.918,63 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24.11.2021. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.840,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07.02.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO-a od 17.12.2013. osiguraniku ĐN priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu zbog čega je nastala profesionalna nesposobnost za rad. Ozljeda osiguranika ĐN da je nastupila kao posljedica stradavanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 19.07.2009. a koju je skrivio vozač osobnog automobila Citroen C3 DN iz [adresa] a koja je u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. U vezi te prometne nezgode da se protiv osiguranika tuženika vodio prekršajni postupak pred sudom u [adresa] gdje je isti oglašen krivim pravomoćnom presudom Pp-32/10 od 23.10.2012. godine. Tužitelj nadalje navodi da je i njegov osiguranik MN pred ovim sudom vodio postupke protiv tuženika radi naknade štete pod brojem P- 1808/12 i P-1133/14. Nadalje ističe da je i tužitelj protiv osiguranika za ranija obračunska razdoblja isplaćene invalidske mirovine vodio sudske postupke pred Trgovačkim sudom u Pazinu koji da su pravomoćno okončani u njegovu korist. Tužitelj tvrdi kako s istog osnova trpi daljnju štetu pa u ovom postupku potražuje iznos od 89.800,95 kuna odnosno 11.918,63 EUR a sve za obračunsko razdoblje od 01.04.2019. do 31.10.2021. godine zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nije sporno da se 19.07.2009. doista dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao njihov osiguranik koji je u trenutku nezgode imalo kod tuženika zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare kao i prigovor zastare prava na potraživanje naknade štete. Ističe da tužitelj u tužbi potražuje naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine prema rješenju tužitelja od 17.12.2013. godine. Sukladno odredbama ZOMO zastarjevanje tražbine s naslova naknade štete nastale isplatama invalidske mirovine počinje teći od trenutka kada je rješenje tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu postalo pravomoćno i konačno a to je u ovoj stvari 17.12.2013. godine. Kako je tužitelj podnio 08.12.2021. to znači da je protekao trogodišnji zastarni rok pa predlaže da se njegov zahtjev odbije. Tuženik također osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te tvrdi da se u ovom slučaju nikako ne mogu primjenjivati odredbe ZOMO, već da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obaveznom osiguranju u prometu. Smatra da je tuženik eventualno odgovoran tužitelju ali isključivo u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama koje su preuzete ugovorom o osiguranju ne i izvan toga. Smatra da tužitelja ne pripada pravo na puni iznos mirovine koju je isplatio sukladno ZOMO, već razmjerni iznos mirovine koji se određuje propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga tuženik osporava i visinu tražbine. Osim toga osporava i uzročnu posljedičnu vezu te tvrdi da MN ozljede koje je zadobio u prometnoj nezgodi nisu u uzročnoj posljedičnoj vezi sa gubitkom njegove radne sposobnosti i njegovim umirovljenjem pa smatra da je i iz tih razloga zahtjev neosnovan. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u platne liste MN, pročitani su ovosudni spisi P-1133/14, P-1808/12, pročitano je rješenje HZMO-a od 17.12.2013., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, prijava o ozljedi na radu, zapisnik o očevidu, presuda Prekršajnog suda u Umagu, posl.br. Pp-32/10, presuda Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br. P-211/16 i P-372/19, pročitana je presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7333/19, izvršen je uvid u ukupno isplaćenu invalidsku mirovinu na strani 56 spisa, izvršen je uvid u podatke o isplatama na strani 57-72 spisa, pročitan je odštetni zahtjev sa povratnicom, izvršen je uvid u djelomični preslik spisa P-1808/12, izvršen je uvid u zdravstveni karton MN na strani 209 spisa, pročitani su iskazi svjedoka MN, NN, BN, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet ing. prometa Srećko Hlišć, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste medicine rada dr. ZN te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ekonomist Bojana Galinac.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 19.07.2009. na županijskoj cesti 5002 [adresa] dogodila prometna nezgoda,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali osiguranik tužitelja MN kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika DN vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je u trenutku prometne nezgode osiguranik tuženika imao sa tuženikom zaključenu policu od automobilske odgovornosti broj 0684002016781, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je MN uslijed posljedica prometne nezgode zadobio teške tjelesne ozljede,

- da mu je zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi rješenjem HZMO- a od 17.12.2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala zbog ozljede na radu i nastale profesionalne nesposobnosti,

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Umagu, posl.br. Pp- 32/2014 DN proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu,

- da tužitelj ĐN u razdoblju od 01.04.2019. do 31.10.2021. naime invalidske mirovine isplatio sveukupno iznos od 11.918,63 EUR, koji iznos se potražuje od tuženika u ovom postupku.

6.Između stranaka je sporno da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala. Osim toga, sporno je da li je tražbina tužitelja zastarjela a sporna je i uzročno posljedična veza, obzirom da tuženik tvrdi kako gubitak radne sposobnosti i posljedično umirovljenje MN nije u uzročnoj posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom.

7. U pravcu utvrđenja osnovanosti tuženikovih prigovora sud je u prvom redu proveo dokaz prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. prometa Srećko Hlišć a kako bi se utvrdila dinamika nastanka prometne nezgode obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio odgovornost svog osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećko Hlišć sud je utvrdio da da je DN osobnim vozilom Citroen u trenutku prometne nezgode se kretao ravnim kolnikom Županijske ceste 5002 u smjeru [adresa], tada je na oko 100 metara ispred skretanja za naselje Đuba prešao preko pune razdjelne linije na lijevu voznu traku, po kojoj je iz suprotnog smjera u smjeru Novigrada nailazilo osobno vozilo kojim je upravljao vozač MN. MN je reagirao na takvu iznenadnu opasnost izmicanjem vozila udesno i snažnim kočenjem tako da je u izlasku osobnog vozila kojim je upravljao DN desnom stranom, desno izvan kolnika došlo do sudara njegovog prednjeg lijevog dijela s prednjim lijevim dijelom osobnog automobila kojim je upravljao MN, a koje se posljedično zanijelo stražnjim dijelom udesno prema sredini kolnika tako da je u snažnom kočenju i skretanju s desne na lijevu voznu traku na stražnji krajnje desni i rubni dio osobnog vozila kojim je upravljao DN prednjim krajnje desnim dijelom naletjelo treće teretno vozilo marke Renault koji je vozio iza MN a vozilo je upravljao BN.

Zbog nedostatka u dokumentaciji policijskog očevida i zbog nemogućnosti prikupljanja prekršajnog spisa i ostalih isprava koje su uništene sud nije mogao utvrditi sudarne brzine i brzine kretanja vozila prije sudara te analizirati prostorno vremensku analizu prometne nezgode.

Međutim temeljem dokaza koji prileže spisu imajući pri tome u vidu i pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Umagu sud je na nedvojbeni način utvrdio da je do prometne nezgode svakako došlo jer je osobni automobil vozilo Citroen kojim je upravljao DN prešlo na suprotnu voznu traku pred osobno vozilo kojim je upravljao MN, za što njegova brzina prema mišljenju suda sama po sebi nije mogla biti razlogom prometne nesreće jer je kolnik na mjestu nesreće potpun ravan.

Budući je osobno vozilo kojim je upravljao DN prelaskom na lijevu voznu traku svojim smjerom i brzinom skraćivalo put osobnom vozilu kojim je upravljao MN za zaustavljanje, proizlazi da za vozača MN usprkos kočenju i zadržavanjem automobila na svojoj strani kolnika je nesreća nažalost bila neizbježna.

9. Dakle, pokraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je osiguranik tuženika DN obzirom da je u vrijeme štetnog događaja nesporno imao zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika odgovoran u cijelosti za predmetnu prometnu nezgodu slijedom čega je i tuženik kao njegov osiguratelj sukladno zaključenoj polici osiguranja dužan naknaditi štetu koja je prouzročena ovim štetnim događajem.

Iz tih razloga prigovor tuženika kako njegov osiguranik ne bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja sud nije prihvatio.

10. Na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke parnične stranke nisu imale primjedbi i istog su u cijelosti prihvatile. Sud je nalaz vještaka također prihvatio jer u nalazu nema proturječnosti, nalaz je jasan, potpun i u skladu sam sa sobom i sa ostalim provedenim dokazima, pa ga je sud prihvatio kao valjani dokaz za utvrđivanjem odgovornosti za predmetnu prometnu nezgodu.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi kako posljedice koje je zadobio ŽN u opisanoj prometnoj nezgodi nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom pa samim time niti sa njegovom nesposobnošću za rad zbog čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

12. Radi utvrđivanja osnovanosti tog prigovora sud je proveo dokaz medicinskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada dr. ZN. Uvidom u nalaz vještaka sud je utvrdio (izvršen uvid u mirovinski spis, zdravstveni karton i kompletnu medicinsku dokumentaciju MN) da je MN zadobio teške tjelesne povrede u opisanoj prometnoj nezgodi uslijed koji povreda su kod njega zaostale trajne posljedice koje su u bitnom izmijenile njegovo sveukupno zdravstveno stanje, sveukupnu opću životnu aktivnost i umanjile mu radnu sposobnost.

Kao najteže trajne posljedice koje su zaostale nakon završetka liječenja jesu otežani hod, poremećena statika, ukočenost lijevog kuka i koljena, a poglavito desnog, sa artrozama zglobova, promjene na lijevom stopalu u vidu zakočenosti donjeg nožnog zgloba, deformitet i kontraktura desnog stopala. Sve je to utjecalo i na psihičko zdravlje MN.

Osiguranik tužitelja je povredu doživio u 45 godini života te do tada nije imao nikakvih bolesnih stanja niti nezgoda koje bi mogle utjecati na smanjenje njegove radne sposobnosti. Nakon predmetne prometne nezgode uslijedilo je dugotrajno dijagnostičko terapijsko razdoblje gdje je podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima i dugotrajnim rehabilitacijskim postupcima. Nakon što je utvrđeno njegovo končano zdravstveno stanje i nemogućnost poboljšanja zdravlja daljnjim medicinskim postupcima donesena je ocjena o njegovoj profesionalnoj nesposobnosti za rad uz određena ograničenja te mu je po toj ocijeni i dodijeljena invalidska mirovina.

13. Nastala invalidnost kod MN – profesionalna nesposobnost za rad je u potpunosti prema utvrđenjima ovog suda uzrokovana posljedicama ozljeda koje je doživio u prometnoj nezgodi od 19.07.2009. godine. Sud je utvrdio kako ne postoje nikakvi drugi uzroci kao što su bolesti, degenerativne promjene ili druge povrede koje bi kod MN osim povreda i posljedica povreda doživljenih u prometnoj nezgodi učinile profesionalno nesposobnim za rad.

Slijedom navedenog sud utvrđuje da postoji uzročno posljedična veza između prometne nezgode koja se dogodila 19.07.2009. i umirovljenja osiguranika tužitelja MN te nastale invalidnosti – profesionalne nesposobnosti za rad i to u potpunosti. Naime, posljedice povreda koje je zadobio u prometnoj nezgodi dovele su do direktne invalidske mirovine MN.

Slijedom navedenog je i ovaj prigovor tuženika o nepostojanju uzročno posljedične veze između profesionalne nesposobnosti za rad i prometne nezgode odbijen kao neosnovan.

14. Na nalaz i mišljenje vještaka specijaliste medicine rada parnične stranke nisu imale primjedbi i istog su u cijelosti prihvatile. Sud je nalaz vještaka također prihvatio jer u nalazu nema proturječnosti, nalaz je jasan, potpun i u skladu sam sa sobom i sa ostalim provedenim dokazima, pa ga je sud prihvatio kao valjani dokaz za utvrđivanjem odgovornosti za predmetnu prometnu nezgodu.

15. Sada valja dati odgovor na glavno pitanje i prijepor koji zakon valja primijeniti u ovom slučaju da li kao što tvrdi tužitelj Zakon o mirovinskom osiguranju ili kao što to tvrdi tuženik Zakon o obaveznim osiguranjima u prometu.

16. O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 dalje ZOOP).

17.Člankom 27. navedenog zakona propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.“

18.Prema ocjeni ovoga suda, a prema čl.27.st.1. ZOOP tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika

– stvarnog štetnika.

Na isti način odlučio je i Vrhovni sud u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

19.Kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine (kao u predmetnom slučaju) kako je to određeno st.2 i 3 čl.27 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 01.04.2019. do 31.10.2021.godine.

20.U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

21.Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

22.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da bi visina invalidske mirovine radi profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu za MN na dan 01.04.2019. iznosila 2.847,19 kuna, a prema slijedećem izračunu:

- najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (od 1985. do 2011.) iznose 1,0559

- mirovinski staž 40 godina

- polazni faktor 1,00

- osobni bodovi iznose 42,2360 prema izračunu / 1,0559x40x1,00

- mirovinski faktor iznosi 0,80

- aktualna vrijednost mirovine na dan 01.04.2019. iznosi 66,35 kuna

Slijedom navedenog proizlazi invalidska mirovina = osobni bodovi x mirovinski faktor x aktualna vrijednost mirovine = 42.23600 x 0,80 x 66,35 = 2.241,89 kuna i uvećana za dodatak po stopi od 27% iznosi 2.847,19 kuna.

23. Za razdoblje od 01.06.2019. do 30.09.2019. dok je osiguranik bio zaposlen u kojem slučaju se invalidska mirovina računa uz mirovinsku faktor od 0,6667 primjenom kojeg na dan 01.06.2019. mirovina iznosi 2.372,81 kunu (42.23600 x 0,6667 x 66,35 = 2.241,89 kuna i uvećana za dodatak po stopi od 27%).

24. Sud zaključuje da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem od 17.12.2013. osiguraniku ĐN za razdoblje od 09.05.2019. do 09.11.2021. isplatio invalidsku mirovinu kojoj je uzrok profesionalna nesposobnost za rad uslijed ozljede na radu u visini od 11.918,63 EUR a trebao je platiti u visini od 11.926,32 EUR što znači da u skladu s odredbom iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a nema štete za tužitelja odnosno razmjerni iznos isplaćene mirovine iznosi 0,00 EUR. Manje isplaćeni iznos od 7,69 EUR se odnosi na primjenu usklađenja mirovina od 01.08.2019. umjesto od 01.07.2019. godine. Ta razlika nema utjecaj na konačni zaključak suda da nema razlike odnosno da tužitelj nije isplatio veći iznos s osnova invalidske mirovine od iznosa koji bi isplatio svom osiguraniku zbog ozljede na radu.

25. Prema ocjeni suda sukladno odredbi čl.27.st.1. ZOOP-a tuženik je obavezan zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika stvarnog štetnika.

No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno čl.27.st.2 i 3 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa je primjenom navedenog propisa sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

26. Glede prigovora zastare ovaj sud smatra da isti nije osnovan. Naime, rok zastare ne počinje teći pravomoćnošću i konačnošću rješenja HZMO-a od 17.12.2013. već od dana isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa mirovine jer samom isplatom tužitelju nastaje šteta. Tužitelju ne nastaje šteta donošenjem rješenja deklaratorne naravi kojim rješenjem se nekoj osobi priznaje bilo kakvo pravo iz mirovinskog osiguranja već šteta nastaje trenutkom isplate. Kako je u ovom postupku utuženo razdoblje od 01.04.2019. do 31.10.2021., a tužba je podnijela 08.12.2021. to prigovor zastare nije osnovan jer nije protekao trogodišnji zastarni rok sukladno ZOMO.

27.Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovara na tužbu, sastava jednog pisanog podnesaka i pristup na tri ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 500 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2 eura i PDV- od 25 % tuženiku je na ime troška dosuđen iznos od 1.250,00 EUR. Tom iznosu valja dodati trošak plaćenog predujam za financijskog vještačenje u iznosu od 590,25 EUR, pa sveukupan trošak koji pripada tuženiku iznosi 1.840,25 EUR.

U Puli, 28. veljače 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku po punomoćniku