REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Pp-5735/2024-11
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Solinu
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ, uz sudjelovanje Kristine Ojdanić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene RHĐ, zbog prekršaja iz članka 196 stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), kažnjivog po članku 196. stavak 7. istog Zakona, rješavajući po prigovoru okrivljenice podnijetom protiv obveznog prekršajnog naloga, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split klasa: 211-07/24-2/1696, urbroj: 511-12-36-24-1 od 14. siječnja 2024., nakon zaključenog žurnog postupka 28. veljače 2025. u izočnosti okrivljenice i ovlaštenog tužitelja, 28. veljače 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljena: RHĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. R i majke pok. I, rođena **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], VSS, dr. med. spec. obiteljske medicine, zaposlena sa mj. primanjima oko 3.900,00 eura, dobrog imovnog stanja, udana, majka dvoje djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavana
k r i v a j e
što je 14. siječnja 2024. u 11:53 sati u Konjskom, na kolniku Ulice Ivana Pavla II kbr. 33, upravljala osobnim vozilom marke "Mercedes", registarske oznake [registarska oznaka] te za vrijeme upravljanja istim koristila mobitel uporabom ruke na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom,
dakle, kao vozač vozila za vrijeme vožnje upotrebljavala mobitel na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom,
čime je počinila prekršaj iz članka 196 stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), a kažnjiv po članku 196. stavak 7. istog Zakona pa se okrivljenici na temelju članka 196. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19)
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU 130,00 eura (sto trideset eura)
Na temelju odredbe članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenica je obvezna platiti navedenu novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a prema uplatnici priloženoj uz presudu.
Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenica plati dvije trećine iste u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Na temelju članka 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. i stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 10/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Troškove postupka uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a prema uplatnici priloženoj uz presudu.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split pod gore navedenim brojem izdala je obvezni prekršajni nalog protiv okrivljenice zbog prekršaja iz članka 196. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojim je okrivljenici izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura.
2. Protiv označenog obveznog prekršajnog naloga okrivljenica je u zakonskom roku podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja pa je sud obvezni prekršajni nalog stavio izvan snage te je proveo žurni postupak.
3. Ispitana u žurnom postupku okrivljenica se očitovala da je razumjela navedeni optužni akt i da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
3.1. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da nije istina da bi počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret. Nadalje, da je točno da je predmetne prigode upravljala označenim osobnim vozilom, a sjeća se da je tada na suvozačevom mjestu bio njezin suprug RH. Kretali su se navedenom cestom kada joj je negdje otprilike 200 metara od mjesta gdje se nalazilo parkirano službeno policijsko vozilo (isto da je bilo parkirano na odvojku udaljenom 50 metara od ceste kojom su se suprug i ona kretali) zazvonio mobitel. Ona da je svoj mobitel desnom rukom samo dodala svom suprugu koji je potom otvorio maskicu mobitela i uključio poziv te isti stavio na zvučnik, a naglasila je da je cijelo to vrijeme mobitel držao u svojoj lijevoj ruci koju je držao podignutu u zrak. Dakle, ona da predmetne prigode ni na koji način nije koristila mobitel već da je isti isključivo u ruci držao njezin suprug dok je ona obavljala razgovor putem zvučnika. Također da smatra da policijski službenik koji se predmetne prigode nalazio u službenom vozilu na gore opisanom mjestu, nije mogao primijetiti što se događa u vozilu kojim ona upravlja, a s obzirom da ju je nakon što ju je zaustavio (a da ju je zaustavio negdje otprilike 200 metara od mjesta gdje se nalazio parkiran) čak i rekao da nije vidio da bi se u označenom vozilu nalazio suvozač, odnosno njezin suprug, a nakon toga ona da je supruga zamolila da izađe iz vozila pa da je isti došao do policijskog vozila, predstavio se i dao osobnu. Posebno je naglasila da ju je policijski službenik ove prigode zaustavio na način da se kretao službenim vozilom iza njezinog vozila te da je isti upalio rotacijska svjetla pa da se ona zaustavila čim je ista vidjela, izašla iz svog vozila i došla do policijskog službenog vozila u kojem se za cijelo vrijeme kontrole nalazio policijski službenik. Dakle, isti uopće da nije izlazio iz policijskog vozila. Inače, ona da je odbila plaćanje polovice novčane kazne na mjestu događaja jer da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Na okolnosti njezine obrane predložila je da se ispita u svojstvu svjedoka njezin suprug RH.
