Poslovni broj: P-873/2022-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju po punomoćnici VR, SR, Lucija Novak i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice JR, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika FR, odvjetničkog vježbenika, dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna dio odredbe članka 7.2. Ugovora o kreditu broj 90111970580 od 28. rujna 2006., sklopljenog između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., kao kreditora i tužiteljice UR, kao korisnika kredita, a koji glasi:

"plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…"

II/ Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 90111970580 od 28. rujna 2006. "u dijelu u kojem je propisano kako se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita" te odredbe članka 7.2. istog Ugovora "u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 108 jednakih mjesečnih anuiteta."

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.579,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

7,93 Eur od 31.10.2008. pa do isplate,

8,54 Eur od 31.12.2008. pa do isplate,

10,03 Eur od 31.01.2009. pa do isplate,

10,68 Eur od 28.02.2009. pa do isplate,

8,63 Eur od 31.03.2009. pa do isplate,

8,96 Eur od 30.04.2009. pa do isplate,

6,30 Eur od 31.05.2009. pa do isplate,

4,03 Eur od 30.06.2009. pa do isplate,

4,53 Eur od 31.07.2009. pa do isplate,

5,84 Eur od 31.08.2009. pa do isplate,

5,70 Eur od 30.09.2009. pa do isplate,

4,45 Eur od 31.10.2009. pa do isplate,

6,78 Eur od 30.11.2009. pa do isplate,

8,49 Eur od 31.12.2009. pa do isplate,

11,23 Eur od 31.01.2010. pa do isplate,

10,52 Eur od 28.02.2010. pa do isplate,

14,06 Eur od 31.03.2010. pa do isplate,

13,28 Eur od 30.04.2010. pa do isplate,

14,90 Eur od 31.05.2010. pa do isplate,

25,61 Eur od 30.06.2010. pa do isplate,

23,32 Eur od 31.07.2010. pa do isplate,

29,50 Eur od 31.08.2010. pa do isplate,

27,52 Eur od 30.09.2010. pa do isplate,

23,31 Eur od 31.10.2010. pa do isplate,

31,44 Eur od 30.11.2010. pa do isplate,

41,57 Eur od 31.12.2010. pa do isplate,

34,59 Eur od 31.01.2011. pa do isplate,

37,12 Eur od 28.02.2011. pa do isplate,

33,72 Eur od 31.03.2011. pa do isplate,

34,23 Eur od 30.04.2011. pa do isplate,

47,77 Eur od 31.05.2011. pa do isplate,

48,68 Eur od 30.06.2011. pa do isplate,

60,36 Eur od 31.07.2011. pa do isplate,

54,70 Eur od 31.08.2011. pa do isplate,

48,45 Eur od 30.09.2011. pa do isplate,

47,67 Eur od 31.10.2011. pa do isplate,

47,12 Eur od 30.11.2011. pa do isplate,

49,86 Eur od 31.12.2011. pa do isplate,

52,75 Eur od 31.01.2012. pa do isplate,

52,97 Eur od 29.02.2012. pa do isplate,

51,03 Eur od 31.03.2012. pa do isplate,

51,99 Eur od 30.04.2012. pa do isplate,

52,89 Eur od 31.05.2012. pa do isplate,

51,46 Eur od 30.06.2012. pa do isplate,

51,94 Eur od 31.07.2012. pa do isplate,

51,13 Eur od 31.08.2012. pa do isplate,

49,08 Eur od 30.09.2012. pa do isplate,

51,25 Eur od 31.10.2012. pa do isplate,

52,44 Eur od 30.11.2012. pa do isplate,

52,02 Eur od 31.12.2012. pa do isplate,

47,38 Eur od 31.01.2013. pa do isplate,

51,34 Eur od 28.02.2013. pa do isplate,

51,53 Eur od 31.03.2013. pa do isplate,

49,86 Eur od 30.04.2013. pa do isplate,

45,43 Eur od 31.05.2013. pa do isplate,

45,31 Eur od 30.06.2013. pa do isplate,

46,27 Eur od 31.07.2013. pa do isplate,

48,06 Eur od 31.08.2013. pa do isplate,

50,80 Eur od 30.09.2013. pa do isplate,

49,39 Eur od 31.10.2013. pa do isplate,

50,20 Eur od 30.11.2013. pa do isplate,

51,13 Eur od 31.12.2013. pa do isplate,

52,00 Eur od 31.01.2014. pa do isplate,

53,24 Eur od 28.02.2014. pa do isplate,

52,86 Eur od 31.03.2014. pa do isplate,

51,42 Eur od 30.04.2014. pa do isplate,

50,83 Eur od 31.05.2014. pa do isplate,

50,99 Eur od 30.06.2014. pa do isplate,

52,85 Eur od 31.07.2014. pa do isplate,

54,21 Eur od 31.08.2014. pa do isplate,

53,90 Eur od 30.09.2014. pa do isplate,

55,20 Eur od 31.10.2014. pa do isplate,

56,11 Eur od 30.11.2014. pa do isplate,

55,62 Eur od 31.12.2014. pa do isplate,

88,05 Eur od 31.01.2015. pa do isplate,

83,05 Eur od 28.02.2015. pa do isplate,

86,21 Eur od 31.03.2015. pa do isplate,

83,77 Eur od 30.04.2015. pa do isplate,

87,02 Eur od 31.05.2015. pa do isplate,

86,04 Eur od 30.06.2015. pa do isplate,

80,51 Eur od 31.07.2015. pa do isplate,

75,75 Eur od 31.08.2015. pa do isplate,

75,82 Eur od 30.09.2015. pa do isplate,

75,47 Eur od 31.10.2015. pa do isplate, za razdoblje do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01. 2023. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12. 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.331,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 16. veljače 2022. navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu, broj9011970580, solemniziran od strane Javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba pod brojem OU-847/06, kojim se tuženik kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita (čl.1.) te je ugovoreno da se kredit u iznosu od 21.500,00 CHF i kamata otplaćuju u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora (čl.7.2.). U bitnom ističe da su ugovorne odredbe kojima se isplata (glavnica) kredita i otplata mjesečnih anuiteta veže uz valutu CHF, sadržane u čl.1. i čl. 7.2. predmetnog Ugovora, nepoštene odnosno ništetne, jer da prije niti u vrijeme sklapanja Ugovora, tužiteljica kao potrošač, od strane tuženika kao trgovca nije bila informirana o specifičnim rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF odnosno o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te da o prethodno navedenim odredbama stranke nisu pojedinačno pregovarale. Navedeno je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno isplatiti preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta tečaja švicarskog franka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih preplaćenih iznosa te navodi da ukupna preplata iznosi 25.022,31 kuna, pri čemu se poziva na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković dan u predmetu ovog suda poslovni broj P-5206/2019 (u kojem je vodila parnicu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi). Stoga predlaže utvrditi ništetnim odredbe čl. 1. i čl.2. predmetnog Ugovora o kreditu "kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak" i to članak 1. "u dijelu u kojem je propisano kako se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita" te članak 7.2. "u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja" te novčanim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi s osnove povrata preplaćenog iznosa razlike u valutnom tečaju potražuje isplatu ukupnog iznosa od 25.022,31 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim a pojedine iznose glavnica, kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 16. veljače 2024. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.579,99 EUR (26.973,41 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom III/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih zahtjeva i visinu novčanog tužbenog zahtjeva, u odnosu na koji ističe prigovor zastare. U bitnom navodi da je pozivanje tužiteljice na utvrđenja suda iz kolektivnog spora pravno irelevantno u smislu odredbi čl. 138.a. ZZP-a i 502.c. ZPP-a, budući se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi stjecanja bez osnove (isplate), kao i da se presude na koje se tužiteljica poziva ne mogu odnositi na predmetni ugovor koji je u cijelosti prestao otplatom kredita, odnosno odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koja više niti ne postoji, niti je postojala. Također, ističe da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj razini, kao i da se utvrđenja iz navedenog postupka ne mogu izravno primijeniti na svaki pojedini ugovorni odnos te smatra da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Nadalje, u bitnom ističe da je valutna klauzula dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, da stranke nisu ugovorile kunski kredit te da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova. Također, ističe da je tužiteljica poslovno sposobna osoba koja je prije samog zaključenja ugovora dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije tečaja CHF te je tu činjenicu i potvrdila potpisom Ugovora, a koji joj je u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tijekom postupka ističe i da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive te da su stoga isključene iz kontrole poštenosti u smislu čl. 84. ZZP/03. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka za financije (sukladno kojem je postavljen konačni novčani tužbeni zahtjev) prigovara primijenjenoj metodi vještačenja, smatrajući da je isti baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka fiksiran tečaj CHF, a što nije bila ugovorna volja stranaka, s time da tijekom postupka (list 110 spisa) navodi da nema primjedbi u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u nalazu i mišljenju vještaka za financije. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 9011970580 od 28. rujna 2006. (listovi 9-15 spisa), Pregled uplata po kreditu (listovi 16- 18 spisa), Pregled prometa po kreditu (listovi 19-21 spisa), Otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (listovi 22-24 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje za financije Petre Blašković od 27. svibnja 2021. dan u predmetu ovog suda poslovni broj P- 5206/2019 (listovi 25-37 spisa), Knjigovodstvenu karticu (listovi 38-51 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima PBZ d.d. od 1. studenog 2004. (listovi 70-78 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 85-92 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 110-111 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Nije sporna činjenica zaključenja predmetnog Ugovor o kreditu broj 9011970580 od 28. rujna 2006. (listovi 9-15 spisa), iz kojeg proizlazi da je sklopljen između tuženika kao kreditora te ovdje tužiteljice, kao korisnika kredita i založnog dužnika; da se predmetnim Ugovorom tuženik obvezao Korisniku kredita staviti na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl.1.) za namjenu adaptacije stambenog objekta (čl. 2.1.); da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezao platiti Banci (tuženiku) kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,70% godišnje, a kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (čl.4); da se kredit u iznosu od 21.500,00 CHF i kamata iz čl.4. Ugovora otplaćuju u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora… (čl.7.2.); da je javni bilježnik Katica Valić iz Zagreba dana 05. rujna 2005. izdala potvrdu poslovni broj OU-847/06, kojom je potvrdila da je tužiteljici navedeni Ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je da je svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila potrošačka odnosno tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi predmetni kredit bio korišten u svrhe namijenjene nekoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti niti je tužiteljici osporavao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03). Suprotno ne proizlazi niti iz sadržaja predmetnog Ugovora, koji je tužiteljica zaključili kao fizičke osobe, kao niti iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan, a koja je u svom iskazu navela da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila u svrhu financiranja adaptacije stana na adresi u [adresa] (adresa prebivališta tužiteljice) u kojem stanuje neprekidno od useljenja 1982., a koji je zbog starosti bilo potrebno renovirati, u koju su isključivu svrhu i utrošena sredstva predmetnog kredita.

7. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na primjenu valutne klauzule u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na koju je revizija tuženika odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Isto nedvojbeno vrijedi i za tužiteljicu kao nasljednicu korisnika kredita/potrošača glede prava iz predmetnog Ugovora o kreditu.

7.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 7.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

7.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

8. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

9. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice i u dijelu navoda iz kojih u bitnom proizlazi da se ona radi ishođenja predmetnog kredita obratila u poslovnicu tuženika u prolazu Oktogon u Zagrebu te da je odabrala kredit s valutnom klauzulom CHF budući joj je isti od strane zaposlenika tuženika bio prezentiran kao najpovoljniji, s obzirom na visinu kamatne stope. Niti prije niti u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora od strane tuženika i njegovih zaposlenika nije bila informirana o postojanju bilo kakvih specifičnih odnosno većih rizika ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR. Također, nisu joj bile predočene niti bilo kakve informacije o prethodnom kretanju tečaja CHF niti projekcije o budućem kretanju tečaja te valute. Osim o iznosu kredita te roku otplate istog i broju anuiteta, o ostalim pojedinim odredbama predmetnog Ugovora nije imala mogućnost pregovarati. U banci ju je dočekao Ugovor koji je unaprijed pripremio tuženik odnosno njegovi zaposlenici. Također, nije imala mogućnost pregovarati niti o odredbi kojom je ugovorena jednostrana promjenjivost stope ugovorene kamate te joj od strane zaposlenika tuženika nije bilo objašnjeno u kojim okolnostima može doći do promjene početno ugovorene kamatne stope niti je obaviještena o parametrima i kriterijima navedene promjene. Zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope i rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita mjesečni anuitet od početnih cca 1.050,00 kuna u određenom razdoblju porastao joj je na iznos od cca 1.600,00 kuna, a predmetni kredit u cijelosti je otplatila vlastitim novčanim sredstvima. Prije potpisivanja tekst predmetnog Ugovora je pročitala te je pojedine odredbe razumjela koliko je mogla s obzirom na svoje obrazovanje i struku, a po struci je socijalni radnik (sada u mirovini). Bilo joj je poznato općenito značenje valutne klauzule, u smislu da se visina anuiteta može mijenjati s obzirom na promjenu tečaja valute CHF, ali nije očekivala niti je od strane tuženika upozorena o postojanju rizika većeg rasta tečaja navedene valute u odnosu na kunu.

10. Valja istaknuti da tuženik neosnovano smatra da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača i sporne ugovorne odredbe u predmetnom Ugovoru, kojom je obveza otplate kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF (sadržane u čl. 7.2. Ugovora) budući je, osim naloga tuženiku da prestane s povredom prava potrošača, pravomoćnom presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi u svim ugovorima koje je tuženik u razdoblju navedenom u presudi sklopio, koje sadržajno odgovaraju onima koje je sud u tom postupku općenito utvrdio ništetnima. Budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23,dalje:ZOO), tužiteljica bez vremenskog ograničenja može tužbom isticati ništetnost odredbe konkretnog ugovora koji je ona sklopila s tuženikom u tom razdoblju, a u kojem su ugovorene takve obveze za tužiteljicu koje su u kolektivnom sporu utvrđene ništetnima.

11. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora i ostalim u spisu po tuženiku dostavljenim ispravama, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora. Također, u odnosu na tvrdnje tuženika u pravcu da su tužiteljici, između ostalog, sporne ugovorne odredbe pojašnjene prilikom solemnizacije Ugovora, valja navesti da je odgovornost za ispunjenje zahtjeva transparentnosti na trgovcu (ovdje tuženiku), a ne na javnom bilježniku.

12. Pri tome valja dodati da tuženik tijekom postupka nije predlagao izvođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka svog zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (u odgovoru na tužbu je na okolnost informiranosti tužiteljice o spornim ugovornim odredbama "po potrebi" predložio saslušanje "osobnog bankara", pri čemu naknadno nije ustrajao kod navedenog dokaznog prijedloga niti je dostavio podatke o navedenoj osobi).

13. Imajući u vidu da tuženik nije dokazao da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljici pružio jasne informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora kojima je obveza otplate kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi sadržan u čl.7.2. predmetnog Ugovora, slijedom čega je utvrđeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem čl. 87. st. 1. ZZP/03.

15. Nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje u preostalom dijelu, kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim odredbu čl. 1 predmetnog Ugovora o kreditu "u dijelu u kojem je propisano kako se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita" te odredbu čl.7.2. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu obvezu otplate predmetnog kredita u 108 jednakih mjesečnih anuiteta.

15.1. Naime, iz sadržaja izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača jasno proizlazi da nije utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom odredba ugovora o potrošačkom kreditu kojom se iznos kredita ugovara u valuti CHF i isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan korištenja/isplate kredita, a iz sadržaja odredbe članka 1. predmetnog Ugovora utvrđenje ništetnosti koje tužiteljica predlaže jasno proizlazi da se odnosi na ugovoreni iznos kredita (predmet obveze) i obvezu tuženika na isplatu navedenog iznosa kredita, a ne na otplatu glavnice kredita vezanu uz primjenu valutne klauzule u CHF (što je utvrđeno ništetnim u kolektivnom sporu). Pri tome i sama tužiteljica u svom iskazu potvrđuje da su stranke pregovarale o iznosu kredita (predmetu obveze), a sama okolnost da je iznos kredita naznačen u valuti CHF odnosno "u protuvrijednosti u kunama obračunatoj po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj", ne upućuje na zaključak o nepoštenosti odnosno ništetnosti navedene ugovorne odredbe. Također, sud našao postojanje bilo kakvih razloga zbog kojih bi bio ništetan dio odredbe čl.7.2. predmetnog Ugovora koji se odnosi na ugovaranje otplate kredita u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, imajući u vidu da i sama tužiteljica u svom iskazu potvrđuje da je s tuženikom pregovarala o roku otplate i broju anuiteta predmetnog kredita, slijedom čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom II/ izreke.

16. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platila primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je tuženik stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući se tuženika zbog prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17.1. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u tom dijelu, odnosno od 14. lipnja 2018.

17.2. Tužba u ovom predmetu je podnesena 16. veljače 2022., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

18.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi postojanja preplate te visine novčanog tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 85-92 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi kako ukupna pozitivna razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. studenog 2006.) do konačne otplate kredita(31. listopada 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita (uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope) iznosi ukupno 26.973,41 kn, odnosno 3.579,99 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi pozitivnih razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'n1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR).

18.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik u konačnici nije imao primjedbi glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju, a sukladno kojem je usklađen konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

18.3. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja - da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju "fiksirani tečaj" odnosno kunski kredit te se u tom pravcu tuženik na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenja da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF.

18.4. Budući da je vještak za financije nalaz i mišljenje sačinio sukladno postavljenom zadatku, a prigovori tuženika su pravne prirode, to sud nije našao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem vještaka za financije na glavnoj raspravi, imajući pri tome u vidu i očitovanje zamjenika punomoćnika tuženika na ročištu za glavnu raspravu od 17. siječnja 2025. (list 110 spisa).

19. Slijedom prethodno navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka financije proizlazi da je zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaja na dan isplate kredita ukupno više plaćeno 3.579,99 EUR , pri čemu su datumi plaćanja i pojedini više plaćeni mjesečni iznosi u EUR vidljivi iz Tabele 1 nalaza i mišljenja na listovima 88-92 spisa (stupci "h" i "n1"), sukladno kojem izračunu je tužiteljica uskladila konačno postavljeni tužbeni zahtjev, to je tužiteljici u cijelosti dosuđen zatraženi iznos od 3.579,99 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

20. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (dio zahtjeva za utvrđenje), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

21.1. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a i primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1- 100 bodova, za sastav podneska od 16. veljače 2024., prema Tbr 8/1-100 bodova te za zastupanje na 2 ročišta ( 8. srpnja 2022. i 17. siječnja 2025.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 400 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 291,99 EUR (2.200,00 kuna) i trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu od 39,83 EUR (300,11 kuna, koji je kao 50% iznosa dužne sudske pristojbe za tužbu podmiren dana 16. ožujka 2022., prema podacima u sustavu eSpis) , slijedom čega je tužiteljici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.331,82 EUR (toč. IV/ izreke).

25.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

25.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu jer nema temelja za naplatu iste temeljem čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23).

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika