REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-170/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice OPĆE BOLNICE PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA, iz Pule, Santoriova ulica – Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-135/2022-44 od 31. srpnja 2024., 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženice - i preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-135/2022-44 od 31. srpnja 2024. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, na način da ista u tom dijelu, sada glasi:
„I. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati bruto iznos od 544,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 57,31 € od 16.02.2015.,
- na iznos od 6,97 € od 16.03.2015.,
- na iznos od 57,58 € od 16.07.2015.,
- na iznos od 6,91 € od 16.11.2015.,
- na iznos od 6,61 € od 16.01.2016.,
- na iznos od 7,23 € od 16.02.2016.,
- na iznos od 8,44 € od 16.04.2016.,
- na iznos od 6,94 € od 16.06.2016.,
- na iznos od 7,27 € od 16.08.2016.,
- na iznos od 13,28 € od 16.09.2016.,
- na iznos od 8,18 € od 16.10.2016.,
- na iznos od 7,27 € od 16.11.2016.,
- na iznos od 10,41 € od 16.12.2016.,
- na iznos od 7,83 € od 16.03.2017.,
- na iznos od 6,80 € od 16.04.2017.,
- na iznos od 14,90 € od 16.08.2017.,
- na iznos od 13,88 € od 16.09.2017.,
- na iznos od 7,60 € od 16.10.2017.,
- na iznos od 1,10 € od 16.11.2017.,
- na iznos od 7,40 € od 16.12.2017.,
- na iznos od 7,75 € od 16.01.2018.,
- na iznos od 10,61 € od 16.03.2018.,
- na iznos od 7,43 € od 16.04.2018.,
- na iznos od 0,04 € od 16.05.2018.,
- na iznos od 3,41 € od 16.06.2018.,
- na iznos od 7,79 € od 16.07.2018.,
- na iznos od 14,87 € od 16.08.2018.,
- na iznos od 7,11 € od 16.09.2018.,
- na iznos od 8,18 € od 16.10.2018.,
- na iznos od 53,98 € od 16.12.2018.,
- na iznos od 13,36 € od 16.01.2019.,
- na iznos od 8,46 € od 16.03.2019.,
- na iznos od 1,73 € od 16.04.2019.,
- na iznos od 1,54 € od 16.05.2019.,
- na iznos od 7,36 € od 16.06.2019.,
- na iznos od 16,93 € od 16.07.2019.,
- na iznos od 14,72 € od 16.08.2019.,
- na iznos od 7,69 € od 16.09.2019.,
- na iznos od 22,91 € od 16.10.2019.,
- na iznos od 19,57 € od 16.11.2019.,
- na iznos od 23,63 € od 16.12.2019.,
- na iznos od 21,80 € od 16.01.2020., do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice, kao neosnovan odbija.
III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 825,80 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija, kao neosnovan.“
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 861,36 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 57,31 € od 16.02.2015.,
- na iznos od 6,97 € od 16.03.2015.,
- na iznos od 57,58 € od 16.07.2015.,
- na iznos od 6,91 € od 16.11.2015.,
- na iznos od 6,61 € od 16.01.2016.,
- na iznos od 7,24 € od 16.02.2016.,
- na iznos od 8,45 € od 16.04.2016.,
- na iznos od 6,94 € od 16.06.2016.,
- na iznos od 7,27 € od 16.08.2016.,
- na iznos od 13,28 € od 16.09.2016.,
- na iznos od 8,19 € od 16.10.2016.,
- na iznos od 7,23 € od 16.11.2016.,
- na iznos od 10,41 € od 16.12.2016.,
- na iznos od 66,09 € od 16.02.2017.,
- na iznos od 7,83 € od 16.03.2017.,
- na iznos od 19,63 € od 16.04.2017.,
- na iznos od 63,51 € od 16.06.2017.,
- na iznos od 8,47 € od 16.07.2017.,
- na iznos od 14,90 € od 16.08.2017.,
- na iznos od 13,88 € od 16.09.2017.,
- na iznos od 7,60 € od 16.10.2017.,
- na iznos od 1,10 € od 16.11.2017.,
- na iznos od 7,40 € od 16.12.2017.,
- na iznos od 7,75 € od 16.01.2018.,
- na iznos od 10,61 € od 16.03.2018.,
- na iznos od 7,44 € od 16.04.2018.,
- na iznos od 72,74 € od 16.05.2018.,
- na iznos od 17,11 € od 16.06.2018.,
- na iznos od 7,79 € od 16.07.2018.,
- na iznos od 14,87 € od 16.08.2018.,
- na iznos od 7,11 € od 16.09.2018.,
- na iznos od 8,18 € od 16.10.2018.,
- na iznos od 53,98 € od 16.12.2018.,
- na iznos od 13,36 € od 16.01.2019.,
- na iznos od 8,46 € od 16.03.2019.,
- na iznos od 1,73 € od 16.04.2019.,
- na iznos od 1,54 € od 16.05.2019.,
- na iznos od 7,36 € od 16.06.2019.,
- na iznos od 16,93 € od 16.07.2019.,
- na iznos od 14,72 € od 16.08.2019.,
- na iznos od 79,50 € od 16.09.2019.,
- na iznos od 22,84 € od 16.10.2019.,
- na iznos od 25,82 € od 16.11.2019.,
- na iznos od 24,87 € od 16.12.2019.,
- na iznos od 21,80 € od 16.01.2020.,
do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, te da mu naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.231,80 eura u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica, navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a traži i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za otežane uvjete rada i posebne uvjete rada, te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu u utuženom razdoblju od kolovoza 2014. do siječnja 2020., utemeljen na odredbama čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR/14) i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13) te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18).
7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), a napose cijeneći nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Marina Rameše, dipl. oecc., kao osnovan prihvatio ovakav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu kroz cijelo utuženo razdoblje primjenom Zaključka broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 jer redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženice nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženica radnicima koji nisu radili na blagdane (primjerice djelatnicima odjela računovodstva) priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila, te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima, a takav se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 od 21. prosinca 2015., a što je sve suprotno zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 broj: 148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome dodatno - po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. ZPP, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna.
8.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene razloge žaliteljice, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.
9. Međutim, u ovom je postupku na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, ono pravno relevantno za odluku u ovom sporu, materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno.
10. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene navode žaliteljice, i dalje je sporan način utvrđenja mjesečnog fonda radnih sati budući da se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbije samo subota i nedjelja ali ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 i članka 49. stavka 10. KU/18.
11. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13, propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Ista je odredba sadržana i u članku 49. stavku 10 KU/18.
12. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja stranke u postupku problematizirale su pitanje tumačenja ove odredbe KU/13. i domašaja tog tumačenja prema shvaćanjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.
13. Prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, a imajući na umu odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. (tako npr. i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-630/2017, Revr676/2013, Revr-793/2013, Revr- 1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl., a što u konkretnom slučaju nije riječ.
13.1. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU dva puta je tumačilo, pa je tako na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., donijet Zaključak broj 148. koji glasi:
„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.
U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.
Primjerice, s obzirom na to da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.“
13.2. Na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 od 21. prosinca 2015. donesen je Zaključak 153. koji glasi:
„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.
Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.
Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.
Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“
14. Dakle, iz sadržaja navedenih zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153., stavljen izvan snage) jer redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.
14.1. Ovaj Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.
15. Osim toga Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 30. sjednici donijelo je
Zaključak broj 169. koji glasi:
„Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.
16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013., pa se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13. donijeto na 23. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održanoj 1. srpnja 2015. (Zaključak broj: 148.) prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu, pa do donošenja Zaključka broj: 153., 21. prosinca 2015. kada je navedeni raniji Zaključak broj: 148. stavljen izvan snage i kada je ovim Zaključkom utanačeno da redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati.
17. Cijeneći sadržaj navedenih Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji, kako je to i prethodno navedeno, imaju obvezujući karakter i sastavni su dio Kolektivnog ugovora, po pravnom shvaćanju ovog suda, kao suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je u ovom postupku djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica za cijelo utuženo razdoblje pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu, a na što osnovano ukazuje i žaliteljica.
18. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno članka 50. KU/18, propisano je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
18.1. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13, odnosno članku 49. KU/18., pa tako ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. stavka 9. KU/13, odnosno članka 49. stavka 9. KU/18.
19. Cijeneći prethodno navedeno, a obzirom da tužiteljica zahtjev za isplatu iznosa od 861,36 eura temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radih sati kroz cijelo utuženo razdoblje, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za to cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjem izračuna mjesečnog fonda sati prema navedenim Zaključcima, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio u cijelosti osnovanim ne cijeneći pri tome pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju poslovni broj: Revr -281/2021 od 25. travnja 2021. ( tako npr. i presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1035/2021, Rev1293/2021 i napose Rev-1045/2021., a na koje je sudu prvog stupnja ukazano i u ranijoj odluci ovog suda poslovni broj: Gž R-25/2022 od 18. srpnja 2022.).
19.1. Naime, sud prvog stupnja je u ovom postupku, iako je, prihvaćajući prijedlog tuženika za dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, na način da svoj nalaz i mišljenje izradi cijeneći navedena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike, a što je navedeni vještak i učinio, svoj zaključak o visini novčane tražbine tužiteljice utemeljio na činjenicama da je nakon uvida u platne evidencijske liste nekoliko nasumičnih odabranih djelatnika tuženice koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) utvrdio da je efektivni mjesečni fond sati, dakle, broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinačnom mjesecu tuženica računala na način da je ukupan broj dana u mjesecu pomnožila sve sate umjesto za sate odrađene subotom nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kao stoji u Zaključku broj 148. te je zaključila da mjesečni fond radnih sati kod tuženice nije bio jednak za sve radnike. Pri čemu, nadalje, zaključuje da je tuženica prilikom obračuna plaće postupala suprotno zaključcima komisije broj 148. i 153., pa posljedično tome nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 1. veljače 2022., prema kojem bi razlika u plaći za utuženo razdoblje iznosila 544,70 eura (4.104,62 kn).
20. Ovakvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja i primjena materijalnog prava je pogrešno, jer je u konkretnom slučaju, bez obzira na navedeno utvrđenje suda prvog stupnja o načinu izračuna plaće ostalim djelatnicima koji ne rade u turnusima, o zahtjevu tužiteljice valjalo odlučiti uz uvažavanje navedenih pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a u visini koju je izračunao vještak financijske struke Marin Rameša, dipl. oecc. u svojem dopunskom nalazu i mišljenju od 1. veljače 2022.
21. Posljedično tome, kako je iz prethodno navedenih razloga sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženice i pobijanu presudu preinačit na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP, te odlučiti kao u izreci ove presude.
22. Obzirom da je sada, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice pobijana presuda preinačena, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Kako je tužiteljica u ovom postupku sada uspjela sa 63% a tuženica sa 32% to primjenom čl. 154. st. 2. ZPP uspjeh tužiteljice u konačnici iznosi 26%. Stoga, tužiteljici na ime parničnog troška pripada ukupno iznos od 825,80 eura, a budući je sud prvog stupnja pravilno naznačio i obrazložio za koje parnične radnje tužiteljici pripada trošak pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 128/23), s time, da je sud prvog stupnja pravilno priznao tužiteljici trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u cijelosti.
23. Iako je tuženica djelomično uspjela sa žalbom ona nije stranka koja prema čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu troškova postupka u ovoj parnici, jer je njen uspjeh u žalbi i dalje manji od uspjeha tužiteljice u žalbenom postupku, pa je njen zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.
U Puli – Pola 28. veljače 2025.
Sudac:
Igor Rakić
