REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: Povrv-532/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maje Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., Zadar, Stjepana Radića kbr. 33, OIB:84923155727, zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru BOL, a kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Marinović i partneri, odvjetničkom društvu j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu određenom radi objave presude 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Josipa Zubčić iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-12377/2023, UPP/OS-Ovrv- 269/2023 od 11. siječnja 2024., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju Čistoća d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB:84923155727, novčanu tražbinu u iznosu od 75,69 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 6,71 eura od 16. studenoga 2022.,

- 6,71 eura od 16. prosinca 2022.,

- 6,71 eura od 16. siječnja 2023.,

- 6,71 eura od 16. veljače 2023.,

- 6,71 eura od 16. ožujka 2023.,

- 6,71 eura od 16. travnja 2023.,

- 6,71 eura od 16. svibnja 2023.,

- 6,71 eura od 16. lipnja 2023.,

- 6,71 eura od 16. srpnja 2023.,

- 6,71 eura od 16. kolovoza 2023.,

- 6,71 eura od 16. rujna 2023.,

do isplate po kamatnoj stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku BO naknaditi tužitelju Čistoća d.o.o. trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR- a sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj sada tužitelj Čistoća d.o.o. sa sjedištem u [adresa] (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 11. listopada 2023. na propisanom obrascu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika sada tuženika BO (u nastavku teksta: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 75,69 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnih računa do isplate.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika Josipa Zubčić iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-12377/2023, UPP/OS-Ovrv-269/2023 od 11. siječnja 2024., a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovog suda pod gornjim poslovnim brojem stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženik je naveo kako osporava utužene račune jer da obračun nije u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom i Odlukom Općine Starigrad Paklenica o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. B, ističe kako živi u kući na adresi [adresa], te da etažna jedinica u kojoj stanuje da se vodi kod tužitelja pod šifrom kupca 165557, za koji da redovito podmiruje račune za izvršenu uslugu odvoza komunalnog otpada. Ostale dijelove kuće (dvije etažne jedinice) koji se vode kod tužitelja pod šiframa kupca 312773 i 312774 i 323556 da koristi sezonski cca četiri mjeseca preko ljeta za iznajmljivanje gostima. Dakle, da se radi o obiteljskoj kući koja da je prije nekog vremena etažirana u četiri cjeline (tri u njegovom vlasništvu), i u zemljišnim knjigama da se vodi pod oznakom E-1, E-2, E-3 i E-4. Od 1. siječnja 2020. tužitelj da mu dostavlja tri računa prema navedenim šiframa kupaca, iako da se radi o istoj obiteljskoj kući na istoj adresi, i istom vlasniku – tuženiku, koji da živi u svojoj obiteljskoj kući, i dio te kuće preko ljeta da iznajmljuje gostima. Posebno naglašava kako i dalje koristi jedan spremnik od 240 litara, kao i prije, ali da sada dobiva tri računa, za čije pražnjenje oduvijek i redovito plaća jedan račun. Nadalje, da se tužitelj netočno i nepotpuno poziva na odredbe čl. 30. st. 5. i 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, te odredbe čl. 20. st. 2. i 5. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i Odluku Općine Starigrad o načinu pružanja usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Zakon i Uredba da daju temelj za konačno utvrđenje obračuna cijene predmetne usluge u spomenutoj Odluci, koja da u čl. 34. navodi kako davatelj usluge obračunava korisniku usluge cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu da je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Dakle, kriterij iz Odluke da je količina odvezenog otpada, te da nema logičnog, zakonskog niti zdravo razumnog objašnjenja naplaćivati tri računa za jednu uslugu – tri računa za jedan kontejner. Tužitelj da mu nudi još kontejnera koji mu ne trebaju samo kako bi opravdao račune za trostruku naplatu iste usluge. Zbog navedenog obračuna da je tužitelju podnosio prigovore, ali za sada bez uspjeha. Tužitelj da je protiv njega pred ovim sudom vodio istovjetan postupak za razdoblje siječanj – listopad 2020., a koji da je nepravomoćno okončan u njegovu korist presudom ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-237/2021-7 od 1. ožujka 2022. ali da je Županijski sud preinačio navedenu presudu.

4. Podneskom od 26. studenoga 2024. godine tužitelj je u odnosu na prigovor tuženog naveo kako su isti u cijelosti neosnovani, paušalni i neutemeljeni te usmjereni isključivo odugovlačenju predmetnog postupka. Prvenstveno ističe kako je čl. 30. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, određeno da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, dok je st. 4. istog članka određeno kako javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada što da je nesporno ovdje tužitelj kao specijalizirana javna tvrtka osnovana i za tu svrhu od strane njezinog vlasnika Grada Zadra.

4.1. Stoga, da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te iz tih razloga da navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, a kako to predlaže tuženik. Istoga da su stava i Vlada Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske da bi poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete. Izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom da je određeno kako se obavlja organizirana služba odvoza kućnog otpada i glomaznog otpada, kojom da su se dužni koristiti svi građani i pravne osobe.

4.2. Člankom 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada donesenog od strane tužitelja dana 31. prosinca 2009.g. (u nastavku teksta: Pravilnik) da je jasno i nedvojbeno definirano kako je korisnik usluge pravna i fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnine na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu, te da tuženik niti ne osporava isto i da ima nepobitnu zakonsku obvezu plaćanja predmetne javne usluge, tim više jer da je isti u prijašnjim razdobljima podmirivao svoje obveze. Obzirom da se radi o etažiranoj nekretnini da je tuženik dužan za sve jedinice podmirivati svoje obveze, a što da isti vrlo dobro zna, ali da pribjegava izbjegavanju i pokušaju zaobilaženja propisa i zakona obzirom da za etažirane jedinice nije mjerodavno je li vlasnik jedna osoba ili više različitih jer da se radi o pravno različitim nekretninama u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

4.3. Nadalje, člankom 3. Pravilnika određeno je da je korisnik usluge obvezan koristiti usluge isporučitelja odnosno tužitelja na način i pod uvjetima određenim Pravilnikom, kao i da se ugovor o isporuci komunalne usluge smatra zaključenim i kada korisnik usluge koristi komunalnu usluga neovisno o tome da li je obavijestio isporučitelja o početku korištenja komunalne usluge te dao točne i potpune podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge.

4.4. Člankom 4. Pravilnika da je određeno kako korisnik usluge ne može otkazati ugovor o korištenju usluge u slučaju kada nije osigurao obavljanje usluge sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o otpadu, Odluci o komunalnom redu Grada [adresa], te drugim propisima koji uređuju ovo područje, a što se dokazuje odgovarajućom ispravom, kupoprodajnim ugovorom i sl. Dakle, obveza tužitelja da je, između ostalog, prikupljanje miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklažnog komunalnog otpada od tuženika, dok obveza tuženika, između ostalog, da je predati komunalni otpad davatelju usluge na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge kao i da plaćati davatelju usluge cijenu javne usluge u skladu s važećim cjenikom.

4.5. Obzirom na sve gore navedeno i obrazloženo, te na materijalnim dokazima i utemeljenom tužitelj kao vjerovnik da je ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika ispunjenje njegove novčane obveze, a sve sukladno članku 65. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, pa stoga predlaže sudu u predmetnoj pravnoj stvari nakon uvida i provedbe svih potrebitih dokaza u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja na način da u cijelosti održi na pravnoj snazi prethodno već određeni platni nalog od strane javnog bilježnika u korist tužitelja kao i same javnobilježničke troškove koji su mu prouzročeni.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid i to: izvod otvorenih stavki tužitelja na dan 11. listopada 2023. (l.s. 14), Presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž- 806/2020 (l.s. 32-35), dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ( l.s. 36), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, broj: C-253/18 od 25. listopada 2018. (l.s. 58-72), kartica kupca na ime tuženika (l.s. 73), preslika računa za razdoblje od mjeseca listopada 2022. do mjeseca kolovoza 2023. (l.s. 75-78),

Presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž- 411/2024 (l.s. 79-83, 99-103).

6. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 75,69 eura dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 u nastavku teksta: ZPP).

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u iznosu od 75,69 eura s pripadajućom zateznom kamatom na ime dospjelih, a neplaćenih računa za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada iz posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa], za razdoblje od mjeseca listopada 2022. do zaključno mjeseca kolovoza 2023.

9. Prema čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, u nastavku teksta: ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, dok je stavkom 2. istog članka, određeno kako se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa. Stavkom 4. istog članka, određeno je da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, a stavkom 5. istog članka, određeno je da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, a više korisnika da mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge.

10. Stavkom 7. istog članka, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži: 1. kriterij obračuna količine otpada, 2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, 4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, 5. područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka, 6. odredbe propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona, te 7. opće uvjete ugovora s korisnicima. Stavkom 9. istog članka, određeno je da je kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke 1. ovoga članka masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

11. Temeljem čl. 30. st. 7. ZOGO-a i čl. 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine, broj 50/17, u nastavu teksta: Uredba), te čl. 31. Statuta Općine Starigrad (Službeni glasnik Zadarske županije, broj 4/13, 7/13 i 11/13), Općinsko vijeće Općine Starigrad, donijelo je Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Starigrad, a koja je dostupna na web stranici tužitelja (u nastavku teksta: Odluka), kojom se utvrđuju kriteriji i način pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te povezane usluge odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila, problematičnog otpada i krupnog (glomaznog) otpada na području Općine Starigrad.

12. Odredbom čl. 5. Odluke, davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada je trgovačko društvo Čistoća d.o.o. sa sjedištem u [adresa], a koje osigurava odvojenu primopredaju biorazgradivog komunalnog otpada, reciklabilnog komunalnog otpada, problematičnog otpada, glomaznog otpada i miješanog komunalnog otpada.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 6. Odluke, korisnik usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

14. Među strankama ovog postupka nije sporno da tužitelj obavlja javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Starigrad na temelju navedene Odluke, te da je tuženik vlasnik etažnih jedinica na nekretnini na adresi u [adresa]. evidentiranih kod tužitelja pod šiframa broj 165557 (u kojoj živi) i pod šiframa 312773 i 312774, i 323556 (koje koristi sezonski) dok je predmet ovog spora naplata dospjelih, a neplaćenih računa za etažnu jedinicu evidentiranu pod šifrom kupca broj 312773 ispostavljenih za razdoblje od mjeseca listopada 2022. do zaključno mjeseca kolovoza 2023 u kojima je obračunata cijena obvezne minimalne usluge tzv. fiksni dio cijene.

15. Uvidom u izvod otvorenih stavki tužitelja na dan 11. listopada 2023. i prijepis naloga za nacionalna plaćanja za utuženo razdoblje utvrđeno je kako tužitelj potražuje od tuženika (šifra kupca 312773) ukupan novčani iznos od 75,69 eura na ime prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, i to za mjesece listopad 2022. do zaključno mjeseca kolovoz 2023 od po 6,71 Eura za svaki mjesec.

16. Tuženik osporava prednji obračun kao nezakonit tvrdeći kako mu tužitelj nakon etažiranja nekretnine neutemeljeno mjesečno ispostavlja tri računa za jednu uslugu i jedan zaduženi kontejner od 240 litara, a što da je protivno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Starigrad prema kojoj da je kriterij za obračun cijene predmetne usluge količina odvezenog otpada. Tuženik isto tako tvrdi da se utuženi računi odnose na etažnu jedinicu koji koristi preko ljeta cca tri mjeseca za iznajmljivanje turistima, dok za etažnu jedinicu u kojoj živi (šifra broj 165557) da uredno podmiruje račune za odvoz komunalnog otpada, pa da nema osnove za izdavanje računa za ostale dvije etažne jedinice.

17. Pitanju naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je Ustavni sud Republike Hrvatske koji je u Odluci broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (Narodne novine, broj 31/2021), ocijenio kako propisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u Uredbi odnosno čl. 3. st. 1. toč. 15. Uredbi: 50/17-84/19 odnosno čl. 3. st. 1. toč. 15. Uredbe: 50/17-84/19 (u kojoj se definira taj pojam), čl. 4. st. 1. t. 7. u dijelu kojim je propisano da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, kao i iznos obvezne minimalne javne usluge, te čl. 20. st. 2. u dijelu kojim se propisuje cijena obvezne minimalne javne usluge, kao dio same strukture cijene javne usluge, da nisu nesuglasni s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO-a. Odluke Ustavnog suda sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 99/99 i 29/02) obvezatne su i dužna ih je poštovani svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. sva tijela državne vlasti i lokalne samouprave i uprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

18. Slijedom svega gore navedenog, sud smatra da je tuženik kao vlasnik posebnog dijela nekretnine na adresi u [adresa], obveznik plaćanja cijene obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" obračunate u utuženim računima, a čija je visina određena Cjenikom, broj C-253/18 od 25. listopada 2018. i iznosi mjesečno po 50,57 kuna (l.s. 60), a sve jer tuženik koristi zajednički spremnik. Dakle, tuženik kao vlasnik posebnog dijela mora plaćati cijenu obvezne minimalne usluge za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koristi svaki mjesec, (već kako i sam navodi u ljetnim mjesecima) a koji stav je izražen u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 101/2023-2 od 14. veljače 2023.

19. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sud je sukladno čl. 8. ZPP- a zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u iznosu od 75,69 eura, te su dosuđene i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa računa do isplate sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

20. Obzirom da se ovaj postupka nakon uloženog prigovora tuženika i stavljanjem izvan snage predmetnog rješenja o ovrsi smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP- a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, u nastavku teksta: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18 i 51/23, u nastavku teksta: ZSP) i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj 154/22).

21.1. Tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura (čl. 5. Pravilnika) i trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7. toč. 8. Tarifa) što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% i vrijednost boda od 2,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 13,27 eura ukupno iznosi 138,27 eura.

22. Također, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura (javnobilježnička naknada) koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate, dok u odnosu na parnični trošak u iznosu od 138,27 kuna tužitelj nije potraživao zatezne kamate, pa slijedom toga nisu niti dosuđene sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

Zadar, 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1) Tužitelju po punomoćniku

2) Tuženiku osobno