Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-4234/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić u pravnoj stvari tužitelja 1. LE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po zajedničkom punomoćniku Nikoli Sabljaru odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika RE, vlasnika građevinskog obrta " [obrt]" iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Đorđu Perkoviću odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 21. siječnja 2025. i izvršene objave 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CE OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljima 1. LE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 8.000,00 EUR (osamtisuća eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.948,81 EUR (tritisućedevetstočetrdesetiosam eura i osamdesetijedan cent) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate. U povijesnom dijelu tužbe naveli su da su sa tuženikom 11. travnja 2016. zaključili Ugovor o izvođenju građevinsko – obrtničkih radova temeljem kojeg se tuženik obvezao izvršiti dogovorene obrtničke radove unutar okućnice njihove obiteljske kuće. Postignutim dogovorom i zaključenim ugovorom isti su se obvezali za izvršeni rad isplatiti mu novčani iznos u visini od 11.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a koje radove se tuženik obvezao izvršiti u roku od šest mjeseci od uvođenja u rad. Kako predmetno izvođenje ugovorenih radova nije bilo od strane tuženika popraćeno ugovorenom dinamikom, naveli su da su predmetni Ugovor dopunili naknadnim Aneksom od 8. rujna 2016. prema kojem se tuženik obvezao izvršiti sve ugovorene radove prema ranije citiranom Ugovoru do 1. listopada 2016., a za koje radove su mu tužitelji prethodno isplatili novčani iznos od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, što je isti i potvrdio potpisom navedenoga Aneksa.

2. Kako je tuženik unatoč ugovorenom roku u daljnjem vremenskom tijeku izvršio samo osnovne radove postavljanja temelja za potporne zidove i to na vrlo nekvalitetan način, nakon čega je ubrzo i prestao nastaviti sa radovima, tužitelji su istakli da su ga u više navrata unutar daljnjih dviju godina pozivali da ispuni svoju obvezu, na što se isti oglušio.

3. Dopisom od 24. srpnja 2018. istakli su da su ga pozvali da izvrši ugovorene radove najkasnije do 1. rujna 2018., a ukoliko bi se isti oglušio na poziv i ne bi izvršio predmetne radove, naveli su da se Ugovor smatra raskinutim.

4. Istakli su da je tuženik ostao u cijelosti pasivan te da niti u naknadnom roku do 1. rujna 2018. nije izvršio ugovorene radove u cijelosti, zbog čega se smatra da je ugovor raskinut između stranaka. Stoga su zatražili povrat ranije uplaćenog mu iznosa u visini od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 8. rujna 2016. pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je prvotno istakao prigovor mjesne nenadležnosti suda da bi glede merituma spora u cijelosti osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev i to kako glede osnovanosti osnova, tako i visine postavljenoga zahtjeva. Predložio je da ukoliko sud ocijeni neosnovanim prigovor nadležnosti suda da nakon provedenog postupka odbije, odnosno odbaci postavljeni zahtjev, uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

6. Tuženik nije sporio zaključenje pravnih poslova sa tužiteljima glede izvođenja građevinsko obrtničkih radova unutar okućnice njihove obiteljske kuće, niti je sporio naknadno produljenje roka za završetak radova skladno zaključenom Aneksu, a koji rok je trajao do 1. listopada 2016.

7. Ne sporeći da nije u cijelosti do 1. listopada 2016. pa niti kasnije do 1. rujna 2018., odnosno do utuženja izvršio ugovorom preuzetu obvezu izgradnje potpornih zidova unutar okućnice stranaka, istakao je da je upravo na tužiteljima razlog ne izvršavanja takve njegove ugovorne obveze.

8. Pojasnio je da su upravo po nalogu tužitelja treće osobe tijekom 2018. stupile na gradilište te izvršile miješanje pripremljenog kamena za ugradnju (isklesane kamene ploče) sa otpadnim materijalom koji se nalazio na gradilištu, a što je imalo za posljedicu oštećenja navedenih kamenih ploča koje više nisu bile podobne za ugradnju, slijedom čega isti nije bio niti u mogućnosti koristiti predviđeni materijal za dovršetak izgradnje potpornih zidova. O navedenom slijedu istakao je da je izvijestio tužitelja.

9. Suprotno tužiteljima, smatrao je da je u pretežitom dijelu izvršio ugovorenu obvezu te da radovi na izvođenju potpornih zidova nisu izvedeni samo u neznatnom dijelu. Pojasnio je da je izveo sve pripremne radove na gradilištu u vidu čišćenja i pripreme za izvođenje samih radova, izvršio je potrebne iskope te djelomično i same radove na izgradnji zidova.

10. S obzirom da je postupanjem tužitelja, odnosno trećih osoba po nalogu tužitelja došlo do uništenja građevinskog materijala kojeg je trebalo ugraditi u ugovorene potporne zidove, istakao je da je s vremenom došlo do povećanja cijena izvođenja takvih radova te da prema ranije ugovorenim cijenama predmetni radovi na izvođenju svih zidova prema ugovoru nisu mogli biti izvedeni.

11. Kako se tužitelji nisu suglasili sa povećanjem cijena za izvođenje preostalih radova te mu nisu dostavili novi građevinski materijal kojeg bi bio u mogućnosti ugraditi, naveo je da je došlo do cjelokupnog zaustavljanja radova na gradilištu.

12. Skladno odredbi članka 597. stavak 3. ZOO-a, cijenio je da nije odgovoran za nastalo zakašnjenje, a to iz razloga jer mu naručitelj radova nije predao materijal za ugradnju na vrijeme, odnosno jer je upravo ponašanjem naručitelja došlo do navedenoga zakašnjenja. Također, pozvao se na odredbu članka 619. ZOO-a, gdje je zakonodavac propisao da sve dok naručeno djelo nije dovršeno, naručitelj može raskinuti ugovor kad god to hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti. Smatrao je da tužitelji neosnovano potražuju iznos u visini od 8.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, koji iznos mu je nedvojbeno prethodno i isplaćen od strane istih, a to iz razloga jer navedeni iznos upravo predstavlja naknadu umanjenu za iznos troškova koji tuženik nije imao jer je došlo do raskida ugovora.

13. Tijekom postupka ustrajući kod iznijetog očitovanja tuženik je istakao i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije 3. i 4. tužitelja, koji prigovor nije posebno činjenično obrazložio.

