Pr-824/2020-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Split, Spinčićeva 1, OIB: 70044517580, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Luetić & Partneri d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja CO, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Matee Ljubičić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Luetić & Partneri d.o.o, Split, objavljene dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od srpnja 2015.g. do kolovoza 2023.g. u ukupnom iznosu od 1.604,05 EUR zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,20 € 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,92 € 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,67 € 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,79 € 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,53 € 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 45,91 € 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,03 € 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,44 € 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,56 € 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,82 € 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,39 € 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 72,52 € 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,55 € 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,38 € 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 44,39 € 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,75 € 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 45,95 € 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 75,98 € 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,18 € 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,94 € 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,47 € 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 122,13 € 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 47,72 € 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 88,23 € 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,29 € 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,03 € 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 45,84 € 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 123,28 € 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,69 € 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 266,30 € 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 260,19 € 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 46,46 € 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,65 € 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,12 € 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 78,25 € 15. travanj 2023.do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. obračunate u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.956,81 € sa zakonskim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15.7.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač u timu 2 HMP. Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove radnog mjesta vozač u timu 2 HMP posljednjih pet godina radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni. Tuženik da mu u utuženome razdoblju, protivno Kolektivnom ugovoru, nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih (posebnih) uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada. Nadalje, tuženik da je tužitelju isplaćivao manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP) i to za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka.

2. U odgovoru na tužbu od 31.8.2020. tuženik ističe da su neosnovani navodi iz tužbe te da je plaću tužitelja u utuženome razdoblju obračunavao i isplaćivao u skladu s važećim pravnim propisima i u skladu s odredbama za to razdoblje važećih kolektivnih ugovora.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo ĆO, tužitelj je podneskom od 13.12.2023. postavio određeni tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem od 29.11.2023. na način da je za razdoblje od srpnja 2015. do kolovoza 2023. zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 1.764,08 eura bruto po osnovi manje obračunate i isplaćene plaće (dodatak za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noći i u drugoj smjeni za sate koji su odrađeni u prekovremenom radu) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad do 42 dana.

4. Tuženik je na ročištu od 29.2.2024. iskazao kako se protivi preinaci tužbe jer da je tužitelj podneskom od 13.12.2023. obuhvatio razdoblje koje nije bilo utuženo. Navedeno nije točno jer je tužitelj tim podneskom obuhvatio razdoblje od srpnja 2015. do kolovoza 2023., tužbom je obuhvaćeno razdoblje pet godina do podnošenja tužbe pa kako je tužba podnesena 15.7.2020., to znači da obuhvaća razdoblje od 15.7.2015. pa do dana dostave podataka, a kako je sud raspravnim rješenjem od 10.10.2023. ovlastio sudskog vještaka na pribavu sve potrebne dokumentacije od tuženika i kako je sudski vještak u spis dana 29.11.2023. podnio pisani nalaz i mišljenje na strani 2. kojeg navodi da je kompletnu dokumentaciju pribavio od tuženika 21.11.2023., to proizlazi da bi sve do 21.11.2023. bilo obuhvaćeno utuženim razdobljem pa je tako obuhvaćeno i razdoblje za koje je tužitelj podneskom od 13.12.2023. zatražio isplatu razliku plaće i naknade plaće za razdoblje od srpnja 2015. do kolovoza 2023. Dakle, tužba nije preinačena.

4.1. Nadalje, tuženik je na istom ročištu u spis predao pisani prigovor na vještačenje ĆO, a zbog otklona kojeg prigovora je pozvan vještak ĆO na pisano obrazloženje i dopunu vještačenja. Sudski vještak ĆO je u Očitovanju od 22.5.2024. naveo kako uvažava primjedbe tuženika glede izračuna neplaćenih dodataka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni (iz Tablice br. 3/a) i posljedično tome izradio korigirane tablice br. 4 i 5. Sudski vještak ĆO navodi da je u Tablici 5/a (Rekapitulacija) vidljivo da ukupan iznos po osnovi dodataka na plaću (za posebne uvjete rada, za odgovornost na radu i za prekovr. rad subotom, nedjeljom…) koje tuženik nije u cijelosti isplaćivao tužitelju u promatranom razdoblju (srpanj/2015.– kolovoz/2023.) iznosi mjesečno kako je to prikazano u stupcu 4 te tablice, a zajedno s neisplaćenom naknadom za god. odmor i/ili bolovanje (iz stupca 5) iznosi mjesečno kako je to prikazano u stupcima 7 i 8 te tablice, odnosno sveukupno u protuvrijed. od 1.604,05 € (što je u odnosu na Tablicu br. 5 razlika za cca 160,00 €, jer je taj zbroj prije ove korekcije iznosio 1.764,08 €).

4.1.1. Nadalje, vještak ĆO u Očitovanju od 22.5.2024. navodi kako ostaje pri metodologiji koju je koristio kod izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje jer da je takav obračun jedino ispravan, budući je rađen prema važećim propisima (sukladno odredbama KU i TKU te zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU) i u duhu tih propisa pa tako ističe, da se prosječna mjesečna bruto plaća u prethodna 3 mjeseca odnosi na ona prethodna 3 mjeseca kada je radnik radio puno radno vrijeme, tj. kad nije bio na bolovanju, a ne doslovce na zadnja 3 mjeseca. Navedeno stoga, navodi sudski vještak ĆO, što se u članku 36. KU za zdravstvo - NN143/13 (a koji je potpuno isti kao i čl. 34. KU - NN 29/18), u poglavlju „Godišnji odmor“, navodi se sljedeće: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. U Zaključku broj 63 sa 12. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (održane 19.03.2014.) navodi se sljedeće: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne bruto plaće koja je radniku isplaćena u posljednja tri mjeseca.“ U Zaključku br. 116 sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (održane 13.10.2014.) pojašnjava se način obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora: „Ako je to za radnika povoljnije, poslodavac mu izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristio godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri dobiva se prosječna mjesečna plaća. Iznos prosječne mjesečne plaće dijeli se s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru.“ Dakle, da svi ti propisi kao osnovicu za obračun naknade plaće za god. odmor i bolovanje spominju bruto plaću (koja se radniku isplaćuje za redovan rad), a ne naknadu plaće (koja se radniku isplaćuje kad on ne radi – godišnji odmor, bolovanje, blagdan i plaćeni dopust).

4.2. Sudski vještak ĆO, usmeno je saslušan na ročištu od 23.5.2024. kada dodatno pojašnjava, da smatra da problem nije u tuženiku već u COP-u (Centralni obračun plaće) koji nije na pravilan način instruiran na koji način kod obračuna naknade plaće raditi prosjek zadnje tri plaće prije korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja. Ističe da treba izbjegavati onaj mjesec u kojem je radnik bio na bolovanju jer da radnik za taj mjesec nije dobio puni iznos plaće već naknada u tom slučaju bude umanjena za 15% pa bi na takav način radnik bio oštećen.

5. U skladu s Očitovanjem vještaka ĆO od 22.5.2024. tužitelj je podneskom od 4.6.2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od svibnja 2016. do kolovoza 2023. (odnosno do veljače 2023. jer razlika neisplaćene plaće i naknade plaće od ožujka do kolovoza 2023. iznosi 0,00 eur) zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 986,13 eura bruto.

6. Međutim, tuženik je i na Očitovanje vještaka Cvitanovića od 22.5.2024. izjavio prigovor navodeći da je vještak pogrešno obračunao naknadu za bolovanje jer da ne poštuje odredbe TKU-a prema kojima se kao prosječne plaće uzimaju plaće zaposlenika u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojem je započeto bolovanje.

7. Sud je prihvatio prijedlog tuženika i odlučio obnoviti vještačenje po drugoj osobi sudskog vještaka i to, po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću koji je 10.12.2024. u spis podnio pisani nalaz i mišljenje, u kojem na strani 2. navodi kako je provjerio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ĆO i da se slaže s točnošću izračuna po svim stavkama neplaćenih dodataka na plaću upravo kako je to napravio vještak ĆO. Međutim, na traženje tuženika, da je izvršio izračun na načina kako to tuženik predlaže pa da bi u slučaju uzimanja prosjeka tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojem je započeto bolovanje, razlika plaće i naknade plaće za razdoblje od srpnja 2015. do kolovoza 2023. iznosila 770, 44 eura bruto.

7.1. S rezultatima ovako obnovljenog vještačenja, usuglasio se tuženik, dok je tužitelj ustrajao u tužbenom zahtjevu uređenom u skladu s obračunom vještaka ĆO.

8. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo ĆO i po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od srpnja 2015. do kolovoza 2023. bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozač u timu 2 Hitne medicinske pomoći i da je radio u redovnom i prekovremenom radu.

11. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću po osnovi dodataka na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noći i u drugoj smjeni za sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, i umanjenu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad do 42 dana.

11.1. Među strankama je sporno koja je ispravna metodologija obračunavanja naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, odnosno je li se pri tom uzimaju prosječne mjesečne plaće zaposlenika ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojem je započeto bolovanje, a kako to tvrdi tuženik, ili se uzimaju prosječne mjesečne plaće zaposlenika ostvarene u tri mjeseca u kojima je zaposlenik radio u redovnom radnom vremenu, odnosno u kojima nije bio na bolovanju, a kako to tvrdi tužitelj.

12. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I. KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12,"Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17) i Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU).

12.1. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

12.2. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama, tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

13. Odredbom čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 propisano je da vozač HMP ima pravo na uvećanje plaće za 20% zbog posebnih uvjeta rada do 31.8.2019., a od 1.9.2019. za 23% na temelju na temelju čl. 21. Dodatka II KU.

14. Odredba čl. 59a Dodatka I KU, koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće do 31.8.2019. (isto tako propisuje i odredbe čl. 58. KU/18), a od 1.9.2020. za 8% na čl. 24. Dodatka II KU.

15. S obzirom je tužitelj u utuženome razdoblju obavljao poslove radnog mjesta vozača u timu 2 HMP, tužitelj je radio u posebnim (otežanim) uvjetima rada, radio je prekovremeno te je kao nezdravstveni radnik sudjelovao u procesu liječenja pa ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i zbog posebnih uvjeta rada u naprijed navedenim iznosima, kao i na uvećanje plaće zbog prekovremenog rada.

16. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju u skladu s važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.

16.1. Naime, čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Dakle, u te tri plaće trebaju se računati i prekovremeni rad, rad noću, blagdanom, subotom, nedjeljom i rad u drugoj smjeni jer je se kod tužitelja radi o takvoj naravi posla, a tako proizlazi i iz čl. 37. KU/13 koji propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

16.2. Nadalje, odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

16.3. Iz navedenog proizlazi, da je tuženik obračun naknade plaće za tužitelja u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužitelj koristio godišnji odmor ili je bio odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, vršio primjenom pogrešnih parametara (manje utvrđeni iznosi plaće koji čine prosjek plaće).

17. Kako bi se utvrdilo je li tuženik protivno citiranim odredbama KU-a, TKU-a i ZR/14 obračunao i isplatio tužitelju plaću i naknadu plaće, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem. Sud kao ispravnu metodologiju obračuna smatra onu iz Očitovanja vještaka ĆO od 22.5.2024. kojom je sudski vještak utvrdio da je tuženik manje obračunao i isplatio plaće (dodatak za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noći i u drugoj smjeni za sate koji su odrađeni u prekovremenom radu) i naknadu plaće tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad do 42 dana u ukupnom bruto iznosu od 1.604,05 eura. Pri tom je stalni sudski vještak ĆO kod obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, uzeo prosječnu mjesečnu plaću zaposlenika ostvarenu u tri mjeseca u kojima je zaposlenik radio u redovnom radnom vremenu. Zašto je to tako, sudski vještak je detaljno objasnio u Očitovanju, a i kada je usmeno saslušan na ročištu, a kako je to detaljnije navedeno pod točkama 4. obrazloženja ove odluke. S točnošću izračuna vještaka ĆO, usuglasio se i vještak Marijan Jović u vještvu od 10.12.2024. Ovdje je za citirati i Mišljenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike objavljenom 21.02.2023.g. u pogledu izračuna naknade za godišnji odmor, iako isto nije obvezujuće, ali je i ono u skladu s mišljenjem vještaka ĆO i Jovića i glasi kako slijedi:„Ako radnik u prethodna tri mjeseca nije ostvario plaću, visina naknade plaće se određuje u odnosu na visinu one plaće koju bi radnik u istom razdoblju ostvario da je radio (njegova osnovna ili ugovorena plaća sa stalnim dodacima, odnosno dodacima koji ne ovise o tome da li je radnik radio ili nije radio). Navedeno se odnosi i na one slučajeve u kojima je radnik u prethodna tri mjeseca ostvario i plaću i naknadu plaće. U tom slučaju će se za određivanje visine naknade plaće, za razdoblja u kojima je istu ostvario uzimati plaća, a za razdoblja u kojima je ostvario naknadu plaće, uzimat će se ona plaća koju bi radnik ostvario da je radio.“ (https://uznr.mrms.hr/naknada-place-za-vrijeme-godisnjeg-odmora/).

17.1. Dakle, sukladno citiranim odredbama KU-a, TKU-a i ZR/14, prilikom izračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, mjerodavan je tromjesečni prosjek plaće koju bi radnik (zaposlenik) ostvario kao da je radio, odnosno pune plaće bez bolovanja, a slijedom čega je vještak ĆO prilikom obračuna razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje primijenio pravilnu metodologiju izračuna kada nije uzeo tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojem je započeto bolovanje ili godišnji odmor ako je u ta tri mjeseca bio na bolovanju. U suprotnom bi radnik bio oštećen jer mu naknada plaće ne bi bila isplaćena u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

18. Kako je tužbeni zahtjev uređen u skladu s Očitovanjem sudskog vještaka ĆO od 22.5.2024., valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan i naložiti tuženiku da isplati tužitelju za utuženo razdoblje bruto iznos od 1.604,05 eura.

18.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

19. Tužitelju primjenom odredbi članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi određeni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) kako slijedi: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podneska od 9.9.2020., 13.12.2023., 27.5.2024., 8.1.2025. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 10.10.2023., 29.2.2024., 23.5.2024., 3.9.2024., 14.1.2025.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup ročištu za objavu presude-50 bodova, što zbrojeno daje 1050 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.625,00 EUR, na što se ima zbrojiti iznos od 331,81 EUR na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 2.956,81 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška. Tužitelju nije određen trošak sastava podnesaka od 13.11.2023. i 22.2.2024. jer je tim podnescima sud samo obaviješten o uplati pologa za trošak vještačenje pa isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Isto tako, tužitelju nije nastao trošak vještačenja iznad iznosa od 331,81 eura jer je trošak vještačenja po novoj osobi vještaka, Marijanu Joviću, snosio tuženik.

19.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 28. veljače 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis