REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-467/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2 A, protiv tuženika Ing Labo Commerce d.o.o. OIB:39396654706, Bjelovar, Srijemska 3, zastupanog po direktoru BN, a dotični po Hrvoju Mladiniću, odvjetniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač Gregurić i Hrvoja Mladinića sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 20. siječnja 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Ing Labo Commerce d.o.o. Srijemska 3, 43000 Bjelovar, OIB 39396654706 da tužiteljici VN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 Eur-a sa zateznom kamatom od 04.05.2024.godine do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.651,54 Eura, sa zateznom kamatom u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima."

II. Tužiteljica VN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] je dužna tuženiku Ing Labo Commerce d.o.o. OIB:39396654706, Bjelovar, Srijemska 3, nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 Eura, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi predaje u posjed traktora marke "Fendt", reg. oznake Bjelovar 2335, tip F 24 W, broja šasije: [broj šasije]/0636, proizvedenog 1955. godine (u daljnjem tekstu: Traktor), međutim nakon što je tijekom ove parnice utvrđeno da taj traktor više ne postoji u obliku u kojem je bio, preinačila je tužbeni zahtjev podneskom od 25. listopada 2024. godine, potražujući da joj tuženik isplati iznos od 10.000,00 Eura, sa zateznom kamatom od 04. svibnja 2024. godine.

2. U tužbi tvrdi da je na temelju rješenja o nasljeđivanju ovoga suda broj O- 3108/2021-9 od 12. rujna 2022. godine, između ostalog, naslijedila i Traktor, te da je tuženik dana 04. svibnja 2024. godine, bez znanja i odobrenja tužiteljice, ali i bez bilo kakvog dogovora o kupoprodaji s tužiteljicom, iz garaže na adresi u [adresa], odvezao taj Traktor u nepoznatom pravcu.

3. Kako se dana 09. svibnja 2024. godine, tužiteljica u mirnom postupku obratila tuženiku sa zahtjevom da Traktor vrati odakle ga je odvezao, te se tuženik oglušio na tu opomenu, tužiteljice je predložila da se tuženiku naloži da joj vrati Traktor i nadoknadi parnične troškove.

4. Kako je iz zapisnika s ročišta održanog dana 23. listopada 2024. godine, odnosno iz navoda zakonskog zastupnika tuženika na tom ročištu, proizlazilo da je tuženik u međuvremenu, navedeni Traktor reciklirao, tužiteljica je tim podneskom preinačila tužbu, isticanjem novog glavnog zahtjeva, umjesto postojećeg koji je bio istaknut na predaju Traktora, potražujući da joj tuženik isplati na ime vrijednosti tog Traktora, iznos od 10.000,00 Eura, sa zateznom kamatom.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev, navevši da se inače bavi otkupom i primarnom preradom metalnog otpada, koji otkup vrši i od građana i od pravnih osoba, već pune 32 godine. Naveo je da se otkup od građana vrši na način da građani sami dovezu vlastiti metalni otpad ili pozovu tuženika, da odveze te stvari s kamionom koji ima dizalicu. Tvrdi da je tako bilo i u vezi spornog Traktora, dana 04. svibnja 2024. godine, kada je na poziv HN iz [adresa], da tuženik preuzme Traktor, tuženik istoga dana u dvorištu navedene osobe i preuzeo taj Traktor, time da je HN bila prisutna vaganju Traktora, nakon čega joj je uz uzimanje osobnih podataka i izjave o vlasništvu prodane robe, isplaćen dogovoreni novčani iznos uz obustavu poreza na dohodak.

6. Zakonski zastupnik tuženika je dodao da ga je nekoliko dana kasnije nazvao brat HN, naredivši mu da vrati taj Traktor, odakle ga je "neovlašteno" odvezao, rekavši mu da njegova sestra nije vlasnica Traktora, već njihova majka, a na što je zastupnik tuženika odgovorio da je spreman traktor vratiti, ali da mu netko treba platiti isplaćeni novac zajedno sa porezom, na što je navedena muška osoba odgovorila da njega to ne zanima jer mu se sestra ne javlja niti na mobitel, niti na telefon i da će pozvati policiju zbog toga, te da njega više neće zvati. Na prvom pripremnom ročištu, održanom dana 23. listopada 2024. godine, zastupnik tuženika je od bitnih činjenica istakao da sporni Traktor više nije u njegovom posjedu jer je isti u međuvremenu recikliran, te je dodao je novčani iznos od 269,28 Eura, na ime kupoprodajne cijene za Traktor, bio predan na ruke TN, od strane KN, blagajnika tuženika.

7. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u pisanu opomenu pred tužbu od 09.05.2024.g. (list 3), rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Bjelovaru broj O-3108/2021-9 od 12.09.2022.g., iza pok. AN (list 6-8), izjavu HN o vlasništvu otpada od 04.05.2024.g. (list 13 i 33), potvrdu zaprimanja obrasca, sa dokazom o isplati kupoprodajne cijene od 269,28 Eura (list 14), fotografiju traktora sa oglasom na njemačkom jeziku (list 22), izjave o vlasništvu otpada od 24.03., 03.05. i 28.06.2022. g., te 24.03.2023.g. (list 29.32), slike dizalice tuženika (list 34-35), a saslušani su i svjedoci HN (list 39-40), te tužiteljica (list 40-41) i zastupnik tuženika BN (list 41-42) u svojstvu stranaka.

8. Sud je na tom jedinom održanom ročištu za glavnu raspravu, dana 20. siječnja 2025. godine, odbio kao nepotrebne sve ostale dokazne prijedloge stranaka, zaključivši glavnu raspravu jer je iz izvedenih dokaza bilo sasvim jasno da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

9. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

10. Tužiteljica je predmetnu tužbu utemeljila na iznesenoj činjenici da je tuženik neovlašteno, dana 04. svibnja 2024. godine, odvezao iz garaže na adresi u [adresa], Traktor koji je predstavljao vlasništvo tužiteljice, no iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti da bi tuženik to neovlašteno učinio, niti da se radi o traktoru, dakle pokretnini, koja bi bila u isključivom vlasništvu tužiteljice, zbog čega tužiteljica uslijed utvrđenih okolnosti slučaja, ne može nikako uspjeti u ovoj parnici.

11. Naime, iz materijalnog dokaza koji je upravo tužiteljica priložila predmetnoj tužbi, jasno proizlazi da taj Traktor nije njezino isključivo vlasništvo, već da se radi o stvari koju su naslijedile od pokojnog AN, tužiteljica u 2/3 dijela (jer je svoj suvlasnički dio od 1/3, tužiteljici ustupio sin RN), te HN u 1/3 dijela, a na to izričito upućuje sadržaj rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj O- 3108/2021-9 od 12. rujna 2022. godine.

12. Prema tome, iz tog materijalnog dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica neistinito prikazala u tužbi da je vlasnica spornog Traktora jer je tužiteljica samo bila suvlasnica u navedenom većinskom omjeru.

13. Nadalje, iz izričitog iskaza HN, kćerke tužiteljice, saslušane u svojstvu svjedoka u ovome predmetu jasno proizlazi da je osobno prodala kao otpad, Traktor tuženiku, legitimirajući se kao vlasnica traktora, u vrijeme dok se tužiteljica nalazila u Njemačkoj i to bez znanja tužiteljice, stoga što je imala obvezu podmiriti dugovanje u vezi nekih režijskih troškova, te je HN priznala da je dobila od tuženika kupoprodajnu cijenu u iznosu od 269,28 Eura za taj stari Traktor, neregistrirani u trenutku prodaje i u nevoznom stanju. Ova svjedokinja je ujedno istakla da je majci kada je ona saznala za tu prodaju objasnila što je učinila, odnosno da je taj traktor prodala.

14. Tužiteljica je potvrdila, prilikom saslušanja u svojstvu stranke, da joj je kćerka rekla da je prodala taj traktor koji je bio u njihovom suvlasništvu, zbog novca koji joj je trebao da podmiri dugovanje u vezi režija, pa da joj stoga nije ništa niti zamjerila ili od nje tražila te novce koje je ova dobila od prodaje traktora, a te činjenice koje je navela tužiteljica saslušana u svojstvu stranke nemaju veze sa činjenicama iznesenim u tužbi, što je sasvim očito.

15. Kako je i direktor tuženika, BN, potvrdio navode o kupnji Traktora od HN, od koje je u više navrata i ranije vršio otkup nekih stvari koje su predstavljale otpad, te o isplati kupoprodajne cijene za taj traktor, a iz materijalnog dokaza koji se nalazi u spisu proizlazi da je HN, osobno potpisala (što je i potvrdila prilikom predmetnog saslušanja) izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je vlasnica Traktora, sud utvrđuje da tužiteljica ne može od tuženika potraživati isplatu novčanog iznosa, koji bi eventualno predstavljao nekakvu tržišnu vrijednost spornog Traktora jer za takav zahtjev nema pravnu osnovu i tužiteljica nije u trenutku podnošenja tužbe uopće bila vlasnica Traktora.

16. Naime, iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da je čin kupoprodaje Traktora, između HN i tuženika, izvršen preuzimanjem Traktora u posjed od strane tuženika, te isplatom kupoprodajne cijene HN, za taj traktor u situaciji kada je neposredno prije realizacije te kupoprodaje, HN osobno potpisala izjavu dana 04. svibnja 2024. godine, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je vlasnica Traktora.

17. Imajući u vidu te utvrđene činjenice i dodatno utvrđene činjenice o tome da je kasnije HN objasnila tužiteljici zbog čega je prodala taj Traktor, kao i da joj tužiteljica nije zbog toga niti zamjerila, niti je potraživala novce koje je dobila HN od te kupoprodaje, sud utvrđuje da je nakon opisane realizacije kupoprodaje navedene pokretnine, koja kupoprodaje je realizirana tuženikovim preuzimanjem Traktora u posjed i isplatom kupoprodajne cijene za taj Traktor, tuženik postao savjestan vlasnik tog traktora i tužiteljica nema nikakvog prava ili pravne osnove od tuženika potraživati niti predaju Traktora u posjed (čak i da taj traktor nije recikliran, a utvrđeno je da jest), niti isplatu novčanog iznosa na ime tržišne vrijednosti traktora, pri čemu ukoliko tužiteljica smatra da ju je njezina kćerka HN na neki konkretan način oštetila, treba sa kćerkom riješiti pitanje svog obvezno-pravnog zahtjeva, a tuženik s tim nema nikakve veze.

18. Tuženik koji je na valjan način, stekao pravo vlasništva na Traktoru (a stekao ga je preuzimanjem u posjed i kupnjom od HN u situaciji u kojoj se ova u pisanoj formi legitimirala, tuženiku kao vlasnica tog Traktora), može s tim Traktorm činiti što god ga je volja, pa tako ga i reciklirati, što je i učinio, a nije dužan tužiteljici polagati bilo kakve račune o tome, zbog čega ga je reciklirao, zbog čega ga nije vratio nazad u [adresa], niti je tuženik po uvjerenju ovoga suda uslijed opisanog utvrđenja o načinu stjecanja Traktora, bio uopće dužan tužiteljici vraćati taj traktor u vrijeme kada se sin tužiteljice sjetio to tražiti telefonskim pozivom iz Njemačke, niti je nakon recikliranja Traktora, dužan tužiteljici isplatiti bilo kakav novčani iznos u vezi tog Traktora jer je u vrijeme kada ga je tuženik reciklirao, upravo Tuženik i bio vlasnik tog Traktora.

19. Tužiteljica je u drugu ruku, sasvim nerealno i neistinito u historijatu tužbe istakla da je tuženik neovlaštenu uzeo Traktor, koji je bio njezino vlasništvo, a kako je utvrđeno nešto sasvim drugo u ovome postupku, što je uostalom tužiteljici bilo dobro poznato, odbijen je kao neosnovan njezin tužbeni zahtjev u cijelosti, te je tužiteljica obvezana u smislu čl. 154.st.1. ZPP, tuženiku nadoknaditi opravdan parnični trošak, koji je tuženiku odmjeren prema troškovniku odvjetnika tuženika od 20. siječnja 2025. godine, sukladno vrijednosti predmeta spora, a primjenom Odvjetničke tarife.

20. Naime, tuženiku je za sastav podneska datiranog sa 14. studenim 2024. godine, priznat iznos od 200,00 Eura, za zastupanje po punomoćniku u osobi odvjetnika na jedinoj održanoj glavnoj raspravi je također, tuženiku priznat iznos od 200,00 Eura, dok je na ove opravdane troškove u ukupnom iznosu od 400,00 Eura, priznat tuženiku pripadajući porez na dodanu vrijednost od 100,00 Eura, pa je tužiteljica obvezana tuženiku nadoknaditi taj opravdan parnični trošak u iznosu od 500,00 Eura.

21. Kako je buduća neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li odvjetnik tuženik pristupiti na ročište za objavu presude, ovom odlukom o naknadi parničnih troškova, nije odlučeno o zahtjevu tuženika da mu se nadoknadi parnični trošak u vezi zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 Eura, te u vezi pripadajućeg poreza na taj trošak od 25,00 Eura, pa će o tom zahtjevu tuženika, biti odlučeno posebnim rješenjem, nakon održanog ročišta na kojem će presuda biti objavljena, ukoliko za usvajanje takvog zahtjeva tuženika bude ispunjen zakonski uvjet.

U Bjelovaru, 28. veljače 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 01. ožujka 2025. godine, a putem ovoga suda.