14. Iznijete navode prigovora tuženika tužitelji su u cijelosti otklonili kao i činjenične navode odgovora na tužbu.

15. Istakli su da je do neizvršavanja ugovorne obveze tuženika došlo isključivo uslijed njegovog postupanja, odnosno ne postupanja te da isti od strane tužitelja ili trećih osoba po nalogu tužitelja nije bio onemogućen u dovršenju preuzete obveze. Osporili su da bi na gradilištu došlo do miješanja otpada sa kamenim pločama koje da su pri takvoj radnji bile oštećene, zbog čega tuženik nije bio u mogućnosti izvesti sve ugovorene radove do određenoga roka. Upravo suprotno tome, istakli su da je stanje na gradilištu bilo takvo da je omogućavao tuženiku izvedbu radova, kao i da ga u tome ništa nije spriječavalo. Isti je ostao u cijelosti pasivan, nije se odazvao na pozive da dovrši ugovorene radove.

16. U odnosu na fotografije koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, a na kojima su vidljivi potporni zidovi sagrađeni unutar okućnice njihove obiteljske kuće, istakli su da se radi o sadržaju koji je izveden po raskidu ugovora između stranaka, a koje su izvele treće osobe, a ne tužitelj.

17. Ustrajući kod činjeničnog supstrata utuženja tužitelji su podneskom od 23. ožujka 2023. uskladili tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu novčanog iznosa sa valutom na snazi u Republici hrvatskoj u vrijeme vođenja postupka i zaključenja glavne rasprave. Stoga su zahtijevali isplatu iznosa u visini od 8.000,00 eura sa pripadajućim sporednim davanjima kao u tužbenom zahtjevu te naknadom parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.

18. U svezi istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti suda, valja istaći da je nakon donošenja odluke Općinskog suda u Crikvenici i izazvanog sukoba nadležnosti od strane Općinskog suda u Rijeci, Županijski sud u Rijeci odlukom pod poslovnim brojem Gž-350/2020 od 25. studenog 2021. odlučio da je za postupanje u predmetu mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

19. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem prvotužitelja, drugotužiteljice i tuženika. Proveo je dokaz saslušanjem svjedoka IE i DE. Proveo je dokaz očevidom na licu mjesta kao i vještačenjem po vještaku građevinske struke dipl. ing. Draženu Duvnjaku. Također, proveo je dokaz čitanjem Ugovora o izvođenju građevinsko – obrtničkih radova od 11. travnja 2016., Aneksa ugovora o izvođenju građevinsko – obrtničkih radova od 8. rujna 2016., kao i čitanjem dopisa od 24. srpnja 2018. Sud je proveo i dokaz uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja je dostavljena u spis do zaključenja prethodnog postupka.

20. Kako tužitelji nisu predložili provođenje dokaza saslušanjem treće i četvrtotužielja, unatoč istaknutog prigovora stranačke legitimacije u odnosu na iste nije bilo moguće provesti takav dokaz. Također, iako je sud prethodno zaključenju prethodnog postupka odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ŽE, FE i SE, tijekom postupka sud nije proveo navedene dokaze dijelom zbog činjenice nastupa smrti svjedoka, odnosno dovoljno utvrđenog činjeničnog supstrata za donošenje meritorne odluke. Provođenje takvih dokaza bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka.

21. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

Između stranaka nije sporno niz činjenica relevantnih za ishod spora te se iste radi lakšeg praćenja obrazloženja odluke suda dalje navode:

- stranke su zaključile Ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova 11. travnja 2016. prema kojem se tuženik obvezao izvršiti ugovorene radove najkasnije u roku od 6 mjeseci počem od dana uvođenja u rad. - stranke su zaključile Aneks Ugovora o izvođenju građevinsko obrtničkih radova 8. rujna 2016. prema kojem se tuženik obvezao izvršiti sve ugovorene radove prema Ugovoru od 11. travnja 2016. do 1. listopada 2016.

- prvo i drugotužiteljica su tuženiku na ime izvođenja ugovorenih radova isplatili predujam u ukupnom iznosu od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i to nespornom dinamikom od 6.000,00 EUR + 1.000,00 EUR + 1.000,00 EUR (bagerski radovi) sveukupno do 8. rujna 2016.

- obvezu izvođenja svih radova prema zaključenom Ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova od 11. travnja 2016. tuženik nije izvršio niti u daljnjem vremenskom tijeku do 1. listopada 2016.

- inicijativnom tužitelja raskinut je prvotno zaključen Ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova tijekom 2018.

22. Iako su tužitelji smatrali da su tuženika izvijestili dopisom od 24. srpnja 2018. da je isti pozvan naknadno izvesti ugovorene radove najkasnije do 1. rujna 2018., a ukoliko to isti ne bi učinio da se ima smatrati ugovor zaključen u travnju 2016. raskinutim, tuženik je osporio navedeni slijed ističući da nikada nije zaprimio predmetni dopis, a tome u prilog osporio je da bi na povratnici priloženoj u spisu bio njegov vlastoručni potpis što bi ukazivalo na primitak predmetnog dopisa.

23. Neovisno o navedenom, tuženik nije osporio tijekom postupka da bi prvotno zaključeni Ugovor između stranaka bio raskinut, slijedom čega je sud navedenu činjenicu i istaknuo u ranije navedenim alinejama kao nespornu.

24. S obzirom na iznijeti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije 3. i 4. tužitelja, sporno je da bi osim prvo i drugotužitelja i treće i četvrtotužitelji isplatili iznos predujma u ukupnom iznosu od 8.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti tuženiku.

25. Iako tuženik nije činjenično obrazložio takav prigovor, isti je istaknut tijekom glavne rasprave te je stoga navedeni slijed sporan između stranaka.

26. Između stranaka osim ranije navedenih činjenica, sporno je pitanje opsega izvedenih radova koje se tuženik prema Ugovoru iz travnja 2016. obvezao izvršiti, pri čemu tužitelji smatraju da je isti izvršio vrlo mali i nekvalitetan ugovoreni opseg radova, dok je tuženik smatrao da je izveo u pretežitom dijelu ugovorene radove te da samo neznatni dio nije izveo.

27. Također, sporno je je li razlog ne izvođenja radova od strane tuženika na samome tuženiku, odnosno na postupanju tužitelja kao naručitelja radova osobno ili po njihovom nalogu trećim osobama, a što da je imalo za posljedicu objektivnu nemogućnost tuženika da izvrši predmetne radove.

28. Iako stranke nisu učinile nespornim vremenski tijek kada je tuženik prestao sa izvršenjem ugovorenih radova unutar okućnice tužitelja, nije sporno da je u jednom trenutku prestao sa izvođenjem navedenih radova, pri čemu se tužitelji referiraju na mjesec rujan 2016., dok tuženik na razdoblje 2016. ili "moguće 2017".

29. U odnosu na kvalitetu izvedenih radova po tuženiku, postoji disonantnost između stranaka s obzirom da tužitelji ističu da izgradnja potpornog zida od strane tuženika u dijelu nije kvalitetno izvedena, dok tuženik isto niječe.

30. Uvidom u Ugovor koji su stranke zaključile u travnju 2016., kao i uvidom u Aneks ugovora zaključen 8. rujna 2016., utvrđeno je da su ugovorne strane - ovdje tužitelji 1. do 4. i tuženik ugovorile izgradnju potpornih kamenih zidova po sistemu ključ u ruke na objektu u Čavlima, ulici Frlanska Lišćevica 18. Člankom 1. citiranog ugovora tuženik se obvezao izvesti navedene radove na osnovi investicijsko tehničke dokumentacije i to građevinskih prikaza u prilogu ugovora te obračuna količina također u prilogu ugovora.

31. Člankom 1. citiranog Ugovora, ugovorne strane su se sporazumjele da investicijsko tehnička dokumentacija bude sastavni dio predmetnog ugovora.

32. Člankom 3. citiranog Ugovora, stranke su se suglasile da će izvođač – tuženik osigurati materijal i opremu za izvedbu radova čija vrijednost je obuhvaćena ugovorenom cijenom radova.

33. Člankom 16. citiranog Ugovora, ugovorena je cijena radova i dinamika njezine isplate prema kojoj se tužitelji kao naručitelji radova obvezuju pri zaključenju ugovora i samog početka radova, a radi nabavke potrebnog materijala, isplatiti tuženiku iznos od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, dok daljnji iznos od 6.000,00 eura do ukupno 11.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti su se obvezali isplatiti po završetku radova.

34. Iz Aneksa predmetnog ugovora kojeg su zaključili tužitelji 1. do 4. kao investitori i tuženik kao izvođač, utvrđeno je da su tužitelji kao investitori isplatili tuženiku na njegov zahtjev i zamolbu iznos od 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i to 8. rujna 2016., slijedom čega je investitor na dan zaključenja predmetnog Aneksa 8. rujna 2016. isplatio tuženiku kao izvođaču sveukupno 8.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, kao i dodatni iznos od 1.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

35. Isplatu i visinu same isplate tuženik ne spori.

36. Iz sadržaja predmetnog Aneksa proizlazi da su stranke ustrajale kod bitnih sastojaka prvotno zaključenog ugovora te da su konstatirale dinamiku i ukupno visinu predanih novčanih iznosa tuženiku od razdoblja zaključenja ugovora pa do 8. rujna 2016., a što je i potvrđeno njihovim potpisima na Aneksu. Isključiva razlika od prvotnog ugovora je sada produženje ugovorenog roka za izvedbu ugovorenih radova i to na način da se tuženik obvezao kao izvođač izvršiti ugovorene radove prema tužiteljima kao investitorima do 1. listopada 2016.

37. U svojim stranačkim iskazima, prvotužitelj i drugotužiteljica naveli su da je tuženik pretežno sadržaj ugovorenih radova dogovarao sa prvotužiteljem koji je bio puno aktivniji od preostalih tužitelja u svezi realizacije predmetnoga ugovora zaključenog sa tuženikom.

38. Prvotužitelj je istaknuo da je po zaključenju ugovora tuženik započeo sa radovima negdje u ljeti 2016. i to tijekom lipnja ili srpnja te da je početno sa određenim prekidima radio do rujna 2016.

39. Iako je dogovor bio da tuženik izvede kamene zidove po uzanci isti nije postupio na opisani način već je postavljajući po tužitelju slabiju željeznu armaturu izveo betoniranje unutrašnjosti zida na koji sadržaj je započeo ugrađivati kamene ploče. Iako se nisu dogovorili o takvom načinu izvedbe već je izvođenje trebalo biti na način da se svaki pojedini kamen postavlja uz betonsku vezu na drugi kamen, tužitelj je naveo da su zbog potrebe da se što ranije izvedu radovi prihvatili i takav način izvođenja.

40. Istakao je da iako je bilo potrebno da tuženik započne s radovima na nižem predjelu okućnice, kako bi se izvršila nivelacija prostora, isti je započeo sa izvođenjem zida unutar okućnice na sjevernom dijelu i to na ranije opisani, po istima nekvalitetan način. Radilo se o postavljanju "vrlo mršavog betona" sa slabom armaturom, zbog čega je dolazilo do otpadanja postavljenih kamenih ploča na betonirani zid. Tome mu nije prigovoreno. Iako nije završio sa izvedbom navedenog zida, prvotužitelj je istaknuo da je tuženik nastavio sada u prednjem dijelu okućnice izvoditi dva zida na dijelu "trokutića" dužine od cca 10 metara i to na način kako je to ranije opisao. Međutim, niti navedene zidove nije u cijelosti izgradio, već je stao sa radovima i odnosi sav alat sa gradilišta.

41. Istakao je da ga je u više navrata kontaktirao i pozivao da završi ugovorene radove, na što se isti de facto oglušio. U početku je isticao da ima neke druge poslove, da vozi kamion za Holandiju, odnosno Rusiju. Navodio je loše vremenske uvjete i u takvoj neaktivnosti je vrijeme prolazilo.

42. Zbog navedenog, prvotužitelj je naveo da je bio prisiljen angažirati treće osobe kako bi im izvele predmetne radove.

43. Naknadno, nakon pet ili šest mjeseci od prestanka radova, naveo je da je tuženik došao na građevinu bez ikakvog alata te u nekim vremenskim sekvencama od 5, 6 puta u trajanju od dva, tri dana poduzeo radove postavljanja 40 m2 cca kamenih ploča na izvedenom zidu. Međutim, na do tada izgrađenim zidovima nije postavio kapu te niti tim daljnjim izvođenjem nije u potpunosti ispunio svoju ugovornu odredbu.

44. U svojem iskazu prvotužitelj je istaknuo da kako je protekom skoro dvije godine od zadnjeg roka kada se bio obvezao izvesti radove istome napomenuo da će biti prisiljen pokretati sudski spor, s obzirom da mu je isplatio predujam, a da isti nije izvršio ugovorenu obvezu. Tek tada, tuženik mu je napomenuo da nije bio u mogućnosti izvoditi radove s obzirom da mu je bilo uklonjeno kamenje koje se više nije moglo koristiti. Takvo kazivanje bilo mu je nelogično s obzirom da su kamene ploče i nadalje bile prisutne u okućnici te postavljene na jednom određenome dijelu kako bi se prethodno omogućilo asfaltiranje prostora. Upravo zbog eventualnog pokretanja sudskoga spora naveo je da je takvu hrpu kamenih ploča i ostavio u prostoru kako bi se ista mogla pregledati i utvrditi.

