REPUBLIKA HRVATSKA

PR-152/2022-50

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Laziću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025.g.u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 28. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, isplatiti tužitelju DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 157,78 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 25,82 eura od dana 16.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,05 eura od dana 16.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,82 eura od dana 16.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,90 eura od dana 16.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,19 eura od dana 16.09.2015. godine pa do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb, Vjekoslava Klaića 16, OIB: 70641763756 da tužitelju DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.210,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva u bruto iznosu od 77,24 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnom odnosu kod tuženika od 15. travnja 2013.g. i to na radnom mjestu liječnik specijalizant, a rad mu je zbog prirode posla organiziran između ostalog u smjenama, dvokratno, noću, vikendima-subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno.

Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 83/13, KU 88/13, NN 143/13), NN 96/15, NN 29/18), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12).

Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije ispoštivao i to počevši od 01. prosinca 2013.g. do dana podnošenja tužbe, misli se prvenstveno na to da tuženik nije evidentirao, pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka prema čl. 58. st.9. KU 88/13, čl. 51.st. 9.,10. i 11. KU odnosno čl. 49. st. 9., 10., i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana.

Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate (odnosno i u prekovremenom radu), u iznosu utvrđenom čl. 65 KU 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 55 KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iako tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada.

Nadalje, tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu) a u iznosu utvrđenom čl. 66 KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 57. KU 29/18 iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi.

Nadalje, Zakonom o radu (NN 93/14) i to odredbom čl. 81 (čl. 60 Zakona o radu NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako " za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)". Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom čl. 37. st. 2. KU 126/11, odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano je da "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije."

Budući da su za naknade plaće za godišnji odmor uzimanje prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu to je tuženik tužitelju počev od 01. prosinca 2013.g. g. do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunao i naknadu za godišnji odmor.

Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom zahtjevu tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati na ime pogrešno isplaćenih plaća iznos od 157,78 EUR uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. U spornom razdoblju u primjeni su Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013 i NN 29/18) kao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 i NN 128/17).

Netočan je navod tužitelja da mu tuženik nije isplaćivao prekovremeni rad uz plaću za blagdan. Sati rada na blagdan kao i sati naknade plaće za blagdan kad tužitelj nije radio uračunavaju se u ukupno ostvarene sate, te su u cijelom spornom razdoblju ukupni sati iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati isplaćivani kao prekovremeni rad.

Pitanje blagdana i mjesečnog fonda radnih sati i prekovremenih sati precizno je pojašnjeno Zaključkom 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Broj prekovremenih sati mjesečno se utvrđuje u odnosu na redovni mjesečni fond sati kako je prethodno citirano u odredbama KU 143/13, te u Zaključku 153. Tuženik je tužitelju obračunao i isplatio sve ostvarene prekovremene sate u skladu s citiranim odredbama koje se odnose na primjenu KU 143/13 i KU 29/18 za razdoblje od 01. rujna 2014.g. do podizanja tužbe.

Svi dodaci i uvećanja obračunavaju se na osnovnu plaću utvrđenu st. 2. čl. 47 KU. Osnovna mjesečna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano. Netočan je navod tužitelja da je imao pravo na obračun dodataka za posebne uvjete rada na sve stvarno određene sate (odnosno i u prekovremeno radu). Dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU-a obračunava se na osnovnu plaću kao je definirana u čl. 47 KU, kao umnožak koeficijenta i osnovice uvećano za postotak za radni staž.

Osnovna plaća je dakle mjesečni iznos koje se na mijenja u odnosu na broj sati rada. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, ali je osnovna plaća svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer po definiciji nije vezana za sate.

Slijedom navedenog osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati niti o broju stvarno odrađenih sati.

Tužitelj ima pravo sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada od 16% na fiksnu plaću. Kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan. Navod u tužbi da je dodatak za posebne uvjete rada isplaćivan samo na dio sati koje je tužitelj odradio potpuno je pravno neutemeljen i u suprotnosti sa Kolektivnim ugovorom prema koje se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću.

Navod da je dodatak za posebne uvjete rada isplaćivan sako na dio sati koje je tužitelj odradio je potpuno pravno neutemeljen i u suprotnosti sa KU prema kojem se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću.

Dodatak za posebne uvjete rada obračunat je na osnovnu plaću, te nije obračunat za prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Nadalje, navodi da čl. 59. Kolektivnog ugovora tužitelj kao doktor medicine, zbog iznimke odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće od 01. prosinca 2013.g. do 30. rujna 2015.g., te 12% od osnovne plaće od 01. listopada 2015.g. Dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunat je u svakoj plaći tužitelja, te iskazan u isplatnoj listi. Liječnički dodatak ne obračunava se prema satu rada, nego prema čl. 59. Kolektivnog ugovora u postotku od osnovne plaće koja je utvrđena čl. 47.st. 2. Kolektivnog ugovora, dakle u redovnom mjesečnom fondu radnih sati bez prekovremenog rada.

Liječnički dodatak obračunat je na osnovnu plaću, te nije obračunat za prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće.

Osim što je prema odredbama KU-a jasno i nedvosmisleno utvrđeno da se svi navedeni dodaci i uvećanja obračunavaju samo na osnovnu plaću bez sati prekovremenog rada, isto je dodatno utvrđeno i zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

Kako je nedvojbeno da su plaće tužitelja isplaćivane u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i Temeljnog Kolektivnog ugovora neosnovan je navod u tužbi da se prosjek plaće za naknadu za korištenje godišnjeg odmora obračunavao prema umanjenim plaćama.

U skladu sa čl. 51 KU-a, dodaci se međusobno ne isključuju, te su tužitelju isplaćeni svi pripadajući dodaci te uvećanja plaće, i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama.

Osnovna plaća je mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu. U skladu sa time za svaki kalendarski mjesec, tužitelju se obračunavaju sva uvećanja i dodaci u skladu s Kolektivnim ugovorom.

Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako sud izvršio uvid obračunske liste plaća tužitelja (list 7-19,84-193 spisa), Izjava suglasnosti za isplatu razlika naknada za korištenje godišnjeg odmora od kolovoza 2012.g. do rujna 2014.g. (list 20 spisa), sudsku praksu (list 26-43, 64-83, 282-293,296, 309-326, 348-391, 411-435spisa), Zaključak sa 26. sjednice Zajedničko povjerenstva (list 63 spisa), Evidenciju radnog vremena tužitelja (list 194-256 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (list 263-275 spisa), Zaključci sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 295 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-544/20-2 od 01. lipnja 2020.g. (list 394-398 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-479/2021-2 od 15. rujna 2021.g. (list 497-508 spisa), očitovanjem stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 518-520 spisa),

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Ovaj sud je dana, 13. siječnja 2020.g. donio presudu pod poslovnim brojem Pr- 6203/2018, kojom je naložio tuženiku, isplatiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 17.180,32 kn, kao i razliku naknade za godišnji odmor u ukupnom bruto iznosu od 1.321,63 EUR, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.325,00 kn, te je žalbu tuženika, Županijski sud u Zagrebu, dana 01. lipnja 2020.g. pod poslovnim brojem Gž R-544/2020, odbio kao neosnovanu, i potvrdio presudu ovog suda, poslovni broj Pr-6203/2018.

Povodom revizije tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, dana 15. rujna 2021.g. pod poslovnim brojem Rev-479/2021, donio je odluku kojom je prihvatio reviziju tuženika i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.770,76 kn, sa pripadajućim kamatama i u odluci o troškovima postupka, te je ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-544/2020 i presudu ovog suda poslovni broj Pr-6203/2018, i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog navedeno je kako je potrebno uzeti u obzir osnovanost tužbenog zahtjeva, za razdoblje do 21. prosinca 2015.g., u smislu primjene Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015.g., primjenom Zaključka broj 153 Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora i njegovo tumačenje izračuna mjesečnog fonda radnih sati, te ponovno utvrditi pripadajuću razliku manje isplaćene plaće.

6. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a kako to propisuje čl. 47 st. 2 KU-a. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

7.Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU-a, odnosno čl. 49 KU-a (NN 29/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a prema odredbi čl. 57. st. 1 KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

8.Tužitelju nije isplaćivan dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve odrađene sate rada i u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenim čl. 65 KU-a, čl. 57 KU-a, te čl. 55 Dodatka KU-a.

9.Tužitelju nije isplaćivan dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu i to u iznosu koji je utvrđen čl. 66. KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 57 KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

10. Odredbom čl. 54. st. 11 TKU-a propisano je kako se dodaci iz čl. 54. st. 2. TKU-a međusobno ne isključuju.

11.Osnovani su navodi tužitelja u kojima ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio kao doktor medicine na istim poslovima, te da su mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za efektivno određene sate rada, pa je tako tužitelj radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

12. Sukladno odredbi čl. 47. KU-a propisana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te iz citirane odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način, osim onog koji je propisan čl. 47. KU-a, a što znači da plaću tužitelju i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Tužitelj je i u razdoblju prekovremenog rada bio izložen otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata pa stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, s obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodatka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3 Zakona o radu koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

13. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću na prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, pa stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3 Zakona o radu.

14. Tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59. KU-a (NN 143/13), zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatama dodatka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59. KU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU-a.

15. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom čl. 36. st. 2. KU-a propisano ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

16. Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o rad, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

S obzirom da tužitelj temeljem Kolektivnih ugovora ima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, odnosno ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad.

17. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. i to na okolnost ukinutog dijela u iznosu od 1.770,76 kn, sve uz primjenu Zaključka broj 153.

Iz provedenog dopunskog financijskog vještačenja utvrđeno je da uz primjenu Zaključka broj 153, a koji je u primjeni od 21. prosinca 2015.g. visina potraživanja tužitelja po osnovi prekovremenog rada iznosi 157,78 EUR.

18. Na dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka tužitelj nije istakao primjedbe, te je suglasno istom specificirao tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu bruto iznosa od 157,78 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

19. Tuženik je učinio nespornim visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, istaknuvši da je isti sukladan pravnom shvaćanju revizijskog suda, te se ujedno i protivio djelomičnom povlačenju tužbe budući je tužitelj smanjio postojeći tužbeni zahtjev na iznos od 157,78 EUR.

20. Budući visina kao i tijek zakonskih zateznih kamata konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, među strankama nije sporna, kao i činjenica kako je isti specificiran uz primjenu Zaključka broj 153 za vremensko razdoblje od 21. prosinca 2015.g., slijedom svega gore navedenoga, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 157,78 EUR, a sve za vremensko razdoblje od travnja 2014.g. do kolovoza 2015.g.

21. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je o povučenom dijelu odlučio kao u izreci pod toč. III ove presude, odnosno odbio je tužitelja sa viškom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 77,24 EUR bruto, kao neosnovanim, a koji iznos se ukazuje kao razlika između ukinutog dijela tužbenog zahtjeva u visini od 235,02 EUR i dosuđene visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 157,78 EUR.

22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 22.02.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 06.03.2019.g. 100 bodova, sastav podneska od 09.05.2019.g. 25 bodova, sastav podneska od 25.10.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 12.11.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, pristup na ročište 06.05.2024.g. 25 bodova, sastav podneska od 02.08.2024.g. 25 bodova, sastav podneska od 31.12.2024.g. 25 bodova, pristup na ročište 14.01.2025.g. 25 bodova, pristup na ročište za objavu presude 12,5 bodova, (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i toč. 3 Tarife ), što ukupno iznosi 687,50 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.718,75 EUR, te mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 491,99 EUR, pa mu je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 2.210,74 EUR. Tužitelj ukupno nije uspio tek sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva, pa mu je stoga sud dosudio u cijelosti trošak parničnog postupka.

Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 28. veljače2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku