Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1068/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u parničnom postupku tužiteljice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženice OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Ante Balić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1685/2019 od 10. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1685/2019 od 10. rujna 2021. u točki I., II., III., IV. i VII. izreke.
II. O zahtjevu tuženice OTP banke d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA D.D., SPLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužiteljici FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 63.779,63 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 110,93 kuna od dana 20. siječnja 2008.g. pa do isplate
na iznos od 254,79 kuna od dana 20. veljače 2008.g. pa do isplate
na iznos od 261,56 kuna od dana 20. ožujka 2008.g. pa do isplate
na iznos od 254,64 kuna od dana 20. travnja 2008.g. pa do isplate
na iznos od 250,70 kuna od dana 20. svibnja 2008.g. pa do isplate
na iznos od 280,27 kuna od dana 20. lipnja 2008.g. pa do isplate
na iznos od 459,81 kuna od dana 20. srpnja 2008.g. pa do isplate
na iznos od 459,42 kuna od dana 20. kolovoza 2008.g. pa do isplate
na iznos od 458,83 kuna od dana 20. rujna 2008.g. pa do isplate
na iznos od 483,01 kuna od dana 20. listopada 2008.g. pa do isplate
na iznos od 591,10 kuna od dana 20. studenoga 2008.g. pa do isplate
na iznos od 807,88 kuna od dana 20. prosinca 2008.g. pa do isplate
na iznos od 858,92 kuna od dana 20. siječnja 2009.g. pa do isplate
na iznos od 864,90 kuna od dana 20. veljače 2009.g. pa do isplate
na iznos od 838,33kuna od dana 20. ožujka 2009.g. pa do isplate
na iznos od 839,80 kuna od dana 20. travnja 2009.g. pa do isplate
na iznos od 843,58 kuna od dana 20. svibnja 2009.g. pa do isplate
na iznos od 930,11 kuna od dana 20. lipnja 2009.g. pa do isplate
na iznos od 1.057,76 kuna od dana 20. srpnja 2009.g. pa do isplate
na iznos od 1.053,99 kuna od dana 20. kolovoza 2009.g. pa do isplate
na iznos od 1.054,75 kuna od dana 20. rujna 2009.g. pa do isplate
na iznos od 1.048,15 kuna od dana 20. listopada 2009.g. pa do isplate
na iznos od 1.058,95 kuna od dana 20. studenoga 2009.g. pa do isplate na iznos od 1.064,89 kuna od dana 20. prosinca 2009.g. pa do isplate
na iznos od 1.081,48 kuna od dana 20. siječnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.089,66 kuna od dana 20. veljače 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.108,84 kuna od dana 20. ožujka 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.107,69 kuna od dana 20. travnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.134,00 kuna od dana 20. svibnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.148,64 kuna od dana 20. lipnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.159,45 kuna od dana 20. srpnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.191,30 kuna od dana 20. kolovoza 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.194,50 kuna od dana 20. rujna 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.201,63 kuna od dana 20. listopada 2010.g. pa do isplate
na iznos od 1.192,43 kuna od dana 20. studenoga 2010.g. pa do isplate na iznos od 1.264,06 kuna od dana 20. prosinca 2010. pa do isplate
na iznos od 1.228,90 kuna od dana 20. siječnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 1.082,02 kuna od dana 20. veljače 2011.g. pa do isplate
na iznos od 875,48 kuna od dana 20. ožujka 2011.g. pa do isplate
na iznos od 864,61 kuna od dana 20. travnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 889,73 kuna od dana 20. svibnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 927,18 kuna od dana 20. lipnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 963,95 kuna od dana 20. srpnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 994,14 kuna od dana 20. kolovoza 2011.g. pa do isplate
na iznos od 937,46 kuna od dana 20. rujna 2011.g. pa do isplate
na iznos od 904,69 kuna od dana 20. listopada 2011.g. pa do isplate
na iznos od 911,95 kuna od dana 20. studenoga 2011.g. pa do isplate
na iznos od 926,99 kuna od dana 20. prosinca 2011. pa do isplate
na iznos od 941,21 kuna od dana 20. siječnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 943,40 kuna od dana 20. veljače 2012.g. pa do isplate
na iznos od 937,42 kuna od dana 20. ožujka 2012.g. pa do isplate
na iznos od 935,93 kuna od dana 20. travnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 943,43 kuna od dana 20. svibnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 942,09 kuna od dana 20. lipnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 933,75 kuna od dana 20. srpnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 929,58 kuna od dana 20. kolovoza 2012.g. pa do isplate
na iznos od 916,60 kuna od dana 20. rujna 2012.g. pa do isplate
na iznos od 933,61 kuna od dana 20. listopada 2012.g. pa do isplate
na iznos od 935,68 kuna od dana 20. studenoga 2012.g. pa do isplate
na iznos od 932,65 kuna od dana 20. prosinca 2012. pa do isplate
na iznos od 906,11 kuna od dana 20. siječnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 918,60 kuna od dana 20. veljače 2013.g. pa do isplate
na iznos od 925,89 kuna od dana 20. ožujka 2013.g. pa do isplate
na iznos od 932,92 kuna od dana 20. travnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 908,17 kuna od dana 20. svibnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 904,13 kuna od dana 20. lipnja 2013.g pa do isplate
na iznos od 904,08 kuna od dana 20. srpnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 907,09 kuna od dana 20. kolovoza 2013.g. pa do isplate
na iznos od 917,38 kuna od dana 20. rujna 2013.g. pa do isplate
na iznos od 917,20 kuna od dana 20. listopada 2013.g. pa do isplate
na iznos od 919,24 kuna od dana 20. studenoga 2013.g. pa do isplate
na iznos od 925,58 kuna od dana 20. prosinca 2013.g. pa do isplate
sve u visini stope sukladno dl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31. srpnja 2015 .g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od dana 01. kolovoza 2015.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA D.D., SPLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužiteljici FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 37.756,89 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 15,27 kuna od dana 20. svibnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 50,71 kuna od dana 20. lipnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 77,06 kuna od dana 20. srpnja 2010.g. pa do isplate
na iznos od 153,34 kuna od dana 20. kolovoza 2010.g. pa do isplate
na iznos od 161,67 kuna od dana 20. rujna 2010.g. pa do isplate
na iznos od 179,52 kuna od dana 20. listopada 2010.g. pa do isplate
na iznos od 158,42 kuna od dana 20. studenoga 2010.g. pa do isplate
na iznos od 329,68 kuna od dana 20. prosinca 2010. pa do isplate
na iznos od 297,87 kuna od dana 20. siječnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 339,10 kuna od dana 20. veljače 2011.g. pa do isplate
na iznos od 435,41kuna od dana 20. ožujka 2011.g. pa do isplate
na iznos od 398,40 kuna od dana 20. travnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 489,23 kuna od dana 20. svibnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 623,74 kuna od dana 20. lipnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 756,54 kuna od dana 20. srpnja 2011.g. pa do isplate
na iznos od 865,79 kuna od dana 20. kolovoza 2011.g. pa do isplate
na iznos od 665,71 kuna od dana 20. rujna 2011.g. pa do isplate
na iznos od 550,91 kuna od dana 20. listopada 2011.g. pa do isplate
na iznos od 578,44 kuna od dana 20. studenoga 2011.g. pa do isplate
na iznos od 634,03 kuna od dana 20. prosinca 2011. pa do isplate
na iznos od 686,47 kuna od dana 20. siječnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 696,59 kuna od dana 20. veljače 2012.g. pa do isplate
na iznos od 676,93 kuna od dana 20. ožujka 2012.g. pa do isplate
na iznos od 673,59 kuna od dana 20. travnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 702,43 kuna od dana 20. svibnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 699,95 kuna od dana 20. lipnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 672,09 kuna od dana 20. srpnja 2012.g. pa do isplate
na iznos od 659,43 kuna od dana 20. kolovoza 2012.g. pa do isplate
na iznos od 615,13 kuna od dana 20. rujna 2012.g. pa do isplate
na iznos od 678,43 kuna od dana 20. listopada 2012.g. pa do isplate
na iznos od 688,16 kuna od dana 20. studenoga 2012.g. pa do isplate
na iznos od 679,56 kuna od dana 20. prosinca 2012. pa do isplate
na iznos od 586,66 kuna od dana 20. siječnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 633,87 kuna od dana 20. veljače 2013.g. pa do isplate
na iznos od 662,38 kuna od dana 20. ožujka 2013.g. pa do isplate
na iznos od 690,59 kuna od dana 20. travnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 603,87 kuna od dana 20. svibnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 591,81 kuna od dana 20. lipnja 2013.g pa do isplate
na iznos od 593,86 kuna od dana 20. srpnja 2013.g. pa do isplate
na iznos od 607,55 kuna od dana 20. kolovoza 2013.g. pa do isplate
na iznos od 647,62 kuna od dana 20. rujna 2013.g. pa do isplate
na iznos od 649,55 kuna od dana 20. listopada 2013.g. pa do isplate
na iznos od 659,77 kuna od dana 20. studenoga 2013.g. pa do isplate
na iznos od 685,64 kuna od dana 20. prosinca 2013.g. pa do isplate
na iznos od 649,99 kuna od dana 20. siječnja 2014.g. pa do isplate
na iznos od 646,55 kuna od dana 20. veljače 2014.g. pa do isplate
na iznos od 654,46 kuna od dana 20. ožujka 2014.g. pa do isplate
na iznos od 634,10 kuna od dana 20. travnja 2014.g. pa do isplate
na iznos od 613,66 kuna od dana 20. svibnja 2014.g. pa do isplate
na iznos od 616,62 kuna od dana 20. lipnja 2014.g pa do isplate
na iznos od 645,32 kuna od dana 20. srpnja 2014.g. pa do isplate
na iznos od 654,20 kuna od dana 20. kolovoza 2014.g. pa do isplate
na iznos od 669,56 kuna od dana 20. rujna 2014.g. pa do isplate
na iznos od 685,04 kuna od dana 20. listopada 2014.g. pa do isplate
na iznos od 706,29 kuna od dana 20. studenoga 2014.g. pa do isplate
na iznos od 697,14 kuna od dana 20. prosinca 2014.g. pa do isplate
na iznos od 697,14 kuna od dana 20. siječnja 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. veljače 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. ožujka 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. travnja 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. svibnja 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. lipnja 2015.g pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. srpnja 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. kolovoza 2015.g. pa do isplate
na iznos od 709,02 kuna od dana 20. rujna 2015.g. pa do isplate
sve u visini stope sukladno dl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31. srpnja 2015 .g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od dana 01. kolovoza 2015.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA D.D., SPLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužiteljici FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.979,32 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 30. rujna 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodne banka
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.875,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana, nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.
V. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja od dana 14. svibnja 2021.g.
VI. Utvrđuje se djelomično povlačenje tužbe u točki 2. izreke presude u iznosu od 1,52 kuna.
VII. Odbija se prigovor tuženika radi prebijanja kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu, kako iz sadržaja žalbe proizlazi točke I., II., III., IV. i VII. izreke, izjavila je tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na žalbene navode, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 260. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženica.
5.1. Člankom 260. ZPP propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave, kao i da će sud odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja (stavak 1.), da vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje (stavak 2.), da će sud, po mogućnosti dostaviti strankama pismeni nalaz i mišljenje prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati (stavak 3.). Dakle, smisao je navedene odredbe da se strankama da mogućnost da o nalazu i mišljenju vještaka raspravljaju, da vještaku postavljaju pitanja u odnosu na prigovore na nalaz i mišljenje, ako ih eventualno imaju, kao i da vještak na ta pitanja dade odgovore i pojasni svoj nalaz. Pri tome, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo zbog sadržaja navedene odredbe nije nužno da stranka koja je nalazu i mišljenju vještaka prigovorila, mora predložiti da se vještaka sasluša ili da se isti pismeno očituje.
5.2. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 18. travnja 2021. uz obrazloženje da je isti sačinjen prema pravilima struke i da je vještak dao jasan i argumentiran izračun preplaćenih iznosa, bez obzira što iz spisa proizlazi da je tuženica na nalaz i mišljenje vještaka, pa i na izračun, prigovorila podneskom od 18. svibnja 2021. (stranica 408 do 411 spisa). Iz spisa proizlazi da prvostupanjski sud prigovore tuženice na nalaz vještaka uopće nije razmatrao i nije radi utvrđivanja njihove osnovanosti navedeni podnesak dostavio vještaku, a niti je vještaka pozvao na ročište radi očitovanja vještaka na prigovore tuženice. Nadalje, u obrazloženju presude prvostupanjski sud nije dao razloge zašto prigovore tuženice nije prihvatio, odnosno zašto bi oni bili neosnovani. Navedeno je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
5.3. U povezanosti s navedenim, osnovano tuženica ukazuje da je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjski sud za svoju odluku nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni u obrazloženju presude nisu jasni i dostatni, slijedom čega se pobijana presuda ne može ispitati.
5.4. Razlog zašto se pobijana presuda ne može ispitati je u tome što prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, pa je osnovan i žalbeni prigovor tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u povezanosti s tim upitno je da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
6. Predmet spora prema konačno određenom tužbenom zahtjevu (podnesak od 14. svibnja 2021. - stranice 402 do 406 spisa) je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 63.779,63 kuna na ime preplaćenih anuiteta po osnovi promjenjive kamatne stope, iznos od 37.756,89 kuna na ime preplaćenih anuiteta po osnovni valutne klauzule CHF te iznos od 9.979,32 kune na ime preplaćene glavnice, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. Među strankama nije sporno da su 4. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama za iznos od 115.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom od 4,39% koja je promjenjiva na rok otplate 30 godina.
7.1. Nadalje nije sporno da se radi o stambenom kreditu, dakle potrošačkom ugovoru.
7.2. Među strankama nije sporno da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15., dalje: ZID ZPK) tuženica tužiteljici ponudila konverziju kredita i da su iste sklopile Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu 11. siječnja 2016.
7.3. Među strankama je bilo sporno da li je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu prijašnji ugovor prestao postojati i da li tužiteljica nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15., dalje: ZIDZPK) osobito novo unesenim člancima 19.a, 19.b i 19.c, ima pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope do izvršene konverzije.
8. Odredbama ZIDZPK u Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., dalje: ZPK), unesene su odredbe kojima je propisan predmet konverzije, obveze vjerovnika i potrošača, načelo konverzije kredita i način izračuna konverzije kredita.
8.1. Člankom 19.a stavak 1. ZPK propisano je da se ovom glavom uređuju obveze vjerovnika i potrošača u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR, u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Stavkom 2. propisano je da se odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena. Stavkom 3. propisano je da se odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena. Stavkom 4. propisano je da iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna, a stavkom 5. propisano je da u smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.
8.2. Člankom 19.b ZPK propisano je da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
8.3. Člankom 19.c ZPK propisan je način izračuna konverzije kredita pa sukladno stavku 1. konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
Stavkom 2. propisano je da se stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.
9. Napominje se da su navedene odredbe ZPK u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., dalje: ZZP) koji je bio važeći u
1 0
vrijeme njegova stupanja na snagu i na Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 63/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), specijalan propis i u konkretnom slučaju njegove odredbe imaju pravni primat u primjeni.
10. Nakon zaključivanja Dodatka ugovoru o kreditu, a obzirom na način izračuna konverzije, smatra se da nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF nikad nije ni bilo jer su zamijenjene odredbama Dodatka ugovoru o kreditu kao da je od početka i za sve vrijeme kredita isti je bio denominiran u EUR i s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR-ima.
10.1. Prilikom obračuna konverzije na način propisan člankom 19.c ZPK trebalo je biti uzeto u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (izuzev zateznih kamata zbog zakašnjenja dužnika s uplatama te izuzev plaćenih naknada i troškova), dakle u obzir je trebalo uzeti i preplaćene razlike, isplatu koje tužiteljica traži u ovom postupku. Dakle, svi iznosi koje je tužiteljica platila na ime otplate osnovnog kredita, pa i iznosi plaćeni na temelju nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi, ne vraćaju se potrošaču već su trebali biti iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom ugovoru o kreditu. Pri tome se napominje da je ZPK propisano i raspolaganje eventualno nastalom pretplatom koja se u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču. Na taj način je prestala obveza tuženice za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema odredbama obveznog prava (članka 1111. stavak 1. ZOO) jer se ne radi o stjecanju bez osnove.
10.2. Potrošači koji su prihvatili konverziju ne nalaze se u pravnom položaju dužnika po kreditu s valutnom klauzulom CHF, a tražbina potrošača po osnovni ništetnih odredbi prvotnog ugovora o kreditu, a koji je s kreditorom zaključio dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi članka 19.a, 19.b i 19.c. ZPK posljedično izvršenoj konverziji je podmirena, budući su uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita te je time obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
10.3. Napominje se da je takvo shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-568/2019 od 21. prosinca 2022.
11. Slijedom navedenog nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da konverzijom tužiteljica nije namirena u cijelosti, odnosno da nije u cijelosti obeštećena, kao i zaključak da konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
12. Međutim, iako je načelo konverzije i način izračuna, kao i učinak konverzije kredita detaljno reguliran odredbama glave IV. ZPK, izrijekom nije reguliran materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavak 1. ZOO u svezi s člankom 1115.ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naime, odredbama članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZPK određeno je u kojim situacijama se neće
1 1
obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovni članka 1111. ZOO. U povezanosti s navedenim ukazuje se i da je takvo pravno shvaćanje zauzeto na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
12.1. Dakle, tužiteljica bi eventualno imala pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije u skladu s općim propisom iz članka 1111. i 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.
13. Zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda o učincima izvršene konverzije kredita u konkretnom slučaju, kao i pogrešnog shvaćanja da izvršenom konverzijom nije prestala obveza tuženice po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora o kreditu, a u povezanosti s time i da vještaku i nije dan zadatak u smislu točke 13. i 13.1. obrazloženja ovog rješenja, za pravilnu primjenu materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.
14. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 369. stavak 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je usvojiti, prvostupanjsku presudu ukinuti u točki I., II., III., IV. i VII. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
14.1. Napominje se da je točkom VII. izreke prvostupanjske presude odbijen prigovor prijeboja koji je tijekom postupka istaknula tuženica.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti sve na što je ukazano ovim rješenjem, a potom će donijeti novu, zakonitu odluku za koju će dati valjane razloge o odlučnim činjenicama.
16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
17. Napominje se da je prvostupanjski sud pogrešno, umjesto rješenjem, presudom dopustio preinaku tužbe od 14. svibnja 2019. i odlučio o djelomičnom povlačenju tužbe. Obzirom da tuženica žalbenim navodima presudu nije u tom dijelu osporavala, ovaj drugostupanjski sud u tom dijelu istu nije ispitivao. Napominje se da bi preinaka tužbe bila dopuštena kao svrsishodna za rješenje spora jer je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
U Sisku 28. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
