REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4843/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Andrea Mardešić iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa odvjetnik Sofia Petković iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. siječnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno te opunomoćenika stranaka, dana 28. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.1. Ugovora o kreditu br. 238-50-4180989 sklopljenog dana 13. lipnja 2007.godine između SN, iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. kao kreditora u dijelu koja glasi: “ Kunska protuvrijednost CHF ......po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“ te odredba čl. 7. Ugovora u dijelu koji glasi: „... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF...“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d., platiti tužiteljici PN iznos od 3.550,31 EURA, sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 1,76 EUR od 09.01.2008 do isplate
- na iznos od 4,54 EUR od 11.02.2008 do isplate
- na iznos od 7,63 EUR od 10.03.2008 do isplate
- na iznos od 5,34 EUR od 10.04.2008 do isplate
- na iznos od 2,79 EUR od 12.05.2008 do isplate
- na iznos od 2,81 EUR od 10.06.2008 do isplate
- na iznos od 2,59 EUR od 07.07.2008 do isplate
- na iznos od 0,00 EUR od 06.08.2008 do isplate
- na iznos od 1,12 EUR od 05.09.2008 do isplate
- na iznos od 4,04 EUR od 06.10.2008 do isplate
- na iznos od 14,11 EUR od 05.11.2008 do isplate
- na iznos od 9,61 EUR od 08.12.2008 do isplate
- na iznos od 20,06 EUR od 05.01.2009 do isplate
- na iznos od 20,05 EUR od 05.02.2009 do isplate
- na iznos od 21,86 EUR od 06.03.2009 do isplate
- na iznos od 17,65 EUR od 07.04.2009 do isplate
- na iznos od 17,84 EUR od 14.05.2009 do isplate
- na iznos od 14,71 EUR od 17.06.2009 do isplate
- na iznos od 14,34 EUR od 06.07.2009 do isplate
- na iznos od 15,32 EUR od 04.08.2009 do isplate
- na iznos od 16,38 EUR od 07.09.2009 do isplate
- na iznos od 14,76 EUR od 05.10.2009 do isplate
- na iznos od 14,85 EUR od 06.11.2009 do isplate
- na iznos od 16,75 EUR od 07.12.2009 do isplate
- na iznos od 19,34 EUR od 04.01.2010 do isplate
- na iznos od 21,70 EUR od 05.02.2010 do isplate
- na iznos od 21,28 EUR od 28.02.2010 do isplate
- na iznos od 25,36 EUR od 31.03.2010 do isplate
- na iznos od 24,58 EUR od 30.04.2010 do isplate
- na iznos od 26,09 EUR od 31.05.2010 do isplate
- na iznos od 39,15 EUR od 30.06.2010 do isplate
- na iznos od 36,47 EUR od 31.07.2010 do isplate
- na iznos od 44,68 EUR od 31.08.2010 do isplate
- na iznos od 41,84 EUR od 30.09.2010 do isplate
- na iznos od 37,28 EUR od 31.10.2010 do isplate
- na iznos od 46,91 EUR od 30.11.2010 do isplate
- na iznos od 59,16 EUR od 31.12.2010 do isplate
- na iznos od 50,49 EUR od 31.01.2011 do isplate
- na iznos od 53,53 EUR od 28.02.2011 do isplate
- na iznos od 49,66 EUR od 31.03.2011 do isplate
- na iznos od 54,46 EUR od 09.05.2011 do isplate
- na iznos od 66,78 EUR od 31.05.2011 do isplate
- na iznos od 68,38 EUR od 30.06.2011 do isplate
- na iznos od 81,80 EUR od 31.07.2011 do isplate
- na iznos od 74,78 EUR od 31.08.2011 do isplate
- na iznos od 67,09 EUR od 30.09.2011 do isplate
- na iznos od 65,59 EUR od 31.10.2011 do isplate
- na iznos od 65,00 EUR od 30.11.2011 do isplate
- na iznos od 68,63 EUR od 31.12.2011 do isplate
- na iznos od 71,80 EUR od 31.01.2012 do isplate
- na iznos od 72,22 EUR od 29.02.2012 do isplate
- na iznos od 70,03 EUR od 31.03.2012 do isplate
- na iznos od 71,51 EUR od 30.04.2012 do isplate
- na iznos od 72,52 EUR od 31.05.2012 do isplate
- na iznos od 70,82 EUR od 30.06.2012 do isplate
- na iznos od 71,27 EUR od 31.07.2012 do isplate
- na iznos od 69,99 EUR od 31.08.2012 do isplate
- na iznos od 67,24 EUR od 30.09.2012 do isplate
- na iznos od 70,17 EUR od 31.10.2012 do isplate
- na iznos od 71,58 EUR od 30.11.2012 do isplate
- na iznos od 70,60 EUR od 31.12.2012 do isplate
- na iznos od 65,05 EUR od 31.01.2013 do isplate
- na iznos od 69,76 EUR od 28.02.2013 do isplate
- na iznos od 70,17 EUR od 31.03.2013 do isplate
- na iznos od 68,33 EUR od 30.04.2013 do isplate
- na iznos od 62,59 EUR od 31.05.2013 do isplate
- na iznos od 62,44 EUR od 30.06.2013 do isplate
- na iznos od 63,85 EUR od 31.07.2013 do isplate
- na iznos od 66,11 EUR od 31.08.2013 do isplate
- na iznos od 69,24 EUR od 30.09.2013 do isplate
- na iznos od 67,63 EUR od 31.10.2013 do isplate
- na iznos od 68,77 EUR od 30.11.2013 do isplate
- na iznos od 70,07 EUR od 31.12.2013 do isplate
- na iznos od 70,87 EUR od 31.01.2014 do isplate
- na iznos od 72,58 EUR od 28.02.2014 do isplate
- na iznos od 72,02 EUR od 31.03.2014 do isplate
- na iznos od 70,13 EUR od 30.04.2014 do isplate
- na iznos od 69,53 EUR od 31.05.2014 do isplate
- na iznos od 69,83 EUR od 30.06.2014 do isplate
do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.3. Ugovora o kreditu br. 238-50-4180989 sklopljenog dana 13. lipnja 2007.godine između SN iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. kao kreditora koja glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. platiti tužiteljici PN iznos od 376,21 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2007. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. naknaditi tužiteljici PN trošak parničnog postupka u svoti od 699,54 eur s zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 2. lipnja 2023. godine tvrdi da je njen prednik ŽN kojega je i naslijedila prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju od 1. srpnja 2009. godine poslovni broj O-523/09 sklopio dne 13. lipnja 2007. godine s tuženim ugovor o kreditu na 19.397,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom na dan korištenja s rokom otplate od 84 mjeseca uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženikovim, radi kupnje vozila te smatra ništetnom odredbe čl.1. i 7. tog Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF-u pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17, a nadlaje navodi da je ugovorena čl.3. Ugovora i naknada za obradu kredita od 376,21 eur ili 3,30% od iznosa kredita o kojoj se nije posebno pregovaralo niti je tužiteljev prednik mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugvoornih stranaka na njegovu štetu te je ništetna pozivom na odredbu čl.87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača te zahtijeva kao u tužbi tj:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.1. Ugovora o kreditu br. 238-50- 4180989 sklopljenog dana 13.06.2007.g. godine između SN, [adresa] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. OIB:92963223473, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora u dijelu koja glasi: “ Kunska protuvrijednost CHF ......po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“ te odredba čl. 7. Ugovora u dijelu koji glasi: „... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF...“.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužiteljici PN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 3.550,31 EURA, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos, počevši od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedne glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:
- na iznos od 1,76 EUR od 09.01.2008 do isplate
- na iznos od 4,54 EUR od 11.02.2008 do isplate
- na iznos od 7,63 EUR od 10.03.2008 do isplate
- na iznos od 5,34 EUR od 10.04.2008 do isplate
- na iznos od 2,79 EUR od 12.05.2008 do isplate
- na iznos od 2,81 EUR od 10.06.2008 do isplate
- na iznos od 2,59 EUR od 07.07.2008 do isplate
- na iznos od 0,00 EUR od 06.08.2008 do isplate
- na iznos od 1,12 EUR od 05.09.2008 do isplate
- na iznos od 4,04 EUR od 06.10.2008 do isplate
- na iznos od 14,11 EUR od 05.11.2008 do isplate
- na iznos od 9,61 EUR od 08.12.2008 do isplate
- na iznos od 20,06 EUR od 05.01.2009 do isplate
- na iznos od 20,05 EUR od 05.02.2009 do isplate
- na iznos od 21,86 EUR od 06.03.2009 do isplate
- na iznos od 17,65 EUR od 07.04.2009 do isplate
- na iznos od 17,84 EUR od 14.05.2009 do isplate
- na iznos od 14,71 EUR od 17.06.2009 do isplate
- na iznos od 14,34 EUR od 06.07.2009 do isplate
- na iznos od 15,32 EUR od 04.08.2009 do isplate
- na iznos od 16,38 EUR od 07.09.2009 do isplate
- na iznos od 14,76 EUR od 05.10.2009 do isplate
- na iznos od 14,85 EUR od 06.11.2009 do isplate
- na iznos od 16,75 EUR od 07.12.2009 do isplate
- na iznos od 19,34 EUR od 04.01.2010 do isplate
- na iznos od 21,70 EUR od 05.02.2010 do isplate
- na iznos od 21,28 EUR od 28.02.2010 do isplate
- na iznos od 25,36 EUR od 31.03.2010 do isplate
- na iznos od 24,58 EUR od 30.04.2010 do isplate
- na iznos od 26,09 EUR od 31.05.2010 do isplate
- na iznos od 39,15 EUR od 30.06.2010 do isplate
- na iznos od 36,47 EUR od 31.07.2010 do isplate
- na iznos od 44,68 EUR od 31.08.2010 do isplate
- na iznos od 41,84 EUR od 30.09.2010 do isplate
- na iznos od 37,28 EUR od 31.10.2010 do isplate
- na iznos od 46,91 EUR od 30.11.2010 do isplate
- na iznos od 59,16 EUR od 31.12.2010 do isplate
- na iznos od 50,49 EUR od 31.01.2011 do isplate
- na iznos od 53,53 EUR od 28.02.2011 do isplate
- na iznos od 49,66 EUR od 31.03.2011 do isplate
- na iznos od 54,46 EUR od 09.05.2011 do isplate
- na iznos od 66,78 EUR od 31.05.2011 do isplate
- na iznos od 68,38 EUR od 30.06.2011 do isplate
- na iznos od 81,80 EUR od 31.07.2011 do isplate
- na iznos od 74,78 EUR od 31.08.2011 do isplate
- na iznos od 67,09 EUR od 30.09.2011 do isplate
- na iznos od 65,59 EUR od 31.10.2011 do isplate
- na iznos od 65,00 EUR od 30.11.2011 do isplate
- na iznos od 68,63 EUR od 31.12.2011 do isplate
- na iznos od 71,80 EUR od 31.01.2012 do isplate
- na iznos od 72,22 EUR od 29.02.2012 do isplate
- na iznos od 70,03 EUR od 31.03.2012 do isplate
- na iznos od 71,51 EUR od 30.04.2012 do isplate
- na iznos od 72,52 EUR od 31.05.2012 do isplate
- na iznos od 70,82 EUR od 30.06.2012 do isplate
- na iznos od 71,27 EUR od 31.07.2012 do isplate
- na iznos od 69,99 EUR od 31.08.2012 do isplate
- na iznos od 67,24 EUR od 30.09.2012 do isplate
- na iznos od 70,17 EUR od 31.10.2012 do isplate
- na iznos od 71,58 EUR od 30.11.2012 do isplate
- na iznos od 70,60 EUR od 31.12.2012 do isplate
- na iznos od 65,05 EUR od 31.01.2013 do isplate
- na iznos od 69,76 EUR od 28.02.2013 do isplate
- na iznos od 70,17 EUR od 31.03.2013 do isplate
- na iznos od 68,33 EUR od 30.04.2013 do isplate
- na iznos od 62,59 EUR od 31.05.2013 do isplate
- na iznos od 62,44 EUR od 30.06.2013 do isplate
- na iznos od 63,85 EUR od 31.07.2013 do isplate
- na iznos od 66,11 EUR od 31.08.2013 do isplate
- na iznos od 69,24 EUR od 30.09.2013 do isplate
- na iznos od 67,63 EUR od 31.10.2013 do isplate
- na iznos od 68,77 EUR od 30.11.2013 do isplate
- na iznos od 70,07 EUR od 31.12.2013 do isplate
- na iznos od 70,87 EUR od 31.01.2014 do isplate
- na iznos od 72,58 EUR od 28.02.2014 do isplate
- na iznos od 72,02 EUR od 31.03.2014 do isplate
- na iznos od 70,13 EUR od 30.04.2014 do isplate
- na iznos od 69,53 EUR od 31.05.2014 do isplate
- na iznos od 69,83 EUR od 30.06.2014 do isplate
sve u roku 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.3. Ugovora o kreditu br. 238-50-4180989 sklopljenog dana 13.06.2007.godine između SN iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. OIB:92963223473, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora koja glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužiteljici PN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 376,21 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.06.2007. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2023. godine osporava tužbeni zahtjev, prigovara nedostatku aktivne legitimacije, smatra da se navedena presuda ne primjenjuje u ovom postupku, valutna klauzula u CHF-u je bila jasna, uočljiva i razumljiva, postavlja pitanje savjesnosti tužiteljeva postupanja i je li bio potrošač, smatra da se o valutnoj klauzuli u CHF-u pojedinačno pregovaralo te nema neravnoteže u pravima i obvezama stranaka suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u odnosu na naknadu za korištenje kredita smatra da je iznos točno i jasno određen ugovorom, lako je uočljiva i razumljiva ta ugovorna odredba što je tužitelj sposoban izračunati i razumjeti te je ista naznačena i u promotivnim uvjetima i tuženikovim općim aktima pa nije dopušteno ispitivati njenu nepoštenost, prigovara visini tužbenog zahtjeva i zastari te navodi da je ugovor otplaćen i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 13. lipnja 2007., otplatni plan i knjigovodstvenu karticu, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih vozila i zahtjev za kredit, preslušao tužitelja, a nije preslušan javnog bilježnika Ljubicu Papac kao nebitan svjedok primjenom stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 321/2023-2 i Rev 3142/2018- 2.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije, uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Darka Matulca poslovni broj O-523/09 je utvrđeno da je SN umro **.**.2009., a nasljednik ostavine, uključivo i osobno vozilo Ford Fiesta reg oz [registarska oznaka] je tužiteljica kao njegova supruga te je sud prihvatio tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv sukladan ovoj ispravi, dočim tuženik ne dokazuje suprotno. K tomu nije odlučno tko je ispunio cjelokupnu ugovornu obvezu u tužiteljevo ime i za njegov račun kao i njegovog prednika, jer je tuženik primio sva ta ispunjenja. Slijedom toga sud ocjenjuje ovaj prigovor neosnovanim.
6. Nije prijeporno da su tužiteljev prednik i tuženik sklopili dne 13. lipnja 2007. godine s tuženim ugovor o kreditu na 19.397,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom na dan korištenja s rokom otplate od 84 mjeseca uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženikovim, radi kupnje novog vozila marke Ford kao i da je ugovorena naknada za korištenje kredita od 3,30% od iznosa kredita jednokratna i uplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, što je sve i utvrđeno uvidom u čl.1,2,3,4,6. i 7. tog Ugovora, kao što i nije prijeporno da je ugovor otplaćen.
7. Prijeporni su ništetnost valutne klauzule u CHF, osnova tužbenog zahtjeva te zastara.
8. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, čl.82, čl.85, čl.86. čl.87., čl.89. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
9. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga su i ove ugovorne odredbe to valutnoj klauzuli u CHF iz čl.1. i 7. Ugovora o kreditu utvrđene ništetnima, primjenom odredbe čl.87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), pa primjenom odredbe čl. 323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl. 324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljičinom iskazu bila odlučna pobuda već joj je trebalo vozilo na kredit kojeg će moći otplatiti tj njenom predniku. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl. 324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl. 326 st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.
10. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.
11. Sada je prijeporno pitanje zastare.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama je utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je ugovor otplaćen, a navedena presuda P-1401/12 u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.241. i čl.225. Zakona o obveznim odnosima., budući je tužba podnesena 2. lipnja 2023. godine
13. Sud je utvrdio da je tužitelj bio potrošač primjenom odredbe čl.3. st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača prihvaćajući njegov iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv , jer je tužiteljev prednik bio po zvanju autolimar te je u vrijeme sklapanja ugovora bio umirovljenik Hrvatske vojske, a tužiteljica je bila tada zaposlena u osnovnoj školi te je vozilo trebalo za osobne potrebe te uzevši u obzir ugovorenu namjenu kredita radi kupnje vozila, a tuženik, na kojemu je dokazni teret, nije dokazao suprotno.
14. Prijeporni su zatim odredba o tzv. ulaznoj naknadi, osnova tužbenog zahtjeva te zastara.
15. Glede ništenosti ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020. godine jest da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl.49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo a presudom Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-229/19 i C-289/19 je utvrđeno da odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da odredba sadržana u aleatornom ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga i potrošača, kao što se to ugovori o leasingu dionica, mora smatrati nepoštenom ako se s obzirom na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir datum njegova sklapanja tom odredbom može tijekom njegova ispunjavanja prouzročiti znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, i to čak i u slučaju ako bi ta neravnoteža nastupila samo ako bi se ostvarile određene okolnosti ili ako bi navedena odredba u drugim okolnostima mogla čak koristiti potrošaču te u tim okolnostima je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li odredba kojom se unaprijed utvrđuje prednost koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga ostvaruje u slučaju prijevremenog raskida ugovora o kreditu mogla prouzročiti takvu neravnotežu od trenutka sklapanja navedenog ugovora, uzimajući u obzir okolnosti sklapanja ugovora, kao i da odredbe ove Direktive treba tumačiti na način da se prodavatelj robe ili pružatelj usluga, koji je kao prodavatelj potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koju je nacionalni sud, kada se ugovor može održati na snazi bez te ugovorne odredbe proglasio nepoštenom i posljedično ništetnom ne može pozivati na zakonsku naknadu štete predviđenu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava koja bi bila primjenjiva da ne postoji navedena ugovorna odredba. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-323/22 od 13. srpnja 2023. godine.
16. Po ocjeni ovoga suda isto stajalište vrijedi i za ugovornu odredbu o naknadi za sklapanje kredita, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv da s njim tj njegovim prednikom tuženik nije pregovarao o ovoj naknadi već je dobio unaprijed pripremljen ugovor s tuženikove strane, uzevši u obzir njihovo zanimanje u vrijeme sklapanja ugovora i zvanje kako je prethodno obrazloženo te je tako utvrđeno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor, što i nije prijeporno te se o njemu nije pregovaralo posebice o ovima ugovornim odredbama naknadama te tužitelju te odredbe nisu bile ni protumačene.
17. Odredbom čl.6. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Čl.10. st.3. istog Zakona je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan se suzdržati od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika , u ostvarivanju svog prava.
18. U odnosu na čl. 3. ugovora o kreditu tj. o naknadi za sklapanje samog ugovora, sud ocjenjuje da je i ova ugovorna odredba ništetna, budući se o njoj nije pregovaralo te je suprotna navedenim načelima obveznoga prava, zbog čega tužitelj nije ni mogao utjecati na sadržaj ove ugovorne odredbe niti njenu visinu, sve prihvaćajući njegov iskaz kao životan i uvjerljiv zbog prethodno obrazloženih razloga, a to primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena naknada nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.326. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.
19. Prigovor zastare u odnosu na ovu naknadu nije osnovan primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine. Naime, kako je ova odredba utvrđena ništetnom, sukladno odredbi čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima to primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona je tuženik dužan vratiti isto što je naplatio na ime tih naknada. Stoga se na ovo vraćanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl.225. st.1. Zakona o obveznim odnosima te počinje teći od pravomoćnosti ove presude.
20. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva iz točke II jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.
21. Sama visina tužbenog zahtjeva nije prijeporna kao na ročištu 5. srpnja 2024. godine.
22. Zatezne kamate na pojedine mjesečne svote su dosuđene od dana plaćanja mjesečnih obroka a na 376,21 eur od dana plaćanja kao dana dospjelosti te na parbeni trošak po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku, sve po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
23. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu i podnesak od 6.12.2023. kao i ročište 20.1.2025. po 200,00 eur, podnesak od 3.7.2024. nije priznat primjenom odredbe čl.299. A istog Zakona, jer je predan bez odobrenja, trošak ročišta za objavu nije priznat primjenom odredbe čl.155.st.1. istog Zakona kao nepotreban za uspjeh u postupku , što je ukupno 600,00 eur , čemu je pribrojen trošak od 99,54 eur po računu Kalkulatora, ovrha za usluge , broj 33-1-1 od 15. veljače 2023. godine kao nužan za postavljenja tužbenog zahtjeva, što je ukupno 699,54 eur, sudske pristojbe na presudu nisu obračunavane po odredbi čl.11. st.1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18-51/23).
U Zagrebu, dana 28. veljače 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opunomoćenicima stranaka