45. Glede šute koju je isticao tuženik, naveo je da ista de facto nije bila prisutna unutar okućnice te se uopće nije niti miješala sa kamenim pločama, već da je u nekoliko navrata znao naručiti šutu sa drugih gradilišta koja se odmah koristila za upotpunu padine i nivelaciju samoga prostora. Izričit je bio u kazivanju da takav sadržaj nije bio slobodan u prostoru već namjenski postavljen.

46. Izričito upitan, prvotužitelj je u svom iskazu naveo da je predani novčani iznos tuženiku izvršio u svoje ime i u ime svih tužitelja kao investitora.

47. U svom stranačkom iskazu drugotužiteljica je navela da je bila upoznata da će tuženik izvoditi radove na izgradnji zidova skladno primorskom načinu gradnje, odnosno postavljanjem kamena na kamen. Unatoč takvom dogovoru istakla je da je tuženik poduzeo sasvim drugi način izvođenja zidova, a što su isti prihvatili kako bi se dobilo na vremenu.

48. U odnosu na isplatu predujma, izričita je bila u kazivanju da se radilo o obiteljskom novcu s obzirom da se nisu razdvajala financijska sredstva unutar članova obitelji. U odnosu na 3. i 4. tužitelja, istakla je da se radi o njihovoj djeci koja su tada studirala, odnosno tek se zaposlila.

49. U svom stranačkom iskazu, tuženik je istaknuo da se vezano za izvođenje radova prethodno zaključenju ugovora dogovarao sa prvotužiteljem HE. Pojasnio je da je prvotno navedene radove trebao napraviti njegov poznanik L, a kako on to više nije mogao, tada se sa prvotužiteljem dogovorio da će izvesti radove.

50. Prema dogovoru prvotno je trebalo iskrčiti šumu jer je prostor bio obrasao raslinjem, nakon toga izvesti temelje za gradnju zidova te potom izvesti same zidove za što bi se koristio kamen. Dogovor je postignut da se na izgrađeni betonski zid postavljaju kamene ploče a finišira posao postavljanjem kape na zidovima. Sjećao se da prilikom zaključenja ugovora nije bio istaknut nikakav rok za izvođenje radova, ali je smatrao da je to bilo moguće izvesti kroz dva do tri mjeseca.

51. Nakon što je dovezao kamene ploče na lice mjesta, naveo je da je započeo sa izvođenjem radova i to sjevernog zida kojeg je izgradio do kosine, nakon čega je preostali dio koji prati kosinu prostora izgrađen po trećoj osobi. Potom je započeo izvoditi druge zidove u okućnici. Radilo se o zidu dužine 20-tak metara i to negdje tijekom te 2016. ili moguće 2017. Morao je zastati sa radovima jer je imao i neke druge radove za obaviti, a imao je zdravstvenih poteškoća zbog čega nije mogao nastaviti sa radovima.

52. Izričito upitan, istakao je da se nije obraćao tužiteljima radi produljenja roka izvođenja radova.

53. Sjećao se da je tijekom 2018. izvedeno asfaltiranje okućnice tužitelja te da je prilikom dolaska na lice mjesta uočio da su kamene ploče koje su ostale unutar okućnice bile oštećene, polomljene, "odgurane" na određeni dio okućnice. Izričit je bio u kazivanju da te ploče više nisu bile upotrebljive te da je po njemu trebalo pribaviti nove ploče, ali sada i po višim cijenama, o čemu nije razgovarao sa tužiteljem.

54. Nakon tog razdoblja, naveo je da više nije izveo nikakve radove na licu mjesta. Bio mu je prostor dobro poznat te je uočio da su oštećene kamene ploče bile posute šodrom, što je povezao sa radnjom asfaltiranja. To je po istome narušilo kvalitetu materijala predviđenog za izvođenje radova.

55. Izričito upitan, istakao je da je zasigurno sagradio 40-tak metara od ugovorenih 60 metara zida.

56. Iako se sjećao da ga je prvotužitelj u nekoliko navrata pozivao da nastavi sa radovima, naveo je da to nije bio u mogućnosti učiniti iz ranije navedenih osobnih razloga, odnosno nemogućnosti ugradnje prisutnog materijala koji je bio oštećen. 57. Saslušani svjedok VE, u svom je iskazu naveo da iako poznaje stranke nema nikakvih saznanja o njihovim dogovorima, kao niti o tehnici izgradnje zidova unutar okućnice tužitelja koje je trebao izgraditi tuženik. Sjećao se da je prethodno poduzimanju radova od strane tuženika prema dogovoru sa tužiteljima izveo određene zidove unutar njihove okućnice, kao i da je dovršio naknadno ranije započetu izgradnju zida od strane tuženika. U odnosu na radnje asfaltiranja poduzete unutar okućnice tužitelja nije imao nikakvih saznanja.

58. Sjećao se određenog razgovora sa prvotužiteljem u kojem mu je kazivao kako tuženik kasni sa radovima te da će se na kraju morati i obratiti sudu.

59. Iako je sud prihvativši prijedlog stranke odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka BE, valja istaći da svjedok nije imao nikakvih saznanja o relevantnim događanjima niti se uopće mogao sjetiti nekretnine niti samih stranaka.

60. Iskaz saslušanog svjedoka VE sud je u cijelosti ocijenio životnim, objektivnim i istinitim. Iskaz svjedoka BE nije bilo moguće ocijeniti s obzirom da se svjedok nije izjasnio o ničem relevantnom za ishod spora.

61. Stranački iskaz prvo i drugotužitelja sud je u cijelosti prihvatio istinitim, životnim i logičkim te u skladu sa kazivanjem svjedoka VE. Posebno valja cijeniti da je kazivanje navedenih stranaka međusobno sukladno, što ukazuje na istinitost takvog kazivanja.

62. Stranački iskaz tuženika sud je djelomično cijenio istinitim i to u dijelu u kojem je stranka kazivala o zaključenim pravnim aktima sa protustrankama, kao i dijelom poduzetih radnji unutar okućnice tužitelja koji sadržaj je sukladan sa isticanjem tužitelja.

63. Dio kazivanja stranke u kojem je isticana objektivna nemogućnost dovršetka radova radi ponašanja tužitelja, kao i opseg izvedenosti radova po istome, ovaj sud nije cijenio istinitim. Takvo kazivanje suprotno je navodima tužitelja 1. i 2., ali i sadržaju Aneksa kojeg su stranke zaključile.

64. Po stavu suda neistinito je kazivanje tuženika da bi pretežiti dio svoje ugovorne obveze izvršio i to na način da je od ugovorenih 60 metara ukupno zida sagradio cca 40 metara zida. To stoga jer je u predmetnom Aneksu, kojeg je potpisao tuženik, izričito navedeno u stavku 3. članka 1. da je investitor upozorio izvođača da je na dan zaključenja Aneksa napravljeno manje od 20 % ugovorenih radova. Tuženik je potpisao Aneks što kazuje da je prihvatio sadržaj istoga kao vjerodostojan i istinit. Nakon tog razdoblja tuženik nije obavljao daljnje radove, stoga se navedeni opseg rada po tuženiku nije povećao, a što bi moglo dovesti do drugačijeg zaključka.

65. Stav je ovoga suda da je s obzirom na istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije 3. i 4. tužitelja bilo oportuno provođenje dokaza njihovom saslušanjem kao stranaka, međutim, u situaciji nedostatka provedenih takvih dokaza, sud je bio pozvan ocijeniti navedeni prigovor na temelju ranije navedenih provedenih dokaza. Pri tome valja cijeniti da tuženik nije činjenično posebno obrazložio navedeni stranački prigovor, već je isključivo po postavljanju pitanja tužiteljima 1. i 2. istakao prigovor na održanom ročištu za glavnu raspravu 12. lipnja 2024.

66. Istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja 3. i 4., ovaj sud nije smatrao osnovanim.

67. U konkretnom slučaju izvođenje građevinsko obrtničkih radova na određenoj nekretnini popraćeno je pismenim Ugovorom, odnosno Aneksom ugovora, a ne samo usmenim dogovorima.

68. Iz ranije citiranih pravnih akata utvrđene su ugovorne strane navedenih pravnih poslova kao i ugovorene obveze i prava ugovornih strana. Kao naručitelji, odnosno investitori radova navode se upravo tužitelji JE, LE, AE i ĆE, a kao izvođač radova ovdje tuženik.

69. Iz članka 16. citiranog Ugovora, utvrđeno je da su se sve ugovorne strane suglasile da će naručitelj - JE, LE, AE i ĆE, isplatiti tuženiku kao izvođaču ugovorenu cijenu od 11.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema određenoj dinamici i to na način da će 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti isplatiti pri zaključenju ugovora radi nabavke materijala i početka radova.

70. Iz Aneksa predmetnog ugovora kojeg istovjetne stranke zaključuju u daljnjem vremenskom tijeku, proizlazi ne samo ugovoreni vremenski tijek unutar kojeg se tuženik obvezuje kao izvođač izvesti sve ugovorene radove, već i činjenica da su investitori, tužitelji 1. do 4., izvršili isplatu novčanog iznosa u visini od ukupno 8.000,00 eura tuženiku kao izvođaču i to iznos od 7.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti za gradnju kamenih zidova i dodatnih 1.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti radi podmirenja radova bagera povodom iskopa i dovoza materijala za nasipavanje i izravnavanje.

71. Ranije citirani Ugovor kao i Aneks ugovora potpisali su u ime svih naručitelja, odnosno investitora prvotužitelj i tuženik kao izvođač.

72. Dakle, valja zaključiti da je sam tuženik potpisivanjem predmetnog Ugovora i Aneksa ugovora prihvatio istinitim sadržaj navedenih pravnih akata iz čega proizlazi da su mu isplaćena od strane naručitelja, odnosno investitora novčana sredstva u ukupnom iznosu od 8.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti do 8. rujna 2016., odnosno da je takvo plaćanje izvršeno od strane ne samo 1. i 2. tužitelja već i od strane 3. i 4. tužitelja.

73. Podredno se ističe da bi plaćanje navedenog novčanog iznosa bilo izvršeno isključivo od strane prvotužitelja i drugotužitelja po mišljenju ovoga suda takav sadržaj bi bio naveden u samome Ugovoru, odnosno Aneksu ugovora, a što nije slučaj.

74. Posebno valja cijeniti da je životno i logično da nisu svi tužitelji kao ugovorne strane u ulozi naručitelja, odnosno investitora izvršili predaju novčanog iznosa tuženiku, već da je to učinio prvotužitelj, o čemu je isti o tome kazivao i u svom stranačkom iskazu. Životno je i logično da je isti kao član obitelji tužitelja koji je frekventno razgovarao sa tuženikom izvršio predaju tuženiku navedenog novčanog iznosa. Međutim, isti se izjasnio da je to učinio i u ime svih tužitelja, pa tako i tužitelja 3. i 4. koji su ugovorne strane predmetnih pravnih poslova.

75. Činjenica da je drugotužiteljica istakla da se jedan od navedenih tužitelja školovao, a da se drugi tek zaposlio sasvim je irelevantna za utvrđenje jesu li treće i četvrto tužitelj sudjelovali u isplati navedenog novčanog iznosa sa preostalim tužiteljima tuženiku.

76. Stoga, ovaj sud smatra, posebno cijeneći da su treće i četvrtotužitelji sa prvo i drugotužiteljima kao obitelj i suvlasnici predmetne nekretnine na kojoj su se izvodili radovi, zaključili kao naručitelji, odnosno investitori predmetni Ugovor i Aneks ugovora s tuženikom te da su stoga kao i prvo i drugotužitelj sudjelovali sa namjerom i voljom u predaji navedenog novčanog iznosa tuženiku, kao investitori i naručitelji radova, a što je potvrđeno potpisom na pismenim aktima.

77. Tijekom postupka, sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem.

78. Iako uredno pozvan putem svog punomoćnika, tuženik nije pristupio na određeni očevid, već je isti bio zastupan od strane zamjenika punomoćnika.

79. Prilikom održavanja očevida kojem je bio prisutan prvotužitelj, svjedok VE i stalni sudski vještak dipl. ing. Duvnjak, kao i zamjenici punomoćnika stranaka, sud je obišao prijepor te su konstatirani izvedeni radovi unutar okućnice po pokazivanju prvotužitelja, odnosno svjedoka VE. Valja istaći da je svjedok VE u prisutnosti sudionika u postupku pokazao i građevinske radove na izgradnji potpornih zidova unutar okućnice koje je osobno sagradio, odnosno dovršio po djelomičnom izvođenju tuženika.

80. Podredno se ističe da je po stavu ovoga suda prijeko potrebna bila prisutnost tuženika na predmetnom očevidu, s obzirom na potrebu njegovog pokazivanja segmenta izvedenih radova prema Ugovoru kojeg su stranke zaključile. Kako tuženik kao stranka nije pristupio očevidu, a niti je istakao prijedlog da se očevid odgodi radi njegovog naknadnog održavanja u prisutnosti istoga, sud je skladno načelu ekonomičnosti postupka održao ročište na licu mjesta te pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja.

81. U pismenom nalazu i mišljenju, kojeg je ovaj sud ocijenio stručnim, objektivnim i u skladu sa zadanom zadaćom, stalni sudski vještak dao je figurativni prikaz potpornih zidova koje je unutar okućnice izveo tuženik, odnosno koje je izveo svjedok VE te posebno zidove koje je izvela treća osoba.

82. U svojoj specifikaciji oznake zidova kao cjeline, vještak je pod točkom 1. naveo da se radi o zidu koji je dovršen u potpunosti tj. sa obradom vrha zida (kapom) oznake na fotografijama 1.1., 1.2. i 1.3. Pod točkom 2. vještak se referirao na oznake zida na fotografijama 2.1., 2.2., 2.3. i 2.4. naznačivši da se radi o djelomičnom izvođenju radova od strane tuženika u vidu postavljanja kamene obloge bez betonskoga dijela zida, dok je betonski dio izveo svjedok VE, odnosno (2.4.) dio kojeg je kamenim sadržajem obložio tuženik bez završne obrade vrha zida i prethodno već navedenog betonskog dijela zida kojeg je izveo svjedok VE. Pod točkom 3. vještak se referirao na oznake zida 3.1. i 3.2. gdje je istaknuo da je radove u cijelosti izveo tuženik bez pri tome izvedene završne obrade vrha zida (kape). Pod oznakom zida kao cjeline 4. vještak je napomenuo da se radi o zidu čije temelje i dio zida do ukupne visine od 60 cm je izveo tuženik, a ostatak zida (betonski dio) je izveo svjedok VE.

83. U svom zaključku, vještak kazuje da kameni materijal položen uz nedovršeni zid a koji je uočen na licu mjesta, ima kvalitetu da se može koristiti za dovršenje kamenog zida. Po vještaku radi se o materijalu predviđenom za oblaganje zidova koji po obliku i dimenzijama su iskoristivi za izvođenje radova.

84. Glede vrijednosti izvedenih radova od strane tuženika o kojima se u nalazu izjasnio po kazivanju tužitelja, odnosno svjedoka VE te utrošenog materijala, vještak je naveo da nije moguće pouzdano se izjasniti s obzirom na mogućnost većih pogrešaka u izračunu koji kao takav ne bi bio iskoristiv niti pouzdan za određivanje stvarne vrijednosti izvedenih radova.

85. Pojasnio je da je za izračun vrijednosti izvedenih radova bio potreban detaljan troškovnik radova temeljem kojeg se formirala ponuda izvođača za izvođenje radova i to na način da su u troškovniku navedene određene količine, kao i opseg radova i to u vidu troškovničkih stavki sa navedenim količinama i troškovničkim cijenama po pojedinoj stavci (za radove kao što su priprema terena, izvođenje temelja, način izvedbe zida, obrada vrha zida, predviđena armatura). Posebno je napomenuo da je u konkretnom slučaju nepoznato stanje terena, odnosno pripremljenost prije početka izvedbe samih radova te da službene tržišne cijene za izvedbu takvih vrsta radova temeljem kojih bi se izračun i napravio u vrijeme izvođenja radova nisu postojale, zbog čega bi svaki izračun predstavljao proizvoljnu procjenu koja ne bi bila provjerljiva i pouzdana.

86. Posebno je naglasio da valja cijeniti da tuženik nije izveo ugovorene radove u cjelini, već samo dio radova i to u vidu da su određeni zidovi dovršeni dok drugi nisu, zbog čega je nemoguće pouzdano utvrditi stvarnu vrijednost izvedenih radova kao i vrijednost utrošenog materijala.

87. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, vještak je izričit bio u kazivanju da nije moguće tehnički pratiti viđenje tužitelja kako je to istaknuto u podnesku od 13. studenog 2024. Pojasnio je da je tehnički nemoguće s obzirom na stanje lica mjesta odrediti točan opseg izvođenja radova, kao i samo stanje terena u trenutku započinjanja radova od strane tuženika.

88. U odnosu na isticanje tužitelja da bi bilo potrebno izjasniti se u kojem su postotku prethodno navedeni radovi izvedeni, odnosno nedovršeni, slijedom čega je potrebno izračunati ukupan postotak obavljenih radova u odnosu na one koje je tuženik prema skici lica mjesta i specifikaciji radova obvezao se napraviti, a koji su sastavni dio Ugovora od 11. travnja 2016., stalni sudski vještak izjasnio se da se radi o različitim vrstama izvedbe radova na samim zidovima gdje nije moguće u trenutku provođenja očevida i izrade nalaza i mišljenja utvrditi je li prilikom izvođenja bio uključen iskop ili priprema za izvođenje temelja, na koji način su temelji izvedeni, njihove dimenzije i potrebna armatura. Također, nije moguće utvrditi dogovorenu marku betona za izvedbu armirano betonskih radova, te dimenzije armirano betonskih zidova.

89. Stoga bez navedenih podataka i specifikacije vještak ističe da nije moguće uopće utvrditi kvadraturu izvedenih radova, a posljedično tome se ona ne može niti vrednovati.

90. Glede skice i troškovnika koji prileže Ugovoru vještak navodi da troškovnik nije sačinjen skladno pravilima struke sa svim potrebnim parametrima te njegov sadržaj nije moguće koristiti za zatraženi izračun.

91. U odnosu na upit tužitelja je li se moguće izjasniti o razlici između zida kojeg je tuženik u cijelosti izveo u kvadraturi od 29 m2, u odnosu na zid kojeg je djelomično izveo u kvadraturi od 23 m2, cijeneći način samoga izvođenja, stalni sudski vještak istaknuo je da se ne može izjasniti o takvoj razlici jer bi trebalo imati saznanje da li zid koji je u potpunosti dovršen ima armirano betonske temelje. Kod drugog dijela zida na koje se referiraju tužitelji, istaknuo je da je izvedenost kamenog zida s jednim licem bez završne kamene kape sa dodatkom betona, slijedom čega je nemoguće izvršiti tako simplificiran matematički izračun.

92. S obzirom na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka i daljnji zaključak u kojem se vještak referirao (posebno prilikom usmenog obrazlaganja) o nemogućnosti kvalikativnog i kvantitativnog vrednovanja izvedenih radova po tuženiku, sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za dopunom nalaza i mišljenja vještaka s obzirom da je prijedlog dopune bio usmjeren upravo na navedeni sadržaj za koji je vještak decidirano iznio da ga nije u mogućnosti egzaktno vrednovati zbog pomanjkanja potrebnih parametara.

93. Mišljenje je ovoga suda da bi pozivanje vještaka i dopunu nalaza i mišljenja bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka s obzirom da bi povećalo troškove samoga postupka o čemu je sud dužan voditi računa tijekom postupka, a ne bi imalo finalnog rezultata.

94. Kao što je nesporno između stranaka, stranke su ugovorile izvođenje određenih radova unutar okućnice tužitelja koje se obvezao izvesti tuženik. Radilo se nedvojbeno o izvođenju potpornih i drugih zidova unutar okućnice. Tuženik nije izvršio sve ugovorene radove u za to predviđenom ugovorenom roku do 1. rujna 2016., a što je bio obvezan prema odredbi članka 10. citiranoga Ugovora. Stranke su nakon proteka roka određenog Ugovorom zaključile Aneks ugovora kojim je prolongiran rok za izvođenje ugovorenih radova od strane tuženika do 1. listopada 2016. kako je to predviđeno člankom 2. citiranog Aneksa.

95. Niti u tome roku, kao niti naknadno kroz daljnji vremenski tijek, tuženik kao ugovorna strana nije izvršio preuzetu obvezu izgradnje svih zidova, a što proizlazi dijelom i iz samog kazivanja tuženika kao stranke koji ne spori da ne bi izveo sve ugovorom preuzete obveze u za to predviđenom roku.

96. Otklanjanje odgovornosti tuženika za neizvršenje preuzete ugovorne obveze zbog isključivog ponašanja tužitelja koji mu osobnim postupanjem ili putem trećih osoba nisu omogućile izvedbu radova, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

97. Tuženik je isticao da je prilikom poduzimanja radnji asfaltirana okućnice tužitelja došlo do neadekvatnog uklanjanja ranije obrađenog po njemu kamenog segmenta koji da je time bio oštećen i postao nekvalitetan za ugradnju, odnosno da je određeno onečišćenje istog segmenta nastalo miješanjem šute sa kamenom građom bio razlog njegovog ne poduzimanja navedenih ugovorenih radova u cijelosti.

98. Takvo isticanje tuženika ničim nije dokazano.

99. Tuženik je u tom smjeru isključivo kazivao u svom stranačkom iskazu te nije predlagao druge dokaze na navedenu okolnost, iako je teret dokaza takve činjenice bio na istome.

100. Valja istaći da je kazivanje o nekvaliteti kamenih ploča opovrgnuto od strane stalnog sudskog vještaka građevinske struke koji je na licu mjesta utvrdio prisutnost kamenih ploča pohranjenih na jednoj hrpi koje su po svojoj kvaliteti mogle se koristiti za ugradnju te nisu imale određena oštećenja koja to ne bi omogućavala. 101. Isticanje tuženika da nije mogao izvršiti svoju obvezu zbog činjenice da tužitelji nisu nabavili novi kameni materijal, ovaj sud je smatrao neistinitim i neživotnim. Upravo suprotno tome vještak se izjasnio da je na licu mjesta prisutan materijal bio kvalitetan za ugradnju, slijedom čega je životno da nije bilo potrebe pribavljati novi materijal za ugradnju. Također, valja reći da je u Ugovoru tuženik se obvezao nabaviti materijal potreban za ugradnju, za što su mu tužitelji i isplatili prema ugovorenoj dinamici određena novčana sredstva.

102. Cijeneći ranije navedeno, ovaj sud cijeni da tuženik nije dokazao da bi upravo tužitelji svojim postupanjem onemogućili istoga u izvršenju same obveze preuzete Ugovorom.

103. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti kako to ističe tuženik odredbu članka 597/3 ZOO-a koja bi otklonila njegovu odgovornost za neizvršenje.

104. Kao što je ranije navedeno između stranaka nije sporno da je u konkretnom slučaju došlo do raskida ugovora i to na način da su upravo tužitelji raskinuli predmetni ugovor.

105. Iako je tuženik tijekom postupka isticao da nikada nije zaprimio dopis tužitelja od 24. srpnja 2018. kojim mu tužitelji omogućavaju u produženom roku do 1. rujna 2018. izvršenje ugovorenih radova u cijelosti, jer će se u protivnom smatrati ugovor raskinutim, isti je tijekom postupka učinio nespornim sam raskid ugovora te stoga sud nije u tom smjeru utvrđivao njegovo saznanje. Radi se naime o nespornoj činjenici između stranaka koja se u sudskom postupku ne dokazuje.

106. U konkretnom slučaju tijekom postupka je utvrđeno da ne postoji skrivljeno ponašanje tužitelja kao naručitelja radova, već da tuženik u za to predviđenom roku koji se Aneksom produžio, nije izveo ugovorom preuzetu obvezu i izveo sve ugovorene građevinske radove usmjerene na izgradnju potpornih zidova u okućnici tužitelja.

107. Tuženik se prilikom otklanjanja svoje obveze pozvao na odredbu članka 619. ZOO-a gdje je zakonodavac regulirao posljedice raskida ugovora voljom naručitelja, smatrajući da predani novčani iznos u visini od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti od strane tužitelja istome predstavlja de facto naknadu koju bi isti s obzirom na izvedenost dijela ugovorenih obveza bili dužni istome i platiti.

108. Naime, u citiranoj zakonskoj odredbi zakonodavac je propisao da sve dok naručeno djelo nije dovršeno, naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, kao i za izvor zarade što ju je ostvario na drugoj stani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

109. Međutim, po stavu ovoga suda teret dokaza visine takve naknade i time otklanjanja obveze tuženika prema tužiteljima nije na tužiteljima, već upravo na tuženiku koji je bio dužan dokazati navedenu visinu, a što je propustio učiniti tijekom postupka.

110. Sud prihvaća mišljenje obiju stranaka iznijeto tijekom postupka da je vještačenjem po vještaku tehničke struke bilo moguće utvrditi takvu naknadu i to kroz cijenjenje vrijednosti izvršenih radova po tuženiku.

111. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Duvnjaka nije moguće utvrditi navedeni segment te se vještak izjasnio da tehnička dokumentacija i obračun troškova kao sastavni dio prvotnog ugovora o izvođenju građevinsko obrtničkih radova ne sadrži sve potrebne parametre za navedeni izračun, kao i da na licu mjesta nije bilo moguće utvrditi svu izvedenost radova po tuženiku u smislu temeljnih radova ispod podignutog zida te sadržaja betonskog dijela u vidu korištenja armature i kvalitete betona, o čemu u troškovniku priloženom ugovoru nema podataka.

112. Iako je tuženik izrazio svoje ne prihvaćanje navedenog nalaza i mišljenja vještaka Duvnjaka, isti na održanom ročištu za glavnu raspravu 21. siječnja 2025. na izričiti upit raspravnog suca je li predlaže provođenje daljnjih dokaza, posebno novog građevinskog vještačenja na navedene okolnosti, ostao je u cijelosti pasivan ne predlažući novo vještačenje, iako je smatrao relevantnim takva izračun s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

113. Kao što je ranije navedeno u ovosudnom obrazloženju, u parničnom postupku prema odredbama procesnog prava koji regulira parnični postupak sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu istinu te provodi dokaze isključivo na prijedlog stranaka, a ne po službenoj dužnosti.

114. Prema odredbi članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju navedene činjenice. Takvo načelo tereta dokazivanja sud je pozvan cijeniti i prilikom donošenja meritorne odluke.

115. U odredbi članka 221. a. ZPP-a, zakonodavac je propisao da ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, postojanje činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Samo dokazivanje skladno odredbi članka 220. citiranog zakona obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

116. Stoga sud, cijeneći postupanje tuženika koji osim svog stranačkog iskaza nije predložio provođenje daljnjih dokaza na krucijalne okolnosti, a posebno ne i daljnje vještačenje, iako smatrajući da izračun koji bi izvršio vještak je relevantan za ishod spora donio je odluku na temelju utvrđenog činjeničnoga stanja.

117. U konkretnom slučaju stranke su zaključile Ugovor o djelu koji je reguliran odredbom članka 590. ZOO-a. predmetnim ugovorom izvođač se obvezao obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

118. Jedan od načina prestanka ugovora o djelu je i raskid ugovora voljom naručitelja, što je regulirano odredbom članka 619. citiranog zakona na koju odredbu se tuženik i pozvao. Prema navedenoj odredbi naručitelj je pozvan sve dok naručeno djelo nije dovršeno raskinuti ugovor kako god hoće, a što nosi sa sobom i određenu posljedicu u vidu podmirenja ranije spomenute naknade.

119. U postupku je stoga bilo potrebno utvrditi kolika bi bila ugovorena naknada za izvedene radove umanjena za iznos troškova koje izvođač nije učinio, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili ju je namjerno propustio ostvariti.

120. Takav slijed, kao što je ranije navedeno u ovosudnom obrazloženju nije utvrđeno iako je tuženik bio pozvan dokazati takav slijed. 121. Međutim, ukoliko je ugovor raskinula jedna od stranaka zbog neispunjenja, tada je njihov odnos moguće prosuđivati primjenom odredbe članka 368. ZOO-a, koja odredba uređuje učinak raskida do kojeg je došlo zbog neispunjenja ugovora. Naime, učinci raskida ugovora zbog neispunjenja uređeni su odredbama članka 360. do 368.

122. Prema stavku 1. i 2. citirane zakonske odredbe raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obaveza, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Stranka koja vraća novac prema stavku 5. citirane zakonske odredbe dužna je podmiriti i zateznu kamatu koja teče od kada je isplatu i primila.

123. Cijeneći navedeno mjerodavno pravo tuženik je u obvezi izvršiti povrat tužiteljima kao investitorima novčanog iznosa u visini od 8.000,00 eura koliko je i primio te podmiriti i zatražena sporedna davanja tekuća od 8. rujna 2016. Naime, predmetnim Aneksom su stranke i utanačile izvršenu predaju navedenog ukupnog iznosa tuženiku.

124. Valja istaći da su tužitelji ispunili sve svoje obveze prema zaključenome ugovoru koji je naknadno raskinut. Isti su ugovorenom dinamikom vršili plaćanja tuženiku do iznosa od 8.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti tada, a preostali dio do ukupne cijene bili su pozvani platiti po završetku radova. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu isti su osnovano zahtijevali vraćanje predanoga. Valja istaći da su bili pozvani prilikom tog vraćanja stranke uračunati i ranije navedenu naknadu kako to stoji i u stavku 4. članka 368. ZOO-a, međutim visina naknade nije utvrđena zbog postupanja tuženika na kojem je bio teret dokazivanja visine, slijedom čega ju sud nije mogao cijeniti i umanjiti za istu zatraženi iznos povrata u visini od 8.000,00 eura. 125. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

126. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a tužiteljima je dosuđena naknada parničnog troška u cijelosti. Dosuđena je i naknada skladno troškovniku koji prileži spisu, a koja se sastoji od sastava tužbe prema Tbr. 7/1, zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 15. veljače 2022., 26. travnja 2022., 17. svibnja 2024., 12. lipnja 2024., 23. rujna 2024., 18. listopada 2024., 3. prosinca 2024., 21. siječnja 2025. prema Tbr 9/1 te sastava podnesaka od 23.ožujka 2023., 16. prosinca 2024. i 13. studenog 2024. prema Tbr 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, iznos PDV-a u visini od 25 %. Također, dosuđena je i naknada uplaćenog predujma za potrebe vještačenja i izlaska suda na lice mjesta, kao i uplaćene sudske pristojbe na tužbu i presudu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 3.948,81 euro. 127. Na dosuđenu naknadu parničnog troška dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

128. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. izreke presude. 129. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 30. prosinca 2022. te 27. prosinca 2023. kojima su tužitelji požurivali postupanje u predmetu s obzirom da se sadržaj odnosio na postupanje suda, što skladno odredbama procesnog zakona ne može teretiti protivnu stranu u postupku. Također, tužiteljima nije dosuđen trošak nastao sastavom podnesaka od 29. kolovoza 2021., 26. ožujka 2020., 7. siječnja 2021., 1. travnja 2021., 16. travnja 2021., 10. kolovoza 2021. i 30. rujna 2021., a to iz razloga jer spisu ne prileže navedeni podnesci te nije moguće utvrditi niti sadržaj istoga i cijeniti kroz odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Nije moguće kako je to propisano u navedenoj zakonskoj odredbi utvrditi radi li se o troškovima koji su bili potrebni za vođenje same parnice.

130. Podredno se ističe da se predmet povodom izazivanja sukoba nadležnosti nalazio na Županijskom sudu u rijeci od 22. siječnja 2020. do 18. prosinca 2021., slijedom čega se predmet nije nalazio u postupku pred prvostupanjskim sudom već pred žalbenim sudom koji je bio pozvan donositi odluku o sukobu nadležnosti.

U Rijeci, 28. veljače 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika