REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-328/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarije Pinter kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene MTO, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice ČTO od 24. ožujka 2023., podnesene po punomoćniku, odvjetniku MT, nakon održane javne rasprave 9. svibnja 2024., 21. lipnja 2024., 20. rujna 2024., 15. studenog 2024. i 28. veljače 2025., u prisutnosti privatne tužiteljice, punomoćnika privatne tužiteljice, odvjetnika MT, optužene i braniteljice optužene, odvjetnice Marine Loboja koja je pristupila u zamjenu za branitelja odvjetnika Nikolu Mandića, dana 28. veljače 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optužena MTO, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i Č rođene MTO, rođena **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenim filozofskim fakultetom, umirovljenica s mirovinom od oko 810,00 eura, vlasnica polovine roditeljske kuće od 100m2, te vlasnica zemlje u Odranskom Obrežu oko 5 jutara, udana, majka troje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi postupak kazneni postupak, neosuđivana,

k r i v a j e

što je:

dana 28.10.2022. Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba uputila dopis, a potom i dana 04. siječnja 2023. u Zagrebu s ciljem da povrijedi čast i ugled privatne tužiteljice ČTO, poslala elektronsku poštu te uz nju proslijedila svoje dopise ranije upućene Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba na više od 50 adresa elektronske pošte suradnika, čime je izneseno postalo dostupno većem broju osoba, a u kojim dopisima je iznijela neistinite tvrdnje te za privatnu tužiteljicu i navela:

Ovo pišem ponukana ponovljenom „bahatošću“ djelatnice zaposlene u našoj školi na poslovima učiteljice u Projektu Vikendom u sportske dvorane.

Kako to nije samo moj problem već i problem mojih kolegica koje se također slično tretira, ali nitko naravno ne želi javno istupiti zbog posljedica , pišem ja školska pedagoginja.!

Repriza situacije kao i prošle godine ponukala me na pisanje i traženje Vaše pomoći.. Friziranje podataka u navedenom Projektu s brojem uključenih učenika koji su „tajna“, jer nema popisa polaznika kao i realizacije iste. Kao i od svih drugih učitelja zatražena je dokumentacija koja je obaveza, a učiteljica je to i opet ignorirala i inzistirala na osobi u GU s kojom će to srediti!, ali naravno bez pokrića. Popustila sam!

O neprimjerenoj komunikaciji i uvredama, (imam 63 godine) neću govoriti, a svemu je svjedočio ravnatelj i usprkos mojih argumenata podržao istu, a situacija se ponavlja i ove godine. .Naravno, nisam bila jedina izvrijeđana. Slična „komunikacija“ je bila i s učiteljicama koje su tražile uredno vođenje dokumentacije E- dnevnika, da se uz suglasnosti roditelja kompletiraju aktivnosti u razredu, napravi popis i upiše potrebno.

( naziv - praćenje -realizacija iste…)

Evidenciju o radu vodila je samo 1. polugodište 2021. /2022.,godine, djelomično, najčešće bez naziva aktivnosti i potrebnog praćenja učenika. Iz meni nepoznatog razloga prestala je voditi istu. Popisi polaznika nisu postojali, na kraju godine nije dostavljena nikakva dokumentacija ,a učiteljica se ističe i hvali …

Kako je to zaposlenica „ pod zaštitom“ ! ?, pa i ravnatelja škole ,za koju ne vrijede pravila, a problem se ponavlja, smatram da više ne smijem i ne mogu šutjeti.

Kako sam više puta upozorila ravnatelja na propuste i bio je svjedokom „drskosti „učiteljice i dapače podržao je, a situacije se ponavljaju , obraćam se u nadi da ću dobiti odgovor .

Nažalost, nije ovo jedina situacija kršenja radne discipline, ali je najdrastičnija !

Ista „bahatost i nerad“ dogodio se i u PRO skupini 2021/2022. kada učiteljica na zamjeni nije upisala realizaciju nastave 2 mjeseca (u travnju i svibnju ). I opet je ravnatelj svjedok „vrijeđanja i omalovažavanja iste “, ali ne poduzima ništa.

Događa se to i kod nekolicine nedodirljivih u realizaciji SA, dopunske i dodatne nastave. …Ravnatelj ponekad reagira, ali ništa se ne mijenja, isti ostaju nedodirljivi ,a dokumentacija prazna.

a znajući da su predmetne tvrdnje neistinite te da škode tuđoj časti i ugledu,

dakle

- putem računalnog sustava i mreže za drugoga iznio neistinite tvrdnje znajući da su neistinite, koje tvrdnje škode njegovoj časti i ugledu i dostupne su širem broju ljudi,

- čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete – opisano i kažnjivo po članku 149. st. 1 i 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 149. stavka 2. KZ-a optužena MTO se

o s u đ u j e

NA NOVČANU KAZNU OD 50 (PEDESET) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 38,00 EURA,

što ukupno iznosi 1.900,00 (tisućudevetsto) eura.

III. Temeljem članka 56. KZ-a optuženoj se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se novčana kazna na koju je osuđena neće naplatiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 42. stavka 6. KZ-a optužena je u slučaju opoziva uvjetne osude dužna novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

V. Temeljem članka 43. stavka 1. do 3. KZ-a kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ- a ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

VI. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optužena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, a koji trošak je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude te nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke punomoćnika privatne tužiteljice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica ČTO podnijela je po punomoćniku uvodno citiranu privatnu tužbu protiv optužene, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ-a.

2. Optužena pozvana da se očituje o osnovanosti privatne tužbe izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optužena MTO navela je da sve što je iznijela njena kolegica i njezini svjedoci ili veliki dio toga, odnosno najveći dio toga je neistinit. Naime, privatna tužiteljica je bila redovni djelatnik koja je od 15. veljače 2021. bila i član vijeća, s time da je prvo dva puta bila zapošljavana na period od 60 dana, a upoznala ju je 30. travnja 2021., kada je potpisala ugovor na neodređeno, kada je do nje došla s ravnateljem, što je uobičajena procedura, a kako bi joj mogla dati, kao novoj kolegici, konkretne upute. Kada je optužena čula zaduženja privatne tužiteljice odmah je rekla da je takva satnica neostvariva i to iz razloga jer upute koje je dobila, odnosno zaduženja, na područnim školama nisu bila ostvariva, obzirom su dvije područne škole zbog potresa radile u prostorijama mjesnih samouprava. Pojasnila je da su oni jedna centralna škola i još četiri područne škole, a škola radi na temelju godišnjeg plana koji se izrađuje, a koji ima oko 70 do 100 stranica, a to je upravo njen posao kao i tima kojeg čine ravnatelj, tajnik, svi učitelji i stručni suradnici. Taj godišnji plan i program se treba napraviti do 30. rujna, kako bi mogao proći učiteljsko vijeće, a nakon dva tjedna od početka škole, kada bi svaki učitelj u tom periodu trebao staviti sve učenike u svoj osobni program u e-dnevnik, a tada do konca rujna učiteljsko vijeće mora prihvatiti taj program, osim toga predložiti isti vijeću roditelja te školskom odboru koji taj program onda potvrđuje, te oglašava do 7. listopada na ploči škole, a onda se šalje ministarstvu i gradskom uredu. Drugi dokument koji se donosi je kurikulum za koji vrijedi isto sve, s time da je to dokument aktivnosti koji ima oko 100 do 120 stranica, a radi se o aktivnostima koje se provode sa svim učenicima cijele škole, dok se u isti unose vremena realizacije, naziv aktivnosti, broj sati, nosioci i valorizacija aktivnosti te eventualno ako ima troškovnik. To su upravo dva ključna dokumenta za učiteljsko vijeće koje onda isto prihvaća. Kurikulum izrađuje sama, a godišnji plan i program s dijelom kolegica, a ravnatelj isto potpisuje. Zaduženja se rade na temelju prošlogodišnjeg plana i programa, a do 20. kolovoza se rade zaduženja učitelja kako bi se onda po rasporedu sati moglo krenuti s početkom škole. Napomenula je da su kolegica i ona već bile u sukobu čim je došla, obzirom se taj prijedlog zaduženja nije mogao realizirati, no kako je ostalo do kraja školske godine još oko dva mjeseca to je prihvatila da se tu školsku godinu radi tako, odnosno ravnatelj je inzistirao na tome, a iz razloga da ne prolazi samu proceduru koja se radi od početka godine. To sve što je pričala je bila školska godina 2020./2021. U školskoj godini 2021./2022. prema njenim uputama privatna tužiteljica je krenula s vođenjem e-dnevnika, kojeg svi trebaju voditi te ga je vodila prvo polugodište, no onda je isti prestala voditi, a odgovor ravnatelja prema njoj je bio bahat i bezobrazan kada mu je ukazala na isto. Njen posao je definirala država, kao i Zakon o osnovnim školama te pravilnici. Privatna tužiteljica nije zadovoljavala pravilnik o zaduženjima, a što je ona naglašavala ravnatelju, kao što nije prisustvovala niti sjednicama razrednih vijeća koje se održavaju četiri puta godišnje, već je dolazila samo na učiteljsko vijeće te se nije smjelo znati kako ona realizira svoj posao. Kolege u područnim školama te centralno su rogoborili da je nema, da ne radi, da ne upisuje aktivnosti u e-dnevnik, to jest da je upisivala sate u e-dnevnik koje nije realizirala, a što je ravnatelj sve znao. Tako su došli do treće školske godine te je ona ponovo skrenula pozornost na iste probleme, s time da je bilo spornih stvari i s drugim kolegama. Kada se privatna tužiteljica zaposlila njoj su iz gradskog ureda potvrdili da je njezino zaduženje i kao učitelja tjelesne i zdravstvene kulture i to u satnici od 24 sata neposrednog rada s učenicima tjedno plus ostali poslovi do 48 sati. Sve to privatna tužiteljica nije mogla realizirati te je pred njom i ravnateljem rekla da više neće šutjeti i da će sve to napisati te je upravo tako i poslala uredu i ministarstvu sve navedeno i to pisanim putem. Ravnatelj joj je mahao, kao i drugima s dopisom koji je on dobio od gradskog ureda na zahtjev ministarstva, s time da ona isti nije dobila na uvid, valjda jer su je smatrali glupom i inkluzivnom. Tada i dalje nije bilo te potrebne dokumentacije koju su trebali dostaviti na očitovanje te su negdje izvan roka u nekakvih 8 do 10 dana pripremali dokumentaciju i slagali istu kako bi poslali da ista bude u skladu sa zaduženjima privatne tužiteljice te su se pisali dupli satovi. Kako škole nemaju tjelesne dvorane tako od studenog do travnja, odnosno po zimi te aktivnosti nisu bile niti moguće te tako u Kupinečkom Kraljevcu nikada nije ni bila, odnosno zna da je privatna tužiteljica roditeljima poslala obavijest da mogu doći u Brezovicu, u centralnu školu, no kako dosta učenika živi na velikoj udaljenosti to isti nisu mogli doći ili su rijetki dolazili. Privatna tužiteljica je dobivala plaću tako četiri godine sa pola radnog vremena. Ove godine još uvijek nije odradila niti jedan sat s djecom, tako da će se morati mijenjati njezin ugovor o radu i to na pola radnog vremena. Uvijek se radi o istim učenicima koji pohađaju njezinu aktivnost, a kako oni pokrivaju područje oko 120 kilometara nadležnosti, to se njih oko 940 svakodnevno vozi tako da je na sve aktivnosti vrlo teško dolaziti. Navela je kako se iskreno nada da je smjenom ovih ljudi koji su ovo sve zakuhali ova saga gotova, a privatna tužiteljica će se morati pomiriti s time da bi trebala imati ugovor na pola radnog vremena. Jednako tako napomenula je da je sve to razlog zašto su ravnatelj i tajnik nju odlučili maknuti iz škole, jer su negdje pročitali da ukoliko netko ima podatak o osuđivanosti da onda "leti" iz škole. Od 1. rujna 2024. je u mirovini, a smetala im je jer je samo željela da se radi sukladno zakonu i pravilniku. Privatnoj tužiteljici nije dolazilo do ušiju da ne može raditi nepošteno i pisati nepoštene stvari, a i osnovno ono što je potrebno u školi je timski rad, to jest da se posao dijeli s ravnateljem, pedagogom i kolegama. Ravnatelj je znao biti jako neugodan, čak je bio na neki način i zlostavljač, to jest privatizirao je školu, a onda je konačno došla inspekcija u školu i napravila reda te je njoj omogućeno da ode dostojanstveno u mirovinu. Bila je u položaju nekakvog trokuta, obzirom se po funkciji nalazi između učitelja, roditelja i učenika, a njoj je učenik uvijek bio na prvom mjestu, iste je usmjeravala i poticala, a kako nije konfliktna osoba samo je argumentirano govorila ono što treba raditi sukladno zakonu i pravilnicima. Rekla je da je škola jako kvalitetna, da je u istoj provela 48 godina, obzirom je i bivši đak škole, a u posljednjih pet godina da su u istu počeli dolaziti nestručni ljudi zaposleni po principu prijateljstva. Dolaskom inspekcije ta grupacija ljudi, to jest ne ljudi, više nije u školi te je odabran novi školski odbor. Nova v.d. ravnateljica je bila dio bivšeg školskog odbora te je ista upoznata s okolnošću da se na školskom odboru nikada nije raspravljalo o problemu rada privatne tužiteljice, odnosno eventualnog problema s njom (optuženom), a ako je i bilo razgovora o istome se razgovaralo samo malo. Radi se upravo o grupi koja je štitila privatnu tužiteljicu, a ona kao stručni suradnik je trebala provoditi analizu programa i plana kao i kurikuluma te je trebala imati njezin program na uvid, što nažalost nije imala. Učiteljice iz područnih škola su fantastične, kao i iz centralne škole, a kolegica C koja je svjedočila u ovom predmetu bila je prisutna na jednoj sjednici gdje je ona (optužena) zahtijevala da se svako dijete upiše, s time da je to bila jedina sjednica na kojoj je privatna tužiteljica bila prisutna, dok je upravo privatna tužiteljica inzistirala da se ta aktivnost upiše svoj djeci pa i onoj koja tu aktivnost nisu polazila. Iz tog razloga došlo je do cirkusa s istom te je ista sjednicu napustila, a nakon konzultacije s ravnateljem više nikada sjednicama nije prisustvovala. Privatna tužiteljica po rasporedu radi od utorka do subote te se radi o poslu koji se odvija nakon nastave tako da nije bilo nikakvih problema s upisom te aktivnosti u elektronskom obliku, a u odnosu na subotu, odnosno na navode kada je rekla da je pokušala isto upisati te da je nastala informatička zbrka, rekla je da nije nastala nikakva zbrka, već je eventualno trebalo kliknuti da je subota neradni dan, odnosno učitelj razredne nastave je samo to trebao kliknuti u e-dnevniku te bi onda sve pisalo u dnevniku. Ponovno je naglasila da je ta grupa ljudi otišla iz škole prije nje te je ona posljednjih četiri mjeseca svog rada obavila bez grča u želucu te joj je to jedna satisfakcija jer je otišla nakon 40 godina ponosnog rada. S privatnom tužiteljicom nije se svađala niti prepirala, a ista je i jutros došla te na hodniku nije rekla niti dobro jutro, kao što je i u školi znala prolaziti pored njene sobe kada nije rekla niti dobar dan. Neki njihov privatni odnos ne postoji, već se isključivo radilo o profesionalnom odnosu između nje i privatne tužiteljice.

3.1. Na poseban upit braniteljice odgovorila je da sva zaduženja djelatnicima škole do 7. listopada daje ravnatelj i to nakon što ona sukladno planu i programu napiše njihova zaduženja, koja onda ravnatelj pogleda i potpisuje, a u konkretnoj situaciji u odnosu na privatnu tužiteljicu kako ona nije raspolagala s njezinom zaduženjima sva zaduženja privatnoj tužiteljici je dao ravnatelj. Sa zaduženjima koje je ona izradila za pojedine druge kolege, a s kojima se ravnatelj nije slagao, morala je po njegovoj uputi mijenjati, no pred učiteljskim vijećem je to naglasila. Kada joj je predočen dopis Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade od 7. prosinca 2022., a koji je upućen na bivšeg ravnatelja, rekla je da isti nikada nije dobila na očitovanje niti na uvid i to iz razloga jer je ravnatelj imao za cilj nju maknuti. Ne zna da li je privatna tužiteljica bila prozivana i da li je nazočila školskom odboru koji je bio nakon listopada 2022., no ona (optužena) na isti nije bila pozivana. Zakonom je propisana obveza vođenja e- dnevnika, iz kojeg razloga privatna tužiteljica kao članica učiteljskog vijeća ne može biti izuzeta od vođenja e-dnevnika. Pojasnila je da je 4. siječnja 2023. poslala mail na 50 adresa, a radi se o članovima učiteljskog vijeća škole, s time da je isti poslala jer nije mogla nazočiti jer je bila bolesna, a to je bila prva sjednica nakon što je uputila dopise gradskom uredu i ministarstvu, te je tako učinila ono što je rekla da će napraviti, kako ravnatelju tako i privatnoj tužiteljici, odnosno da će sve to podijeliti i sa svim učiteljima. Pojasnila je da je jako važno da svaki učitelj vodi e-dnevnik te da je iz tog razloga inzistirala da i u radu privatne tužiteljice mora biti sve zapisano u e- dnevniku jer se iz istog u svakom trenutku vidi što se radilo na pojedinom satu, jer bi u protivnom bilo da sat nije niti održan. To je jedna odgovornost i prema roditeljima jer se onda vidi gdje je dijete i kada je bilo te je na taj način i dijete sigurno, a škola u tom trenutku odgovorna. E-dnevnik je alfa i omega njihovog rada. Na poseban upit punomoćnika odgovorila je da učiteljsko vijeće mora znati sve što se u školi događa, odnosno onoj glavnoj školi, a školski odbor onda potvrđuje ono što su oni donijeli. Nema što kriti, učitelji su imali pravo znati da privatna tužiteljica ne radi svoj posao i zato je ona to poslala članovima učiteljskog vijeća, s time da je ona jedino u odnosu na privatnu tužiteljicu učiteljskom vijeću ovako nešto poslala, dok ni za jednog drugog kolegu isto nije poslala jer nije bilo potrebe za istim. U odnosu na dopis od 7. prosinca 2022., koji je gradski ured uputio ravnatelju, rekla je da je znala da je odgovor iz ureda stigao, no nije bila upoznata sa sadržajem istog, ali joj je ravnatelj potvrdio da je isti došao. S ČT, psihologinjom razgovarala je o privatnoj tužiteljici i istoj je dala svu dokumentaciju te da o svemu zaključi sama jer je tada radila u školi tek dva do tri mjeseca, a navela je da je podnijela dvije prijave u odnosu na privatnu tužiteljicu i to prvi put 28. listopada 2022. i negdje početkom svibnja 2023. Na postavljeno pitanje privatne tužiteljice odgovorila je da je njoj CTO rekla da je privatnoj tužiteljici pojasnila kako u e-dnevniku treba samo to nešto kliknuti razredni nastavnik kako bi se onda aktivnost privatne tužiteljice vidjela u e-dnevniku. Na poseban upit suda rekla je da je kontinuirano ravnatelju skretala pozornost kao i privatnoj tužiteljici na propuste u njezinom radu, a poglavito za vrijeme praznika kada je ona (optužena) morala revidirati i svoj rad. Nikada ravnatelja nije prijavila za nepravilan rad, već je u prijavama koje je poslala obuhvatila i ravnatelja. Učiteljskom vijeću direktno nije skrenula pozornost da ravnatelj ne radi svoj posao.

3.2. U dopuni obrane istaknula je kako se želi samo osvrnuti na iskaz svjedoka CT jer je isti iznio brojne neistinitosti te je situaciju pokazao potpuno nekompetentno, a iz kojeg razloga se ne slaže s onim što je naveo.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je i razgledano: dopis optužene Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Gradskom uredu za obrazovanje sport i mlade Sektoru za odgoj i obrazovanje od 28. listopada 2022. (list 4 – 6 spisa), dopis optužene Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Gradskom uredu za obrazovanje sport i mlade Sektoru za odgoj i obrazovanje od 29. prosinca 2022. (list 7 – 8 spisa), dopis VT Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade od 16. studenog 2022. (list 9 – 10 spisa), mail optužene od 4. siječnja 2023. (list 11 spisa), dopis Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade koji je upućen na ruke ravnatelja VT od 7. prosinca 2022. (list 35-37 spisa), očitovanje ČT VTO (list 38 spisa), e-mail korespondencija između privatne tužiteljice i optužene (list 39-48 spisa), iskaz privatne tužiteljice s raspravnog zapisnika od 9. svibnja 2024. (list 31-33 spisa), iskaz svjedoka ĆT s raspravnog zapisnika od 21. lipnja 2024. (list 51-54 spisa), iskaz svjedoka ĐT s raspravnog zapisnika od 21. lipnja 2024. (list 55-57 spisa), iskaz svjedoka VT s raspravnog zapisnika od 21. lipnja 2024. (list 57-59 spisa), dopis OŠ Brezovica od 13. rujna 2024. upućen sudu (list 64 spisa), Aneks ugovora o radu od 30. travnja 2021. (list 65 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. travnja 2021. (list 66 i 67 spisa), Obavijest o prestanku ugovora o radu od 26. travnja 2021. (list 68 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 19. travnja 2021. (69-70 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 15. veljače 2021. (list 72-73 spisa), Obavijest o prestanku ugovora o radu od 12. travnja 2021. (list 74 spisa), dopis tajnika OŠ Brezovica od 25. svibnja 2021. (list 75 spisa), dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 13. svibnja 2021. (list 77 spisa), mail korespondencija (listovi 78-80 spisa), zahtjev za očitovanje od 27. studenog 2023. (list 81 spisa), odluka o pozivanju optužene na sjednicu Školskog odbora (list 84 spisa), dopis OŠ Brezovica od 15. listopada 2024. (list 98 spisa), rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja URBROJ:

533-09-24-0001 od 9. svibnja 2024. (list 99-103 spisa), prijedlog za razrješenje ravnatelja Službe prosvjetne inspekcije Zagreb I od 25. ožujka 2024. (list 104-131 spisa), pisano očitovanje Područne škole Kupinečki Kraljevec od 29. studenog 2023. (list 133-134 spisa), očitovanje PŠ Odranski Obrež (list 135-136 spisa), očitovanje Područne škole Demerje od 28. studenog 2023. (list 137 spisa), očitovanje Područne škole Dragonožec (list 138 spisa), dopis Osnovne škole Brezovica od 30. studenog 2023. (list 139-140 spisa), očitovanje Osnovne škole Brezovica, odnosno dopis psihologinje (list 141 spisa), dopis Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade od 7. prosinca 2022. (list 142-144 spisa), očitovanje ravnatelja Osnovne škole Brezovica od 13. studenog 2023. (list 145-146 spisa), iskaz svjedoka UT sa zapisnika od 16. siječnja 2025. (list 156-157 spisa), te iskaz svjedoka CT sa zapisnika od 16. siječnja 2025. (list 158-160 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 89-87 spisa).

5. Obzirom na ovakvu obranu optužene proizlazi da nije sporno da je optužena sastavila dopis koji je 28. listopada 2022. poslala ministarstvu i gradskom uredu, kao i 4. siječnja 2023. mail uz spomenuti dopis na 50 adresa kolega učitelja, a vezano za rad privatne tužiteljice, obzirom isto proizlazi kako iz obrane optužene, tako i iskaza privatne tužiteljice, svjedoka te pročitane materijalne dokumentacije. Ono što je sporno je da li su ti navodi sadržani u tom dopisu, odnosno mail-u, a koji su predmet privatne tužbe, neistiniti te ukoliko su neistiniti da li je optužena to znala te da li je postupala s namjerom da s istima naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka i povezujući obranu optužene s iskazom ispitane privatne tužiteljice kao svjedoka i ostalih svjedoka, te imajući na umu ostale materijalne dokaze koji prileže spisu, ovaj sud je našao dokazanim da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

7. Tako iz iskaza privatne tužiteljice ČTO proizlazi da je prije nekih tri godine počela raditi u školi i to nakon što je dvanaest godina bila u struci, odnosno nakon što je dugo čekala da dobije taj posao. Iz navedenog razloga rekla je da radi odgovorno te se nije htjela zezati, no odmah kada je došla 2021. je kod kolegice, ovdje optužene, doživjela nekakvu netoleranciju, budući da joj je dala do znanja da nije dobro došla. Optužena za nju navodi da je bila bahata što mora demantirati, obzirom njen kućni odgoj isto ne dopušta, a i radi se o starijoj osobi koja je godište njene majke. Njenim radom su u školi bili svi zadovoljni osim optužene, to jest svi kolege, a ravnatelj i roditelji nisu imali nikada primjedbi na njen rad. Navedeno potvrđuje i okolnost da kada je počela raditi u programu je imala upisanih oko 100 djece, dok danas ima oko 400 djece, a što govori o uspješnosti njenog rada. Njoj je stoga prijava optužene bila šok jer se u pet do šest navrata morala očitovati na njezine navode, a svaki put su dobili odgovor da svoj posao odgovorno radi. Kako se više nije mogla obraniti bila je prisiljena podnijeti ovu privatnu tužbu. Pojasnila je da je ona zaposlenik grada, a ne ministarstva te da ona radi u školi na projektu Vikendom u sportske dvorane, te samom tom činjenicom njoj je poslodavac grad koji ne traži da ona vodi e-dnevnik. Kako je optužena inzistirala da se e-dnevnik mora voditi to je zbog nje otvorila e-dnevnik, no kako se njen program s učenicima provodi i subotom nastao je potpuni kaos. Kada kaže potpuni kaos misli da je nastao informatički kaos, obzirom drugi profesori ne rade subotom tako da je zbog informatičkog programa ona nekako upala u e-dnevnik drugih profesora te se iz tog razloga javila ravnatelju te je u više navrata svoj e-dnevnik brisala i pokušavala ponovno podatke upisivati, no isto se nije moglo popraviti. Čak je mislila da kako prvi put radi u školi da je nešto pogriješila, no onda je ravnatelj pozvao informatičara te je isti utvrdio da je to greška u programu zato što ona ima i radne subote, tako da je iz tog razloga morala prestati voditi e-dnevnik, odnosno vratila se na tzv. bilježnicu, a to je neka vrsta ručnog dnevnika za tjelesni odgoj, a to se dogovorila zajedno s ravnateljem te je u tu svoju zelenu bilježnicu sve upisivala te su svi bili upoznati s tim. Na nikoji način se nije trebala opravdavati optuženoj kao pedagogici niti je imala bilo kakvu dužnost istoj nešto dostavljati, obzirom je ona odgovorna svom poslodavcu, a to je grad. Ravnatelj je također bio upoznat s vođenjem njenog programa u tu njenu zelenu bilježnicu. Zna da je optužena i za druge profesore u školi navodila da bi isti bili bahati te da su ju vrijeđali. U ovoj konkretnoj situaciji su u jednom navratu ravnatelj, optužena i ona razgovarali te pokušali optuženoj objasniti što ona radi, no njenu struku optužena uopće ne razumije te smatra kako taj njen program uopće ne treba provoditi. Može još pojasniti da ona ne predaje tjelesni u školi kao obvezni predmet, već se djeca dobrovoljno prijavljuju za projekt Vikendom u sportske dvorane, a koji se onda odvija i preko tjedna i subotom. Optužena ju je tražila da vodi e-dnevnik.

7.1. Na poseban upit punomoćnika odgovorila je da se morala očitovati na pritužbe optužene i prije i poslije samog događaja i to svaki put za iste stvari. Optužena je bila upoznata sa situacijom oko njenog unošenja u e-dnevnik, to jest s nastankom informatičkog kaosa koji je ranije opisala, a to je bilo negdje u prvom polugodištu 2021./2022., odnosno prije nego što je uputila dopis ministarstvu i gradskom uredu. Ni na koji način nije u povoljnijem položaju ili zaštićena bilo od strane ravnatelja bilo od grada. Na poseban upit obrane rekla je da njoj nigdje nije napisano niti joj je itko rekao da bi ona trebala voditi e-dnevnik, a niti isto piše na službenim stranicama grada. Ponovila je da popis učenika koji pohađaju njen program ne postoji u e- dnevniku, a upravo zbog informatičkog kaosa do kojeg je došlo, a koji je ranije opisala. Kada joj je predočen njen odgovor iz mail korespondencije s optuženom od 2. studenog 2022. u 08:37 sati, a gdje je ona optuženoj odgovorila da e-dnevnik ona ne upisuje, odgovorila je da je to upravo bilo kada ju je ista ponovo prozivala da isti ne vodi, iako je znala zašto isti ne može voditi, budući da joj je usmeno objasnila te je ista znala za to bez obzira što će sada reći o tome. Jednako tako u odnosu na poruku od 11. listopada 2021. u 20:15 sati rekla je da je taj mail pisala očito u doba prije kaosa dok je još pokušavala voditi e-dnevnik. Navela je da je nju optužena tražila da joj dostavi svoju ručno vođenu bilježnicu s evidencijama učenika, što joj je dostavila jer je htjela biti korektna, a što bi dostavila i da ju je netko drugi to tražio. Ona ne zna koja su zaduženja optužene kao pedagogice u školi te isto tako ne zna da li su drugi njeni kolege, a koji su zaposlenici ministarstva dužni istoj dostavljati svoj rad na očitovanje, no zna da ih je ista tražila da joj dostavljaju svoje evidencije te da su joj isti to i dostavljali. Kada ju se pitalo tko su osobe kojima je optužena uputila mail od 4. siječnja 2023. odgovorila je da su to svi učitelji iz škole koji su tada dobili poziv za sjednicu učitelja pa da se onda optužena na isti mail nadovezala, a kojom prilikom je i ispričala svoj nedolazak na sjednicu, a kako je znala da će se na istoj razgovarati o situaciji s ovdje privatnom tužiteljicom, to je onda optužena dostavila navedeno svim učiteljima. Na poseban upit optužene koja su bila njena zaduženja prvih mjeseci kada je došla raditi odgovorila je da ona nikakva zaduženja od strane optužene nije dobila niti zadatke, već su joj od strane iste bile upućene samo kritike. Optužena se u tom trenutku obratila sudu i privatnoj tužiteljici te je navela kako je poslodavac privatnoj tužiteljici škola, a na što je privatna tužiteljica odgovorila da je zaposlena od strane grada, da prima plaću od strane grada te da iz tog razloga jedino odgovara gradu, a da joj samo ravnatelj škole može davati još upute na njezin rad, a tako upravo i piše na stranicama grada. Na poseban upit suda decidirano je odgovorila da od kada je počela raditi u školi niti od strane škole niti ravnatelja niti ministarstva nije dobila bilo kakav dokument sa zaduženjima ili uputama o tome kako bi ona trebala voditi svoj program. U odnosu na navode optužene morala se očitovati i gradu i ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji.

8. Svjedokinja ĆT, navela je kako je u predmetnoj školi radila nekih 20 godina, no zbog loših međuljudskih odnosa je 2022. otišla, s time da su se odnosi počeli narušavati kada je otišao bivši ravnatelj. Zna da je kolegica ČTO došla u školu 2021., no ona je tada bila izmještena izvan škole te je u školu dolazila samo na sjednice kojima je obvezno morala prisustvovati i to isključivo od lipnja do početka školske godine u rujnu, dok od rujna do kraja nastavne godine je u školu dolazila isključivo neslužbeno, odnosno eventualno na neke izbore. Bila je u kontaktu sa svojim učenicima, obzirom je učiteljica razredne nastave te je 2020./2021. njen razred bio četvrti razred. Te 2021. na kraju nastavne godine taj njen četvrti razred je radio oproštaj te je ona istome prisustvovala i tada je prvi puta vidjela kolegicu ČTO. Zna da je kolegica držala program Vikendom u sportske dvorane, za koji su roditelji trebali potpisati suglasnost. Iz razgovora s učenicima zna da je kolegica ČTO spajala više razrednih skupina te umjesto da je sa svakom razrednom skupinom održavala pojedinačne satove da je održavala jedan skupni sat i to na način da bi onda nakon redovne nastave se u tjednu održavao takav jedan sat. Njoj su to govorili i neki roditelji, kao što je i čula od učenika da kolegica ČTO često kasni na nastavu, da sat traje samo 45 minuta, da se često igraju iste igre pa da im je to već dosadilo, s time da kada je bilo lijepo vrijeme su se te aktivnosti održavale vani jer škola nema sportsku dvoranu, a kada je bilo ružno vrijeme onda se održavalo u nekoj učionici. Jednako tako neke njene kolegice su govorile da kolegica ČTO kasni, da je moraju čekati, da je izostajala pa da nisu mogli imati te aktivnosti. Jednako tako čula je da je prve godine te aktivnosti bilježila navodno u neku bilježnicu dok je u prvom polugodištu 2021./2022. isto bilježila u e-dnevnik, no onda više nije radi nekih problema za koje je čula da su se dogodili. Ono što je nju naljutilo je bilo to što se na kraju nastavne godine na sjednici na kojoj je ona prisustvovala, a kada je znači došla u školu, govorilo o upisivanju te aktivnosti u svjedodžbe, odnosno tražilo se da se svim učenicima upiše ta aktivnost ukoliko su na početku godine odabrali tu aktivnost, odnosno iako su neki od njih možda tijekom godine od iste odustali. Sjeća se da je pedagogica na toj sjednici rekla da se samo onim učenicima koji su pohađali tu izvanškolsku aktivnost treba isto upisati u svjedodžbu, dok je kolegica ČTO rekla da treba upisati sve učenike koji su istu upisali te zna da je kolegica ČTO nakon toga otišla ravnatelju koji je onda rekao da treba upisati svim učenicima koji su na početku školske godine tu aktivnost upisali, odnosno to je njima ČTO prenijela, a ona nije išla isto provjeriti kod ravnatelja niti zna da li je pedagogica isto išla provjeriti te je ona tako upisala tu aktivnost samo učenicima za koje ima saznanja da su redovito dolazili, a ta saznanja je utvrdila isključivo u razgovoru s učenicima i kolegicom koja je u stvari bila njihova stvarna razredna učiteljica, budući da ona fizički nije s istima bila te je ona tako popunila svjedodžbu na temelju njezinih saznanja, znači svoje zamjene i onoga što su joj rekli učenici. Ona kolegicu ČTO nije pitala koji učenici su od početka do kraja školske godine pohađali tu izvanškolsku aktivnost, a niti ne zna da li je njena zamjena to kolegicu ČTO pitala, odnosno sada se je prisjetila misli da se zamjena ipak konzultirala s kolegicom ČTO. Ona s kolegicom ČTO nije imala susrete osim na tim sjednicama (tri do četiri puta) kada bi došla u školu, no od svojih drugih kolegica je čula da se ta izvanškolska aktivnost održavala u isto vrijeme kada su učenici imali drugu nastavu, budući da je logično da u produženom boravku bi se s učenicima trebala baviti učiteljica koja je zadužena za produženi boravak, a ne učiteljica za izvanškolske aktivnosti, s time da je to samo njeno mišljenje. Ona ne zna da li je to sukladno nekom propisu ili ne. Misli da se iz produženog boravka ne mogu izvaditi sva djeca kako bi prisustvovala u isto vrijeme izvanškolskim aktivnostima, poglavito jer se to zove Vikendom u sportske dvorane. Zna da je zbog predmetnih stvari gospođa OT podnijela pritužbe gradskom uredu zbog nepravilnosti koje je utvrdila.

8.1. Na poseban upit braniteljice rekla je, a budući da je kolegica ČTO zaposlena preko natječaja Osnovne škole Brezovica i to na mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture u programu Vikendom u sportske dvorane, da je ista tako i zaposlenik Osnovne škole Brezovica te je stoga ravnatelj trebao istoj dati zaduženje za rad, to jest odluku o godišnjem i tjednim zaduženjima i to je sukladno pravilniku trebalo biti uručeno do 7. listopada tekuće školske godine. Ravnatelj je trebao dati zaduženja gospođi ŽT identična kao i svim ostalim zaposlenicima, budući da je ista primljena na posao kao i svi ostali učitelji. Svi učitelji koji rade u školi moraju pedagogici do kraja rujna dostaviti kurikulume za nastavne predmete, izvanškolske predmete, izvan učioničku nastavu, dodatnu nastavu i dopunsku nastavu, budući da na temelju istih pedagogica radi detaljan skupni dokument rada čitave škole koji onda mora dostaviti do 15. listopada ministarstvu i gradskom uredu. Na taj način svaki učitelj radi detaljan plan svog rada koji znači predaje pedagogici, a kako bi onda ona mogla to predati dalje nadležnim tijelima. Mora napomenuti da oni to u razrednoj nastavi prilažu sve u e-dnevnik kako bi isto bilo vidljivo i transparentno, budući da pedagog ima uvid u e-dnevnik. Na početku školske godine pedagogica pošalje svakom učitelju mail gdje taksativno navede ono što bi oni njoj trebali dostaviti, odnosno pojasni njima što se dostavlja njoj, a što nekome drugome. Čula je razgovor između privatne tužiteljice i optužene da bi bio vođen isključivo na tim sjednicama na kojima je ona prisustvovala, no niti s jedne strane nije čula da bi bilo grubih riječi niti neprimjerenog ponašanja, s time da može reći da se pedagogica uvijek zalagala za dobrobit učenika. Zna da ukoliko netko na vrijeme ne dostavi pedagogici dokumentaciju o kojoj je ranije govorila da je onda normalno, odnosno vjeruje da je ista dužna reagirati i onda se konzultirati s nadređenom osobnom, odnosno ravnateljem, budući da je pedagogica odgovorna za dostavljanje uredne dokumentacije daljnjim nadležnim tijelima, no ona ne zna da li je gospođa pedagogica se tužila ravnatelju na gospođu ŽT. Ona zna da je gospođa pedagogica ukoliko netko ne bi dostavio dokumentaciju prvo individualno razgovarala s tom osobom i podsjećala na dostavljanje tih dokumenata. Nikada nije imala bilo kakve neugodne ili neprimjerene razgovore s optuženom, dapače uvijek je htjela pomoći ili dati savjet te joj je uvijek bila na prvom mjestu dobrobit djece. Na poseban upit punomoćnika privatne tužiteljice može reći da je ona s privatnom tužiteljicom razgovarala isključivo službeno i to tri do četiri puta, budući da se nisu poznavale te ista prema njoj u tim razgovorima nije bila nikada bezobrazna ili neprimjerena, budući da se radilo o komunikaciji koja je bila površna te je uključivala samo pozdrave, no na sjednici koju je spomenula njoj se činilo da je ista reagirala emotivno iz razloga jer je otišla ravnatelju. Ona je držala nastavu od rujna do polovice studenog 2022., to jest u školi je tada bila svaki radni dan. Ne zna da li je službeno pokrenut inspekcijski nadzor rada privatne tužiteljice, dok zna da se gospođa pedagog žalila na njezin rad i zna da se to pričalo po školi, no da li su stvarno i utvrđene nepravilnosti u postupanju ona to službeno ne zna, ali je čula od kolega da se o istima priča. Kada ju se pita da li se onaj raniji plan kurikuluma koji je spominjala u potpunosti provodi kako je pojedinac unio može reći da u većini slučaja da, no da naravno ima odstupanja zbog izvanrednih okolnosti i situacija.

9. Svjedok ĐT, u svom iskazu naveo je kako zna da od samog početka kada je gospođa ŽT došla u školu je bilo nesuglasica i nesporazuma s gospođom OT, odnosno da zna da se gospođa ČTO tužila da ima problema u radu s optuženom, to jest govorila mu je da ju gospođa pedagog stalno optužuje, a da ona samo uredno radi svoj posao te da s nikim drugim nema problema, osim s gospođom OT. Sjeća se da se radilo o nekim evidencijama, odnosno prigovori su išli da ne radi neke stvari, a gospođa ČTO je rekla da ih ne radi obzirom ih ne može raditi kako je traženo. Ravnatelj je aplicirao za postojeći projekt Vikendom u sportske dvorane te je onda grad odobrio taj projekt i za njihovu školu te je škola raspisala natječaj, formirano je povjerenstvo od tri člana iz škole i nakon što je proveden postupak kao najbolji kandidat je zaposlena gospođa ČTO. On je pisao ugovor o zaposlenju s gospođom ČTO te je ona tako bila zaposlenik škole, a u tom ugovoru je bilo navedeno njeno radno mjesto, radno vrijeme te je ista za rad odgovarala ravnatelju, međutim sukladno programu Grada Zagreba, obzirom je grad osnivač škole. Za projekt Vikendom u sportske dvorane jedino je gospođa ČTO imala takav ugovor sukladno programu Grada Zagreba. Jednako tako za učitelje koji su radili u produženom boravku njih je isto financirao grad, tako da su i oni imali drugačiji ugovor, s time da mora pojasniti da se taj ugovor razlikuje samo u pogledu satnice dok je pravno taj ugovor identičan za sve zaposlenike odnosno svi zaposlenici škole su odgovorni ravnatelju. Školski pedagog nadzire kako se odvija nastava, no da li daje neka zaduženja to ne zna jer on taj dio ne radi.

9.1. Na poseban upit punomoćnika odgovorio je da se nitko nije bunio na rad ili nedolično ponašanje gospođe ČTO. Zna da je bilo više prijava gospođe pedagogice te je tako uslijed prve prijave Gradu Zagrebu došlo do inspekcijskog nadzora zbog navodnog nepravilnog obavljanja posla gospođe ČTO te su se oni morali očitovati te su tako poslali dopis Gradu nakon čega je Grad dostavio svoje mišljenje ili očitovanje da gospođa ČTO izvršava svoj rad u skladu sa propisanim programom te da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u njezinom radu. Nedugo nakon toga su oni pozvani iz ministarstva, budući da su i oni dobili prijavu gospođe pedagog na njezin rad te su se morali očitovati te nakon što je već grad utvrdio da nema nepravilnosti u njezinom radu, da bi onda i ministarstvo dostavilo njima mišljenje da niti oni nisu utvrdili nikakve nepravilnosti uz daljnje navođenje kako ministarstvo niti ne sudjeluje u tom projektu Vikendom u sportske dvorane pa da onda nije isto niti u njihovoj nadležnosti. Mislili su da je tu s pritužbama gotovo, no nakon toga je gospođa pedagog ponovo podnijela pritužbu gradu te im je to sad već počelo praviti probleme te su čak u jednom trenutku razmišljali što napraviti jer je bilo očito da se i nakon mišljenja grada i mišljenja ministarstva ne radi o problemu o poslovnom odnosu, već da se radi o nekom osobnom animozitetu između gospođe pedagog i gospođe ČTO. Uslijed navedenog bio je sazvan i školski odbor koji čini sedmero ljudi, četvero iz škole, a troje van škole iz grada, na kojem je ponovo utvrđeno da nije bilo nikakvih nepravilnosti u radu gospođe ČTO. Po odluci školskog odbora bilo je obaviješteno i ministarstvo, budući da je ministarstvo zahtijevalo od škole da se isto stavi na školski odbor. Ravnatelj prisustvuje radu školskog odbora, no isti nema pravo glasa. Gospođa ČTO je bila pozvana na školski odbor te se očitovala na istome te je priložila opsežnu dokumentaciju o svom radu, dok gospođa OT se nije očitovala na tom odboru, iako je bila pozvana na očitovanje, no on se sjeća da na prethodnom školskom odboru na kojem je bila pozvana na očitovanje da se na isto nije očitovala pa tako da je moguće da ju na ovaj školski odbor nisu onda na ponovno očitovanje ni zvali, no to bi još morao provjeriti u dokumentaciji. Školskom odboru od ovih četvero ljudi koje je naveo iz škole su prisustvovali CT, IT, JT i još netko. On nije osobno razgovarao s gospođom OT nakon tog školskog odbora. Ponovio je da tom zadnjem školskom odboru gospođa OT nije prisustvovala. Nikada nije svjedočio bilo kakvom razgovoru niti bi čuo ikakav neprimjeren ili bahat razgovor od stane gospođe ČTO. On je bio upoznat s njezinim radom te je rekao da je škola bila na dobitku, odnosno brojke su tome svjedočile, budući da je na početku njezinog rada bio upisan mali broj učenika da bi se onda kroz godinu dana isti udvostručio ili čak još i više porastao. Zna da su djeca taj program jako dobro prihvatila, a kako se radi o aktivnosti koju nisu dužni provoditi to je govorilo kako je postignut dobar rezultat s tim programom. U vezi te izvanškolske aktivnosti nije čuo pritužbi bilo od strane roditelja, učenika ili drugih nastavnika. Naveo je kako misli da privatna tužiteljica nije bila u nikakvom povlaštenom položaju bilo od ravnatelja, grada, ministarstva, već upravo suprotno smatra da joj u startu nije bila pružena fer šansa, misleći pri tom na gospođu pedagogicu, a sve obzirom je upravo njena uloga u školi da stvori nekakvo pozitivno ozračje, a ne da doprinosi konfliktima. Osobno sa gospođom pedagogicom ima komunikaciju na razini koja je zadovoljavajuća, to jest postoje neke nesuglasice oko onoga što se mora obaviti. Ne zna da bi gospođa OT osim s gospođom ČTO dolazila u konfliktne situacije. Na poseban upit privatne tužiteljice odgovorio je da se u školi dobivaju i zaduženja i upute. Zaduženja su nešto što škola donosi, dok su upute neformalne i nisu obvezujuće. Svaki učitelj dobiva zaduženje na kojem mu piše raspored, to jest s kojim odjeljenjem radi i koji broj sati odlazi za nastavu za rad s učenicima, odnosno na dodatne poslove vezane uz nastavu, s time da to nije njegov dio posla, već to radi ravnatelj i stručna služba, koju čine pedagog, psiholog i socijalni pedagog. Može reći da je privatna tužiteljica bila pozvana na školski odbor, s time da je to ista osobno tražila, a njih je ministarstvo zatražilo očitovanje, tako da su oni sukladno traženju ministarstva morali sastaviti očitovanje, a kako je i gospođa ČTO tražila da iznese svoje viđenje to je ista prisustvovala školskom odboru, s time da ju je škola pozvala na isto te je bila obostrana inicijativa da ista prisustvuje školskom odboru. Na školskom odboru je bilo predloženo da se pedagogica uputi vještaku liječniku opće medicine rada, a kako bi se utvrdilo da li gospođa pedagog ima nekih zdravstvenih problema, obzirom su neki bili zabrinuti da li je s istom sve u redu zbog opetovanog ponavljanja problema za koje je bilo utvrđeno da ne egzistiraju. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da ne zna da li su zaposlenici škole trebali davati gospođi pedagog zaduženja. Gospođa OT radi 35 godina u školi, to jest dovoljno dugo, obzirom ove godine treba ići u mirovinu. Opis njegovog posla u školi su pravni i administrativni poslovi. On nije dužan znati sukladno svom radnom mjestu koji je opis zaduženja pojedinog djelatnika u školi. Kada ga se pita tko je formirao i utvrdio činjenice za očitovanja prema gradu i ministarstvu, odgovorio je da je ravnatelj prikupio činjenice, da je isti napisao dopis nakon čega je on isti pogledao, dodao administrativne brojeve te otpremio prema nadležnim tijelima. Ne zna da li je netko ravnatelju pomogao pri prikupljanju činjenica, no on nije provjeravao istinitost činjenica koje su otišle prema nadležnim tijelima. Prije prvog poslanog očitovanja Gradu Zagrebu, odnosno nakon prve prijave nije bilo školskog odbora prije slanja očitovanja. Svaki školski odbor saziva predsjednik školskog odbora, s time da misli da je tada predsjednik bio IT, a može isto učiniti i ravnatelj. Pozive za školski odbor šalje ili predsjednik školskog odbora ili tajnik škole, a u pravilu ih se šalje mail-om, a ne zna da li je gospođa OT bila pozvana za taj školski odbor na kojem je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u radu privatne tužiteljice. Ne sjeća se da li su oni gradu uz njihovo očitovanje slali i nekakvu dokumentaciju. Prije donošenja odluke na školskom odboru bila je priložena opsežna dokumentacija koju je priložila privatna tužiteljica i opsežna dokumentacija koju je pribavila škola, dok optužena se nije očitovala i nije dostavila nikakvu dokumentaciju. Ne zna da li je optužena bila pozvana na očitovanje. Trenutno je ravnatelj škole, odnosno v.d. CT, dok je ranije ravnatelj bio VT, a isti je razriješen rješenjem ministarstva sukladno članku 42. Zakona o ustanovama jer navodno nije obavljao svoju dužnost, no isto nije vezano ni na koji način za konkretan slučaj, a sukladno njegovom mišljenju radi se o osveti zbog predmetnog slučaja.

10. Svjedok VT, u svom iskazu naveo je da radi preko 30 godina u Osnovnoj školi Brezovica te da mu je kao profesoru tjelesne i zdravstvene kulture bilo jako bitno da se pokrene predmetni program Vikendom u sportske dvorane i to za sve područne škole. U svom radu je uspio obaviti tri velike stvari i to je produženi boravak, program Vikendom u sportske dvorane te topli obrok učenicima u svim područnim školama. Smatra da je taj program Vikendom u sportske dvorane izrazito koristan te je jako potreban posebno u nižim razredima osnovne škole, budući da razredne učiteljice nisu te struke tako da ne mogu tu materiju tako kvalitetno predavati, tako da je taj program bio potreban, no isti nije odmah zaživio jer je prije 15-ak godina bilo premalo zainteresiranih učenika. Kada je on to uveo u njihovu školu njega je gospođa pedagog pitala od kud sad ovo i zašto to na što joj je on odgovorio da je ona to zbog svoje funkcije već davno prije trebala pokrenuti. Taj program je bio nužan i iz razloga jer škola nema sportsku dvoranu kao i iz razloga jer je bio potres pa je škola bila izmještena u vatrogasni DVD i mjesnu upravu. Gospođa ŽT iznimno je dobro obavljala svoj posao i to s puno interesa i ljubavi, budući da je na kraju radila s do četiristo učenika što je više od jedne trećine svih učenika, s time da se radi o izvanškolskoj aktivnosti za koju znači nema ocjenjivanja, već se isključivo djeca javljaju koja su zainteresirana za isto, a što onda govori o njezinom uspjehu. Jednako tako rekao je da je i organizirala natjecanja između područnih škola te ga je tako jednom prilikom molila da kod natjecanja u Kupinečkom Kraljevcu svim učenicima doniraju kao nagradu misli nekakve bombone radi sudjelovanja što je odbio jer je smatrao nepotrebnim, no kada je vidio da je to u biti bilo organizirano kao male olimpijske igre tada se je gospođi ČTO ispričao te je priznao da je pogriješio. Ponovio je da je bio prezadovoljan s njezinim radom, a naglasio je da ju je čak jedan put pozvao s bolovanja da dođe odraditi posao jer nije mogao naći zamjenu, na što je privatna tužiteljica pristala i došla na posao, a što govori o tome koliko je savjesno i odgovorno radila svoj posao. Stručna suradnica gospođa OT je bila sve osim stručna, budući da je on morao znati za probleme koji su postojali, a ista je uporno inzistirala na stvarima za koje nije imala osnove niti uporište. Nakon njezinih prijava on je zvao gradski ured gospodina V, i to iz razloga jer je plaću gospođi ŽT isplaćivao isključivo grad, a ne ministarstvo i to sukladno ugovoru te je on tako pročitao na učiteljskom vijeću, odnosno svim nazočnim učiteljima pa tako i prisutnoj gospođi OT, odluku gradskog ureda gdje je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u njezinom radu s time da mora reći da je gospođa OT i nakon toga što je on znači to pročitao na učiteljskom vijeću da je gradski ured utvrdio da nije bilo nepravilnosti u radu gospođe ČTO nastavila podnositi prijave ministarstvu. Nakon toga je bio postupak pred školskim odborom na koji je bila pozvana gospođa OT i to na način da je on bio prisutan kada je istoj bilo usmeno rečeno od strane predsjednika školskog odbora da dođe na isti, ali joj je i poslan službeni mail, no ista nije došla. Školski odbor je tražio od njega da gospođi OT izrekne i opomenu, no on to nije učinio, budući da nije sklon represivnim mjerama, a isti su čak predlagali i da se procijene njene radne sposobnosti, budući da je njezino ponašanje graničilo s patologijom, obzirom je ista dolazila u sukobe i s drugim učiteljima, a to su mu rekli konkretno ET, GT, KT, HT, a to su sve učitelji iz škole. U nastavku je naveo da su dobili očitovanje od svih voditelja područnih škola, njih četiri u pisanom očitovanju da su zadovoljni s radom gospođe ŽT, obzirom je to od njih zahtijevalo ministarstvo. Otišao je u grad prije nego što je imenovan ravnateljem te su ga isti pitali kako bi on u školi mogao napraviti neki pomak te je uvjet bio da pokrene neki novi program te se je on odlučio za program Vikendom u sportske dvorane. Kako je to njegova struka otišao je na fakultet te je od poznanice koja se bavi gimnastikom tražio da mu preporuči žensku osobu koja bi to mogla raditi te su mu tako preporučene dvije osobe, a on je potom predložio gospođu ŽT. Pojasnio je da je bio raspisan natječaj, da je bila sastavljena komisija od tri člana iz škole te je nakon toga gospođa ŽT primljena. Nakon toga su uputili zahtjev gradu jer su to morali kako bi se ista zaposlila. Gradski ured kontrolira rad gospođe ŽT koji joj isplaćuje i plaću, dok je ugovor o radu sklopila sa školom. Gospođa ČTO je bila sama zadužena za donošenje svog programa rada, a njegova uloga kao ravnatelja je bila kao neka kontrola, budući da ista za svoj rad je odgovarala gradu, s time da je on bio na par njezinih sati te se je uvjerio da dobro obavlja svoj posao.

10.1. Na poseban upit braniteljice kada ga se pita koja je razlika između izvanškolske aktivnosti i izvannastavne aktivnosti odgovorio je da je osnovna razlika da nema klasične evidencije u e-dnevniku i to iz razloga jer za spomenuti program Vikendom u sportske dvorane, kao što je već ranije naveo, nema donošenja ocjena te je isto tako specifično da učenik taj program može prekinuti, odnosno odustati od istog u bilo kojem trenutku. Na poseban upit suda rekao je da nitko osim gospođe pedagogice nije inzistirao niti rekao gospođi ČTO da mora voditi e-dnevnik, a on je osobno barem tri puta rekao gospođi OT da zbog specifičnosti, a i rada vikendom se e-dnevnik ne treba voditi, no ona je unatoč tome i dalje slala primjedbe na isto. Njemu je gospođa ŽT rekla da u e-dnevnik isto ne može unijeti te je on čak isto išao provjeravati kod gospodina V u gradski ured na što mu je isti rekao da se taj program ne evidentira u e-dnevnik. Naveo je kako mora decidirano reći da on gospođi ŽT nije dao niti je smio dati bilo kakvu uputu ili pisano zaduženje što ona u školi mora obavljati, već je eventualno istoj to mogao dati gradski ured i to iz razloga jer se radi o aktivnosti koja nije obvezna u školi. Na poseban upit braniteljice rekao je da se izvannastavne aktivnosti, ako se radi o aktivnostima u školi koje provode učitelji, onda moraju evidentirati u e-dnevnik, a ako se radi o aktivnostima koje ne provode učitelji onda se oni evidentiraju kao aktivnosti izvan škole. Ponovio je da njemu od gradskog ureda rečeno da gospođa ČTO u e-dnevnik tu izvanškolsku aktivnost ne mora unositi kao i da želi ponoviti da je on to tri puta rekao gospođi OT. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da spomenuti program braniteljica može tretirati kako god želi i kao izvannastavnu i kao izvanškolsku aktivnost, no da se radi upravo o specifičnom programu koji se ne može unositi u e-dnevnik. Na upit da li je produženi boravak izvannastavna aktivnost rekao je da nije, nego da je to isto slobodna volja te se produžena nastava ne unosi u e-dnevnik te se nikakva paralela između ovog specijalnog programa i produženog boravka ne može povlačiti, s time da se produženi boravak i plaća. Naveo je da ne zna na koji način grad isplaćuje plaću gospođi ČTO kao i da nema uvid u račun gospođe ČTO. Ne zna da li se gospođi ČTO direktno iz grada isplaćuje plaća ili nekako posredno preko ministarstva, kao što i ne zna da li škola isplaćuje plaću gospođi ČTO, već da se za to treba obratiti računovodstvu. Po samom dolasku na rad privatna tužiteljica je njemu predočila svoj plan i program rada te se nije radilo o njenoj dobroj volji, nego o njezinoj obvezi. Gospođa ČTO za razliku od drugih učitelja nije dužna prijaviti kurikulum koji oni prijavljuju ministarstvu jer se radi o posebnom programu koji nije u sklopu ministarstva. Na traženje gospođe pedagoga gospođa ČTO je mogla isti i njoj predočiti, no isto nije bila dužna. Gospođa pedagog radi dosta dugo u školi na mjestu pedagoga. Gospođa pedagog se žalila na gospođu ČTO prije nego što je uopće počela raditi, odnosno već prvog sata. Naveo je da gospođa OT ne poznaje strukturu tjelesnog odgoja te se tako i na njegovim satovima zadržavala svega dvije do tri minute nakon čega bi brzo izašla. Gospođa pedagog mu je rekla da ne može razgovarati s gospođom ŽT na što joj je on rekao da neka dođu kod njega pa da će svi zajedno razgovarati, no nikada zajedno nisu došle. Osim da s privatnom tužiteljicom ne može razgovarati na drugo se gospođa OT nije žalila. Rekao je da bi morao pročitati iz samih prijava gospođe OT na što se ista žalila, a vezano za rad privatne tužiteljice. On je pisao očitovanje od škole nakon što je utvrdio činjenice, a da li je prije nego što je isto poslao gradskom uredu tražio o istome i očitovanje gospođe pedagog ne zna, no rekao je da je on očitovanje i morao pisati upravo zbog onoga što je ona navela pa je bilo jasno valjda o čemu se očituje. Na jednom školskom odboru službeno se utvrdilo da nije bilo nepravilnosti u radu privatne tužiteljice, s time da je ministarstvo tražilo da se to na školskom odboru raspravi te da se očituje. Ministarstvo je njima naložilo da se gospođa OT na tom školskom odboru mora očitovati, no ista nije došla. On već mjesec dana ne obnaša funkciju ravnatelja jer je od tada razriješen po ministarstvu, dok gospodin ĐT još radi u školi na mjestu tajnika. Na poseban upit suda odgovorio je da privatnu tužiteljicu ni u kojem trenutku nije stavljao u povoljniji ili privilegiraniji položaj. Kao ravnatelj privatnoj tužiteljici nije dao nikakav dokument sa zaduženjima ili uputama o načinu na koji bi ona trebala voditi predmetni program, već je isključivo dobila broj sati koje mora raditi u školi i to je bilo 24, a potom se to promijenilo jer je preuzela školski klub. Ponovio je da gospođa pedagog nije imala nikakve ovlasti nad radom privatne tužiteljice. Ponovio je da su drugi učitelji morali dostavljati kurikulume, a upravo zato što je privatna tužiteljica jedino radila na posebnom programu Vikendom u sportske dvorane da je ista zato odgovarala gradu te da zato nije morala podnositi školi nikakav program, odnosno kurikulum. Na poseban upit suda odgovorio je da je gospođa pedagog znala njemu proturječiti u njegovom radu, a i neki roditelji su se žalili na komunikaciju s njom, no ponovio je da nije htio primjenjivati nikakve mjere prema optuženoj. Optužena je na to navela kako joj je privatna tužiteljica dostavila kurikulum kao i svi drugi učitelji svoj program rada, a kao što i drugi učitelji moraju.

11. Izvanraspravno ispitana UT navela je da je bila članica školskog odbora kada je ova priča bila pokrenuta, s time da je sada v.d. ravnatelj škole od 23. srpnja 2024., Prije je bila u OŠ Brezovica stručni suradnik od 2007. do 2014., a od 2014. do kada nije postala v.d. ravnatelj je bila član školskog odbora OŠ Brezovica, to jest od 2021. je bila članica školskog odbora. Ono što zna jest da je optužena upozoravala da privatna tužiteljica nije vodila potrebnu dokumentaciju za projekt Vikendom u školske dvorane, a što je kao zaposlenik škole bila dužna. Zna da je bilo više takvih pritužbi od strane optužene da privatna tužiteljica nije vodila e-dnevnik, da nije dostavila svoj program, plan rada te raspored tog projekta. Na jednom školskom odboru bila je pozvana i privatna tužiteljica da im ispriča priču o tom svom programu, odnosno da im prezentira koliko djece pohađa taj projekt te zna da je ista donijela dokumentaciju vezanu uz taj projekt kao i potpise roditelja, no službena dokumentacija o istome nije bila vidljiva u e-dnevniku, a to zna jer se u e-dnevnik za taj period i sada može ući, a što je i ona bila pozvana učiniti kao v.d. ravnateljica, budući da je privatna tužiteljica upravo za taj period tražila isplatu prekovremenih sati, na što ona misli da po zakonu nema pravo, a kako se je ona o istome morala očitovati gradskom uredu i sindikatu, to je ušla u e-dnevnik i tražila dokumentaciju za to vrijeme, no nije našla priloženu dokumentaciju i raspored. Rekla je da je ravnatelj bio prisutan na tom školskom odboru o kojem je govorila kada je bila pozvana privatna tužiteljica te je isti veličao njezin rad i hvalio rad privatne tužiteljice, no ona se ne sjeća da bi se na tom školskom odboru govorilo o radu privatne tužiteljice, a zna da se komentiralo da optužena non stop šalje pritužbe na rad privatne tužiteljice.

11.1. Na poseban upit suda odgovorila je da su joj se sada kao v.d. ravnateljici na rad privatne tužiteljice žalili pojedini roditelji kao i učiteljice kod kojih se provodila ta aktivnost u doba produženog boravka, jer se u predviđeno vrijeme ta aktivnost nije odvijala, a odnosilo se na period koji je predmet ovog postupka, no mora reći da ona ne zna da li se tada netko žalio na rad privatne tužiteljice jer ona tada nije bila, odnosno 2022. i 2023. zaposlenica škole. Na poseban upit braniteljice rekla je da optužena nije prisustvovala trom školskom odboru o kojem je govorila, a njima je bilo rečeno da će na slijedeći školski odbor optužena biti pozvana, no ona pisani dokaz o tome niti je dobila, niti je vidjela, a optužena joj je rekla da nije bila pozvana, a niti u školi postoji dokaz o tome da je poziv optuženoj otišao, odnosno da bi istoj poziv bio uručen. Zaduženja za rad privatnoj tužiteljici je davao ravnatelj i daje ravnatelj. Učiteljsko vijeće je sadržano od učitelja razredne i predmetne nastave, stručnih suradnika i ravnatelja, s time da je svatko odgovoran za svoj rad. Rekla je da ona nikada nije dobila neki mail od optužene niti zna da bi optužena nekome slala nekakav mail u vezi rada privatne tužiteljice. Zna da je optužena na Učiteljskom vijeću ukazivala na propuste u radu privatne tužiteljice jer je to između ostalog bila i njezina dužnost. Na poseban upit punomoćnika privatne tužiteljice navela je da se pozivi za školski odbor šalju ili poštom ili mail-om i to šalje predsjednik školskog odbora putem tajništva škole, a ona je za taj školski odbor o kojem je govorila poziv dobila putem mail-a i to od predsjednika školskog odbora. Nema saznanja o očitovanju gradskog ureda na rad privatne tužiteljice. Privatnu tužiteljicu nije nikome prijavila u vezi njezinog rada. Na poseban upit privatne tužiteljice može reći da se ne sjeća da bi na tom školskom odboru o kojem je govorila bilo nekakvog glasovanja ili da se zauzimao nekakav stav o radu privatne tužiteljice, s time da misli da je na tom školskom odboru cijelo vrijeme bila prisutna i privatna tužiteljica, što smatra da isto nije bilo u redu jer nije član školskog odbora. Sjeća se da je na tom školskom odboru tadašnji ravnatelj rekao da optužena ima određenih psihičkih problema, dok joj se čini da nitko drugi to nije komentirao, a mora isto tako reći jer je ona s optuženom radila nekih 7 do 8 godina, da je to njoj bilo potpuno nespojivo s onime što ona zna o optuženoj i njezinom radu. Isto tako rekla je da je njoj bilo nevjerojatno da bi optužena bila pozvana na školski odbor, a da onda na isti ne dođe.

12. Svjedok CT, također izvanraspravno ispitan naveo je da je prije rada u OŠ Brezovica radio u OŠ Kajzerica te je tamo već bio upoznat s projektom Vikendom u sportske dvorane. Kada je došao raditi u OŠ Brezovica, a budući da je po struci informatičar bio je upoznat s vođenjem e-dnevnika i matice, a vezano za taj projekt, odnosno za probleme oko unošenja podataka u e-dnevnik vezano za taj projekt. Budući da je on znao vezano uz taj projekt koju dokumentaciju je potrebno voditi te kako je on znao da je taj posao dio projekta Grada Zagreba, dok je sva pedagoška dokumentacija e-dnevnika i matice dio ministarstva s kojima isti upravlja, to je on iznio na početku svake školske godine i to učiteljskom i razrednom vijeću da će s istim biti problema. Međutim, njega gospođa pedagog nije poslušala jer je rekla da se sve mora upisivati u e-dnevnik, a on joj je joj pokušavao rastumačiti da e-dnevnik i klasični dnevnik nisu ista priča te da ovaj projekt nije potrebno unositi u e-dnevnik. No, kako je optužena inzistirala da se isto unosi u e-dnevnik to je privatna tužiteljica počela unositi podatke u e-dnevnik, no nastao je kaos, budući da se svaki sat upisivao u sve razrede u kojima je privatna tužiteljica imala đake u svojoj grupi, a isto tako kako je projekt uključivao rad subotom to je došlo do upisa i dodatnih radnih dana koji u stvari nisu bili radni tako da je već primjerice u travnju bilo upisano 175 radnih dana, a koji broj radnih dana bi odgovarao već kraju školske godine. Takav upis je prouzročio puno problema. Ono što on zna o sukobu između istih vezano je za njegovo članstvo u školskom odboru, jer je bio član četiri godine, a poslije je bio v.d. ravnatelj, s time da je v.d. ravnatelj bio od 15. travnja 2024. do 10. srpnja 2024. Zna da je nekoliko puta tema na školskom odboru bio upravo sukob između optužene i privatne tužiteljice s time da su se pozivale na odbor obje strane. Sjeća se da je privatna tužiteljica prisustvovala na jednoj ili dvije sjednice, a došla je na poziv te je iznijela svoju stranu priče, dok se optužena nije odazvala pozivu, a sjeća se da neke vanjske članice, odnosno kolegice sa školskog odbora su bile ljute zbog toga na optuženu, jer su smatrale njezin nedolazak nepoštivanjem rada samog školskog odbora te su predlagale ravnatelju da da otkaz optuženoj, no isti to nije prihvatio. Koliko je on upućen projekt privatne tužiteljice je iznimno zahtjevan u ovoj školi i to iz razloga jer škola obuhvaća veliki teritorij, obzirom su područne škole udaljene i po deset kilometara, tako da je privatna tužiteljica imala puno muke da izvrši svoje obveze i okupi djecu u terminima koji nisu atraktivni, no privatna tužiteljica je uspjela u tome, a o njenom uspjehu govori i činjenica da je škola u tih nekoliko godina postizala bolje uspjehe na natjecanjima, pa je tako jedan učenik osvojio nagradu na svjetskom prvenstvu ili školskoj olimpijadi u Brazilu.

12.1. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da sve pozive za školski odbor šalje predsjednik školskog odbora, a tada je to bio gospodin IT, a pozivi se šalju poštom misli, mail-om sigurno, a moguće je da su isti bili i osobno uručeni, budući da se soba školske pedagogice nalazila pored učionice u kojoj se sastajao školski odbor. Pojasnio je da je za konkretan školski odbor on dobio i vidio poziv, s time da možda isti još uvijek ima i na svojem mail-u na način da mu je pisalo kada će biti školski odbor, dostavljen mu je dnevni red te materijal koji će biti razmatran na tom školskom odboru uz priložene pozive koji će biti poslani kako privatnoj tužiteljici, tako i optuženoj. Naravno, naveo je da ne zna da li je isti takav mail sa sadržajem i prilogom primila i optužena, budući da nema uvid u mail koji je njoj poslan, odnosno koji ona prima. Sjetio se u vezi toga i razgovora s tadašnjim predsjednikom školskog odbora gospodinom IT da mu je rekao da optužena rijetko koristi svoj službeni mail kakav ostali u školi imaju, već da češće koristi mail: [adresa elektroničke pošte], a koji je bio zajednički mail optužene, psihologice i socijalnog pedagoga, te je on onda upravo tako iz šale rekao da je možda bolje da se poziv pošalje i na taj mail, budući da je optužena rjeđe koristila taj službeni mail, tako da je onda gospodin IT uputio poziv optuženoj na oba mail-a. Jednako tako rekao je da je članica školskog odbora gospođa Ć i još jedna možda prezimena Đ ili U inzistirala da upravo u pozivu bude specificirano da su priloženi pozivi osobama koje se pozivaju na školski odbor. Mora reći da je gospođa Ć inzistirala na tome da sva dokumentacija bude vidljiva u tim pozivima, s time da ne zna da li je optužena pročitala svoj mail, no mora reći da se u školi sve zna, a i ono što je odlučeno na jednom školskom odboru zna se da će biti raspravljano na drugom, a između istih prođe i po mjesec dana. Kada ga se pita kako on zna da privatna tužiteljica nije imala obvezu upisivati podatke o svom radu u e-dnevnik odgovorio je da je to utvrdio dok je radio u školi Kajzerica, budući da su se u toj školi obavljali i stručni skupovi učitelja razredne nastave, tako da ako se igdje zna što treba onda je to tamo, a tamo se nije vodila dokumentacija u e-dnevniku za projekt Vikendom u sportske dvorane, a što može potvrditi i kolegica UT jer je u to doba bila defektolog u toj školi. Za taj projekt vodila se takozvana žuta bilježnica, u koju se upisuju izvanškolske aktivnosti, projekti i radionice, a ista nije dio dnevnika i dio imenika. Kada je došlo do digitalizacije ta žuta bilježnica je izgubila svrhu, no ista se i dalje koristila za projekte. On se tako sjeća da je prije nekih šest godina bio jedan projekt u OŠ Brezovica i to Deutsche telekoma, a temeljem kojeg su učenici išli u posjet njemačkim učenicima i obrnuto, te se upravo taj projekt nije upisivao u e-dnevnik, budući da u e-dnevniku nije predviđeno upisivanje za projekte, dok je za izvannastavne aktivnosti upisivanje u e-dnevnik predloženo, te je upravo to razlog zašto je naveo da privatna tužiteljica nije bila dužna upisivati projekt u e-dnevnik. Isto tako to je razlog zašto optužena nije trebala inzistirati na upisivanju već je trebala kontaktirati nadležne, odnosno gradski ured, a što je on predlagao. Kada ga se pita kako se u školi vodi dokumentacija rekao je da zna da se mora voditi sukladno Pravilniku o vođenju pedagoške dokumentacije te zna da se dokumentacija mora voditi u pisanom obliku, dok ne zna točno što piše u tom pravilniku. Pojasnio je da sve što se u školi od obrazovanja provodi se nužno ne mora unositi u e-dnevnik jer postoje različiti oblici vođenja pedagoške dokumentacije kao na primjer kada se u školi provodi terenska nastava isto se također ne upisuje u e-dnevnik, već se o istom piše izvještaj.

13. Iz očitovanja vezanog uz program Vikendom u sportske dvorane OŠ Brezovica od 16. studenog 2022. Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade proizlazi da se škola očitovala u vezi pritužbe optužene od 28. listopada 2022. (vezano za rad privatne tužiteljice) da su navodi optužene neosnovani i ničim potkrepljeni niti utemeljeni u činjenicama te ih stoga kategorički poriču i kao dokaz tome u prilog dopisa dostavljaju traženu dokumentaciju, uz navođenje kako je učiteljica (privatna tužiteljica) voljna raditi i više nego je programom propisano i potrebno, a sve u interesu djece i njihova boljitka i sportskog napredovanja.

14. Iz dopisa Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade od 7. prosinca 2022. proizlazi da obavještavaju školu da je ured pozorno razmotrio očitovanje škole i sve zatražene materijale koji su dostavljeni 21. studenog 2022. kao dokaz o valjanoj provedbi Programa vikendom u sportske dvorane, kao i da iz njihove analize je razvidno da se Program provodi u skladu sa zadanim ciljevima i namjerom, a obzirom je ured dužan vrednovati učinkovitost njegove provedbe u svakoj pojedinoj školi u Zagrebu koja ga provodi jer se isti financira iz proračuna Grada Zagreba. Jednako tako na kraju istog je navedeno kako se moli da se gospođu OT i školski odbor OŠ Brezovica upozna sa sadržajem ovog dopisa.

15. Iz razmijenjenih e-mail poruka između optužene i privatne tužiteljice proizlazi da je privatna tužiteljica optuženoj napisala da joj dostavlja tražena zaduženja, izvješće s potrebnim rasporedom sati te da se isti kao takav može poslati prema gradu. Jednako tako proizlazi kako je privatna tužiteljica napisala kako je kod tajnika ostavila suglasnosti od strane djece od kojih je ista dobila, da e-dnevnik ne upisuje, kao i da su joj i ravnatelj i ona (privatna tužiteljica) rekli da suglasnosti ostaju kod privatne tužiteljice jer joj trebaju, no da su uvijek dostupne kod privatne tužiteljice ukoliko bilo tko zatraži iste, s time da je napisala i da moli da joj optužena dostavi tražene podatke kako bi mogla napraviti što je ravnatelj tražio, a ako joj ne odgovora naputak koji je dobila od ravnatelja da ju onda lijepo moli da se njemu obrati umjesto da njoj govori kako „tjera po svome“.

16. Iz ugovora o radu te aneksa istih sklopljenih između OŠ Brezovica (kao poslodavca) i privatne tužiteljice proizlazi da je ista radila na radnom mjestu učiteljice tjelesne i zdravstvene kulture programu Vikendom u sportske dvorane.

17. Iz zahtjeva predsjednika Školskog odbora IT od 27. studenog 2023. upućenog optuženoj proizlazi da je ista pozvana dostaviti pisano očitovanje o provođenju programa Vikendom u sportske dvorane, dok iz odluke istog podnositelja proizlazi da je optužena pozvana na sjednicu Školskog odbora 9. ožujka 2023.

18. Iz dopisa OŠ Brezovica od 15. listopada 2024. proizlazi da odluku o tjednom i godišnjem zaduženju učitelja u školskoj godini donosi ravnatelj, kao i da se tjedno zaduženje za privatnu tužiteljicu izrađuje temeljem iskazanog interesa učenika, odnosno roditelja i temeljem prostornih mogućnosti centralne škole i svih područnih škola, s time da roditelji potpisuju suglasnost za svoje dijete te se temeljem tih suglasnosti izrađuje tjedno zaduženje za program Vikendom u sportske dvorane, dok nije poznato na koji način se isto izrađivalo prethodnih godina.

19. Iz rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja URBROJ: 533-09-24-0001 od 9. svibnja 2024. proizlazi da se VT razrješuje dužnosti ravnatelja OŠ Brezovica zbog utvrđenih nepravilnosti i propusta u radu škole.

20. Iz očitovanja svih područnih škola proizlazi da su roditelji i djeca izrazito zadovoljni Programom Vikendom u sportske dvorane kao i radom privatne tužiteljice.

21. Dakle, nakon provedenih i razmotrenih svih dokaza u ovom postupku, tvrdnje optužene o radu privatne tužiteljice sadržane u dopisu Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade, a koji je optužena sastavila i poslala istima, a onda proslijedila uz mail poslan 4. siječnja 2023. na 50 adresa, odnosno riječi da privatna tužiteljica frizira podatke u navedenom Projektu Vikendom u sportske dvorane o broju uključenih učenika, da su isti tajna, da neprimjereno komunicira i vrijeđa, da ne vodi evidenciju o projektu, da je pod zaštitom ravnatelja za koju ne vrijede pravila, te da je bahata, po ocjeni ovoga suda su nepovoljne, difamantne tvrdnje, podobne naškoditi časti i ugledu osobi za koju su iznijete. Naime, u vrijeme pisanja i dostavljanja predmetnog dopisa privatna tužiteljica je bila zaposlena u OŠ Brezovica na Programu Vikendom u sportske dvorane, a koji program se financira iz proračuna Grada Zagreba, koji je ujedno i dužan vrednovati učinkovitost provedbe istoga, a kako je to i navedeno u njihovom dopisu OŠ Brezovica od 7. prosinaca 2022. (list 35 spisa), kojim su ujedno i obavijestili školu, nakon zaprimljenog dopisa optužene s primjedbama na rad privatne tužiteljice i očitovanja škole, kako se Program provodi u skladu sa zadanim ciljevima i namjerom. Nakon takvog dopisa spomenutog ureda, optužena kako školska pedagogica nije stala, već je u dopisu od 29. prosinca 2022. (list 7 spisa) napisala kako stoji iza svega što je napisala 28. listopada 2022. kao i da sada piše odgovor na dopis GU, Ministarstvu, a sada i UV-u škole jer se ništa nije promijenilo u pogledu Projekta Vikendom u sportske dvorane, koji je prelio čašu njene tolerancije, jer u e-dnevniku nema navedene djelatnice i zaduženja, odnosno ponovljeno je da nema popisa učenika, programa rada i planiranih aktivnosti. Dakle, iako je optužena znači bila upoznata s odgovorom gradskog ureda da nepravilnosti vezane za projekt nisu utvrđene ista nije odustala, već je onda dopis istog sadržaja kao prilog poslala i na 50 adresa učitelja škole 4. siječnja 2023., uz navođenje kako neće moći zbog bolesti prisustvovati sutrašnjem UV pa da šalje obavijest koju je poslala GU i Ministarstvu kako bi upozorila na „jednakije „ u školi, kao i da odgovor GU odgovara ravnatelju, a ne njoj te da će ih sutra ravnatelj izvijestiti o odgovoru grada. Navedenim je ponovno potvrdila kako je znala za odgovor grada, u kojem je jasno navedeno da nikakve pravilnosti u radu projekta koji je vodila privatna tužiteljica nisu utvrđene. Sud je tako za iznesene navode ocijenio da su svakako podobni naštetiti časti i ugledu privatne tužiteljice, tim više što se radi o djelatniku, učiteljici, iste škole koja se svakodnevno susretala s kolegama koji su dobili mail od optužene, obzirom je upućen na 50 adresa njihovih kolega, odnosno svim učiteljima predmetne škole te je tako postao dostupan svim učiteljima, a koji su čitanjem istog mogli posumnjati u pravilan i odgovoran rad privatne tužiteljice, a koja se onda zbog tih navoda morala i opravdavati i braniti i to u više navrata na više mjesta.

22. Nadalje, privatna tužiteljica je dokazala da su gore navedene činjenične tvrdnje neistinite i da je optužena bila svjesna neistinitosti istih u namjeri naštetiti časti i ugledu privatne tužiteljice iste iznoseći u pritužbi na njezin rad, kao i da je upravo to i htjela, i to iz razloga jer se očito od dolaska privatne tužiteljice u školu nije mogla pomiriti da su zaduženja u odnosu na njezin program nešto drugačija, a upravo iz razloga jer se radilo o vanjskom projektu, a ne obveznom propisanom školskom sadržaju koji je bio obvezan, dok saznanja o ovom projektu nije imala te je inzistirala da za isti vodi evidencija kao i za ostale obvezne školske predmete, a što je utvrđeno da nije bilo moguće te da nije bilo niti potrebno.

22.1. Tijekom postupka je tako utvrđeno da su svi navodi vezani za rad privatne tužiteljice koje je optužena napisala u dopisu neistiniti. Na okolnost provjere istinitosti spornih navoda ispitani su svjedoci koji su pobili navode optužene, a što je uostalom utvrdio i gradski ured u spomenutom dopisu. Svjedoci obrane ĆT i UT potvrdili su samo da je optužena upozoravala privatnu tužiteljicu na potrebu vođenja e-dnevnika, kao i da su čuli da je bilo problema oko vođenja istog vezano uz projekt privatne tužiteljice, s time da obje svjedokinje u inkriminirano vrijeme nisu radile u školi, tako da o istome samo znaju na način da su čule za isto. Ono što je važno za napomenuti da samim time ove svjedokinje nisu niti mogle znati da je privatna tužiteljica zadužena za projekt, za koji je utvrđeno da vrijede drugačija pravila i obveze, tako da su iste samo mogle pretpostavljati što je privatna tužiteljica bila dužna ili bolje nije bila dužna. Svjedokinja UT je tek 2024. postala v.d. ravnatelj škole tako da se tek tada upoznala s radom privatne tužiteljice. Nasuprot tome, svi ostali ispitani svjedoci kao i privatna tužiteljica naveli su i objasnili su zašto nije bilo moguće unositi podatke vezano za program privatne tužiteljice u e-dnevnik. Privatna tužiteljica je tako navela da je na inzistiranje optužene počela voditi e- dnevnik, no onda je došlo do informatičkog kaosa pa je evidenciju nastavila voditi u bilježnici, tzv. ručnom dnevniku, a o čemu se dogovorila s ravnateljem. Tadašnji ravnatelj VT potvrdio je navedeno te je naglasio kako je optuženoj u tri navrata rekao da privatna tužiteljica zbog specifičnosti projekta e-dnevnik ne treba voditi i to nakon što je isto išao provjeriti u gradski ured gdje mu je rečeno da se taj program Vikendom u sportske dvorane ne evidentira u e-dnevnik. Svjedok CT, kao informatičar po struci, naveo je kako je i optuženoj te učiteljskom i razrednom vijeću naveo da će sa vođenjem e-dnevnika s tim projektom biti problema, no optužena ga nije htjela poslušati da taj projekt nije potrebno unositi, s time da je napomenuo kako se isti nije unosio niti u OŠ Kajzerica, gdje je prije radio, a naveo je da se tamo isto vodila bilježnica, a ne e-dnevnik. Dodatno je pojasnio da nije predviđeno da se projekti i terenska nastava upisuju u e-dnevnik, dok se izvannastavne aktivnosti upisuju.

22.2. Privatna tužiteljica isto tako je navela kako je od samog dolaska u školu od optužene doživjela netoleranciju, to jest da nije dobro došla. Takve navode potvrdio je svjedok VT navevši da se optužena žalila na privatnu tužiteljicu već prije nego što je počela raditi, kao i svjedok ĐT kada je naveo da se privatna tužiteljica tužila da ima problema s optuženom jer ju ista stalno optužuje, dok se drugi nitko nije bunio na rad privatne tužiteljice. Ovaj svjedok je naveo i da uslijed prve prijave Gradu Zagrebu je došlo do inspekcijskog nadzora zbog navodnog nepravilnog obavljanja posla privatne tužiteljice te da su se morali očitovati, a nakon čega je grad dostavio svoje mišljenje da privatna tužiteljica izvršava svoj rad u skladu sa propisanim programom te da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u njezinom radu. Nedugo nakon toga i ministarstvo im je dostavilo mišljenje da niti oni nisu utvrdili nikakve nepravilnosti uz daljnje navođenje kako ministarstvo niti ne sudjeluje u tom projektu Vikendom u sportske dvorane pa da onda nije isto niti u njihovoj nadležnosti, a nakon čega se mislilo da će s pritužbama biti gotovo, no nakon toga je optužena ponovo podnijela pritužbu gradu, tako da su počeli razmišljali što napraviti jer je bilo očito da se i nakon mišljenja grada i mišljenja ministarstva ne radi o problemu u poslovnom odnosu, već da se radi o nekom osobnom animozitetu između optužene prema privatnoj tužiteljici. U nastavku je pojasnio da je uslijed navedenog bio sazvan i školski odbor, na kojem je ponovo utvrđeno da nije bilo nikakvih nepravilnosti u radu privatne tužiteljice, no da na školski odbor optužena nije pristupila, iako je bila pozvana. Po odluci školskog odbora bilo je obaviješteno i ministarstvo, budući da je ministarstvo zahtijevalo od škole da se isto stavi na školski odbor. Svjedok VT je navedeno također potvrdio kada je naveo da je na učiteljskom vijeću pročitao svim nazočnima pa tako i optuženoj odluku gradskog ureda kojom je utvrđeno da nisu pronađene nepravilnosti, no da je optužena i nakon toga nastavila podnositi prijave ministarstvu nakon čega je bio postupak pred školskim odborom, s time da je bio prisutan kada je optužena pozvana na isti, no onda na isti nije došla. Svjedok CT je također naveo kako je bio član školskog odbora te da su bile pozvane na isti obje strane, no da se optužena pozivu nije odazvala, radi čega su se neke kolegice i naljutile jer su smatrale da optužena nedolaskom ne poštuje rad školskog odbora.

22.3. U ovom postupku bilo je puno pitanja vezanih za okolnost da li je optužena uopće dobila poziv za školski odbor na kojem se raspravljalo o njezinim pritužbama ili ne, kao i da li se mogla očitovati ili ne, te čija djelatnica je privatna tužiteljica. Međutim, ove okolnosti za bit ovog postupka nisu od važnosti, budući da je nesporno utvrđeno da je školski odbor održan nakon poslanih pritužbi koje su optuženoj stavljene na teret, odnosno nakon što je već optužena bila upoznata s činjenicom da nikakve nepravilnosti nisu utvrđene, a što je onda samo na školskom odboru dodatno potvrđeno. Jednako tako nesporno je, sukladno pročitanoj materijalnoj dokumentaciji, da je privatnoj tužiteljici poslodavac OŠ Brezovica bez obzira tko sam projekt financira ili tko istu plaća. Isto tako nesporno je utvrđeno da je privatnoj tužiteljici samo ravnatelj mogao davati upute, odnosno da joj optužena iste nije mogla davati. Dobra volja privatne tužiteljice je bila što je istoj ipak dostavila kurikulum kao i što je pokušala voditi e-dnevnik, iako je nedvojbeno utvrđeno da isto nije morala. Svjedok VT je u vezi toga naveo kako je privatna tužiteljica bila sama zadužena za donošenje svog programa rada, a njegova uloga kao ravnatelja je bila neka kontrola, jer je ista za svoj rad odgovarala gradu, s time da je naveo kako je bio na par sati te da se uvjerio kako privatna tužiteljica dobro obavlja svoj posao. Isto tako privatna tužiteljica je jasno navela kako nije od ravnatelja dobila zaduženja i upute kako bi trebala voditi projekt. Ravnatelj je dodao u svom iskazu kako privatna tužiteljica nije bila dužna prijaviti kurikulum koji se prijavljuje ministarstvu jer se radi o posebnom programu koji nije u sklopu ministarstva, a što je pročitana materijalna dokumentacija i potvrdila.

22.4. Optužena je u svojoj obrani potvrdila da nije mogla napraviti zaduženja za privatnu tužiteljicu, a sud vjeruje da ju je to smetalo te da je htjela da privatna tužiteljica ima ista zaduženja kao i ostali učitelji, ne shvaćajući očito posebnost i različitost njezinog posla, uslijed čega je potvrdila da je inzistirala da privatna tužiteljica vodi e-dnevnik. Sud jednako tako vjeruje kada je optužena rekla da su zbog toga od početka bile u sukobu. Ono što je sudu važno jest činjenica da je i optužena potvrdila da joj je ravnatelj rekao da grad nije utvrdio nepravilnosti, no to joj očito nije bilo bitno jer je nastavila s pritužbama u odnosu na privatnu tužiteljicu, protiv koje očito ipak nešto ima, jer je opetovano nastavila s pritužbama. Posebno zanimljivo u obrani optužene je navod da je tadašnji ravnatelj škole, odnosno svjedok VT, bio u neku ruku „zlostavljač jer je privatizirao školu“, te da je onda konačno došla inspekcija i napravila reda, čime je njoj omogućeno da dostojanstveno ode u mirovinu. Na poseban upit suda da li je ikada ravnatelja prijavila za nepravilnosti u radu navela je da nije nikome.

23. Uslijed iznesenog, obrana optužene u dijelu da je samo profesionalno radila svoj posao i da joj je bilo stalo samo do dobrobiti škole te da se sve samo uredno i pošteno vodi sukladno pravilnicima i zakonima, kao i da nikada nije imala namjeru zakinuti nekoga ili prozivati kako bi nekome naškodila, već da je samo imala potrebu javno ukazati na nepravilnosti, ovaj sud nije mogao prihvatiti kao istinito, već je isto ocijenjeno kao pokušaj da se umanji i otkloni kaznena odgovornost. Ono što sudu potvrđuje isto jest okolnost da je optužena bila upoznata s odgovorom grada da nepravilnosti nisu utvrđene, no ipak je isti dopis proslijedila svim učiteljima kako bi ustrajala u svom naumu da privatnu tužiteljicu prisili da radi na način koji je imala s ostalim učiteljima. Ono što sud vjeruje optuženoj jest da je ista bila revoltirana okolnošću da privatna tužiteljica ima drugačija zaduženja, koja joj je međutim samo ravnatelj mogao davati, odnosno da privatna tužiteljica može rad organizirati na drugačiji način, a zbog specifičnosti samog projekta. Čitajući razmijenjenu korespondenciju između optužene i privatne tužiteljice sud se sam mogao uvjeriti da se privatna tužiteljica optuženoj obraćala više nego pristojno i vrlo strpljivo, a da je upravo optužena i dalje inzistirala na svome te da je zahtijevala da privatna tužiteljica postupa suprotno uputama dobivenim od ravnatelja. Konačno, valja napomenuti kako su na kraju utvrđene brojne nepravilnosti u radu ravnatelja, kojega optužena međutim zanimljivo nije prijavila, a koji je u međuvremenu i razriješen zbog istih, već je pisala o privatnoj tužiteljici i projektu za kojeg je zadužena, a koji projekt se i dalje održava, kao što i privatna tužiteljica i dalje radi u školi, a s čijim radom su i dalje svi zadovoljni, a što potvrđuju i dostavljena očitovanja područnih škola [adresa] i [adresa]. Iz navedenog se nameće zaključak da optužena ima dvostruka mjerila vrednovanja rada nadležnih službi, obzirom je sada vrlo zadovoljna što je nakon utvrđenih nepravilnosti grupa ljudi otišla iz škole, dok znači nije bila zadovoljna radom tih istih službi kada su utvrdili da nije bilo nepravilnosti u radu projekta u školi i radu privatne tužiteljice, obzirom te rezultate, kao dugogodišnji prosvjetni radnik koji vrlo dobro poznaje sustav, nije bila spremna prihvatiti.

24. Iskaze privatne tužiteljice te svih svjedoka pa tako i obrane, sud je prihvatio u cijelosti, budući da su isti iskazivali u biti suglasno, uvjerljivo i životno logično, opisujući kakva je bila situacija u školi, kakav je bio odnos između optužene i privatne tužiteljice, te što se događalo u školi nakon dopisa optužene. Svjedokinje obrane kako je već navedeno nisu tada radile u školi pa niti ne mogu imati nekih posebnih saznanja, već samo o onome što je uslijedilo na školskom odboru nakon inkriminiranih perioda, tako da je logično da nisu imale više saznanja te da su prenijele samo one što su čule o privatnoj tužiteljici, a što nije bilo dobro, no i svjedokinja UT je navela kako je bilo govora da optužena non stop šalje pritužbe na rad privatne tužiteljice. Sud je posebno cijenio kao bitan i vrlo uvjerljiv iskaz svjedoka CT, budući da isti nema razloga navijati za ikoju stranu, a isti je detaljno opisao i rastumačio kako je privatna tužiteljica zadužena za projekt koji je poseban u odnosu na druge obvezne školske sadržaje, a s kojim se veće ranije susreo u drugoj školi u kojoj je radio. Isto tako sud u potpunosti vjeruje privatnoj tužiteljici da je na poslu zbog ovakvih neistinitih pritužbi na rad imala problema i neugodnosti, kao i da je isto naštetilo njezinom ugledu i časti.

25. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

26. Optužena je kazneno djelo počinila s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera budući da je bila svjesna svog djela i htjela je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Sama izravna namjera, odnosno namjera da okleveta privatnu tužiteljicu proizlazi iz izbora riječi koje je upotrijebila da bi njima opisala rad, odnosno ponašanje privatne tužiteljice znajući da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama. Dakle, upotrebljavajući riječi da privatna tužiteljica frizira podatke, taji iste, ne vodi evidenciju, ponaša se bahato, a koje riječi same po sebi sadrže negativni kontekst i impliciraju nezakonito te društveno neprihvatljivo ponašanje jedne učiteljice, ukazuju da je optužena postupala s namjerom da okleveće privatnu tužiteljicu i da naškodi njezinoj časti i ugledu, a iste su tvrdnje podobne štetiti časti i ugledu što se u konačnici i dogodilo obzirom se morala pravdati za svoj rad te je doživjela neugodnosti u školi te se u više navrata morala očitovati o svom radu, a što je i bio cilj optužene kada je poslala dopis na čak 50 mail adresa učitelja, a na koji način je onda sadržaj dopisa postao dostupan i većem broju osoba.

26.1. Jednako tako valja napomenuti kako je sud u predmetnom klevetničkom sadržaju našao i postojanje obilježja omalovažavanja i nepoštivanja (spominjanje bahatog i nekulturnog ponašanja), koja bi sama za sebe predstavljala uvredu, no u konkretnom slučaju postoji samo kazneno djelo klevete zbog odnosa supsidijarnosti (prividni stjecaj).

27. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela – klevete a radi se kvalificiranom obliku, obzirom je kako je već spomenuto počinjeno slanjem mail-a na 50 različitih adresa i na takav način je postala pristupačna većem broju osoba.

28. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

29. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio činjenicu da je predmetna kazneno i prekršajno neosuđivana, te njezino korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

30. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ-a za koje je propisana novčana kazna do petsto dnevnih iznosa. Isto tako sud je vodio računa da je optužena kazneno djelo počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

30.1. Stoga je sud, odlučujući o visini novčane kazne, odnosno broju dnevnih iznosa, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženu osudio na novčanu kaznu od pedeset dnevnih iznosa, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se novčana kazna na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom kojom se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa kako se radi o osobi starosti 66 godina, koja je kazneno i prekršajno neosuđivana, što ukazuje da je njezin dosadašnji život bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njezinom životu, do kojeg je došlo uslijed revolta vezanog za vođenje novog projekta koji je ravnatelj uvrstio u školu u kojoj je provela svoj čitav radni vijek. Optuženoj će ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, te će imati priliku pokazati da je shvatila da ne može tako olako iznositi neistinite činjenice s namjerom da naškode nečijoj časti i ugledu. Upravo u roku provjeravanja pod prijetnjom naplate novčane kazne optuženoj će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja novčane kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. U odnosu na visinu dnevnih iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da optužena prima mirovinu od 810,00 eura, da ista ima u vlasništvu zemlju kao i kuću u suvlasništvu, da je udana, te da je majka troje punoljetne djece, koje stoga više nije dužna uzdržavati. Sud je vodio računa i o prosječnim troškovima za uzdržavanje dvočlane obitelji pa nakon što je od mirovine oduzeo prosječne dnevne troškove, pri čemu se uzimaju samo oni troškovi koji su nužni za uzdržavanje počinitelja, sud je utvrdio da je jedan dnevni iznos tako 38,00 eura. Tako je sud i došao do ukupnog iznosa novčane kazne od 1.900,00 eura, a optuženoj je sukladno odredbama KZ-a određen rok od tri mjeseca za plaćanje novčane kazne, ali samo u slučaju da dođe do odluke suda o opozivu uvjetne osude, a koji rok bi onda tekao od pravomoćnosti te odluke o opozivu, a sud ga smatra primjerenim visini novčane kazne, te Zakonom propisanom roku od trideset dana do šest mjeseci. Optužena je također upozorena o načinu naplate i zamjeni, a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u ostavljenom joj roku, ali samo ako bi došlo do opoziva uvjetne osude.

31. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženoj je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 150,00 eura, a koji trošak je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, s time da je ocijenjeno da uslijed primanja mirovine i imanja nekretnina u vlasništvu neće biti dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija. Isto tako, optužena je dužna naknaditi nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke njezinog punomoćnika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatnoj tužiteljici ČTO, [adresa]

2. punomoćniku privatne tužiteljice, odvjetniku MT

3. optuženoj MTO, [adresa]

4. branitelju optužene, odvjetniku Nikoli Mandiću