Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-110/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika OA, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2.i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17-dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika OA, podnesenoj putem optuženikovog branitelja odvjetnika ABC i osobno, protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola pod poslovnim brojem: K-384/18 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženika OA, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženik OA proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019-dalje ZKP/08) oštećena OAOCSG i oštećena KAOCSG su sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućene u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 2. ZKP/08 okrivljeni OA je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.000,68 kuna (1.194,60 EUR) i to paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2 . točka 6. ZKP/08 u iznosu od 700,00 kuna (92,91 EUR), trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.960,00 kuna (260,14 EUR) i 2.180,00 kuna (289,34 EUR), te trošak sudskog vještaka za cestovni promet u iznosu od 3.214,68 kuna (426,66 EUR) i 946,00 kuna (125,56 EUR), koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude je žalbu podnio optuženik OA, putem branitelja po službenoj dužnosti ABC, odvjetnika u [adresa] i osobno, koje žalbe će u daljnjem tijeku postupka biti razmatrane zajedno kao jedna žalba. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijanu presudu ukine.
2.1.Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola podnijelo je odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud u cijelosti odbije žalbu okrivljenog OA kao neosnovanu.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Zakazana je sjednica vijeća radi odlučivanja o žalbi na koju su pristupili optuženikov branitelj, odvjetnik ABC i zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku KA, dok nije pristupio optuženik OA za kojega je branitelj naveo da je upoznat s terminom održavanja sjednice vijeća.
3. Žalba je osnovana.
3.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 1. točka 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva i da u presudi nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama.
3.2. Ovaj sud smatra kako se u žalbi opravdano ističe da se činjenično stanje za sada ne bi moglo prihvatiti kao pravilno utvrđeno. Naime, u postupku nije sporno da je ograničenje brzine na mjestu gdje se dogodila prometna nesreća 50 km/h. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ABC proizlazi da se optuženik OA u trenutku percepcije opasnosti kretao brzinom od 39,5 km/h i da je tada do mjesta naleta na pješaka bio udaljen 9,7 metara i da su optuženik i oštećenik u trenutku kada je pješak stupio na rub ivičnjaka pješačkog nogostupa prije stupanja na pješački prijelaz, kada se optuženik nalazio u položaju koji je na Skici označen brojem 7, jedan drugoga mogli vidjeti, a to je ujedno trenutak kada pješak s ruba ivičnjaka nogostupa kreće prelaziti kolnik. Iz nalaza i mišljenja vještaka također proizlazi da vještak smatra kako je moguće da je žrtva, pješak, prije nego je stupio na kolnik, odnosno pješački prijelaz bio u određenoj mjeri ili potpuno zaklonjen deblom stabla na nogostupu. S obzirom na to da je brzina optuženika pri percepciji opasnosti bila 39,5 km/h, on se pri takvoj brzini nije mogao na vrijeme zaustaviti i izbjeći prometnu nesreću, a da bi se bio mogao zaustaviti pri brzini od 23,8 km/h i svakoj manjoj. Također, u ovoj prometnoj situaciji, s obzirom na položaj vozila optuženika u trenutku stupanja pješaka na pješački prijelaz, prijelaz pješaka preko pješačkog prijelaza nije mogao biti izveden na siguran način.
3.3. Članak 38. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje kako je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik. Kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Članak 134. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje ako se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.
3.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka ABC bi proizlazilo da optuženik u trenutku kada je pješak stupio na rub ivičnjaka pješačkog nogostupa prije stupanja na pješački prijelaz, nije više imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo, i da s obzirom na položaj vozila okrivljenika u trenutku stupanja pješaka na pješački prijelaz, prijelaz pješaka preko pješačkog prijelaza nije mogao biti izveden na siguran način. Nije točno što je navedeno pod točkom 33. obrazloženja presude da je optuženik mogao uočiti pješaka u trenutku kada je žrtva došla na rub ivičnjaka pješačkog nogostupa prije stupanja na pješački prijelaz da se kretao brzinom nižom od one kojom se kretao, jer takvo nešto ne proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, već ga je na tom mjestu mogao uočiti i pri brzini od 39,5 km/h, samo što se pri brzini od 39,5 km/h nje mogao zaustaviti do mjesta naleta, a bio bi se zaustavio da se kretao brzinom od 23,8 km/h.
3.5. Prvostupanjski sud je propustio pozornije ocijeniti činjenicu da se optuženik približavao pješačkom prijelazu brzinom koja je više od 10 km/h niža od dopuštene brzine na toj prometnici, da se oštećenik u trenutku kada se on i optuženik mogu međusobno uočiti mogao suzdržati od prelaska kolnika, dok u tom trenutku pri brzini od 39,5 km/h optuženik nije mogao zaustaviti svoje vozilo, kao i da sama činjenica da u blizini postoji pješački prijelaz i da se na desnoj strani nogostupa nalazi drvored, ne predstavljaju one okolnosti zbog kojih bi se od optuženika očekivalo da bi u trenutku kada ne vidi nikoga na pješačkom prijelazu trebao smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu više nego dvostruko nižu od dopuštene. Također je potrebno voditi računa i o odredbi članka 130. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji u stavku 3. propisuje kako je na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, pješak dužan prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, poglavito kada je pješak odrasla osoba.
3.6. zbog navedenih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3.7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti već provedene dokaze te raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano ovom odlukom, te će na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.
4. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Dubrovnik, 28. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić
