REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-222/2021-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ŠUM iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupa punomoćnica ŠU, dipl. iur. iz [adresa], II. tuženice PU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tuženika ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 24. veljače 1993., br. SU-026272/93 sklopljen između Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao prodavatelja i PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupaca, kojim je prodan stan na III. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 50,26 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 34556, po novoj izmjeri br. 2116 k. o. [katastarska općina], upisan u Knjigu položenih ugovora Grada Zagreb, [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-1).

2. Utvrđuje se da su uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan na III. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 50,26 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 3456, po novoj izmjeri br. 2116 k. o. [katastarska općina]), sada upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-1), izvršene temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji iz toč. 1. ove presude, pod poslovnim brojem Zs-17419/04, pravno nevaljana.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe pod poslovnim brojem Zs-17419/04, kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan na III. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 50,26 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 3456, po novoj izmjeri br. 2116 k. o. [katastarska općina]), sada upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-1), u korist PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

4. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate utvrđene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II Nalaže se tužitelju ŠUM naknaditi II. tuženici PU i III. tuženiku ČU troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je unuk i jedini nasljednik iza svoje bake, pok. PUM, kojoj je pak cjelokupna imovina na području bivše države konfiscirana na temelju rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba, br. I.108/49 od 24.2.1949. Ta imovina između ostaloga na području Republike Hrvatske sastojala se i od 2400 dionica društva Privreda d.d. Imovina spomenutog društva obuhvaćala je pretežno nekretnine pa tako i nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvorište i zgrada u [adresa]. Nakon provedene konfiskacije u zemljišnim knjigama iz vlastovnice je brisano društvo Privreda d.d., a uknjiženo je društveno vlasništvo uz predaju na upravljanje Povjereništvu za komunalne poslove Gradskog narodnog odbora Zagreb, a čiji je sljednik Grad Zagreb. Ovdje tužitelj je 11.12.2022. podnio zahtjev radi povrata (naknade) za oduzetu imovinu, stanova i poslovnih prostora koje se nalaze između ostaloga i na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji postupak je u tijeku. Isti smatra da ima pravo na povrat u naravi konfisiciranih stanova i poslovnih prostora, a što temelji na odredbama važećeg Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a za stanove i činjenici da su isti bili prodavani tijekom trajanja zabrane raspolaganja oduzetom imovinom. U konkretnom slučaju II. i III. tuženici su 24.2.1993. s I. tuženikom sklopili Ugovor o kupoprodaji stana na III. katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 50,26 m2, na temelju kojega su isti i uknjiženi kao suvlasnici u jednakim dijelovima u knjizi položenih ugovora, odnosno sada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na snazi bio Zakon o zabrani prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, koji je pod prijetnjom ništavosti zabranjivao raspolaganje konfisciranim nekretninama oduzetih između ostaloga i na temelju Zakona o prijelazu u društveno vlasništvo neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba, a na temelju kojega je izvršena konfiskacija imovine prednice tužitelja, to se i predmetni Ugovor o kupoprodaji stana od 24.2.1993. ukazuje ništavim, slijedom čega tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi navedeno, odnosno i pravna nevaljanost provedene uknjižbe na temelju tog ugovora u korist II. i III. tuženika, uz brisanje njihovog prava vlasništva i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, sve uz naknadu parničnog troška.

2. I. tuženik Grad Zagreb se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. U bitnom navodi da su ovdje tuženici Ugovor o kupoprodaji od 24.2.1993. sklopili u dobroj vjeri sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te su se kao takvi II. i III. tuženici i upisali u zemljišne knjige kao vlasnici spornog stana. Kako su u međuvremenu protekli i rokovi za brisanje takve uknjižbe, osporava u tom dijelu aktivnu legitimaciju tužitelja, odnosno ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika. Odredbama Zakona o naknadi propisano je da se oduzeta poduzeća ne vraćaju prijašnjim vlasnicima, a u konkretnoj situaciji ne proizlazi da bi predmetna nekretnina bila oduzeta prednici tuženika na temelju propisa pobrojanih u Zakonu o zabrani, već samo da je nad poduzećem Privreda d.d. proveden likvidacijski postupak. Neovisno o tome, imovina prednice tužitelja ĐU prešla je u vlasništvo države još 21.11.1944., na temelju Odluke AVNOJ-a od toga dana.

3. II. i III. tuženici u odgovoru na tužbu također osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu da se u konkretnoj situaciji nije radilo o konfiskaciji spornog stana, već o likvidaciji društva Privreda d.d. i posljedično tome brisanju istoga kao ranijeg vlasnika uz uknjižbu društvenog vlasništva. Tužitelj nema niti pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer nema pravo na naturalni povrat, već samo na naknadu za oduzeto poduzeće. Sporni stan nije bio u režimu zabrane raspolaganja u smislu Zakona o zabrani. Naznačeni tuženici su se u vrijeme sklapanja ugovora i uknjižbe u zemljišne knjige rukovodili načelom povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige, te kao takvi uživaju pravnu zaštitu u odnosu na tužitelja kao eventualnog kasnijeg stjecatelja. Sve i da su navodi iz tužbe o sklapanju ugovora protivno odredbama Zakona o zabrani točni, taj ugovor svejedno ne bi bio ništav budući da se radilo o zabrani manjeg značenja, a ugovor je izvršen u cijelosti. Osim toga, II. i III. tuženici bi u tom slučaju kao pošteni stjecatelji stekli pravo vlasništva dosjelošću. Stoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Kranju iza pok. RU od 9.11.1998., sudsku potvrdu o nasljeđivanju iza ČUM, prijedlog Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, Povjereništvo za trgovinu i opskrbu od 21.2.1949. br. 3436/49, rješenje Kotarskog suda za II. III. rajon grada Zagreba od 24.2.1949. br. I. 108/49 sa zapisnicima od 23.3.1949. i rješenjem od 31.3.1949., izvadak i povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zahtjev za povrat od 11.12.2002. s podneskom i dokumentacijom iz tog spisa, povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora Grad Zagreb zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], Ugovor o kupoprodaji stana od 24.2.1993. br. SU-026272/93 s preslikom toga spisa, izvadak iz matične knjige rođenih za tužitelja, potvrdu o državljanstvu za prednicu tužitelja, rješenje Narodne Republike Hrvatske, Ministarstvo trgovine i opskrbe, od 26.11.1949. br. 24.205/49, rješenje Narodnog odbora Grada Zagreba, Povjereništvo za trgovinu i opskrbu od 18.1.1950. br. 23511/49, rješenje Narodnog odbora Grada Zagreba od 2.4.1949. br. 4782-IK-2-1949, rješenje Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 20.3.2023. klasa UP/I-942-01/21-006/3, rješenje Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Drugi područni odsjek od 29.10.2024. klasa: UP/I-942-01/21- 006/3, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

6. Između stranaka nije sporno da je rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba od 24.2.1949. br. I.108/49-2 određeno sprovođenje konfiskacije cjelokupne imovine ĐU prema stanju na dan 21.11.1944. koja obuhvaća 2400 komada dionica tt. "Privreda" d.d. za trgovinu i proizvodnju u Zagrebu, te drugu imovinu koja bude pronađena. To rješenje doneseno je povodom prijedloga Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, Povjereništvo za trgovinu i opskrbu od 21.2.1949. br. 3436/49 u kojem je navedeno da se likvidira i tt. "Privreda" d.d., vlasnik čijih dionica u 100 % udjela od ukupno izdanih 3000 komada dionica je ĐU. Kako se odlukom Okružnog narodnog odbora u Kranju, Okružne zaplembene komisije od 6.2.1946. br. 20/32 konfiscira odnosno podržavljuje cjelokupna imovina spomenute na području FNRJ, pa prema tome i njezin dio u tt. "Privreda" d.d., to je predloženo da prethodno spomenuti Kotarski sud provede konfiskaciju nad preostalih 2400 dionica kao vlasništva ĐU, dok je 600 komada dionica već konfiscirano i položeno kod Narodne banke FNRJ. Rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba od 31.3.1949. br. I.108/49-4 odobren je postupak sudskog izaslanika koji je prema zapisniku od 23.3.1949. popisa imovine Dore Heller 2400 komada dionica trgovačkog društva "Privreda" d.d. proglasio konfisciranim, a ta konfiscirana imovina prema odredbi čl. 1. stavka 2. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine prešla je u vlasništvo države 21.11.1944. Nesporno je i da se u tom razdoblju imovina gornjeg trgovačkog društva "Privreda" d.d. između ostaloga sastojala i od vlasništva nekretnine nalazeće na zk.č.br. 3456 Kuća popisni broj 1419, dvorište i zgrada u [adresa], upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da bi temeljem rješenja Ministarstva trgovine i opskrbe NR Hrvatske od 26.11.1949. br. 24.205/49, rješenja Povjereništva trgovine i opskrbe NO grada Zagreba od 18.1.1950 br. 23511/49-VII-T-5 i rješenja NO grada Zagreba, Povjereništvo komunalnih poslova od 2.4.1949 br. 4782-IX-2-1949 ta imovina bila uknjižena kao Općenarodne imovina s upisom Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona u Zagrebu kao organa upravljanja (povijesni izvadak iz zemljišne knjige). Iz priloženih citiranih rješenja razvidno je da je prethodno nad društvom "Privreda" d.d. proveden likvidacijski postupak te je cjelokupnu aktivu i pasivu društva preuzela država, kao i u vezi s tim proveden je prijenos prava vlasništva na nekretninama tog društva, uključujući nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Nadalje, iz priležećeg rješenja o nasljeđivanju iza pok. RU (umrle **.**.1974.) Kotarskog suda u Kranju od 9.11.1998. br. D-557/97 proizlazi da su nasljednicima iste u jednakim dijelovima proglašeni unuci i to ŽUM (ovdje tužitelj) i ŠUMN, dok je iz potvrde Provincije Buenos Aires, Sudbene vlasti u vezi s prijenosom zakonskim nasljeđivanjem ĐUM predmet br. SI-40899-2017 razvidno da je spomenuta umrla **.**.2016., a njezin univerzalni nasljednik je brat ŠUM. Nije sporno da je ovdje tužitelj tada zajedno s KU i ĐUM (od kojega zahtjeva je u međuvremenu KU odustala, a kao gore ĐUM umrla) podnio zahtjev za povrat oduzete imovine iza pok. ĐU u skladu s odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", br. 92/96., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02.), a kojim je obuhvaćena i nekretnina upisana zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- dvorište i zgrada u [adresa] (svi tamo postojeći stanovi i poslovni prostori), a koji postupak je još uvijek u tijeku. S obzirom da se u smislu odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91. i 3/94. – dalje: ZOO) koji se ovdje primjenjuje, na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a to tužitelj kao nasljednik ĐU i sada ovlaštenik naknade svakako jest, neosnovani su navodi tuženika kojim odriču aktivnu legitimaciju i postojanje pravnog interesa tužitelja u ovom postupku.

8. Nastavno, nije sporno da su ovdje I. tuženik Grad Zagreb u svojstvu prodavatelja i ovdje II. tuženica PU i III. tuženik ČU u svojstvu kupaca i kao raniji nositelji stanarskog prava, na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92., 69/92. i 87/92.) sklopili 24.2.1993. ugovor o kupoprodaji stana br. SU-026272/93, a predmet kojeg ugovora je bio stan u [adresa], III. kat, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 50,26 m2, stan šifre 05488079, a nalazi se u zgradi šifre 0055085, koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na zk.č.br. 3456 k. o. [katastarska općina]. Nesporno je da su II. i III. tuženici na temelju gornjeg kupoprodajnog ugovora pod br. Zs-17419/04 u knjizi položenih ugovora Grada Zagreba br. [broj poduloška]/ zk. ul. br. [broj ZK uloška] uknjižili vlasništvo na kupljenom stanu, a koji stan je sada upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1).

9. U vrijeme sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji stana od 24.2.1993. na snazi je bio Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", br. 53/90. – dalje: Zakon o zabrani) koji je u čl. 1. propisivao da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovina) između ostaloga i na temelju Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", br. 63/46. i 105/46. – dalje: Zakon o prijelazu), a prema odredbi čl. 4. tog Zakona pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama istog Zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju iz gore provedenih dokaza (toč. 6. obrazloženja) jasno proizlazi da predmetna nekretnina ranije u vlasništvu društva "Privreda" d.d. nije postala općenarodna imovina na temelju Zakona o zabrani (na temelju tog Zakona konfiscirane su dionice društva u vlasništvu prednice tužitelja), već u provedenom postupku likvidacije nad spomenutim društvom.

10. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da u vrijeme sklapanja osporenog ugovora nije postojala prethodno citirana zabrana na koju se neosnovano poziva tužitelj, to ne postoji naznačeni razlog za ništavost predmetnog ugovora, a kako sud ne nalazi niti druge možebitne razloge za isto, valjalo je pošto nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništavosti predviđene odredbom čl. 103. st. 1. ZOO-a takav tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. Posljedično tome, neosnovan je i zahtjev tužitelja za otklanjanje posljedica eventualnog ništavog ugovora u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO-a proglašenjem ništavosti provedene uknjižbe prava vlasništva II. i III. tuženika, brisanjem te uknjižbe i uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, zbog čega su tužbeni zahtjevi i u tom dijelu odbijeni.

11. Sud nije posebice cijenio preostale navode stranaka i priležeću dokumentaciju, odnosno nije provodio daljnje dokaze (saslušanje svjedoka, uvid u spis povrata), a s obzirom da činjenice koje bi se utvrđivale istima između stranaka nisu sporne ili kraj gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

12. Trošak II. i III. tuženika odnosi se na troškove zastupanja istih po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 22.6.2023. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i nagradi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23.– dalje: Tarifa), za pribavu izvadaka iz zemljišnih knjiga 4.4.2022. – 25 bodova (Tbr. 36. st. 3. Tarife), za pristup na ročište 10.3.2023. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 5.2.2024. i 5.2.2025. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR, što ukupno čini 450 bodova, odnosno uvećano za 10 % zbog zastupanja druge osobe 495 bodova (Tbr. 40. Tarife) koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 990,00 EUR, a uvećano za trošak PDV-a od 25 % sveukupni iznos od 1.237,50 EUR. Sud naznačenim tuženicima kao nepotreban nije priznao zatraženi trošak pribave rješenja br. Z-961/50 od Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda 22.6.2023. (isto je moglo i trebalo biti pribavljeno već kod pribave izvadaka iz zemljišnih knjiga 4.4.2022., a koji trošak je priznat), odnosno trošak pristupa na ročište za objavu ove presude koji za njih nije nastao.

13. Kako su II. i III. tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da im tužitelj troškove postupka u iznosu od 1.237,50 EUR naknadi u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

15. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka II. i III. tuženika temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 28. veljače 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od l5 dana od dana dostave presude, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po pun.

I. tuženiku

II. i III. tuženicima po pun.