REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-322/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Etradex d.o.o., Pićan, Benazići 99, OIB: 80564613823, zastupanog po opunomoćeniku Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi obračuna trošarine, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21- 01/70, URBROJ: 513-04-23-2 od 16. studenog 2023. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/20-18/740, URBROJ: 513-02-6052/15-20-2 od 23. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471- 01/20-18/740, URBROJ: 513-02-6052/15-20-2 od 23. prosinca 2020., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine na plinsko ulje 163.340,92 kn.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, i tijekom spora, izlaže kao i u žalbi. U bitnom, ne čini spornim da je u razdoblju od 1. ožujka do 1. listopada 2020. prodavao lož ulje trgovačkog društvu Fuel d.o.o. no smatra da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno da se radilo o nezakonitom postupanju s trošarinskim proizvodom. Nastavno na prethodno, ističe da je u predmetnom periodu raspolagao posebnim odobrenjem iz čl. 111. st. 1. Zakona o trošarinama (NN br. 106/18; dalje: ZoT), a ispunjavao je i uvjete iz st. 2. -4. istog članka, pa budući da se prema odredbi čl. 111. st. 5. ZoT-a nezakonitim postupanjem smatra samo ono koje je protivno odredbama čl. 111. st. 1. - 4. ZoT-a, to na njega nije mogla biti primijenjena ni odredba iz čl. 119. st. 7. ZoT-a pa stoga nije mogao biti utvrđen trošarinskim obveznikom. Nadalje, drži da u konkretnom slučaju nije primjenjiva ni odredba čl. 111. st. 5. ZoT-a o isporučitelju kao obvezniku trošarine jer ona podrazumijeva znanje odnosno barem neispričivi stupanj svijesti na strani isporučitelja o tome da loživo ulje odnosno plavi dizel isporučuje osobi koja nije ishodila odnosno pravodobno (čl. 146. ZoT-a) zahtijevala izdavanje odobrenja iz čl. 111. st. 1. ZoT-a. Riječ je o ispravi koja pripada samo toj osobi i u tom postupku isporučitelj nije stranka, pa o tome ne može imati relevantnih saznanja, kao što ih ni on u konkretnom postupku nije imao, iako ih je pokušao steći, o čemu je dostavio i očitovanje od 7. (9.) prosinca 2020. Budući da porezna obveza nastaje svjesnim poduzimanjem radnje koja podliježe oporezivanju (trošarini), to u ovom slučaju nije bilo mjesta utvrđivanju takve obveze.

Nadalje, smatra da postupanje poreznog tijela (Carinskog ureda Rijeka), koje već 28. ožujka 2019. (zakašnjelim podnošenjem zahtjeva Fuel d.o.o.) ne pokreće carinski nadzor radi utvrđivanja nezakonitog postupanja i trošarinske obveze (koja bi obveza doslovnim tumačenjem odredbe čl. 111. st. 5. ZoT-a za njegove isporučitelje nastajala već 27 dana), nego dopušta da se trošarinska obveza gomila, iako zna da isporučitelj ne može imati relevantna saznanja o njenom nastanku, nije postupanje u dobroj vjeri, što je obveza poreznog tijela prema odredbi čl. 9. Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), a nije ni razmjerno u smislu odredbe čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21, dalje: ZUP) u vezi s čl. 4. ZUP-a.

Zaključno, prigovora i načinu obračuna zakonske zatezne kamate navodeći da prema izreci prvostupanjskog rješenja (tč. 2. b i tč. 3. b), proizlazi da je kamata već samim pobijanim rješenjem obračunata do dana njegovog donošenja, dakle do 23. prosinca 2020., dok prema izreci u tč. 2. c i tč. 3. c obveznik odnosno platitelj mora obračunati i daljnju kamatu do dana plaćanja, i to od dana donošenja pobijanog rješenja, koji je usto posebno i naglašen kao 23. prosinca 2020. To znači da se u slučaju prisilnog namirenja kamata za 23. prosinca 2020. obračunava dvaput, jednom prema odredbi tč. 2. b i tč. 3. b, a drugi puta prema odredbama tč. 2. c i tč. 3. c, što je nezakonito. Osim toga, i sam način obračuna kamate nejasan i o njemu se uopće ne daju razlozi, pri čemu je iz odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) potpuno jasno da se kamate stope primjenjuju polugodišnje i izračunavaju prema formuli navedenoj u toj odredbi uz uvećanje za, u ovom slučaju, tri postotna poena, a ne za proizvoljna razdoblja niti prema danu objava u Narodnim novinama tih po HNB-u utvrđenih prosječnih stopa.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema čl. 12. ZoT-a obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja (st. 1. tč. 1.).

9. Prema odredbi čl. 111. ZoT-a svaka osoba koja prodaje, isporučuje ili nabavlja radi daljnje prodaje loživo ulje i plavi dizel koji su pušteni u potrošnju dužna je ishoditi posebno odobrenje nadležnog carinskog ureda. Posebnim odobrenjem utvrđuje se svako mjesto na kojem se obavljaju takve radnje, a mogu se odrediti i dodatne mjere nadzora, uključujući obvezu podnošenja instrumenta osiguranja plaćanja trošarine (st. 1). Svako postupanje protivno odredbama st. 1., 2., 3. i 4. ovoga članka ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovoga Zakona. Ako se loživo ulje ili plavi dizel isporuče osobi koja ga nabavlja radi daljnje prodaje, a koja nema posebno odobrenje iz st.1. ovoga Zakona, isporučitelj je obveznik plaćanja trošarine koja se utvrđuje u visini za dizelsko gorivo (st. 5.).

10. Među strankama ovog upravnog spora nesporno je da je u razdoblju od 1. ožujka do 1. listopada 2019. tužitelj trgovačkom društvu Fuel d.o.o. isporučio ukupno 61.914,95 litara lož ulja kao i da je trgovačko društvu Fuel d.o.o. u istom razdoblju obavljalo prodaju loživog ulja krajnjim kupcima (ukupno prodano 54.259 litara). Također, nesporno je da u promatranom razdoblju trgovačko društvo Fuel d.o.o. nije trgovalo lož uljem bez odobrenje iz čl. 111. st. 1. ZoT-a.

Naime, sukladno prijelaznim i završnim odredbama ZoT-a (čl. 146.) osobe koje se poslovale s lož uljem (prodaja, isporuka…) mogle su nastaviti su poslovanjem do izdavanja posebnog odobrenja iz čl. 111. ZoT-a, pod uvjetom da su zahtjev za izdavanje odobrenja podnijeli najkasnije dva mjeseca od dana stupanja na snagu ZoT- a (1. siječnja 2019.). Trgovačko društvo Fuel d.o.o. nije podnijelo zahtjev u zadanom roku već tek 28. ožujka 2020. a od istog je odustalo 30. travnja 2020. Naknadno je podnesen novi zahtjev i to 19. kolovoza 2019., a koji zahtjev je uvažen te je izdano odobrenje, KLASA: UP/I-410-19/19-42/92, URBROJ: 513-02-6052/13-19-15 od 30. rujna 2019. (izvršno 1. listopada 2019.).

11. Primjenom prethodno citiranih zakonskih odredbi na ovako utvrđeno činjenično stanje u sporu je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je donijelo porezno rješenje kojim je tužitelja obvezalo na plaćanje trošarine na lož ulje, budući da su u predmetnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke propisane za obračun trošarine. Ovo stoga što iz činjenica utvrđenih u postupku provedenom od strane carinskog tijela jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj, u promatranom razdoblju, isporučivao lož ulje trgovačkom društvu Fuel d.o.o. koje ga je dalje prodavalo krajnjim kupcima iako za to nije imalo izdano posebno odobrenje iz čl. 111. st. 1. ZoT-a, a u kojem postupanju tužitelja su ostvarena obilježja nezakonitog postupanja s trošarinskim proizvodima u smislu odredbe čl. 111. st. 5. u vezi čl. 12. st. 1. tč. 1. ZoT- a.

12. Odredbom čl. 111. st. 5. ZoT-a jasno je određeno što se smatra nezakonitim postupanjem s trošarinskim proizvodima i tko je obveznik plaćanja trošarine a sadržaj iste, suprotno navodima tužitelja, ne upućuje na zaključak da bi se trošarinskim obveznikom moglo utvrditi samo onog isporučitelja koji je znao ili mogao znati da vrši isporuku subjektu koji nema odgovarajuće odobrenje.

13. Međutim, čak i da je prethodno iznijeti zaključak pogrešan, Sud je mišljenja da je tužitelj, obzirom na vrstu djelatnost koju obavlja (prodaja goriva), morao biti upoznat s činjenicom da trgovačkom društvu Fuel d.o.o., s kojim (prema vlastitim navodima) surađuje od 2014., za poslovanje s lož uljem treba odobrenje iz čl. 111. st. 1. ZoT-a, kao i da isto (društvo), bez odobrenja, može zakonito nastaviti obavljati djelatnost samo pod uvjetom da do 28. veljače 2019. podnese zahtjev za izdavanje predmetnog odobrenja. Radnjama za koje tvrdi da ih je poduzimao – iz očitovanja od 7. prosinca 2020., (o poduzimanju takvih radnji nema pisanog traga), tužitelj nije sa sebe otklonio odgovornost za nezakonito postupanje. Ocjena je ovog Suda da tužitelj u konkretnom slučaju nije postupao s dužnom pažnjom – pažnjom dobrog gospodarstvenika, budući da je i nakon 1. ožujka 2019. nastavio prodavati lož ulje trgovačkom društvu Fuel d.o.o. unatoč tome što mu to društvo nije dostavilo ikakav (pisani) dokaz da je pravovremeno podnijelo zahtjev za izdavanje odobrenja.

14. Sukladno ranije spomenutoj odredbi čl. 146. ZoT-a nastavak djelatnosti trgovanja lož uljem bio je uvjetovan podnošenje zahtjeva za izdavanje odobrenja do 28. veljače 2019. Imajući u vidu navedeno, s jedne strane, te činjenicu da je trgovačko društvu Fuel d.o.o. zahtjev podnijelo nakon isteka tog roka, s druge strane, to je tužitelju trebalo obračunati trošarinu i na isporuke lož ulja koje su izvršene u siječnju i veljači (ukupno 22.813,87 litara). Obzirom da je obračunom trošarine na isporuke koje su izvršene u razdoblju od 1. ožujka – 1. listopada 2019. carinsko tijelo išlo u korist tužitelju, to Sud neosnovanim cijeni prigovore tužitelja o povredi načela postupanja u dobroj vjeri i načela razmjernosti.

15. Zaključno, neosnovano tužitelj prigovara obračunu zakonske zatezne kamate budući da je uvidom u obrazloženje prvostupanjskog rješenja utvrđeno da je kamata obračunata sukladno mjerodavnim propisima – čl. 130. st. 1. i 3. OPZ-a, čl. 3. Zakona o kamatama (NN br. 94/04, 35/05) te čl. 29. ZOO-a.

16. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja posljedično čemu je, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

17. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 28. veljače 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5