4. U dokazne svrhe ispitani su svjedoci RH i policijski službenik IH, provedeno je suočenje okrivljenice sa svjedokom policijskim službenikom GH. Naposljetku je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenicu od 28. veljače 2025.
4.1. Svjedok RH u svom iskazu je naveo da se sjeća predmetnog događaja. Naime, predmetne prigode da je bio na suvozačevom mjestu u označenom vozilu, a kojim da je upravljala njegova supruga inače, okrivljenica u ovom postupku i da su se kretali navedenom cestom kada je uočio policijsko službeno vozilo koje je bilo parkirano negdje otprilike 50 metara od kolnika glavne ceste kojom su se kretali supruga i on u označenom vozilu. Tijekom upravljanja ovog vozila, da je zazvonio mobitel njegove supruge i u tom trenutku da je njegova supruga taj mobitel desnom rukom dodala njemu u ruke, a potom da je on otvorio maskicu mobitela (radi se o preklopnoj maskici), potom da je prihvatio poziv i uključio zvučnik na mobitelu i tada je njegova supruga započela razgovor preko zvučnika mobitela za vrijeme dok je on mobitel držao u svojim rukama odignute od nogu. Dakle, za vrijeme korištenja mobitela od strane supruge (razgovora kojeg je obavljala supruga) isti da je bio isključivo u njegovim rukama. Nakon toga otprilike 50 metara supruga da je zaustavila vozilo na autobusnom ugibalištu, a s obzirom da je iza vozila uočila upaljena rotacijska svjetla policijskog vozila koje se kretalo neposredno iza njihovog vozila. Sjeća se da policijski službenik koji se nalazio u vozilu uopće nije izlazio iz vozila već da je nakon nekog vremena njegova supruga izašla iz njihovog vozila, da je došla do policijskog službenika koji je sjedio u svom vozilu, a potom da je on, na poziv njegove supruge, izašao iz označenog vozila i policijskom službeniku dao na uvid svoju osobnu iskaznicu, a s obzirom da je stekao dojam da ga ovaj policijski službenik nije vidio na suvozačevom mjestu u označenom vozilu.
4.2. Svjedok IH u svom iskazu je naveo da se sjeća predmetnog događaja. Naime, predmetne prigode da je bio u službi kao policijski službenik Postaje prometne policije Split i da se sjeća da se nalazio u službenom policijskom vozilu, a u ovom trenutku da se ne može sjetiti je li bila riječ o tzv. obojenom vozilu (sa vidljivim policijskim oznakama) ili o tzv. civilnom vozilu (bez vidljivih policijskih oznaka). Sjeća se da se nalazio unutar policijskog vozila zaustavljen pored navedene ceste u Konjskom kada je navedenom cestom prošlo osobno vozilo, a sjeća se da se radilo o malo povišenom osobnom vozilu i da je vidio da je istim upravljala vozačica koja za vrijeme vožnje koristi mobitel uporabom ruke na način da je mobitel držala u ruci, a da je siguran da je ista koristila mobitel po položaju njezinog tijela, odnosno da je ista razgovarala na mobitel držeći ga u ruci. Ovo da je utvrdio neposrednim opažanjem odnosno da je vidio ovaj opisani događaj zbog čega je vozilom krenuo za okrivljeničinim vozilom te da je jedno vrijeme vozio iza njezinog vozila i naknadno da ju je zaustavio na autobusnom ugibalištu jer da je upalio rotaciju na policijskom vozilu. Sjeća se da je vozačica odmah zaustavila vozilo na ovom ugibalištu, a on da je uvidom u njezinu vozačku dozvolu utvrdio identitet osobe vozača odnosno da je utvrdio da se upravo radi o okrivljenici. Sjeća se da istoj nije ponudio pisano upozorenje jer da je ista na mjestu događaja poricala počinjenje prekršaja. U ovom trenutku da se ne može sjetiti je li on prvi izašao iz policijskog vozila ili je vozačica došla do njega ali da zna da je utvrdio identitet vozačice u osobi okrivljenice na temelju njezine vozačke dozvole. Na poseban upit svjedok je izjavio da se ne sjeća je li okrivljenica predmetne prigode bila sama u vozilu kojim je upravljala. Na poseban upit svjedok je izjavio da se ne sjeća je li predmetne prigode u službenom policijskom vozilu tijekom postupanja odnosno nadzora prometa bio sam. Na poseban upit svjedok je izjavio kako okrivljenicu ne poznaje od prije te da ju je po prvi puta u životu vidio upravo predmetne prigode kada je prema istoj službeno postupao.
4.2.1. U odnosu na iskaz navedenog svjedoka okrivljenica je izjavila kako se isti ne sjeća je li bio sam, je li netko bio s njom u vozilu, da se isti ne sjeća u kojem se on vozilu predmetne prigode nalazio. Nadalje, da ima primjedbu na dio iskaza navedenog svjedoka u kojem isti navodi da je ona koristila mobitel uporabom ruke na način da je na isti razgovarala jer da to nije istina jer da policijski službenik nije mogao predmetne prigode uočiti njezinu ruku s mjesta na kojem se nalazio već da je mogao vidjeti jedino ruku suvozača-njezinog supruga te još jednom naglašava da je ona predmetne prigode nakon što se zaustavila na autobusnom ugibalištu, izašla iz svog vozila i došla do njegovog vozila, da je istina da je ona predmetne prigode poricala predmetni prekršaj te da je na traženje policijskog službenika išla po svog supruga koji se nalazio kao suvozač u njezinom vozilu, a da je koliko je ona sigurna, a da je 100% sigurna u to, policijski službenik bio sam u vozilu.
4.2.2. U odnosu na okrivljeničinu primjedbu da svjedok predmetne prigode nije mogao uočiti je li ona koristi mobitel uporabom ruke odnosno da nije mogao uočiti njezine ruke jer da se nalazio na mjestu s kojeg vidi suvozača vozila kojim je ona upravljala, svjedok je naveo: "Predmetne prigode bio sam na poziciji pored navedene ceste gdje sam jasno mogao vidjeti i uočiti bilo koju osobu vozača vozila koji se kreću navedenom cestom. Dakle, moja pozicija predmetne prigode bila je prvenstveno usmjerena da jasno vidim i uočavam bilo kojeg vozača koji upravlja navedenom cestom pa tako ostajem pri tome da sam jasno vidio i uočio ono što sam naveo odnosno da okrivljenica u svojoj ruci drži mobitel i koristi ga na način da na isti razgovara".
4.3. Provedenim suočenjem okrivljenice sa navedenim svjedokom utvrđeno je da su okrivljenica i navedeni svjedok, okrenuti jedan prema drugome, te gledajući se izravno u oči, a posebno upitani izjavili i to okrivljenica: "Ja ostajem pri svojoj obrani da predmetne prigode nisam koristila mobitel uporabom ruke dok sam se kretala vozilom navedenom ulicom u Konjskom“, a dok je svjedok policijski službenik IH posebno upitan odgovorio: "U potpunosti ostajem pri svom iskazu da sam jasno i nedvosmisleno predmetne prigode uočio kako gospođa RHĐ tijekom upravljanja osobnim vozilom predmetne prigode koristi mobitel uporabom ruke na način koji sam već opisao u svojoj izjavi".
4.4. Iz označenog izvatka iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske razvidno je da okrivljenica do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavana, odnosno osuđivana.
5. Nije sporno da je okrivljenica predmetne prigode upravljala označenim osobnim vozilom u Konjskom, kolnikom navedene ceste. Međutim, sporno je je li okrivljenica predmetne prigode za vrijeme upravljanja označenim vozilom koristila mobitel uporabom ruke, odnosno je li počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret pobijanim obveznim prekršajnim nalogom.
6. Naime, upravo iz iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika IH proizlazi da je okrivljenica predmetne prigode tijekom upravljanja označenim osobnim vozilom koristila mobitel uporabom ruke na način da je mobitel držala u ruci, odnosno da je ista razgovarala na mobitel držeći ga u ruci. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitanog svjedoka GH ocjenjujući ga detaljnim, objektivnim i okolnosnim poglavito što je riječ o iskazu očevidca koji je dan jasno i određeno s detaljima koji mogu biti poznati samo neposrednom promatraču (svjedok je detaljno opisao poziciju s koje je predmetne prigode uočavao konkretni događaj), a osim toga svjedok IH je tijekom provođenja suočenja s okrivljenicom ostao u potpunost i dosljedno pri svom iskazu dajući jasne, uvjerljive i razložne odgovore i na sve okrivljeničine primjedbe iznesene na njegov iskaz. Naposljetku, sud nije našao niti jednu konkretnu okolnost koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka policijskog službenika GH niti podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi navedeni svjedok neosnovano teretio okrivljenicu koju ne poznaje od prije, odnosno koju je po prvi puta u životu vidio upravo predmetne prigode kada je prema istoj službeno postupao.
7. Što se tiče iskaza svjedoka RH, sud isti nije prihvatio ocjenjujući ga subjektivnim i prilagođenim interesima obrane okrivljenice čiji je suprug pa je itekako zainteresiran za povoljan ishod postupka za okrivljenicu.
8. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud nije prihvatio obranu okrivljenice ocjenjujući istu neosnovanom te usmjerenom izbjegavanju prekršajne odgovornosti okrivljenice za predmetni prekršaj.
9. Slijedom iznijetog, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica 14. siječnja 2024. u 11:53 sati u Konjskom, na kolniku Ulice Ivana Pavla II kbr. 33, upravljala osobnim vozilom marke "Mercedes", registarske oznake [registarska oznaka] te za vrijeme upravljanja koristila mobitel uporabom ruke na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Inače, općepoznato je da korištenje mobitela za vrijeme vožnje vozilom upotrebom ruke odnosno bez naprave koja omogućava njegovo korištenje bez upotrebe ruku smanjuje mogućnost reagiranja vozača i sigurnog upravljanja motornim vozilom pa je stoga sud nedvojbeno utvrdio da su se u opisanom okrivljeničinom postupanju predmetne prigode ostvarila sva pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 196. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 196. stavak 7. istog Zakona zbog čega je proglašena krivom.
10. Budući da je kažnjivom odredbom članka 196. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u točno određenom-fiksnom iznosu od 130,00 eura, ovaj sud je, ne nalazeći postojanje razloga iz članka 37., 42. i 43. stavak 1. Prekršajnog zakona za ublažavanje kazne ili primjenu mjere upozorenja – opomene, okrivljenici izrekao novčanu kaznu u propisanom fiksnom iznosu smatrajući da će se upravo tom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenica plati dvije trećine iste u roku određenom ovom presudom.
11. Okrivljenica je obvezna naknaditi troškove postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota sudu određena je s obzirom na složenost, trajanje postupka i imovno stanje okrivljenice.
Solin, 28. veljače 2025.
Zapisničarka
S u t k i n j a
Kristina Ojdanić, v.r.
Petra Dujmović Vranješ, v.r.
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 244. stavak 1. Prekršajnog zakona).
Dostaviti: ovlaštenom tužitelju, okrivljenici, u spis
