REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Posl. br. Pr-67/2022-29
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice RĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Opće bolnice Pula, Pula, Santoriova ulica 24A, OIB: 16089706543, zastupana po punomoćniku Ediju Slivaru odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 17. siječnja 2025. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 28. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Pula , Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, Pula, OIB: 16089706543, da isplati tužiteljici RĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od bruto 2.510,58 EUR (slovima:dvije tisuće petsto deset eura i pedeset osam censti), na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima i to od za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 221,68 EUR od 16.03.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 260,80 EUR od 16.04.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 223,28 EUR od 16.05.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 187,16 EUR od 16.06.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 260,80 EUR od 16.07.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 45,36 EUR od 16.08.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 195,86 EUR od 16.09.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 160,75 EUR od 16.10.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 98,67 EUR od 16.11.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 155,10 EUR od 16.12.2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 190,02 EUR od 16.01.2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 167,51 EUR od 16.02.2020 godine, pa do isplate,
na iznos od 116,28 EUR od 16.03.2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 178,95 EUR od 16.04.2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 12,50 EUR od 16.05.2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 35,86 EUR od 16.06.2020. godine, pa do isplate,
a sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 1.898,16 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 28.2.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
III Odbija se, tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu VSS zdravstveni djelatnik, liječnik specijalist radiologije, a rad mu je zbog prirode posla bio,a i sada je organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Također, isti ima pravo i na dodatke kako je niže specificirano u tužbi. Navodi i da je tužitelj ostvario veliki broj prekovremenih sati. Nadalje navodi da je plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 88/13 – dalje u tekstu:
KU 88/13, Narodne Novine 143/13 - dalje u tekstu: KU, Narodne Novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU te Narodne Novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18, Narodne Novine 92/19-dalje u tekstu : KU/19, Narodne Novine 56/2020-dalje u tekstu KU 56/2020) te Zakonom o plaćama u javnim službama, kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama Narodne Novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 - 47/18,123/19, 66/20 - dalje u tekstu: TKU). Isti propisi obuhvaćaju cijeli utuženi period od 01.01.2019.pa do dana podizanja ove tužbe. Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao, i to počev od 01.01.2019. godine do dana podnošenja ove tužbe, misli se prvenstveno na niže citirana prava koja tužitelj ima ostvariti. Navodi da tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku 9., 10. i 11. KU, odnosno članku 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18 i KU 92/19, KU 56/2020, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 65. KU 88/13, člankom 57. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 55. KU 29/18 čl. 21 KU 92/19, KU 56/2020 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u posebnim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU 88/13, člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18 Dodatkom II. KU odnosno čl. 23. KU 92/19 KU 56/2020, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova položajnog dodatka za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 53. stavkom 3. KU 88/13, člankom 58. KU odnosno člankom 56. KU 29/18, Dodatkom II. KU odnosno čl. 23. KU 92/19 KU 56/2020. Ujedno, tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom (prema članku 60. st. 2. KU 88/13 KU 92/19 i Dodatak KU 56/2020). Također, tuženik nije tužitelju isplatio dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je tužitelj efektivno odradio, već samo na dio odrađenih sati, a čl. 60 KU (koji je bio na snazi od 01.12.2013.g. do 30.09.2015.g.) propisivao da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godina- 4%, zatim , s navršenih -34 godine 8%, a preko 34 godine 10% te sukladno čl. 45 KU, Narodne Novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18, Narodne Novine 92/19 - dalje u tekstu:
KU/19, Narodne Novine 56/2020 - dalje u tekstu KU 56/2020. Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao dodatak naknadu za rad po pozivu, a koji se smatra prekovremenim radom i tako se plaća (OD KU), prema članku 55. KU odnosno članku 55. KU 29/18 KU 92/19 i Dodatak KU 56/2020. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 37. stavka 2. KU 126/11, odnosno članka 36. stavka 2. KU 143/13 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“, a odredbom čl. 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Naime, tuženik je vršio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojivši tri plaće najprije tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaće), a onda tako dobiveni iznos podijelio sa redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu) i onda takav iznos pomnožio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Na navedeni način jednostavno ispada da je radnik radio uvijek samo redovni fond sati te su zapravo radnici koji su imali puno prekovremenih sati u mjesecima koje prethode godišnjem odmoru kažnjeni odnosno oštećeni, obzirom im se taj dio uopće nije uzimao u obzir prilikom obračuna. A uzevši u obzir i da su im krivo obračunati neki odrađeni sati. U skladu sa gore citiranom odredbom ZOR-a, u plaću se uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća) pa je očito u taj prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća, a uslijed gore navedenog nije. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću, a isto tako i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije. Podneskom od 11.12.2024. godine tužiteljica je precizirala svoj tužbeni zahtjev kao u izreci. Slijedom svega navedenog, predlaže da se presudi kao u izreci presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračune plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Dakle, Fina kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima, a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojem djelovanju Fina, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti vansudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti. Naime, u suštini ovoga spora nije da li tužitelju pripada neka isplata nekog novčanog iznosa već je suština spora u tome da tužitelj kao radnik tvrdi da se njemu krši neko radno pravo i obračunava mu se dodatke, slično kao da se potražuje da mu nije određen dnevni odmor te je time radio prekovremeno ili da nije koristio dnevni odmor. Dakle, prije predloženog sudskog vještačenja je tužitelj već izračunao da je njemu uskraćena isplata određenih iznosa dodataka na plaću ali prije dolaska do stupnja financijskog vještačenja, potrebno je nedvosmisleno utvrditi da l i tužitelju po propisima pripadaju određene isplate a da bi se to utvrdilo, sud će uz tvrdnje koje iznosi tužitelj u tužbi i njegova tumačenja zakonskih propisa na tu temu, prepisane sudske prakse koja se navodi u tekstu tužbe i ostalog, morati uzeti u obzir i razmotriti navode iz pismenog pravnog mišljenja koje je naručilo Ministarstvo zdravstva, a izradio prof. dr. sc. RĆ. Naime, da bi se utvrdilo da li tužitelj ima neko radno pravo, odnosno pravo na obračun nekog dodatka na plaću, mora postojati izričito postavljeni zahtjev da mu se to pravo prizna, dokazi da to pravo pripada tužitelju temeljem propisa i tumačenja odredbi kolektivnog ugovora. Obvezatno tumačenje propisa – kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužitelj donio zaključke broj 58, 95, 153 i druge. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno, a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. Nadalje, u drugi sudskim sporovima koje vode ostali radnici, utvrđeno je da liječnici za vrijeme dežurstva ne ostvaruju određene dodatke jer je to rad u tzv. „dežurstvu“ koje je kolektivnom ugovorom vrlo jasno uređeno i isključuje način obračuna plaće koji sada potražuje tužitelj. Prije svega, strane ugovornice koje su zaključile kolektivni ugovor (radnici i poslodavci) preko svojih predstavnika predvidjeli su da će se u slučaju pogrešne primjene odredbi kolektivnog ugovora o tome odlučiti arbitražom koju će sazvati ugovorne strane a ne može se bez odluke takve arbitraže smatrati da neka od strana ugovornica pogrešno primjenjuje odredbe kolektivnog ugovora i da se time omogućuje pojedinom radniku pravo da svoje tražbine na razliku plaće ostvaruje tužbom sudu. Naime, prema sadašnjem stanju stvari, kolektivni ugovor je na snazi, niti jedna od ugovornih strana nije smatrala da nešto sporno postoji da bi sazivala arbitražu i dakle sve je u najboljem redu. U čemu se sastoji greška na koju se poziva tužitelj još nije jasno izrečeno. Nadalje, očito je da za prethodno razdoblje, dakle prije 1. siječnja 2019. godine, vođen određen broj sudskih postupaka kod različitih sudova i protivi različitih poslodavaca ali isto tako je nastavljeno kolektivno pregovaranje te je radnicima – liječnicima u novim aneksima kolektivnog ugovora priznato još određenih dodataka te se to i isplaćuje. Dakle, bez obzira na to da tužitelj ne mora znati što mu pripada od dodataka i može u tužbi napisati da mu pripadaju svi dodaci, potrebno je napomenuti da su neki dodaci priznati zaključenjem aneksa a ostali dodaci nisu priznati i ne isplaćuju se a prema jednoj revizijskoj odluci koja je prispjela u sadašnju stvarnost, ipak ima nekog značaja zaključeni kolektivni ugovor i njegovi aneksi, preciznije rečeno odredbe kolektivnog ugovora moraju se primjenjivati. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije: na listovima 15-17a spisa, 22-39 spisa, 43-102 spisa, 103-223 spisa, 231-235 spisa te nalaza i mišljenja na listovima 240-255 spisa.
4. Konačno postavljeni (specificirani) tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj u podnesku od 11.12.2024.godine osnovan je u cijelosti.
5. Na ročištu od 24.11.2022 .godine list 34 spisa stranke su učinile nespornim da je tužiteljica bila zaposlenica kod tužene i u utuženom razdoblju.
6. Predmet ovog spora je u konačnici zahtjev tužiteljice za isplatom dodataka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada za period od prosinca 2018. od ožujka 2020.godine, list 252 spisa.
7. Između stranaka dakle nije sporna činjenica da je u predmetnom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tužene na radnom mjestu liječnika specijalista radiologije. Ono što je sporno u ovom predmetu jest osnovanost osnove te visina tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovanost osnove sporno je i pitanje da li je tužena tužiteljici ispravno obračunavala plaću po navedenim osnovama, da li je primjenjivala ispravne parametre , a sporna je i metoda obračuna po navedenim osnovama kao i pitanje načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati.
8. U odnosu na tužbeni zahtjev po navedenim osnovama ukazuje se slijedeće.
9. Naime odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 ) u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Sukladno navedenim odredbama neosnovano je pozivanje na navedeni zakon kada se ukazuje da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer to navedenim zakonom nije propisano. Isto tako neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim zakonom kako je već rečeno nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65 Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Plaće zdravstvenih radnika regulirane su odredbama Temeljnog KU za službenike namještenike u javnim službama, KU za djelatnost zdravstva, te Granskim KU za područje zdravstva, kao i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Priroda rada zdravstvenih radnika zahtjeva precizno vođenje evidencije o nazočnosti na poslu. Osim obračuna mjesečnog fonda radnih sati ostvarenih na radnom mjestu važno je voditi računa i o efektivno ostvarenim satima rada te o njihovoj strukturi, kako bi se mogla ispravno obračunati plaća zdravstvenog radnika, osobito u slučajevima smjenskog i prekovremenog rada. Stoga valja reći kako je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženu ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (u tom smislu ide i GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci GžR-1300/2019 od 21. listopada 2019. u kojoj kaže da iako je odredbom čl. 59KU/05 odnosno čl. 52 KU/13 definirana evidencija rada na blagdan i neradne dane kao redovni rad koji se ubraja u redovnu satnicu, to ne isključuje primjenu odredbe čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 prema kojima prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren povrh redovnog rada, a u koji ne ulazi rad na dan blagdana i neradni dan. Dakle, u situaciji kada radnik ne ostvari sate preko redovnog mjesečnog fonda sati definiranog čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13, njegov rad blagdanom odnosno neradnim danom evidentiran se kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu sukladno čl. 59. KU/05, odnosno čl. 52. KU/13, a ukoliko takve sate ostvari oni se u smislu čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 smatraju prekovremenim radom.
10. Nadalje, za ocjenu pravilnosti nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika već treba primijeniti prije svega Zakon o radu kao opći propis. Zakon o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 73/13,93/14,127/17) u odredbi čl. 86., a koja je istovjetna s odredbom čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, iz njih međutim ne proizlazi da prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, se međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati, što je uostalom u suglasju i sa recentnom sudskom praksom Vrhovnog suda RH (primjerice Su-IV-56/19-18 od 9.12.2019.godine -VIII sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda RH). Iz sadržaja citiranih odredbi KU 13 i KU 18 a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU 13 (čl. 56. st. 3. KU 18) izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužitelja da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 (45., 49., 55. i 57. KU 18) zdravstvenim radnicima priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatke za posebne uvjete rada i dr. jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću. Posljedično pravu na razliku dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, tužitelju pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU 13 i čl. 34. KU 18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama - Narodne novine 141/12, dalje: TKU, čl. 58. st. 1. TKU - Narodne novine br. 128/17). Pogrešno je pravno shvaćanje sukladno sudskoj praksi kojim bi se fond prekovremenih sat utvrđivao samo sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, prema kojima se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi jer navedeni propis je propis opće naravi i u pogledu organizacije rada i radnog vremena pojedinih poslodavaca ne može isključiti primjenu posebnih propisa o radu i kolektivnih ugovora kojima su uređena ta pitanja. Odredbama čl. 51. KU 13 i odredbe čl. 49. KU 18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Prema odredbi čl. 30. st. 1. i st. 2. KU 13 (čl. 28. st. 1. i st. 2. KU 18) puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka.
11. Zaključkom br.148 sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU 13 (dalje: Povjerenstvo) održane 1. srpnja 2015. određeno je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana i to bez blagdana, subota, nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, svi sati odrađeni izvan te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Kasnijim Zaključkom br. 153. Povjerenstva od 21. prosinca 2015. utvrđeno je da redovni mjesečni fond sati predstavljaju sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ovim je zaključkom stavljen van snage zaključak broj 148. Prema Zaključku broj 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Nadalje, prema odredbi čl. 19.st.6. KU 13, tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, zbog čega je sud u primjeni odredbi KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje. Nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela KU, zato što je nemoralan, pretjerano strog i sl. (tako i Rev 281/21 od 27. travnja 2021.). Povjerenstvo je na 30. sjednici donijelo zaključak 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana stupanja na snagu KU. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana donošenja te izmjene. I Ustavni sud RH u svojim odlukama primjerice U-III-5184/2013 od 8.12.2016.godine primjerice ukazuje da se citira se "objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinca zasnivati na razlozima koji ne počivanju na argumentu "zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačih prava" završen citat. Opisano se ogleda u tome da zbog činjenice da je radnik bio dužan raditi na neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, on dolazi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koji takvu obvezu rada nisu imali, pa obračun mjesečnog fonda radnih sati ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika. Kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati, pa poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati sa većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom jer mjesečni fond radnih sati mora biti za sve radnike isti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad koji na takav način mora biti i plaćen. Sukladno navedenom valjalo je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.
12. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 31.10.2024.godine utvrđeno je da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada za period prosinac 2018 – ožujak 2020. (primjenom Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora). potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada za prekovremeni rad iznosi 10.646,66 kn/1.413,05 €, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi / liječnički dodatak iznosi 6.812,25 kn / 904,14 €, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 2.653,17 kn /352,14 €, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme bolovanja iznosi 0,00 kn/ 0,00 € a što čini ukupno potraživanje tužiteljice po točki 1 u bruto 1 iznosu od 2.669,33 €. Nadalje vještak navodi da (primjenom Zaključka broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora). Ukupan iznos razlika u odnosu na redovne sate koji su sada prebačeni u prekovremeni rad, te uvećano za razlike po dosadašnjim prekovremenim satima po osnovi promjene vrijednosti osnovnog sata iznosi još dodatnih 1.988,05 € u odnosu na točku 1, list 252 spisa. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale nikakvih primjedbi (list 257 dopis od 7.11.2024.godine).
13. Prema ocjeni ovog suda, cijeneći prethodno obrazloženo valjalo je budući niti stranke nisu imale nikakvih primjedbi prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka financijske struke te obvezati tuženu da tužiteljici po navedenom osnovu isplati ukupan iznos od btto 2.510,58 eura ( tužiteljica je umanjila iznos za siječanj 2019. u visini od 158,75 eura od ukupnog iznosa od 2.669,33 eura , listovi 249 i 262 spisa), stav I izreke ove presude.
14. Sud ne prihvaća tvrdnje tužene kako se plaća obračunava u elektroničkom sustavu te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće, sud uvažava ali to ne opravdava tuženu u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tužena u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala. Isto tako navodi da je bolnica javna ustanova te da se stoga obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji nisu osnovani jer je poslodavac sukladno čl. 7. Zakona o radu dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad.
15. Tužiteljici pripada i propisana zakonska zatezna kamata iz članka 29 st. 2 ZOO-a na svaki navedeni iznos od dospijeća pa do isplate , stav I izreke ove presude da se sve ne ponavlja, osim u dijelu glede isplate zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I izreke ove presude a kako je i sama tužiteljica ispravno specificirala svoj tužbeni zahtjev, stav I izreke ove presude.
16. Naime vezano za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosima u stavku I izreke ove presude ukazuje se da se dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.)
17. Isto tako sukladno članku 139 ZR-a za potraživanja iz radnog odnosa propisan je zastarni rok od 5 godina pa tražbina tužiteljice cijeneći datume dospijeća i dan zaprimanja tužbe nije niti zastarjela.
18. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 17.1.2025.godine na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja punomoćnici stranaka su se izričito suglasili da sud sudi temeljem postojećih provedenih dokaza u spisu navodeći da nema potrebe odgađati ročište. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 21.2.2025.godine, ali je isto rješenjem odgođeno za dan 28.02.2025.godine.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 1 ZPP-a.
20. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku je stoga valjalo priznati parnični trošak za: za sastav tužbe 100 bodova prema Tbr 7/1, za zastupanje na ročištima od: 21.44.2022. i 17.1.2025.godine po 100 bodova za svako to ročište tbr. 9/1, za sastav obrazloženih podnesaka od 14.10.2022., 13.9.2023., 11.12.2024., po 100 bodova za svaki taj podnesak po tbr. 8/1, ili ukupno 600 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura po bodu (br. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50) iznosi 1.200,00 eura z PDV od daljnjih 25% ili 300,00 eura zbrojeno po tom osnovu 1.500,00 eura. Tužiteljici pripada i trošak plaćenog predujma za vještačenja u iznosu od 398,16 eura list 256 spisa račun vještaka, što sa iznosom od 1.500,00 eura daje na ime ukupnog parničnog troška tužiteljice iznos od 1.898,16 eura koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužiteljici, stav II izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st.2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 28.2.2025.godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav II izreke ove presude.
21. Sukladno prethodno obrazloženom budući je tužena izgubila ovu parnicu valjalo je odbiti tuženu prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan stav III izreke presude.
U Puli, 28. veljače 2025. godine
Sudac:
Saša Javoran
POUK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. punomoćniku tužiteljice
2. punomoćniku tužene
