Poslovni broj: P-630/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista ŠA, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tužene DA iz [adresa], sada boravi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja ročišta, dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj isplati tužitelju iznos od 503,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. veljače 2025. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 400,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 30.04.2024.g. podnio sudu tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 503,53 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da tužitelj podnosi ovu tužbu protiv tuženice, kao nasljednice iza pok. VA, a radi isplate naknade na ime troškova smještaja pokojne. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 22. srpnja 2019., KLASA: UP/I-551-04/19-02/42, UBROJ: 534-114-09- 14-19-4, priznato je pravo VA na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u udomiteljskoj obitelji ZA. VA preminula je 19. studenog 2019., slijedom čega je od istog tijela dana 26. studenog 2019. doneseno rješenje, KLASA: UP/I-551-04/19-02/57, URBROJ: 534-114-09-14-19-4, kojim je utvrđeno da VA prestaje pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u udomiteljskoj obitelji. Rješenjem od dana 22. srpnja 2019., u točki V. propisano je da će se troškovi smještaja VA podmirivati iz njezinih mirovinskih primanja. Međutim, isti trošak pao je isključivo na teret tužitelja te je isplaćen iz sredstava Centra za socijalnu skrb Zagreb (danas Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Služba Grada Zagreba). Za vrijeme trajanja smještaja VA u udomiteljskoj obitelji ZA, na teret sredstava Centra za socijalnu skrb Zagreb, isplaćen je iznos od ukupno 1.976,21 EUR / 14.889,78 HRK, za razdoblje od 22. svibnja do 19. studenog 2019. godine (ukupno dugovanje). Navedeni trošak iznosi 331,81 EUR / 2.500,00 HRK mjesečno, od čega se 318,53 EUR / 2.400,00 HRK odnosi na troškove opskrbnine iz točke II. navedenog rješenja, a 13,27 EUR / 100,00 HRK mjesečno odnosi se na pomoć za osobne potrebe iz točke VI. navedenog rješenja, a pri tome je isplaćen razmjeran iznos od 107,03 EUR / 806,45 HRK za svibanj te 210,14 EUR / 1.583,33 HRK za studeni 2019. godine. Odredbom članka 120. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., dalje u tekstu: ZSS) propisano je da je korisnik – odrasla osoba koji socijalnu uslugu koristi na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, dužan sudjelovati u plaćanju cijene. Na temelju odredbe članka 121. stavka 1. ZSS, korisnik iz članka 120. stavka 1. ZSS dužan je u plaćanju cijene usluge sudjelovati svojim prihodima i imovinom koja ne služi njemu ili članovima njegova kućanstva za podmirenje osnovnih životnih potreba Rješenjem o nasljeđivanju donesenom od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića dana 03. ožujka 2020. godine, posl.br. O-7936/19, kao nasljednicima iza pok. MA proglašavaju se tuženica, LA i KA. Odredbom članka 139. stavka 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) propisano je da nasljednici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja. RA i KA platili su dio duga koji otpada na njih sukladno njihovim udjelima u ostavinskoj masi. Naime, na kartici korisnika vidljivo je da je od strane Centra za socijalnu skrb potvrđena uplata EA u iznosu od 278,72 EUR / 2.100,00 HRK, dok tužiteljica dostavlja presliku potvrde o uplati iznosa od 1.193,96 EUR / 8.995,90 HRK, koji je platio LA po osnovi Izvansudske nagodbe od dana 18. ožujka 2022. godine, posl.br. N-DO-312372021, kao i presliku predmetne Izvansudske nagodbe. Slijedom navedenog, tužiteljica, kao nasljednica iza pok. VA, dužna je platiti preostali dio duga u ukupnom iznosu od 503,53 EUR / 3.793,88 HRK, zajedno s zateznim kamatama kako je specificirano u tužbenom zahtjevu to tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan te napominje da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe u skladu sa odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim do mirnog rješenja spora između stranaka nije došlo.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, moli da ju se oslobodi duga koji nije njezin i koji ne može platiti zbog loših materijalnih prilika. Napominje da njezina teta nije znala upravljati novcem tako da joj je ona posuđivala i u trenutku smrti joj je ostao dug od oko 8.000,00 kn koji joj teta nije mogla vratiti jer su joj računi bili blokirani. Njezin je izračun da je Centar već dobio sve što traži preko Državnog odvjetništva i Državnih nekretnina, budući je ČA uplatio 9.000,00 kn obzirom je on prema rješenju naslijedio 95% svega, a teta je još njoj ostala dužna. KA, sestra, uplatila je oko 2.500,00 kn tako da ona ne vidi razlog zašto se traži od nje kada su i sestra i nećak uplatili i više od onog što je za tetu išlo za udomiteljstvo. Navodi da su sestra i nećak uplatili i za nju, a da je ona je samo naslijedila 400,00 eura.

3. Tužena u daljnjem tijeku postupka ističe da se predmetni odgovor na tužbu ima smatrati prigovorom nasljednika na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova sukladno čl. 13. Zakona o nasljeđivanju.

4. Sud je u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod brojem P-2754/24 donio presudu dana 29.10.2024.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP-a, smatrajući da tužitelj nije predložio dokaz na temelju kojega bi se mogla utvrditi visina naslijeđene imovine i da se ne može utvrditi ostaviteljev dug do visine vrijednosti nasljednog dijela tužene. Kako je tužitelj podnio žalbu protiv citirane presude, to je Županijski sud u Sisku, rješenjem poslovni broj: Gž-1210/2024 od 13.01.2025.g. ukinuo prvostupanjsku presudu. Iz obrazloženja II rješenja proizlazi da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, pa stoga tužena mora dokazati osnovanost ovoga prigovora, primjenom pravila o teretu dokazivanja. Povodom ukinute presude, predmet je upućen ovom sudu na ponovno suđenje koji se vodi pod brojem P-630/2025.

5. Odredba članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) određuje da su stranke u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

6. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta u ponovnom postupku samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, obzirom da niti tužitelj niti tužena nisu u mogućnosti predlagati druge dokazne prijedloge osim onih predloženih u tužbi i odgovoru na tužbu u smislu odredbe čl. čl. 461 a st. 2 ZPP-a.

7. Sud je pritom uzeo u obzir činjenicu da bi svako daljnje provođenje postupka stvorilo samo dodatni trošak za tuženu, čime bi se pogoršala njezina materijalna situacija.

8. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 20.11.2023.g. sa povratnicom i nacrtom tužbe (list 7-12 spisa), presliku rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 22. srpnja 2019., KLASA: UP/I-551-04/19-02/42, UBROJ: 534-114-09-14-19-4 (list 13-15 spisa), presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, broj UPP/OS-94/19 od 03.03.2020.g. iza pokojne VA (list 16-17 spisa), presliku rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 26. studenog 2019., KLASA: UP/I-551-04/19-02/42, UBROJ: 534-114-09-14-19-4 (list 18-19 spisa), karticu korisnika (list 21-22 spisa), presliku izvansudske nagodbe sa nasljednikom LA (list 22-23 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, 80/22., 114/22., 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8 ZPP-a ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

9. Prvenstveno valja istaknuti da tužitelj temelji tužbeni zahtjev prema tuženoj kao zakonskoj nasljednici pokojne VA s naslova troškova smještaja VA u udomiteljskoj obitelji ZA za razdoblje od 22. svibnja do 19. studenog 2019.g., u iznosu od 503,53 eura, koliko otpada na tuženu kao na jednu od nasljednica u smislu čl. 139 st 3. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 26/03, u daljnjem tekstu: ZN) koja propisuje da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, kao i sukladno odredbi čl. 4 istog zakona koji određuje da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

10. Uvidom u preslike rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 22.07.2019. i 26.11.2019.g., KLASA: UP/I-551-04/19-02/42, UBROJ: 534-114-09-14-19-4 (list 13-15 spisa), sud je utvrdio da je pokojnoj VA priznato pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u udomiteljskoj obitelji ZA te je uslijed smrti VA dana **.**.2019., isto tijelo dana 26. studenog 2019. donijelo rješenje, kojim je utvrđeno da VA prestaje pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u udomiteljskoj obitelji. Iz navedene dokumentacije je nadalje razvidno da je rješenjem od dana 22. srpnja 2019., u točki V. propisano da će se troškovi smještaja VA podmirivati iz njezinih mirovinskih primanja, no kako je navedeni trošak pao isključivo na teret tužitelja, trošak je isplaćen iz sredstava Centra za socijalnu skrb Zagreb (danas Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Služba Grada Zagreba) te je za vrijeme trajanja smještaja VA u udomiteljskoj obitelji ZA, na teret sredstava Centra za socijalnu skrb Zagreb, isplaćen iznos od ukupno 14.889,78 kuna (1.976,21 EUR) za razdoblje od 22. svibnja do 19. studenog 2019. godine (ukupno dugovanje). Visina troška smještaja pokojne u udomiteljskoj obitelji razvidan je iz kartice korisnika VA.

11. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, broj UPP/OS-94/19 od 03.03.2020.g. iza pokojne VA, a umrle **.**.2019.,g, razvidno je da su njezinim nasljednicima temeljem zakona proglašeni DA, nećakinja ostaviteljice, ovdje tužena, koja je naslijedila ostavinsku imovinu u 12/48 dijela, LA, nećak ostaviteljice, koji je naslijedio ostavinsku imovinu u 29/48 dijela, te KA, sestra ostaviteljice, koja je naslijedila ostavinsku imovinu u 7/48 dijela. Iz predmetnog rješenja nadalje je razvidno da ostavinsku imovinu pokojne VA čine potraživanje prema HZMO s naslova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, te potraživanje prema Zagrebačkoj banci, IBAN broj:

[broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu, potraživanje prema Zagrebačkoj banci, IBAN broj: [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu, potraživanje prema Zagrebačkoj banci, IBAN broj: [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu.

12. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Imajući u vidu da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, a kako tužena u odgovoru na tužbu niti tijekom prvostupanjskog postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz niti je stavila ijedan adekvatan dokazni prijedlog u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a kojim bi pobila navode i tvrdnje tužitelja da je vrijednost nasljednog dijela manja od visine tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da visina utuženog dugovanja pokojnog ostavitelja ne premašuje vrijednost njezina nasljednog dijela (poput financijskog vještačenja ili pribave podataka od ovlaštenih banaka o novčanim iznosima koje je naslijedila), a koju je činjenicu upravo dužna dokazati tužena u smislu čl. 219 ZPP-a, to je sud u cijelosti otklonio prigovor tužene kojim osporava visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova sukladno čl. 13. Zakona o nasljeđivanju.

14. Tužena također nije podnijela niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi dokazala svoje tvrdnje da su sestra i nećak uplatili i za nju trošak udomiteljstva, a koju je činjenicu upravo dužna dokazati tužena sukladno pravilima o teretu dokazivanja. Dapače, upravo suprotno proizlazi iz preslike izvansudske nagodbe sa nasljednikom LA (list 22-23 spisa) koja prileži uz tužbu. Naime, kako iz predmetne izvansudske nagodbe proizlazi da je nasljednik LA priznaje svoj dug i na kojeg otpada dio razmjeran njegovom nasljednom dijelu od 29/48 u iznosu od 8.995,90 kn, dok je KA podmirila svoj dug u iznosu od 12.789,78 kn. Kako se dakle u izvansudskoj nagodbi nigdje ne spominje da su ostali nasljednici i podmirili dio tuženičinog duga, te kako tužena nije dokazala svoju tvrdnju, to je sud ocijenio kao neosnovan prigovor tužene u odnosu na navedeno.

15. Kako tužena u odgovoru na tužbu nije osporila visinu postavljenog zahtjeva, odnosno činjenicu da trošak smještaja pokojne VA u udomiteljskoj obitelji koji na nju otpada iznosi 503,53 eura već je samo porekla da bi ona taj iznos trebala podmiriti, te obzirom da je osnov tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica da je tužena kao nasljednica u obvezi podmirivanja troška dugotrajnog smještaja pokojne VA u udomiteljskoj obitelji ZA po rješenju CZSS Zagreb, Podružnica Donji Grad od 22. srpnja 2019., a niti je dokazala da je vrijednost njezinog nasljednog dijela manja od visine tužbenog zahtjeva, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 503,53 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude.

16. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO).

17. U odnosu na navode tužene u odnosu na njezinu tešku materijalnu situaciju, sud ističe da su isti irelevantni za meritum ovog spora obzirom ju navedene okolnosti ne oslobađaju od plateža dugovanja koje ima prema tužitelju, te se upućuje tuženu da se obrati tužitelju radi možebitnog dogovora, obzirom je isto na dispoziciji tužitelja.

18. Tužitelju je priznat trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1 i 155. st. 1. ZPP-a a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12), i to temeljem Tbr 11 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42, 48 i 50. Trošak postupka odnosi se na dosuđen trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 50 bodova, na trošak sastava tužbe u visini od 50 bodova, na trošak pristupa na ročište dana 29.10.2024.g. u visini od 50 bodova temeljem Tbr 9 toč. 1, te na trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u visinu od 50 bodova (sukladno traženju tužitelja), što iznosi 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (sukladno Tarifi koja je stupila na snagu 25.11.2023.g.) iznosi 400,00 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci I izreke presude u odnosu na trošak.

19. Sud je odbio zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubila spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Sisku, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po OGDO Zagreb

2. tuženoj po punomoćnici

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine