REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-698/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Sanje Vidović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika MF, kojeg brani Jovana Puhalo Pezer, odvjetnica u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 6., članka 58. stavka 3., članka 163. stavka 8., članka 226. stavka 4. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine‟ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/25-5/4305, nakon provedenog žurnog postupka u nazočnosti predstavnika tužitelja, okrivljenika i braniteljice okrivljenika, 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: ŽF, sin M i Ž, rođen **.**.1988. u [adresa], državljanin RH i Republike Sjeverne Makedonije, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, konobar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, prekršajno osuđivan, protiv njega se vodi drugi prekršajni postupak, ne vodi se kazneni postupak, sa prebivalištem u [adresa],
k r i v j e
I.1. što je 17. veljače 2025. u 23.05 sati u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom marke Range Rover registarskih oznaka [registarska oznaka], Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do raskrižja sa Avenijom Većeslava Holjevca, ušao je u raskrižje skrećući u lijevo, pri čemu nije smanjio brzinu kretanja vozila, iako je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, te se nastavio kretati Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru juga, a dolaskom do raskrižja sa Ulicom Karela Zahradnika, također je bez smanjivanja brzine, odnosno konstantno ubrzavajući prošao raskrižjem, iako je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 59. stavku 1., kažnjivo po članku 59. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
I.2. što je istom prilikom upravljao navedenim vozilom Avenijom Većeslava Holjevca, a dolaskom do raskrižja sa Ulicom Karela Zahradnika nije vozilom zauzeo položaj u onoj prometnoj traci za smjer koji namjerava proći kroz raskrižje, već je iz prometne trake za skretanje vozila u lijevo nastavio vožnju ravno,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 58. stavku 2., kažnjivo po članku 58. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
I.3. što je istom prilikom upravljao navedenim vozilom, a prometnom kontrolom na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i ulice Buzinski Krči, je utvrđeno da za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom koji je ugrađen u vozilo,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 163. stavku 1., kažnjivo po članku 163. stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
I.4. što je istom prilikom upravljao navedenim vozilom, a prometnom kontrolom na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i ulice Buzinski Krči, uvidom u Informacijski sustav MUP-a utvrđeno je da posjeduje inozemnu vozačku dozvolu Republike Sjeverne Makedonije, te da mu je odlukom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-12390/2024 izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a koja odluka je postala pravomoćna 7. studenog 2024., te je navedena zaštitna mjera na snazi od 7. studenog 2024. do 7. ožujka 2025., odnosno da je upravljao navedenim vozilom za vrijeme dok mu je na snazi navedena zaštitna mjera,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 289. stavku 1., kažnjivo po članku 289. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
pa mu se na temelju citiranog propisa, za djelo prekršaja pod točkom I.4. izreke presude izriče
kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana.
Na temelju članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 17. veljače 2025. u 23.10 sati do 18. veljače 2025. u 15.45 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, kao i vrijeme provedeno u zadržavanju koje je rješenjem ovog suda određeno u trajanju do 15 (petnaest) dana od 18. veljače 2025. u 15.45. sati do 3. ožujka 2025., pa okrivljenik nema za izdržati ništa.
Za djelo prekršaja pod točkom I.1. izreke presude novčana kazna od 2.000,00 € (dvije tisuće eura),
za djelo prekršaja pod točkom I.2. izreke presude novčana kazna od 90,00 € (devedeset eura),
Za djelo prekršaja pod točkom I.3. izreke presude novčana kazna od 130,00 € (sto trideset eura).
Na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna od 2.220,00 € (dvije tisuće dvjesto dvadeset eura).
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura) i troškove premještanja osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], prema računu Oryx asistencije od 18. veljače 2025. u iznosu od 51,24 € (pedeset i jedan euro i dvadeset i četiri centa) u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
III. Na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona uz primjenu članka 298. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske u trajanju od 9 (devet) mjesec, koja počinje teći od pravomoćnosti presude.
IV. Na temelju članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 229. stavkom 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od okrivljenika se trajno i bez naknade oduzima vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanju vozila serijskog broja [serijski broj] od 17. veljače 2025., marke Land Rover, Range Rover 3,6, crne boje s efektom, broja šasije [broj šasije], 2007. godina proizvodnje, vlasništvo AF iz [adresa], zajedno sa ključem vozila, koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske, te se po pravomoćnosti ove presude stavljaju na raspolaganje tužitelju Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. Postaji prometne policije Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine‟ broj 38/14.).
V. Na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik ŽF, rođen **.**.1988. u [adresa], državljanin RH i Republike Sjeverne Makedonije, OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], oslobađa se od optužbe da bi 17. veljače 2025. u 23.05 sati bio zatečen u Zagrebu na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i ulice Buzinski Krči, da posjeduje inozemnu vozačku dozvolu Republike Sjeverne Makedonije, a da u roku od jedne godine od dana ulaska u Republiku Hrvatsku ne bi zamijenio tu vozačku dozvolu za vozačku dozvolu Republike Hrvatske, a ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 28. studenog 2006., a u Zagrebu je zatican 8. siječnja 2024., 14. veljače 2024., 8. ožujka 2024., 24. svibnja 2024., 6. listopada 2024. i 31. listopada 2024., te u Karlovcu 2. kolovoza 2024., te da bi time počinio prekršaj iz članka 226. stavka 1. kažnjivo po članku 226. stavku 4.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, II. Postaja prometne policije Zagreb podnijela je optužni prijedlog pod brojem 211-07/25-5/4305, 18. veljače 2025., protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja iz članka 59. stavka 6., članka 58. stavka 3., članka 163. stavka 8., članka 226. stavka 4. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je sud proveo žurni prekršajni postupak, budući je okrivljenik bio uhićen. 2. Okrivljenik je obranu iznio u nazočnosti braniteljice, te u obrani iskazao da se djelomično smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret jer je točno da je 17. veljače 2025. upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] time da se doista kretao Sajmišnom cestom u smjeru zapada, zatim Adamićevom ulicom te je skrenuo na Aveniju Dubrovnik, potom na Trg Ivana Meštrovića, zatim na Aveniju Dubrovnik kojom se kretao do raskrižja sa Ulicom SR Njemačke, nastavio se kretati Stonskom ulicom, potom na raskrižju Avenije Dubrovnik i Sortine ulice nastavio se kretati u smjeru juga, ali kako se žurio nije sa namjerom ulazio u raskrižja kada je za njegov smjer kretanja bio uključen signal crvenog svjetla na semaforu, već je vozio brže kako bi stigao proći raskrižjem na znak zelenog svjetla na semaforu jer ga je neposredno prije toga nazvala djevojka koja je rekla da joj mora vratiti vozilo što je prije moguće, te je točno da su ga djelatnici policije zaustavili na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i ulice Buzinski Krči. Utvrđeno je da za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom što je točno jer je prije nekoliko godina preživio tešku prometnu nesreću, te kada se veže pojasom to mu izaziva nelagodu, jer nema slezenu, te mu je u prometnoj nesreći pukla aorta i bila su mu slomljena rebra. Na zahtjev djelatnika policije, a radilo se o djelatnicima policije u vozilu crne boje bez službenih policijskih oznaka marke Škoda, dao im je na uvid važeću vozačku dozvolu koja je izdana u Republici Sjevernoj Makedoniji, te također prometnu dozvolu za navedeno vozilo i osobnu iskaznicu. Tada su mu ti djelatnici policije rekli da je prošao raskrižjem dok je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, te da je za taj prekršaj propisana kazna od 390,00 eura i zaštitna mjera u trajanju od tri mjeseca, te su ga pitali da li ima karticu da odmah plati taj prekršaj, ali im je rekao da ima gotovinu što nisu mogli uzeti, te su mu rekli da kaznu može platiti u roku od tri dana i da sjedne u vozilo i da pričeka kako bi oni napisali potrebne dokumente. Dok je čekao došlo je drugo službeno policijsko vozilo, u kojem su bili djelatnici koji su razgovarali samo sa djelatnicima Mobilne jedinice prometne policije, ali ne i sa njim, te su nakon toga djelatnici Mobilne jedinice prometne policije otišli, a otprilike nakon desetak minuta je došlo kombi vozilo u kojem su bili djelatnici Interventne policije, te su oni stali ispred njegovog vozila, rekli mu da izađe van, pitali ga da li ima nešto kod sebe, a kada je rekao da nema zahtijevali su da skine jaknu i hlače te su ga pretražili, ali nije imao nikakve nedozvoljene predmete i tražili su da im da ključ od vozila. Nakon toga su pretražili i vozilo, tražili su da makne rezervni kotač ali on se nalazi na tom vozilu ispod vozila ali ga nije znao skinuti jer to nije nikada radio. Nakon toga su djelatnici Interventne policije međusobno razgovarali vezano za procjenu kojom brzinom se kretao te su spominjali brzinu od 100 km/h ili 120 km/h, ali smatra da nije moguće da se kretao tako brzo, a u međuvremenu je djelatnik Mobilne jedinice prometne policije rekao da će mu biti oduzeto vozilo kojim je upravljao, a on će biti prepraćen u jedinicu za zadržavanje, jer mu se stavlja na teret da je prošao kroz nekoliko raskrižja za vrijeme dok je na njima bilo uključeno crveno svjetlo za njegov smjer kretanja. Dodaje da vozačku dozvolu Sjeverne Makedonije nije zamijenio za hrvatsku vozačku dozvolu iz razloga što otprilike šest mjeseci dok traje sezona boravi u [adresa], a ostatak vremena boravi u [adresa]. Što se tiče zaštitne mjere zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole u Republici Hrvatskoj može reći da mu je ona bila izrečena presudom vezanom za ročište koje je bilo u listopadu 2024. kada je bio na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu te da je ona bila izrečena u trajanju od četiri mjeseca, ali je smatrao da ta mjera počinje teći od listopada 2024. te da je do trenutka kada je ponovno upravljao vozilom već bila istekla, a može reći da su me zaustavili djelatnici policije u Heinzelovoj koji su mu provjerom u informacijskom sustavu tada rekli da nema nikakvu mjeru koja je na snazi a to je bilo iza 7. veljače 2025. Do tog dana se doista pridržavao izrečene zaštitne mjere i smatrao je da ona više nije na snazi.
2.1. Braniteljica okrivljenika je predložila da u zapisnik uđe i dio obrane okrivljenika u kojem on ističe da su se djelatnici policije međusobno dogovarali što će reći kojom brzinom se okrivljenik kretao i da su se pri tome smijali, a isto tako da su brzinu kretanja utvrđivali od oka a ne nekim mjernim uređajem, te isto tako da je zastupnik tužitelja učinio nespornim da okrivljenik možda nije na vrijeme uočio signale pomoću kojih su okrivljenika djelatnici policije zaustavljali, jer okrivljenik navodi da on nije vidio da su ga oni zaustavljali.
2.2. Opunomoćeni predstavnik tužitelja navodi da se okrivljeniku ne stavlja na teret prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a isto tako niti nepropisna brzina odnosno prekoračenje dopuštene brzine kretanja s obzirom da ista nije utvrđena nekim mjernim uređajem. Nadalje, dodaje da su djelatnici Interventne policije bili prvi koji su započeli sa postupanjem prema okrivljeniku i utvrdili da je okrivljenik prošao na znak crvenog svjetla na semaforu više puta na način da se nije zaustavljao niti je smanjivao brzinu kretanja, već je na pojedinim raskrižjima i ubrzavao, a na posljednjem raskrižju kada je okrivljenik također prošao na znak crvenog svjetla na semaforu, taj prekršaj su utvrdili djelatnici Mobilne jedinice prometne policije. Opunomoćeni predstavnik tužitelja nadalje navodi da smatra da je okrivljenik morao znati od kada do kada mu je zaštitna mjera na snazi, te da je upravo iz tog razloga što je ta mjera na snazi se nije zaustavljao kada su djelatnici policije se kretali za njim.
2.3. Braniteljica okrivljenika navodi da se protivi utvrđenjima opunomoćenog predstavnika tužitelja budući on nema ovlasti utvrđivati činjenično stanje jer to mora učiniti sud, a nesporno je da je presuda donesena 15. listopada 2024., a da je okrivljenik smatrao da mu od tada teče zaštitna mjera jer se protiv presude nije žalio. Braniteljica okrivljenika da se u dokaznom postupku ispitaju djelatnici policije koji su bilu u tom kombiju koji su utvrdili da je okrivljenik prošao kroz crveno, da se ispita kao svjedok SF, djelatnik Mobilne jedinice prometne policije i BF djelatnik II. Postaje prometne policije Zagreb, na okolnost tko je točno i na koji način utvrdio da je on prošao kroz crveno svjetlo, te da se mogu konfrontirati predloženi svjedoci sa okrivljenikom te da im obrana može postavljati pitanja, te da se ispita kao svjedok AF, kao vlasnica vozila na okolnost da njezin branjenik nije imao znanje i svijest da mu je jučer bila na snazi zabrana korištenja inozemne vozačke dozvole, a budući je zaposlenik suda te budući na presudu nije uložena žalba, te da se ispita na okolnost da je sa okrivljenikom bila u vozilu nekoliko dana ranije kada su zaustavljeni od strane djelatnika policije, prilikom rutinske kontrole, te da tada nisu bili utvrđeni nikakvi prekršaji odnosno da nije utvrđeno da je tada kršio izrečenu zaštitnu mjeru tj. da nije imao znanje i svijest da je u prekršaju, te da se pribavi medicinska dokumentacija za okrivljenika na okolnost zbog čega nije bio vezan sigurnosnim pojasom.
2.4. Opunomoćeni predstavnik tužitelja se ne protivi prijedlogu obrane da se ispitaju predloženi svjedoci djelatnici policije, kao i vlasnica vozila, ali predlaže da mu se odredi zadržavanje radi utjecanja na svjedoke, prvenstveno na AF, može i utjecati na djelatnike policije, ovisno o tome koliki ima utjecaj, kao i zbog opasnosti od ponavljanja djela, te bijega u Sjevernu u Makedoniju. Braniteljica okrivljenika protivi se prijedlogu tužitelja da se okrivljeniku odredi zadržavanje iz razloga utjecaja na svjedoke, prvenstveno djevojku i policijske službenike, jer bi se to moglo prevenirati izricanjem blažih mjera kao npr. zabrane približavanja AF, budući da niti ne žive na istoj adresi, a djelatnike policije koji su utvrđivali prekršaje uopće ne poznaje.
3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci AF, SF i BF, te je sud razgledao snimku nadzorne kamere koja je postavljena na raskrižju Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca.
3.1. Svjedokinja UF, propisno upozorena navela je da otklanja blagodat nesvjedočenja te je iskazala da je vlasnica osobnog vozila Range Rover registarskih oznaka [registarska oznaka]. Dozvolila je okrivljeniku da upravlja njezinim vozilom, iako je znala da je bio ranije prekršajno osuđivan te je znala da je imao zabranu upravljanja vozilom iz razloga što je bila ispitana kao svjedok u prekršajnom postupku nakon kojeg je donijeta pravomoćna presuda, što zna budući se nisu žalili na tu presudu, kojom mu je bila izrečena zabrana korištenja inozemne vozačke dozvole u trajanju od četiri mjeseca, ali smatra da je ta zabrana istekla budući misli da je presuda postala pravomoćna 15. listopada 2024. te je zabrana trajala do 15. veljače 2025. Na daljnji upit suda da li zna da li je u periodu kada mu je bila izrečena navedena zaštitna mjera, okrivljenik upravljao vozilom, svjedokinja navodi da se pridržavao mjere, jer nije niti jednom upravljao njezinim vozilom, već ga je vozila ili ona ili je koristio taksi usluge, upravo iz razloga što nemaju drugo vozilo u vlasništvu već se koristi isključivo njezinim vozilom. Svjedokinja navodi da je nakon što je prošao 15. veljače 2025. okrivljenik u dva navrata upravljao vozilom te su ga bili zaustavili djelatnici policije time da je i ona bila prisutna, tada je bio alkotestiran ali nije bilo utvrđeno da bi imao alkohola u organizmu niti su mu djelatnici policije utvrdili da bi imao zaštitnu mjeru na snazi, a drugi put kada su ih zaustavili djelatnici policije prilikom rutinske kontrole samo su provjerili vozačku i prometnu dozvolu te su ih pustili da idu dalje. Braniteljica okrivljenika postavlja upit svjedokinji da li posjeduju neko drugo vozilo, odnosno vozilo kojim bi okrivljenik mogao upravljati i činiti prekršaj, svjedokinja navodi da ne posjeduje niti ona a niti okrivljenik neko drugo vozilo, a da joj je ovo vozilo neophodno zbog svakodnevnog odlaska na posao, zbog brige o baki koja je visoke životne dobi o kojoj se mora brinuti budući joj je otac nedavno preminuo. Tužitelj postavlja pitanje da obzirom da je sa okrivljenikom u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenikom, da li mu je vozilo dostupno svakodnevno, svjedokinja odgovara da je, ali da smatra da okrivljenik ne bi nikada upravljao vozilom svjesno znajući da krši neku mjeru i da će njoj nanijeti neku štetu, u smislu da njoj oduzimaju vozilo koje je njezino vlasništvo. Svjedokinja navodi da je navedeno vozilo godišta proizvodnje 2007. te da ga posjeduje unazad godinu dana, kupila ga je većinom vlastitim novcem time da je 1.500 eura posudila od okrivljenika a 1.500 eura od bake a samo vozilo je koštalo 7.000 eura. Svjedokinja nadalje navodi da je ona promijenila raniju registarsku oznaku jer ju je oštetila, s obzirom da prije toga nije vozila terensko vozilo već manja vozila pa je jednom, prilikom vožnje oštetila vozilo.
3.2. Svjedok SF, djelatnik Mobilne jedinice prometne policije je iskazao da se sjećao događaja od 17. veljače 2025., jer je u kasnim večernjim satima bio u službi i upravljao je službenim policijskim vozilom bez službenih policijskih oznaka te kada je putem veze OKC-a čuo da se traži osobno vozilo marke Range Rover u blizini Avenije Većeslava Holjevca, budući su bili na tom području čim su primijetili prolazak navedenog vozila krenuli su za njim te su ga slijedili Avenijom Većeslava Holjevca, a kada je vozilo došlo do raskrižja sa [adresa], obišlo je jedno vozilo koje je bilo zaustavljeno ispred raskrižja zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu, na način da je skrenulo u prometnu traku koja je namijenjena za skretanje vozila u lijevo i iz te trake nastavilo vožnju ravno u smjeru istoka, iako je na semaforu bio uključen signal crvenog svjetla. Vozilo se nastavilo kretati Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru istoka, a dolaskom do raskrižja sa Ulicom SR Njemačke također je skrenulo između nekoliko drugih vozila desno, nastavilo se kretati Avenijom Većeslava Holjevca nadvožnjakom preko ranžirnog kolodvora u smjeru juga, a dolaskom do raskrižja sa Ulicom Buzinski Krči koja se nalazi sa desne strane i prilaznim kolnikom autocesti A3 sa lijeve strane, dolaskom u neposrednu blizinu vozila Range Rover, vozilo je zaustavljeno na tom raskrižju, jer poslije sretanja u lijevo postoji jedno proširenje gdje se može zaustaviti vozilo bez ometanja prometa i gdje se vozač Range Rovera zaustavio budući su mu signalizirali zaustavljanje zvučnim i svjetlosnim signalima iz službenog policijskog vozila. Prilikom daljnjeg postupanja prema okrivljeniku od njega su zatraženi dokumenti te se sjeća da mu je dao osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu izdanu u Republici Sjevernoj Makedoniji, a da tu vozačku dozvolu nije u roku od godine dana od ulaska u Republiku Hrvatsku zamijenio za hrvatsku vozačku dozvolu. Uvidom u IS MUP-a utvrđeno da se okrivljenik vodi kao da nema vozačku dozvolu iako ima inozemnu vozačku dozvolu, da je ukupno skupio 41 negativni bod, te isto tako da u sustavu postoji zabilježba da mu je na snazi zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske. Svjedok nadalje iskazuje da je prilikom postupanja utvrdio da okrivljenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vozilu budući je pojas bio vezan iza osobe koja je upravljala vozilom uz samo sjedalo vozila. Na poseban upit okrivljenika svjedoku zbog čega mu je drugi kolega na upit da li mu je neka zabrana trenutno na snazi rekao da nije, svjedok iskazuje da se radi o kolegi koji je tek nedavno stupio u službu te do tog trenutka kada je okrivljenik postavio upit, nije izvršio detaljnu provjeru i informacijskom sustavu MUP- a. Tužitelj navodi da je kolega koji je iskusniji i koji je utvrđivao prekršaj uvidom u IS MUP-a i sve dostupne evidencije utvrdio da je zabrana korištenja inozemne vozačke dozvole okrivljenika upisana u sustav i da je ista na snazi u trenutku kada je upravljao vozilom. Braniteljica okrivljenika postavlja pitanje svjedoku da li zna tko je vozio kombi vozilo interventne policije, svjedok iskazuje da ne zna, već samo zna da su djelatnici interventne policije, njih četvorica ili petorica došli na mjesto gdje su zaustavili okrivljenika nakon nekoliko minuta, ali budući je on tada vršio provjere, nije vidio tko je upravljao kombi vozilom, odnosno ne zna tko je bio vođa grupe interventne policije. Okrivljenik i braniteljica okrivljenika nemaju drugih pitanja za svjedoka, te također ne prigovaraju istinitosti iskaza ispitanog svjedoka.
3.3. Svjedok BF, djelatnik II. Policijske postaje Zagreb je iskazao vezano za događaj od 17. veljače 2025. da može reći da je bio upućen na mjesto gdje je bio zadržan okrivljenik, a što spada u postajno područje II. Postaje prometne policije Zagreb, budući se radilo o raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i prilaznog kolnika prema autocesti A3, te je došavši na mjesto događaja preuzeo postupanje prema okrivljeniku od djelatnika Mobilne jedinice prometne policije. Može reći da je na mjestu događaja osobno vozilo Range Rover osiguravao sve dok nije putem vučne službe prevezeno u dvorište II. Postaje prometne policije, a okrivljenik se sa njim nalazio u vozilo sve dok vozilo nije utovareno na vučnu službu i odvezeno sa tog mjesta. Na poseban upit suca da li zna tko je upravljao kombi vozilom interventne policije, svjedok navodi da ne zna, već samo zna da je vođa grupe bio OF, sa kojim je najviše komunicirao, te koji mu je morao ispričati što se događalo tijekom postupanja prema okrivljeniku, budući da utvrđivanje prometnih prekršaja nije primarna djelatnost interventne policije, te je od njega tražio savjet kakva je daljnja procedura. Nakon toga je okrivljenik odvezen u jedinicu za zadržavanje, a on sam se vratio u postaju kako bi napisao izvješće. Na poseban upit braniteljice je li izvješće o počinjenom prekršaju pisao na temelju onog što je čuo od OF ili na temelju njegovih bilješki, svjedok navodi da je svoje izvješće napisao na temelju izvješća o postupanju vođe grupe OF. Na daljnji upit da li poznaje nekog od još prisutnih djelatnika interventne policije, svjedok iskazuje da te djelatnike osobno ne poznaje. Na daljnji upit koliko je bilo djelatnika interventne policije svjedok iskazuje da misli da ih je bilo petorica. Na daljnji upit je li vidio u bilo kojem trenutku kretanje vozila okrivljenika, svjedok iskazuje da nije jer je preuzeo postupanje u trenutku kada je okrivljenik sa vozilom već bio zaustavljen, te je samo preuzeo njega i vozilo do dolaska vučne službe koja je vozilo premjestila u dvorište II. Postaje prometne policije. Braniteljica i okrivljenik nemaju drugih pitanja i ne prigovaraju iskazu ispitanog svjedoka.
3.4. Uvidom u snimku nadzorne kamere koja je postavljena na raskrižju Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca je vidljivo kretanje vozila okrivljenika koji se kreće Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do raskrižja sa Avenijom Većeslava Holjevca ulazi u raskrižje krećući se prometnom trakom za skretanje u lijevo, u raskrižje ulazi bez smanjivanja brzine kretanja vozila a na snimci je vidljivo da se kreće većom brzinom od ostalih vozila, a u raskrižje ulazi u trenutku kada je vozilima koja su se nalazila na istočnom kolniku Avenije Većeslava Holjevca, a kretala su se prema sjeveru, već uključilo zeleno svjetlo na semaforu te ta vozila ulaze u raskrižje dok okrivljenik većom brzinom prolazi raskrižje.
3.5. Opunomoćeni predstavnik tužitelja navodi da je iz snimke vidljivo da ukoliko se uzme u obzir da su semafori radili automatski i ispravno, a o tome postoji potvrda Podružnice Zagrebačkih cesta da je semaforski uređaj radilo normalno prema zadanom signalnom planu, te da se u trenutku uključivanja crvenog svjetla na semaforu za smjer kretanja okrivljenika vozilo okrivljenika nalazilo minimalno 10 metara udaljeno od zaustavne crte ispred raskrižja, te je unatoč tome nastavilo kretanje kroz raskrižje odnosno nije se zaustavio ispred semafora.
3.6. Braniteljica okrivljenika se protivi ovakvom utvrđenju opunomoćenog predstavnika tužitelja jer smatra da se način rada semafora i procjena udaljenosti od zaustavne crte ispred raskrižja može samo decidirano utvrđivati pomoću stručne osobe odnosno vještaka prometne struke, te da niti opunomoćeni predstavnik tužitelja niti Sud nemaju stručna znanja da bi to utvrdili. Nadalje braniteljica okrivljenika smatra da iz snimke nadzorne kamere proizlazi da se službeno policijsko vozilo nije kretalo neposredno iza vozila okrivljenika, već je bilo zaustavljeno na prethodnom raskrižju koje je udaljeno od raskrižja Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik više od 200 metara, te smatra da djelatnici policije u službenom vozilu nisu mogli neposrednim zapažanjem utvrđivati kakvo je bilo svjetlo na semaforu u trenutku prolaska okrivljenika kroz raskrižje. Također predlaže da se zatraži i nadzorna snimka kamere ukoliko ista postoji na križanju Avenije Dubrovnik i Stonske ulice na okolnost da li je kombi vozilo djelatnika policije bilo prvo zaustavljeno na semaforu ili iza nekog drugog vozila zbog čega također nisu mogli nedvojbeno utvrditi kakvo je bilo svjetlo uključeno u trenutku prolaska vozila okrivljenika kroz raskrižje, te također predlaže da se pribave snimke nadzornih kamera sa svih raskrižja na kojima se okrivljeniku stavlja na teret da bi prošao kroz crveno svjetlo. Braniteljica dodaje da se na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik semafor za skretanje u lijevo nalazi na stupu pored kolnika te da između tog stupa i prethodnog raskrižja postoji nekoliko drugih stupova iste visine i na istoj udaljenosti od kolnika koji sprečavaju da se taj stup sa semaforom za skretanje u lijevo može lako uočiti.
3.7. Opunomoćeni predstavnik tužitelja navodi da su djelatnici interventne policije prekršaj utvrđivali u noćnim satima, uz dobru vidljivost prometnih svjetala na semaforu uz smanjenu gustoću prometa te su se nalazili u kombi vozilu koje je povišeno u odnosu na ostala vozila zbog čega su imali bolju preglednost prometa, a okrivljenik je upravljao također povišenim vozilom koje je također lakše uočljivo.
3.8. Opunomoćeni predstavnik tužitelja navodi da zbog nemogućnosti ispitivanja svjedoka OF, koji je utvrđivao prekršaje na raskrižju Avenije Dubrovnik i Trg Ivana Meštrovića, raskrižju Avenije Dubrovnik i Ulice SR Njemačke i raskrižju Avenije Dubrovnik i Stonske, te raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i Sortine ulice, dok se okrivljeniku i dalje stavlja na teret prolazak na crveno svjetlo na raskrižju [adresa] i [adresa] i [adresa] i [adresa]. Braniteljica okrivljenika odustaje od predloženih dokaza provođenja prometnog vještačenja snimke nadzorne kamere, odnosno pribave snimke nadzorne kamere na raskrižje [adresa] i [adresa], te predlaže da sud odmah donose odluku budući tužitelj za prekršaj iz članka 59. stavka 6. nije predložio izricanje zatvorske kazne već novčane kazne.
3.9. U dokaznom postupku sudac je pročitao izvješće o počinjenom prekršaju koje je sačinio djelatnik policije BF, izvješće o počinjenom prekršaju koje je sačinio djelatnik policije OF, izvješće o počinjenom prekršaju koje je sačinio djelatnik policije SF, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01444924, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, izvješće o uhićenju okrivljenika, službena zabilješka od 18. veljače 2025. o uvidu u informativni sustav MUP-a sa evidencijom pravomoćnih odluka koje su donesene protiv okrivljenika, službena zabilješka od 18. veljače 2025. koja se odnosi na osobno vozilo marke Range Rover koje ima isti broj šasije ali je imao ranije druge registarske oznake, presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-12390/2024 koja je postala pravomoćna 7. studenoga 2024., račun Oryx asistencije za premještanje vozila, medicinsku dokumentaciju za okrivljenika i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik prekršajno osuđivan unazad tri godine.
3.10. Iz izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenika vidljivo je da je pravomoćno prekršajno osuđivan odlukama I. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/22- 4/85481 koja je postala pravomoćna 31. prosinca 2022. zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. i članka 51. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, I. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/24-4/44844 koja je postala pravomoćna 22. lipnja 2024. zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom II. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/22-4/66394 koja je postala pravomoćna 27. listopada 2022. zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom II. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/22-2/34143 koja je postala pravomoćna 8. studenog 2022. zbog prekršaja iz članka 236. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom I. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/24-3/12087 koja je postala pravomoćna 4. listopada 2024. zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. i članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom II. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/22-2/39502 koja je postala pravomoćna 28. prosinca 2022. zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Policijske postaje Klanjec broj 211-07/23-2/4789 koja je postala pravomoćna 25. veljače 2023. zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp- 1146/2023 koja je postala pravomoćna 24. kolovoza 2023. zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Općinskog suda u Zlataru broj Pp-364/2023 koja je postala pravomoćna 3. studenog 2023. zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-18241/2023 koja je postala pravomoćna 28. studenog 2023. zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom IV. Policijske postaje Zagreb broj 211-07/24- 4/1772 koja je postala pravomoćna 5. ožujka 2024. zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Postaje prometne policije Zadar broj 211-07/24-4/20414 koja je postala pravomoćna 28. ožujka 2024. zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-3625/2023 koja je postala pravomoćna 26. lipnja 2024. zbog prekršaja iz članka 236. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-4166/2024 koja je postala pravomoćna 29. svibnja 2024. zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5.. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Postaje prometne policije Karlovac broj 211-07/24-4/66306 koja je postala pravomoćna 28. rujna 2024. zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. i članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i odlukom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-12390/2024 koja je postala pravomoćna 7. studenog 2024. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
3.11. Opunomoćeni predstavnik tužitelja u završnoj riječi navodi da je okrivljenik višestruki povratnik koji trenutno ima 41 negativan bod i nebrojeno prekršajnih postupaka iza sebe, a isto tako je imao mogućnost i dovoljno iskustva u pogledu načina na koji će provjeriti da li je pod zabranom odnosno da li mu je određena mjera u pravosudnom sustavu Republike Hrvatske na snazi ili nije. Okrivljenik je u obrani naveo, a to je potvrdila i svjedokinja AF da su policajci nekoliko dana prije ovog događaja zaustavljali okrivljenika na tzv. lijevcima koji su na području PUZ- a provođeni 7. i 8. veljače 2025. i 14. i 15. veljače 2025., iz čega proizlazi da je okrivljenik, koji je mislio je da mu je zabrana do 15. veljače 2025., i tada upravljao vozilom iako mu je bila na snazi zaštitna mjera. Svijest o zabrani odnosno neznanje ga ne ispričava a što se tiče iskaza svjedokinje AF, prigovara kada je riječi o svijesti da li je okrivljenik znao za zaštitnu mjeru iz razloga što je riječ o izvanbračnoj supruzi i iz razloga što je u njezinom osobnom interesu da ga sud oslobodi od optužbe o čemu će izravno ovisiti to da li će njezino vozilo biti vraćeno ili ne.
3.12. Braniteljica okrivljenika u završnoj riječi navodi da u tijeku dokaznog postupka okrivljenik je odmah, detaljno i okolnosno iznio svoju obranu iz koje proizlazi, a što je potvrđeno i iskazom svjedokinje AF, kao i iskazom policijskom službenika SF, da on četiri mjeseca nije upravljao vozilom B kategorije. Jedini krimen okrivljenika je to što je pogrešno računao tijek trajanja zaštitne mjere, Naime, ovdje okrivljenik je dobio presudu 15. listopada 2024. kojom mu je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole u trajanju od četiri mjeseca. Istoga dana okrivljenik se odrekao prava na podnošenje žalbe na tu presudu zbog čega je očito krivo smatrao da mu je zabrana stupila na snagu toga dana pa da bi ona takvim računanjem imala isteći 15. veljače 2025. Nadalje, istina je da je on vozilom upravljao od 16. veljače 2025. te je uhićen 17. veljače 2025., međutim on u tom trenutku nije imao svijest da je vozio pod zabranom. Njegova obrana potvrđena je uvjerljivim, životnim i logičnim iskazom AF koja je također potvrdila da ga je četiri mjeseca vozila ili ona ili taksi te da u tom periodu za volan nije sjeo, jer su oboje smatrali da zabrana ističe 15. veljače 2025., budući se na presudu nisu žalili. Nadalje, kako je okrivljenik iskazao, a što je potvrdila i svjedokinja, on je prije konačnog uhićenja u tih nekoliko dana nakon 15. veljače 2025. zaustavljen čak dva puta i tada nije dobio nikakvu odluku o počinjenom prekršaju, budući je utvrđeno da nije činio prekršaje. Da je ovakva obrana okrivljenika istinita, kao što je istinit iskaz svjedokinje AF, što je potvrdio i policajac SF koji je iskazao da je njegov mlađi kolega koji je s njim postupao uistinu nije mogao rutinskim pregledom i odmah u informatičkom sustavu utvrditi da okrivljenik ima na snazi zaštitnu mjeru zabrane upravljanja. Moli sud da uzme u obzir želju okrivljenika da uistinu promijeni svoj život i ne dobiva više zaštitne mjere, a koju namjeru je imao nakon izricanja prošle presude kada uistinu u automobil nije sjeo četiri mjeseca koliko je i trajala zaštitna mjera. Dakle, on je mogao vozilom upravljati od 15. listopada 2024. do 07. studenoga 2024. a što on nije činio smatrajući da je pod zabranom, dok je pak vozilom počeo upravljati 15. veljače 2025. budući je smatrao da je zabrana istekla, a lišen je slobode već 17. veljače 2025. Za činjenje ovog prekršaja nužna je postojanje namjera kao subjektivni element prekršaja, a koja kod okrivljenika nije postojala u času vožnje 17. veljače 2025. niti je moguće izvan svake razumne sumnje na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrditi postojanje iste, a što je preduvjet njegove osude. Okrivljenik se pridružuje završnoj riječi braniteljice te dodaje da se kaje jer nije znao da svojim postupanjem čini prekršaj jer je mislio da mu zaštitna mjera više nije na snazi, a što su mu rekli i djelatnici policije kada su ga bili zaustavili u dva navrata a nakon 15. veljače 2025. Nije u ta četiri mjeseca upravljao vozilom.
4. Sudac je obranu okrivljenika prihvatio u dijelu u kojem nije osporavao da za vrijeme nije bio vezan sigurnosnim pojasom, opravdavajući tu činjenicu ozljedama koje je zadobio u prometnoj nesreći, te također da ima vozačku dozvolu izdanu u Republici Sjevernoj Makedoniji, koju nije zamijenio za hrvatsku vozačku dozvolu jer u Republici Hrvatskoj radi sezonski, a ostatak godine boravi u [adresa], ocijenivši u tom dijelu njegovu obranu uvjerljivom i logičnom, te sukladnu navodima optužnog prijedloga i provedenom dokaznom postupku, dok nije prihvatio dio obrane okrivljeniku u kojem poriče da bi na više raskrižja prošao na znak crvenog svjetla na semaforu, namjerno ne smanjujući brzinu kretanja vozila, te također da je smatrao da ne čini prekršaj kršenja izrečene zaštitne mjere zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske budući mu je navedena zaštitna mjera istekla, ocijenivši u tom dijelu obranu okrivljenika neosnovanom i neuvjerljivom te suprotnu iskazu ispitanog svjedoka SF, te snimci nadzorne kamere na kojoj je vidljivo na koji način je okrivljenik ušao u raskrižje Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca. Naime, odlučne činjenice koje čine biće djela prekršaja iz članka 59. stavka 1. kažnjivo po članku 59. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje je okrivljenik proglašen krivim sud je utvrdio primarno na temelju snimke nadzorne kamere i iskaza svjedoka SF. Ispitani svjedok je svjedočio vrlo uvjerljivo i životno, te je imao neposredno i stručno saznanje o činjenicama koje čine biće predmetnog prekršaja, te je sudac njegov iskaz u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit, a kako je svjedok službena osoba koja ne poznaje okrivljenika nema ga niti razloga neosnovano teretiti. U svom iskazu svjedok je jasno naveo da se službenim policijskim vozilom kretao iza vozila kojim je upravljao okrivljenik, slijedio ga je krećući se Avenijom Većeslava Holjevca, te je okrivljenik dolaskom do raskrižja sa [adresa] skrenuo u lijevo kako bi zaobišao vozilo zaustavljeno ispred semafora zbog uključenog crvenog svjetla na semaforu iz prometne trake namijene za skretanje lijevo nastavio kretanje ravno iako je za ravno bio uključen signal crvenog svjetla na semaforu, pri čemu nije smanjivao brzinu smanjivanja vozila. Osim toga, identitet okrivljenika je utvrdio nakon zaustavljanja okrivljenika uvidom u njegovu osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu izdanu u Republici Sjevernoj Makedoniji, također je uvidom u IS MUP-a utvrdio da je okrivljeniku na snazi zaštitna mjera zabrana korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske. Kako se okrivljenik kontinuirano kretao najprije Avenijom Dubrovnik, a zatim Avenijom Većeslava Holjevca, pri čemu je u raskrižje Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca ne smanjujući brzinu kretanja ušao na znak crvenog svjetla na semaforu, a zatim u nastavku kretanja i na raskrižju [adresa] HF i [adresa] također ušao u raskrižje iako je već bio uključen signal crvenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja, te iako je ovlašteni tužitelj okrivljeniku ovako postupanje okrivljenika označio kao dva djela prekršaja, sud je smatrao da ovakvo postupanje okrivljenika predstavlja produljeno djelo prekršaja, budući je istom kontinuiranom radnjom počinio dva prekršaja, te ga je kaznio za jedan prekršaj opisan u članku 59. stavku 1. kažnjivo po članku 59. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također i iz iskaza ispitanog svjedoka SF proizlazi da je okrivljenik u raskrižje [adresa] i [adresa] ušao na način da je skrenuo u prometnu traku za skretanje u lijevo na tom raskrižju, a iz koje je nastavio kretanje ravno, budući je na taj način zaobišao vozilo koje je bilo zaustavljeno u prometnoj traci za ravno Avenije Većeslava Holjevca iz čega proizlazi evidentna namjera okrivljenika da u raskrižje uđe u trenutku kada je za smjer kretanja ravno već bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu. Uvidom u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-12390/2024 od 15. listopada 2024. je vidljivo da je ista postala pravomoćna 7. studenog 2024. te da je okrivljenik proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da mu je izrečena novčana kazna od 450,00 €, u što je uračunat jedan dan zadržavanja okrivljenika, te da mu je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja strane vozačke dozvole na području Republike Hrvatske od pravomoćnosti presude u trajanju od četiri mjeseca. Kako iz obrane okrivljenika proizlazi da se odrekao prava na žalbu protiv navedene presude, okolnost koju okrivljenik navodi u svojoj obrani da nije znao kada počinje teći izrečena zaštitna mjera ne utječe na postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika budući ga nepoznavanje prava ne ispričava. Sudac nije prihvatio iskaz svjedoka BF budući navedeni svjedok nije imao neposrednim saznanja o načinu počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavljaju na teret, već je samo sastavljao izvješće na temelju izvješća o postupanju djelatnika Interventne policije, a isto tako nije prihvatio niti iskaz svjedoka AF koja je iskazivala o događajima kada je okrivljenik upravljao njezinim vozilom te je zaustavljan u dva navrata od strane policije ali mu nije bilo rečeno da čini bilo kakav prekršaj, ocijenivši njezin iskaz irelevantnim u ovom postupku.
5. Na temelju obrane okrivljenika te provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze po slobodnom uvjerenju, sudac je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret tj. da je upravljao osobnim vozilom marke Range Rover registarskih oznaka [registarska oznaka], Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do raskrižja sa Avenijom Većeslava Holjevca, ušao je u raskrižje skrećući u lijevo, pri čemu nije smanjio brzinu kretanja vozila, iako je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, te se nastavio kretati Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru juga, a dolaskom do raskrižja sa [adresa], također je bez smanjivanja brzine, odnosno konstantno ubrzavajući prošao raskrižjem, iako je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, što je istom prilikom upravljao navedenim vozilom Avenijom Većeslava Holjevca, a dolaskom do raskrižja sa [adresa] nije vozilom zauzeo položaj u onoj prometnoj traci za smjer koji namjerava proći kroz raskrižje, već je iz prometne trake za skretanje vozila u lijevo nastavio vožnju ravno, što za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom koji je ugrađen u vozilo i što je upravljao navedenim vozilom, za vrijeme dok mu je na snazi zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske u trajanju od četiri mjeseca, izrečena presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-12390/2024, koja je postala pravomoćna 7. studenog 2024., te je navedena zaštitna mjera na snazi od 7. studenog 2024. do 7. ožujka 2025., te ga je proglasio krivim i za svako djelo mu utvrdio sankciju koju smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika. U konkretnom slučaju okrivljeniku se stavljaju na teret, između ostalih, prekršaji iz članka 59. stavka 6. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji spadaju u kategoriju najtežih prekršaja u cestovnom prometu, a iz dosadašnje osuđivanosti okrivljenika je vidljivo da okrivljenik prometne prekršaje, uključujući i one najteže, okrivljenik opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je do sada tri puta pravomoćno osuđena za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Sud smatra da dosadašnje kažnjavanje okrivljenika novčanim kaznama, koje očito na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno upravlja vozilom u prometu na način da krši izrečenu zaštitnu mjeru zabrane korištenja strane vozačke dozvole na području Republike Hrvatske, iz čega proizlazi naročita upornost u činjenju prometnih prekršaja, zbog čega je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna bezuvjetnog zatvora u trajanju od petnaest dana, budući da je okrivljenik svojim ponašanjem demonstrirao da dosadašnje blaže kazne na njega nisu ostvarile učinak niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.
6. Prilikom odmjeravanja kazne sudac je olakotnom okolnošću smatrao djelomično priznanje djela prekršaja, dok je otegotnom okolnošću smatrao dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika, zbog čega mu je za djelo prekršaja pod točkom I.4. izreke presude izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u duljini koju smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, u trajanju od 15 dana. Cijeneći navedene okolnosti, sud je okrivljeniku za navedeno djelo prekršaja izrekao težu kaznu, kaznu zatvora, budući sud smatra da je izricanje navedene kazne nužno kako bi se okrivljeniku jasno stavilo do znanja da je takvo njegovo ponašanje društveno neprihvatljivo, te da u buduće ne čini ovakva ili slična djela prekršaja. Naime, iz izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenika proizlazi da je višestruko prekršajno osuđivan, stoga sud smatra da će se bezuvjetnom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, te drži da je trajanje izrečene ukupne kazne zatvora primjereno utvrđenim okolnostima. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim, te mu izrekao kaznu zatvora primjerenu težini počinjenog prekršaja, štetnim posljedicama i stupnju njegove odgovornosti, smatrajući da će se upravo kaznom zatvora u naznačenom trajanju postići svrha kažnjavanja i okrivljenika ubuduće odvratiti od činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. U izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode, a u smislu odredbe članka 40. Prekršajnog zakona, pa okrivljenik nema za izdržati ništa.
7. Prilikom odmjeravanja kazne za djelo prekršaja pod točkom I.1. izreke presude sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u rasponu propisanom zakonom, a koja je za djelo prekršaja iz članka 59. stavka 1. kažnjiva po članku 59. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana od 1.320,00 € do 2.650,00 €, bližu maksimumu propisane kazne cijeneći način izvršenja prekršaja, odnosno namjeru da okrivljenik bez zaustavljanja uđe u raskrižje iako mu je već uključen signal crvenog svjetla na semaforu, te upornost u činjenju navedenog prekršaja kao otegotne okolnosti, dok olakotnih okolnosti nije našao. Za djela prekršaja pod točkama I.2. i I.3. izreke presude sud je okrivljeniku izrekao novčane kazne u propisanim iznosima, cijeneći kao olakotnu okolnost djelomično priznanje djela prekršaja, a kao otegotnu okolnost dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika.
8. Na temelju u izreci citiranih propisa, s obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim, obavezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju okrivljenika. Okrivljenik je također, dužan naknaditi i troškove premještanja vozila, uz uporabu vučne službe, koji su određeni računom Oryx asistencije od 18. veljače 2025. i predstavljaju troškove koji su nastali uslijed potrebe da se vozilo kojim je upravljao okrivljenik premjesti sa mjesta počinjenja prekršaja do sjedišta ovlaštenog tužitelja.
9. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske u trajanju od devet mjeseci, jer inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, pa će izricanje ove mjere u naznačenoj duljini trajanja preventivno djelovati na okrivljenika tako da se u buduće kloni činjenja prekršaja.
10. Po mišljenju ovoga suda, s obzirom da je okrivljenik počinio ove prekršaje u povratu, u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se predmetno vozilo ponovo uporabiti za počinjenje prekršaja, pa razlozi za oduzimanje postoje sukladno članku 76a. stavka 1. Prekršajnog Zakona. Sud je odluku o trajnom oduzimanju predmeta donio u zakonom propisanom roku iz članka 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske po pravomoćnosti ove presude te se stavlja na raspolaganje tužitelju Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. Postaji prometne policije Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske. Oduzimanje predmeta je prekršajno pravna mjera sui generis koja se prema počinitelju prekršaja može primijeniti u odnosu na predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem. Nesporno je da je vozilo kojim je upravljao okrivljenik predmet koji je uporabljen za počinjenje prekršaja iz članka 59. stavka 6., članka 58. stavka 3., članka 163. stavka 8. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer bez tog predmeta okrivljenik ne bi bio u mogućnosti počiniti navedene prekršaje. Okrivljenik je izjavio da je predmetno vozilo u vlasništvu njegove izvanbračne supruge AF. Međutim, za odluku suda o oduzimanju predmeta, budući sukladno članku 76a. stavku 4. Prekršajnog zakona predmet može biti oduzet i osobi koja nije vlasnik, te to ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela prekršaja ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz Državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje. Svako oduzimanje predmeta svojevrsno zadiranje u pravo vlasništva neke osobe, a pravo vlasništva zajamčeno je člankom 48. Ustava RH i člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je sud prije donošenja odluke o zaštitnoj mjeri oduzimanja vozila izvršio test razmjernosti oduzimanja predmeta, sukladno pravnim stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava. Po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju razmjernost kod oduzimanja predmeta prekršaja odgovara ozbiljnosti povrede, a sankcija (kazna zatvora) odgovara težini djela za čije kažnjavanje je predviđena. Stoga po mišljenju ovoga suda postoji odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila kojim je okrivljenik u povratu počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. kažnjivo po članku 289. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva. Naime, po mišljenju ovoga suda ponašanje okrivljenika na način da opetovano ponavlja isti prekršaj, koji spada među najteže prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama, kojim opetovano ugrožava ne samo vlastitu sigurnost nego i sigurnost svih drugih sudionika u prometu na cestama, kao i do sada bezuspješno izricane novčane kazne i zaštitne mjere zabrana korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske, očito ne pružaju dovoljnu garanciju da će okrivljenik u budućnosti prestati ponavljati ovaj ili slične prekršaje, tim više što je sam okrivljenik priznao da on koristi navedeno vozilo, koje mu je svakodnevno na raspolaganju. Stoga je po mišljenju ovoga suda bilo neophodno prema okrivljeniku pored kazne zatvora za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijeniti i zaštitnu mjeru oduzimanja vozila kojim je počinjen prekršaj, kako bi izrečena sankcija bila dodatno pojačana tom mjerom i kako bi primijenjena mjera zajedno sa izrečenom sankcijom bila dovoljno odvraćajuća za okrivljenika od ponavljanja istog prekršaja. Stoga po mišljenju ovoga suda primijenjena mjera oduzimanja vozila nije nesrazmjerna prema okrivljeniku te ne predstavlja prekomjerni teret za podnositelja, te da je time sud ispoštovao odredbe Konvencije. Primijenjena mjera ne predstavlja prekomjerni teret na podnositelja niti s obzirom na činjenicu koju je vlasnica vozila navela da se radi o osobnom vozilu starijeg godišta proizvodnje, čija vrijednost iznosi oko 7.000 €, dok je za ovaj prekršaj zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 € do 2.650,00 €, uz alternativnu mogućnost izricanja kazne zatvora do 60 dana. Po mišljenju ovoga suda, s obzirom da je okrivljenik počinio ovaj prekršaj u povratu, u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se predmetno vozilo ponovo uporabiti za počinjenje prekršaja, pa razlozi za oduzimanje postoje sukladno članku 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona. Sud je odluku o trajnom oduzimanju predmeta donio u zakonom propisanom roku iz članka 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske po pravomoćnosti ove presude te se stavlja na raspolaganje tužitelju II. Postaji prometne policije Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske.
11. Okrivljenik je oslobođen od optužbe na temelju zakonskih odredbi citiranih u izreci presude pod točkom V. budući da se okrivljeniku stavlja na teret da inozemnu vozačku dozvolu Republike Sjeverne Makedonije nije u roku od jedne godine od dana ulaska u Republiku Hrvatsku zamijenio za vozačku dozvolu Republike Hrvatske iako ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 2006., od kada se kontinuirano kreće i boravi u [adresa], budući sud tijekom postupka nije nedvojbeno utvrdio vrijeme počinjenja prekršaja jer iz same obrane okrivljenika proizlazi da u Republici Hrvatskoj boravi kada je zaposlen na sezonskim poslovima, a nije nedvojbeno utvrđen datum počinjenja prekršaja od kada se računa rok od jedne godine kada je okrivljenik bio dužan inozemnu vozačku dozvolu zamijeniti za hrvatsku vozačku dozvolu.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Zapisničar
Sudac
Sanja Vidović, v.r.
Kornelija Adamec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku ŽF, putem Zatvora u Zagrebu,
2. Braniteljici, Jovana Puhalo Pezer, zagreb, Berislavićeva 12,
3. Tužitelju II. Postaja prometne policije Zagreb,
4. Sudioniku AF, [adresa],
5. Pismohrana.
