REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-4522/2022-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Damiru Katiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ad. 1 EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. prosinca 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja, tuženika ad. 1 i pun. tuženika, dana 28. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina] (upisane kao dvor, kuća, dio zgrade u [adresa] ukupne površine 112 m2, koja se sastoji od dvora površine 32 m2, kuće površine 62 m2 i dio zgrade površine 18 m2), na kojoj su kao zemljišno knjižni vlasnici upisani tužitelj ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela i RP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela, kao povlasnog dobra, a na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina] (upisano kao dvor, kuća, baraka ukupne površine 142 m2, koja se sastoji od dvora površine 98 m2, kuće površine 28 m2 i barake površine 16 m2), kao poslužnog dobra, na kojoj je kao zemljišno knjižni vlasnik upisan tuženik ad.1 EP, OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo, sa upisanim pravom doživotnog plodouživanja u korist tužene ad.2 UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonom zasnovano pravo stvarne služnosti puta i to prava staze – prolaza pješice u širini od 1,20 metara uz zapadnu među poslužne nekretnine – čest. zem. [katastarska čestica], u pravcu jug – sjever, prateći istočni rub zida koji je izgrađen između čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16461 k. o. [katastarska općina] upisanog vlasnika PP; dok se za više zatraženu širinu prolaza od utvrđene ovom presudom i utvrđenje zasnovane služnosti prava kolnika zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan; te su dužni tuženici ad.1 i ad.2 i svakodobni vlasnici poslužne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina] trpjeti izvršavanje prava utvrđene stvarne služnosti i zabranjuje im se svako ometanje i ograničavanje svakodobnog vlasnika i po njima dovedenih osoba povlasne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina].
II. Dužni su tuženici ad.1 i ad.2 trpjeti da se temeljem ove presude od strane tužitelja upiše pravo stvarne služnosti puta – prava staze – prolaza pješice širine 1,20 metara utvrđeno tč.I. izreke ove presude, u korist povlasne nekretnine – čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina] i na teret poslužne neketnine – čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.221,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 24. prosinca 2018. godine tužitelj je podnio tužbu ovom sudu navodeći da je izvanknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama 6658 KO [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 112,00 m2, a u zamljišnim knjigama da su kao vlasnici upisani ZP u ¼ dijela i ČP u ¾ dijela. Tuženici da su pak vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZK ulošku [broj ZK uloška] i to prvotuženik za cijelo, a drugotužena s upisanim pravom doživotnog plodouživanja. Tužitelj da svoje pravo crpi iz prava svojih pravnih prednika i priložene dokumentacije. Naime, u Kupoprodajnom ugovoru od 14. siječnja 1971., a kojeg su zaključili KP s jedne strane te AP i OP s druge strane, da proizlazi da je KP zajedno s GP postao korisnik prava korištenja nekretnine u površini od 300.00 m2. Nekretninu da su Kupoprodajnim ugovorom od **.**.1976. AP i OP prodali HP, koji je preminuo, a njega da je naslijedila MP, dok su nju naslijedili RP i ŽP, svaki za po ½ dijela. Upisano zemljišno knjižno stanje i stanje u katastarskom operatu da ne odgovara stvarnom stanju vlasništva i posjeda, jer su tužitelj i tuženik suvlasnici i suposjednici navedenih zemljišnoknjižnih odnosno katastarskih čestica. Tužitelj da je pravo služnosti stekao dosjelošću, jer da zajedno sa svojim pravnim prednicima, preko 40 godina koristi dio parcele za pristup svojoj nekretnini te da tuda sa svojom obitelji svakodnevno prolazi pješice ili biciklom, a taj put da koriste i njegova rodbina, prijatelji i posjetitelji. Slijedom navedenog tužitelj je predložio provesti dokazni postupak i nakon toga donijeti presudu kojom bi se ovo njegovo pravo utvrdilo, ali i dopustilo upis toga prava u zemljišne knjige. Ujedno je zatražio da mu tuženici naknade parnični trošak.
U svom odgovoru na tužbu, tuženici su naveli da se u cijelosti protive navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. Kupoprodaja koju su sklopili AP i OP sa HP da apsolutno nema nikakve veze s čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 KO [katastarska općina] koja se nalazi u vlasništvu tuženika. Nikakvo pravo temeljem dosjelosti da nije stečeno, pa tako ni pravo služnosti staze i prava kolnika. Vlasnici nekretnine za koje tužitelj tvrdi da bi bile njegovo vlasništvo da bi bili ZP i DP. Tuženici da su nadalje naveli da ostaje nejasno zbog čega se tužitelj smatra vlasnikom nekretnine duže od 40 godina, a istovremeno da nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Nadalje da je potpuna neistina da se tužitelj u pristupanju vlastitoj nekretnini mora služiti tuženikovim dijelom okućnice. To da nije radio nikada već da je pokušao isto unatrag nekoliko mjeseci kada je došlo do teškog poremećaja susjedskih odnosa. Tužena pod 2 da nije zemljišnoknjižni vlasnik, te da ostaje nepoznatim zbog čega bi se u odnosu na nju trebao voditi postupak i upisivati navodno pravo.
U dokazne svrhe sud je pregledao izvadak iz zemljišne knjige za KO [katastarska općina] i to ZU 6658 te ZU 16949, Kupoprodajni ugovor od 14. siječnja 1971., Kupoprodajni ugovor od 22. studenog 1976., Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O- 1339/88, Rješenje o nasljeđivanju O-635/05, skicu i izvod iz katastarskog plana od 17. prosinca 2018., izvod iz posjedovnog lista broj 11306, prijepis posjedovnog lista 17806, Rješenje o izvedenom stanju od 6. prosinca 2018. zajedno s geodetskim snimkama, odluku Općinskog suda u Splitu IP-1173/00, Rješenje o izvedenom stanju od 28. veljače 2014. te su saslušani svjedoci JP, RP i NP. Dana 5.travnja 2022.godine donesena je prvostupanjska presuda broj P- 6140/2018.godine, odbijen je u potpunosti zahtjev tužitelja, izreka iste presude glasi:
"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
1. Utvrđuje se da je za korist nekretnine upisane u ZK ulošku [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] – upisano kao dvor, kuća, dio zgrade, ukupne površine 112,00 m2, na kojoj su kao zemljišno-knjižni vlasnici upisani ZP u ¼ dijela i ČP u ¾ dijela, a u izvanknjižnom suvlasništvu ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u za sada neodređenom omjeru, kao povlasnog dobra, zakonom zasnovano pravo stvarne služnosti i to prava staze i prava kolnika na teret poslužnog dobra, na nekretnini upisanoj u ZK ulošku [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kao zem. 5297/14 – upisano kao dvor, kuća, baraka, ukupne površine 142,00 m2, na kojoj je kao zemljišno-knjižni vlasnik upisan prvotuženik EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, sa upisanim pravom doživotnog plodouživanja u korist drugotužene UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to dijelom navedene čestice, duljine cca 8 m, širine cca 3 m, sve u površini cca 24,00 m2, spojnica točaka A, B, C, D, E, obojano rozom bojom, te su tuženici trpjeti izvršavanje tužiteljevog prava stvarne služnosti i zabranjuje im se svako ometanje i ograničavanje tužitelja u vršenju njegovog prava stvarne služnosti.
2. Dužni su tuženici trpjeti da se temeljem ove presude upiše pravo stvarne služnosti puta i to prava staza i prava kolnika, na teret poslužnog dobra, na nekretnini upisanoj u ZK ulošku [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], kao zem. 5297/14 – upisano kao dvor, kuća, baraka, ukupne površine 142,00 m2, i to dijelom navedene čestice, duljine cca 8 m, širine cca 3 m, sve u površini cca 24,00 m2, spojnica točaka A, B, C, D, E, obojano rozom bojom, a u korist nekretnine upisane u ZK ulošku [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] – upisano kao dvor, kuća, dio zgrade, ukupne površine 112,00 m2 kao povlasnog dobra, sve u roku od 15 dana.
3. Tužitelj se ovlašćuje da temeljem ove presude, u zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina] izvrši uknjižbu prava stvarne služnosti puta i to prava staze i prava kolnika, u korist povlasne nekretnine, sve u opsegu i sadržaju kako je to navedeno u točci 1. ove presude.
4. Nalaže se tuženicima EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u roku od 15 dana."
II. Nalaže se se tužitelju nadoknaditi tuženima trošak prouzročen ovim postupkom u iznosu od 3.950,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (E+3%). "
Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, dana 28.studenog 2022.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2809/22 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da je predmet spora zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava stvarne služnosti puta i to prava staze i prava kolnika kao i upisa tog stvarnog prava u zemljišne knjige, a koja je stečena na temelju zakona kroz institut dosjelosti. Navodi se da nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine – kč. br. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina] (poslužno dobro) te da nije sporno da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici povlasnog dobra upisani na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6658 k. o. [katastarska općina] upravo ZP za ¼ dijela i DP za ¾ dijela, a ne tužitelj. Međutim, da je sporno može li tužitelj u ovom postupku utvrđivati sporno pravo stvarne služnosti staze i kolnika, s obzirom da nije zemljišnoknjižni vlasnik povlasne nekretnine. Prvostupanjski sud da je, polazeći od utvrđenja da tužitelj nije zemljišnoknjižni vlasnik povlasne nekretnine izveo zaključak da isti nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove vlasničke tužbe, a i iz okolnosti da je od roditelja spornu nekretninu naslijedio kako tužitelj tako i njegov brat RP, svaki od njih za po ½ dijela iste. Drugostupanjski sud navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da samo upisani zemljišnoknjižni vlasnik povlasne nekretnine ima aktivnu legitimaciju za pokretanje ove parnice, jer i izvanknjižni (predmnijevani) vlasnik ima aktivnu legitimaciju dokazati svoje pravo vlasništva na povlasnoj nekretnini u smislu odredbe čl.166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), dalje: ZV.
Pored već izvedenih dokaza, sud je u daljnjem tijeku postupka nakon donošenja ukidnog rješenja, izveo dokaz i očevidom na licu mjesta; pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina], sve na dan 12. ožujka 2023. godine; pregledom predmeta ovog suda broj Z-7639/22 (Z-45540/21), Z-12101/22; izvoda iz katastarskog plana na dan 26. veljače 2024. godine; pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23870 k. o. [katastarska općina] na dan 26. veljače 2024. godine; zapisnika iz predmeta ovog suda broj P-5663/19 od 13. listopada 2021. godine; saslušanjem tužitelja i tuženika ad. 1 u svojstvu parničnih stranaka te skice lica mjesta (list 199-201).
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
U svom podnesku od dana 13.ožujka 2023.godine tužitelj navodi da da je u dosadašnjem tijeku postupka kao nesporno utvrđeno da je tuženik vlasnik (poslužne) nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z. k. č. br. ZEM. [katastarska čestica] - upisano kao dvor, kuća, baraka ukupne površine 142 m2, koja se sastoji od dvora površine 98 m2, kuće površine 28 m2 i barake površine 16 m2. Isto tako je utvrđeno da su u zemljišnim knjigama u vrijeme podnošenja tužbe kao vlasnici (povlasne) nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) kao z. k. č. br. [katastarska čestica] - upisano kao dvor, kuća, dio zgrade u [adresa] ukupne površine 112 m2, koja se sastoji od dvora površine 32 m2, kuće površine 62 m2 i dio zgrade površine 18 m2, bili upisani suvlasnici ZP u ¼ dijela i DP u ¾ dijela. Uvidjevši pravnu dilemu sa kojom se raniji raspravni sudac Dunja Lubičić susrela u ovom predmetu, a vezano uz navedena pitanja, punomoćnik tužitelja da je na ročištu održanom dana 18.ožujka 2022. godine naveo da se pred ovim sudom vodi pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u predmetu poslovni broj Z-45540/21, te je predložio da se zastane sa ovim postupkom na rok od 6 mjeseci, što raspravni sudac nije uvažio, donesena je presuda koja je ukinuta drugostupanjskim rješenjem. Tužitelj navodi da je u međuvremenu upisan kao (su)vlasnik povlasnog dobra, dok je tuženik ad.1 i dalje vlasnik poslužnog dobra na kojem tužena ad.2 ima uknjiženo pravo doživotnog plodouživanja. Radi navedenog tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi:
"1. Utvrđuje se da je za korist nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z. k. č. br. [katastarska čestica] upisano kao dvor, kuća, dio zgrade u [adresa] ukupne površine 112 m2, koja se sastoji od dvora površine 32 m2, kuće površine 62 m2 i dio zgrade površine 18 m2, na kojoj su kao zemljišno knjižni vlasnici upisani MORNAR ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela i MORNAR NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela, kao povlasnog dobra, zakonom zasnovano pravo stvarne služnosti puta i to prava staze i prava kolnika na teret poslužnog dobra na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z. k. č. br. ZEM. [katastarska čestica] upisano kao dvor, kuća, baraka ukupne površine 142 m2, koja se sastoji od dvora površine 98 m2, kuće površine 28 m2 i barake površine 16 m2, kao poslužnog dobra, na kojoj je kao zemljišno knjižni vlasnik upisan 1-tuženik CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo, sa upisanim pravom doživotnog plodouživanja u korist 2-tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to dijelom navedene čestice, duljine cca 8 metara, širine cca 3 metara, sve u površini cca 24 m2, spojnica točaka A, B, C, D, E, obojano rozom bojom, te su tuženici dužni trpjeti izvršavanje tužiteljevog prava stvarne služnosti i zabranjuje im se svako ometanje i ograničavanje tužitelja u vršenju njegovog prava stvarne služnosti.
2. Dužni su tuženici trpjeti da se temeljem ove presude upiše pravo stvarne služnosti puta i to prava staze i prava kolnika na teret poslužnog dobra na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao z. k. č. br. ZEM. [katastarska čestica] - upisano kao dvor, kuća, baraka ukupne površine 142 m2, koja se sastoji od dvora površine 98 m2, kuće površine 28 m2 i barake površine 16 m2 i to dijelom navedene čestice, duljine cca 8 metara, širine cca 3 metara, sve u površini cca 24 m2, spojnica točaka A, B, C, D, E, obojano rozom bojom, a u korist nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao z. k. č. br. [katastarska čestica] - upisano kao dvor, kuća, dio zgrade u [adresa] ukupne površine 112 m2, koja se sastoji od dvora površine 32 m2, kuće površine 62 m2 i dio zgrade površine 18 m2, kao povlasnog dobra, sve u roku od 15 dana.
3. Tužitelj se ovlašćuje da temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižbu prava stvarne služnosti puta i to prava staze i prava kolnika u korist povlasne nekretnine, sve u opsegu i sadržaju kako je to navedeno u točki 1. ove presude.
4. Nalaže se tuženicima CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MORNAR ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u roku od 15 dana."
Tuženici navode da se protive uređenom tužbenom zahtjevu, da nije sporno da je tužitelj u međuvremenu upisan kao vlasnik nekretnine na koju polaže vlasnička prava, ali da u ovom postupku i dalje ostaje nejasno temeljem koje pravne osnove i kojeg dokaza tužitelj predlaže da sud utvrdi postojanje prava služnosti u odnosu na nekretninu u vlasništvu tuženika. Tužitelj da od početka miješa institute služnosti navodno stečene pravnim poslom i služnosti navodno stečene dosjelošću. Navode da tužitelj služnost nije stekao niti na jedan od dva moguća načina, spisu da ne prileži dokaz o stjecanju prava vlasništva služnosti pravnim poslom, a da tužitelj nije dokazao da je ovu nekretninu kao poslužno dobro i prava koja iz navedenog proizlaze stekao korištenjem dužim od 20 godina. Tuženici navode da tužitelj ima na raspolaganju, kao i ranije, mogućnost više pristupa vlastitoj nekretnini, posebno mogućnost pristupa putu sa sjeverne strane nekretnine u vlasništvu tužitelja koja je označena sa
Tužitelj ŽP u svom iskazu navodi da je sud bio na licu mjesta i da je upoznat sa izgledom predmeta spora. Brat CP i on da su vlasnici odnosno suvlasnici čitave nekretnine, njihov sada pok. otac HP da je to kupio 1976. godine, a prodavatelj da je zajedno sa prednikom tuženika GP to zajedno kupio i oko kuće da je uvijek sve bilo ostavljeno na zajedničko korištenje. Navodi da su oni uselili u ovu kuću koja je tada postojala i koju su također kupili od prodavatelja, a na skici (list 16 spisa) da je ista jednim dijelom obojana crvenom bojom. Južno od tog objekta da je već tada postojala kuća tuženika, navodi da je južnije od tog dijela glavna ulica, a sporni prolaz prema njihovim objektima da je vidljiv i na ovoj skici kao što je bio vidljiv i na licu mjesta. U vrijeme kada je njegov otac kupio ovu nekretninu da je postojala ta kuća, da su oni uselili u nju, a tuženici da su stanovali u svom objektu, roditelji tuženika ad. 1. Navodi da je tu na ovu kuću HP bila naslonjena i sprema koju su uklonili i negdje 80-ih godina da su napravili ove preostale objekte. Nikada da se od trenutka kupnje do dijela Mornara i njihovih objekata nije pristupalo nikakvim drugim pristupom niti putem osim ovog spornog prolaza, da ne postoji drugi put niti komunikacija i oduvijek da je to bilo tako, upitan navodi da su roditelji tuženika ad. 1 bili suglasni sa gradnjom Mornara i da im ni na kakav način nisu smetali prolazak spornom površinom. Problemi da su nastali tek 2018. godine, kada je legalizirana kuća tuženika i tuženik ad. 1 da je tada njima branio pristup spornim prolazom, pa da su ustali ovom tužbom. Navodi da nisu upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, da njihov otac nije išao za tim, a da to nisu ni oni napravili, iako da smatra da su vlasnici brat CP i on, da imaju još jednog brata GP kao nasljednika oca i majke, majka da je preminula 2005. godine i da su se oni kao braća i njeni nasljednici dogovorili da brat GP nema dio u predmetnoj nekretnini, nekretninu da su brat CP i on podijelili na način da je njemu pripao ovaj južni objekt, a CP objekti sa sjevera koji su naknadno građeni. Upitan zašto brat CP nije podnio ovu tužbu, navodi da im je tako savjetovao punomoćnik i da je dovoljno da samo on podnese tužbu. Nikada da nije bilo govora sa tuženicima niti prednicima tuženika da bi Ž sebi morali probiti odnosno omogućiti neki drugi put do njihovih nekretnina, da se uvijek koristio samo sporni prolaz. Navodi da mu je poznato kako je prvi vlasnik KP preminuo, a i upisani vlasnici, da je kontaktirao sa njihovim unukom, ali da tu nije bilo nikakvog pozitivnog odgovora. Navodi da je susjed PP sebi napravio pristup sa sjeverne strane, iskopao sebi podrum i na taj način omogućio pristup do svoje kuće sa sjevera, a da on i brat nisu o tome razmišljali niti smatraju da bi to trebali. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da je 1976. godine ulaz u kuću tuženika bio sa iste strane gdje je i tužiteljev ulaz, sa spornog prolaza, a 2005. godine kada su podizali kat na kućama da je sa tuženikom ad. 1 dogovorio kako će tuženik ad. 1 na svojoj kući podići kat, a na prizemlju prema cesti otvoriti novi ulaz i to ograditi, da su tako njih dvojica dogovorili i da je sa njim dogovorio da njemu – tužitelju ostane nesmetan sporni prolaz za dolazak do tužiteljeve kuće. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da on jest u međuvremenu, nakon pokretanja ovog postupka upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, svoje kuće. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužitelj navodi da je on diobu sa bratom CP, bratom GP i sestrom ĆP napravio na način da je to učinjeno u ostavinskom postupku iza majčine smrti, 2005. godine kada je majka umrla. Na posebno pitanje pun. tuženika kome bi prema tužitelju pripala diobom i je li podijeljena nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], krajnje sjeverna nekretnina, tužitelj pregledava skicu lica mjesta i navodi da bi ta nekretnina bila jednim dijelom vlasnosti tuženika, a u ostalom dijelu vlasnosti njegovog brata CP, navodi da je po njegovoj diobi s bratom njemu pripala samo ova kuća, a od kuće dalje sve prema sjeveru je Draganovo. Na posebno pitanje pun. tuženika kako tužitelj objašnjava činjenicu da je zajedno s bratom CP u pojedinačnom ispravnom postupku pred ovim sudom, zatražio da bi baš ova čest. zem. [katastarska čestica] pripadala i njemu i njegovom bratu CP na jednake dijelove, za njihov dio, i da je temeljem toga izvršena uknjižba na njih dvojicu, tužitelj navodi da on to ne zna i da ne može objasniti. Na posebno pitanje pun. tuženika tužitelju da objasni zid između predmetnih nekretnina i nekretnine PP koji se proteže u smjeru jug-sjever, tužitelj navodi da je 1976. godine na toj trasi postojao također mali zid – zidić koji je bio star i da je negdje 2006. godine do 2008. godine PP na mjestu tog zidića istim potezom, a moguće proširenjem i na nekretnine stranaka i svoju nekretninu napravio sada postojeći zid, da mu to nisu smetali ni on ni njegov brat CP, a ni tuženici, PP da je nakon ovoga čak želio staviti na taj zid ogradu koja bi zadirala u zračni prostor prema nekretninama stranaka i da mu je on – tužitelj kazao da to nije u redu i da to treba staviti po sredini tog zida. Na posebno pitanje pun. tuženika jesu li problemi tužitelja sa tuženikom ad. 1 počeli onda kada je PP napravio ovaj zid, tužitelj navodi da nisu. Navodi da ni sa tuženicima ni članovima njihove obitelji nisu nikada potpisali nikakav sporazum o načinu korištenja spornog prolaza. Na posebno pitanje pun. tužitelja tko je uknjižen na česticu 5298/6, tužitelj navodi da ne zna, da misli da je to njegov brat CP, kad je to njega pripalo u Solinu nakon smrti majke.
Tuženik ad.1 EP, sin tužene ad.2, nesrodan sa tužiteljem, u svom iskazu navodi da su predmetno zemljište, cjelokupnu površinu kupili njegov pok. otac GP i KP, na dva jednaka dijela, to da je bilo još 1965. godine i tada da je na zemlji postojalo samo prizemlje kuće tuženika koje je vidljivo na skici, prvi prostor sjeverno od ceste, kao i približno ista površina kuće naslonjene na kuću tuženika, da je to bila Suškova kuća. Tada da je bilo dogovoreno da se oko ta dva objekta ostavi po 2 metra prolaza, dakle, da oni mogu ići skroz okolo tih objekata, kao i Sušak, da je to funkcioniralo i da su oni živjeli u svojoj kući, KP da je to očito prodao novom kupcu, da misli da je HP bio tek treći vlasnik tog dijela, a ako ne i četvrti u odnosu na ŠP, da misli da je to bilo 1979. godine kada su Mornari došli na ovu nekretninu, HP i njegova supruga da imaju tri sina i jednu kćer, navodi da su ta tri sina tužitelj, te njegova braća CP i GP, da su se isti ružno ponašali čitavo vrijeme, te da su na svoju ruku 80-ih godina počeli sa brojnim građevinskim zahvatima tako da su betonirali čitav prostor prema sjeveru, zagradili prema tuženicima prostor kako to predočava skica i mi tuženici više nisu mogli pristupati oko čitave kuće kako su ranije pristupali. Na taj način da su se Mornari odvojili i promijenili dotadašnji način korištenja sukladno dogovoru, da su počeli na sjevernom dijelu graditi dodatne objekte, bez da su apsolutno ikoga pitali i da su oni – E bili svjesni da tu nema mogućnosti mirnog dogovora, on osobno da je tada bio mlad, da je kasnije bio odsutan zbog rata i navodi da nisu ustali nikakvim tužbama, svakako, sada da je situacija takva da njihov dio zaprema 164 m2 površine, a dio tuženika 141 m2 i da je samo iz tog jasno koliko su tužitelj i njegova obitelj sebi preuzeli nepripadno površine. Tužena ad. 2 da je majka tuženika ad.1 i da ona ima pravo doživotnog plodouživanja. Navodi da je 2005. godine podigao kat na kući, te da se promijenio onaj ulaz na način da je otvorio ulaz na prizemlju kuće sa juga, a ranije da je bio do spornog prolaza, tužitelj da je također podigao kat na svom objektu i da tada nije bilo nikakvog dogovora između njih niti govora o sudbini predmetne površine, koju baš tužitelj i njegovi svojataju za sebe. Navodi da su upravo oni građenjem na svom dijelu, uzimanjem veće površine nego što im pripada vezano za ova dva dijela čitave površine doveli do toga da tuženik ne može pristupati oko ranije kuće kako se to moglo jer su gradnjom izmijenili lice mjesta i za sebe traže također da im pripada sporni prolaz. Navodi da su se također upisali na čest. zem. [katastarska čestica] za čitavu površinu, a tek po njegovoj reakciji da su ponudili da se vezano za tu površinu povuče crta prema sjeveru na način da bi tuženiku ponovno pripala manja površina te parcele. Brojni problemi među strankama da su nastali 2018. godine kada je tužitelj zajedno sa članovima svoje obitelji iskrcao kamion drva baš na spornom prolazu i tu počeo cijepati drva, da se ponašao kao da to njemu pripada, da je uredovala i policija, da je bilo i fizičkog obračuna, svakako, tada da je policajcu koji je u rodu sa tužiteljem kazao da tužitelj i njegov brat sebi uredno naprave pristup sa sjevera kao što je to napravio i susjed PP i da prestanu prolaziti spornim prolazom. To da nisu napravili, da nemaju niti namjeru napraviti i u svakom slučaju da misli da oni sa sjevera imaju namjeru ukopati se i napraviti garaže te se i dalje koristiti spornim prolazom sa juga, pa da je jasno što bi sve stekli. Navodi da on ima namjeru napraviti stepenice za kat kuće upravo sa spornog prolaza i smatra da na to imam pravo. Navodi da je površina nekretnine na kojoj je sada PP napravio kuću u vrijeme kada je otac tuženika kupio sa Suškom predmetnu parcelu bila samo zemljana površina, dugo nakon toga da je PP napravio kuću i negdje u periodu između 2005. godine i 2008. godine da je PP napravio onaj zid koji je na licu mjesta zatečen i koji se prostire od sjevera do juga, PP da je sebi napravio i pristup sa sjevera, sa javnog puta, PP da ga je pitao tada da mu potpiše ovo da napravi zid, suglasnost, prije tu da nije bilo nikakvog zida, da je on to odbio jer je PP sa tim zidom djelomično ušao u njegovu parcelu. Iz toga da nije proizašao nikakav postupak, PP da je napravio zid i da je to tako kako jest. Negdje 1990. godine tužitelj da je pored sjeverozapadnog dijela kuće tuženika odnosno spornog prolaza napravio zid tako da voda ne može otjecati slobodno na ulicu, voda da je ranije išla prema sjeveru, a sada da se zadržava na spornom prolazu i ulazi u tuženikovu kuću. Na posebno pitanje pun. tužitelja tuženik ad. 1 navodi da je u pogledu ove parcele označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u postupku, u pojedinačnom ispravnom postupku bio nazočan pred sudom zajedno sa tužiteljem i njegovim bratom CP i da su oni tada kazali da će ovu parcelu jednim dijelom dati njemu – tuženiku ad. 1, ovaj istočni dio, a njima da pripadne zapadni. Oni da su tada ispred njega kazali da je zapadni dio te čestice njihov zajednički, Dušanov i Draganov. Navodi da on osobno ne vrši uvid u zemljišne knjige, da on ima svog punomoćnika, odvjetnika i da isti zastupa njegove interese. Na posebno pitanje pun. tuženika da su prije nego što je PP izgradio opisani zid i tuženici i tužitelji mogli do svojih nekretnina pristupati preko te površine, a jesu li to radili tužitelj i njegova obitelj da ne zna i da to nije pratio.
Sud je pribavio predmet ovog suda (pojedinačni ispravni postupak) pod brojem Z-7639/22 (Z-45540), u istom su tužitelj i njegov brat RP pokrenuli kao predlagatelji ovaj postupak spram predloženika DP, ZP i VP, vezano za čest. zem. [katastarska čestica] (predmetna nekretnina), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema izvatku iz zemljišnih knjiga od 13.studenog 2021.godine na istima su bili upisani upravo DP i ZP kao suvlasnici. Tom spisu prileži kupoprodajni ugovor zaključen dana 14. siječnja 1971. godine između BP kao prodavatelja te AP i OP kao kupaca. U čl. I. tog kupoprodajnog ugovora KP tvrdi da je on zajedno sa GP (ocem tuženika ad. 1 i suprugom tužene ad. 2) postao korisnik prava korištenja nekretnine u površini od 300 m2 i to dio nekretnine od kompleksa koji je označen kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na ovoj nekretnini da je bez građevinske dozvole sagrađena jedna prizemna kućica veličine 8 x 6,5 m. Između njega i GP da je podijeljeno vlasništvo i pravo korištenja na način da je zemljište sjevernije od zgrade, osim 2 m oko zgrade sa sve četiri strane svijeta, podijeljeno na način da je povučen pravac prema sjeveru idealnom polovicom tog zemljišta, pa je zapadni dio pripao ŠP, istočni GP. Okolo zgrade zemljište da nije podijeljeno i da je u zajedničkom posjedu suvlasnika te da služi za korištenje i održavanje zgrade. Zgrada koja je sagrađena na predmetnoj parceli u sjevernom dijelu dimenzija 4 x 6,5 m da je pripala u vlasništvo ŠP, a u južnom dijelu iste površine u vlasništvo GP. Priložen je kupoprodajni ugovor zaključen između AP i OP kao prodavatelja i HP (tužiteljevog oca) dana 22. studenog 1976. godine iz kojeg je razvidno da kupac HP kupuje dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 150 m2, na kojem je sagrađena porodična kućica dimenzija 8 x 6,5 m bez građevinske dozvole, koja se sastoji od jedne sobe i kuhinje, poljskog wc-a, kao i baraka koja je spojena sa kućom veličine 4 x 4 m. Pregledom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. majke tužitelja SP koje je doneseno od strane Općinskog suda u Solinu pod brojem O-636/05 dana 13. listopada 2005. godine razvidno je da su istu naslijedili sinovi RP i ŽP (tužitelj). Tuženik ad. 1 podnio je prigovor protiv rješenja o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka, tom spisu priložen je izvadak iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina] na dan 29. prosinca 2020. godine iz kojeg je razvidno da je ova nekretnina (dvor, kuća, baraka) ukupne površine 142 m2 i upisana na ime tuženika ad. 1 za 1/1 dijela kao vlasnika te nekretnine uz pravo doživotnog plodouživanja u korist njegove majke odnosno tužene ad. 2. Radi se o nekretnini koja je predmet ovog spora kao poslužno dobro, vlasništvo tuženika ad. 1 nije sporno niti je sporno da tužena ad. 2 ima prvo doživotnog plodouživanja te nekretnine.
Spisu je priloženo vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Vinka Ružića od 8. listopada 2020. godine i jasno je prikazano lice mjesta, sve nekretnine i građevine na istima. U ovom predmetu izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje tužitelja, tuženika ad. 1 i predlagatelja RP, sudskog vještaka geometra Zvonimira Rubića, sudski vještak Zvonimir Rubić identificirao je nekretnine u pojedinačnom ispravnom postupku koje su predmet tog postupka, stranke su se očitovale po pitanju stjecanja i prava vlasništva, a sud je izveo dokaz i saslušanjem svjedoka LP i IP. Dana 14. rujna 2022. godine doneseno je rješenje ovog suda pod brojem Z-7639/22 (Z-45540/21), Z-12101/22, prihvaćena je prijava i određen ispravak u ZU 6658 k. o. [katastarska općina] otpisom čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u novi ZU 23869 k. o. [katastarska općina], uknjižbom prava vlasništva na ime ŽP za ½ i RP za ½ dijela, uz istovremeni izbris tog prava sa imena ZP i DP; te otpisom čest. zem. [katastarska čestica] u novi ZU 23870 i uknjižbom prava vlasništva na ime ŽP za ¼ dijela, RP za ¼ dijela, tako da sada ostaju upisani ZP za 1/8 dijela i DP za 3/8 dijela. Odbijen je prigovor tuženika ad. 1 od 23. ožujka 2022. godine u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6658 k. o. [katastarska općina] kao neosnovan te je upućen tuženik ad. 1 da svoja prava na toj čest. zem. ostvaruje u parnici tužbom za ispravak. Dakle, tužitelji su sada suvlasnici za ½ dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina], a tuženik ad. 1 vlasnik za 1/1 dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16949 k. o. [katastarska općina], na kojoj tužena ad. 2 ima pravo doživotnog plodouživanja, dakle, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari kao suvlasnik svoje nekretnine, to je bio i prije izvršenog upisa u zemljišnim knjigama kao stvarni suvlasnik, a tuženici su pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari vezano za njihova stvarna prava na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Valjalo je utvrditi je li tužitelj temeljem zakona ili pravnog posla stekao pravo na utvrđenje postojanja stvarne služnosti puta odnosno prava staze i prava kolnika u korist povlasnog dobra – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na teret poslužnog dobra – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Odredba čl.186.st.1. ZV-a propisuje da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Prema odredbi čl.220.st.1. ZV-a pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drugčije. Prema odredbi čl.229.st.1 ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome usprotivio. Prava i dužnosti vlasnika poslužne i povlasne nekretnine određuje i odredba čl.233.st.1. ZV-a.
Dakle, u ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ispunile pretpostavke za osnivanje prava prolaza i kolnika u korist povlasne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja i njegovog brata RP na teret poslužne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništva tuženika ad.1 na kojem upisano pravo plodouživanja ima tužena ad.2. Ovaj sud izveo je dokaz očevidom na licu mjesta, fotografiran je predmet spora, sporni dio nekretnine tuženika ad.1 te sve ostalo bitno za ovaj postupak. Način stjecanja svojih čestica stranke su dokazale, radi se o pravnim poslovima koji su proizveli pravne učinke radi kojih su zaključeni, iz priložene dokumentacije proizlazi da je su čitavu površinu zemljišta sa objektom podijeljenim na dva dijela ranije stekli GP (otac tuženika ad.1) i KP, nekoliko godina prije 1971.godine. GP svoj kupljeni dio nije otuđio odnosno prodao, a KP je svoj dio prodao 1971.godine kupcima AP i OP koji su to prodali ocu tužitelja HP 1976.godine. Izvorno stanje na terenu i kuća su kroz vrijeme mijenjani, dakle, dio koji je pripao GP i dio koji je pripao Sušku, kuće su nadograđene, a Mornari su napravili i dodatne prizemne pomoćne objekte. Već je na skici lica mjesta (list 16 spisa) razvidno od čega se nekretnine stranaka sastoje, dakle, žuto obojan je dio tuženika ad.1 (sa predmetnim dijelom – prolazom prema zapadu) kao i dio Mornara (plavo obojan). Na ovoj skici je, a to je utvrđeno i očevidom na licu mjesta, razvidno da je sporni prolaz od zapadnog zida kuće tuženika prema zidu susjeda PP označen slovima A-B-C-D-E-F-A i za taj dio tužitelj postavlja zahtjev vezano za, po njemu, pravo prolaza i kolnika, čitavom tom površinom. Na fotografiji (list 121 spisa) razvidan je predmetni prostor uz zapadni zid objekata stranaka, pogled sa Novakove ulice sa koje se pristupa do tog dijela, južno položena je kuća tuženika ad.1, sjeverno tužiteljeva, razvidan je i zid koji je izgradio susjed PP (čest. zem. [katastarska čestica]) između ove svoje i predmetne nekretnine vlasnosti tuženika ad.1, a i zid betonskim zidićem ograđenog bazena za cvijeće koji je u produžetku ovog zida i koji je očito napravio tužitelj odnosno njegov prednik na svom dijelu, isti je izbačen prema istoku u odnosu na zid koji je izgradio PP, a ovaj zid koji je izgradio PP u biti predstavlja na licu mjesta istočnu među nekretnine tuženika ad.1, bez obzira je li PP zašao tim zidom u nekretninu tuženika ad.1, tu se radi o internim odnosima tuženika ad.1 i susjeda PP. Sa sjeverne strane čitavog kompleksa stranaka, kao i susjeda PP (list 139, 140 spisa) razvidan je pogled sa sjevera, ceste odnosno pristupnog puta koji je položen paralelno sa Novakovom ulicom i tu je PP napravio pristup i prolaz za svoju nekretninu i okućnicu sa sjevera. Što se tiče pristupa na nekretnine HP, RP, za navesti je da ne postoji pristup sa sjevera, radi se o višoj razini na kojoj se nalazi nekretnina – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz nalaza i mišljenja vještaka geometra Vinka Ružića koje je priloženo predmetu u kojem je vođen pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu RP (list 96 tog spisa) od 8.listopada 2020.godine razvidan je sporni prostor prema Novakovoj ulici, objekti tužitelja i tuženika ad.1 sa okućnicama, predmetne dvije nekretnine, ali i čest. zem. [katastarska čestica] (čestica položena do pristupnog puta sa sjevera koja je paralelna sa Novakovom) i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina] (površine 3 m2) također prema sjeveru. Na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23870 k. o. [katastarska općina] suvlasnici su za po ¼ dijela tužitelj i njegov brat RP (svaki od njih), a u preostalom dijelu ČP i ZP. Na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina] (predmetnoj) suvlasnici su tužitelj i RP za po ½ dijela svaki od njih, kao i na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23869 k. o. [katastarska općina]. Za navesti je da, a sud odluku donosi prema stanju u vrijeme presuđenja, ne postoji i nije postojao pristup do predmetne čest. zem. [katastarska čestica] (a ni do čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]) nikada, dakle, ni ranije niti u vrijeme presuđenja. Tužitelj i njegov brat CP (a ni ostali suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica]) tuda fizički ne mogu pristupiti na svoje čestice, radi se o obraslom i nepristupačnom terenu na kojem nije postojao prolaz sa pristupne površine na sjeveru do nekretnina RP, nikakva staza i sa sjevernog pristupnog puta (bez obzira na narav i pravni status tog prostora odnosno puta) se ne može doći na nekretnine tužitelja i ostalih suvlasnika (RP ZP). Okolnost što je susjed PP (čest. zem. [katastarska čestica]) do svoje kuće i okućnice napravio vrata u zidu i otvorio prolaz sa sjevera, što to iskopima, zemljanim i građevinskim radovima, tehnički eventualno uz ispunjenje pravnih pretpostavki mogu napraviti i suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica], nije pravno relevantna u ovom slučaju pa ne dolazi do drugačijeg presuđenja i stava suda.
Do povlasne nekretnine – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], očito jedino moglo doći, desetljećima, sa Novakove ulice sa juga, spornim prolazom preko čest. zem. [katastarska čestica] i svi izvedeni dokazi na to upućuju, nema dileme da se tuda jedino moglo proći i da se tuda jedino prolazi, sve do danas, desetljećima. Okolnost postupanja braće RP vezano za sporni dio, problemi između stranaka, nisu od odlučne važnosti vezano za pravo služnosti prolaza pješice, pa sud u to nije niti ulazio, općepoznato je svima da se svatko svojim pravima treba koristiti na način da njegovo postupanje ne šteti drugima i da to radi na civiliziran i dopušten način. Zaista tužitelj i njegov brat nemaju pravo na spornom dijelu ostavljati svoje stvari, iskrcavati materija i tome slično, oni, prema stavu ovog suda, imaju samo pravo proći, bez zadržavanja, spornim dijelom do čest. zem. [katastarska čestica]. Okolnost hoće li oni u budućnosti napraviti pristup sa sjevera i mogu li to pravno i tehnički izvesti nije od utjecaja na ovu odluku, a tuženiku ad.1 je na raspolaganju poseban institut, ukoliko smatra da tužitelj i njegov brat RP imaju prikladan pristup predmetnoj nekretnini i svojim česticama sa sjevernog puta. Ta mogućnost je na raspolaganju tuženiku ad.1, taj pravni institut, ali u ovom slučaju sud o tome ne odlučuje, jer sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja, a u ovom trenutku pristupa na predmetnu nekretninu tužitelja sa sjevera nema i nije ga nikada niti bilo, što će biti u budućnosti, to nije predmet ovog spora.
Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da se do čest. zem. [katastarska čestica] desetljećima pristupalo sa Novakove ulice, između zapadne granice čest. zem. [katastarska čestica] i kuće tuženika ad.1. Niti jedan jedini dokaz ne dokazuje da tome nije bilo tako, dakle, čim su GP i U kupili kompleks današnjih čestica, a U je u biti prednik obitelji RP i sada tužitelja i njegovog brata, što je bilo još prije 1971.godine kada je U svoj dio prodao Savićima (a Savići 1976.godine ocu tužitelja HP), Ž i njihovi prednici su do svog dijela kuće sa Novakove ulice prolazili upravo spornom trasom, međutim, sud je stava da iz izvedenih dokaza proizlazi da je ovaj način spornim prolazom dogovoren odavno i da se sadržaj ovog prava izvršavao od strane obitelji HP i njihovih prednika desetljećima, dakle, mnogo godina preko dvadeset godina izvršavanja tog prava propisanih ZV-om. Stranke jesu izmijenile izgled svojih objekata, nadogradile izvornu kuću, Mornari su na svoju ruku nadograđivali objekte, očito davno zagradili pristup Radošima sa zapadne strane objekata Mornara prema sjeveru pa prema istoku do okućnice GP, sve je to točno, međutim, to ne ukazuje da ne postoji pravo Mornara pristupati sa Novakove ulice spornim prolazom do povlasne nekretnine, to su radili desetljećima i to je jedini pristup do povlasne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Ono što je nadalje bitno u ovom slučaju jest da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan po pitanju širine prolaza preko poslužnog dobra u vlasništvu tuženika ad.1 do povlasnog dobra braće HP. Naime, nikada tužitelj i drugi suvlasnik povlasne nekretnine, niti njihovi prednici, nisu predmetni prolaz sa zapadne strane poslužne nekretnine koristili kao kolnik, on traži utvrđenje da je zakonom zasnovano pravo stvarne služnosti staze i kolnika na teret poslužnog dobra. Kolnik pretpostavlja prolaz kolima do povlasne nekretnine, međutim, ova služnost se kroz sva ova desetljeća izvršavala isključivo za prolaz pješice, prolaz pješaka do povlasnog dobra, a nikako za provoz kola, zaustavljanje, parkiranje, ostavljanje stvari. Za navesti je da postoji samo jedan slučaj kad stvarna služnost nastaje neposredno na temelju zakona, a to je dosjelost, vezano za odredbu čl.228. . Dosjelost je stjecanje prava na temelju izvršavanja sadržaja tog prava kroz zakonom određeno vrijeme, na temelju posjedovanja prava. Da bi dosjelošću nastala stvarna služnost mora je posjednik povlasne nekretnine posjedovati kao pošteni posjednik, vrijeme dosjelosti je 20 godina, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tužitelj zajedno sa suvlasnikom i svojim prednicima dugi niz godina, mnogo preko potrebnih 20 godina pješice prolazio preko dijela nekretnine tuženika ad.1, te da je čitavo vrijeme bio zajedno sa svojim prednicima pošteni posjednik, tek u posljednje vrijeme dolazi do problema među strankama, ali opet, tužitelj jedino tuda može prolaziti do svog objekta i tuda i prolazi, kao jedinim prolazom do svoje kuće. S obzirom da su ispunjene sve pretpostavke dosjelosti u ovom slučaju, nastalo je po zakonu pravo služnosti prolaza pješice do povlasne nekretnine, tužitelj je ovlašten upisati ovu služnost u zemljišnim knjigama, uknjižba ipak ima samo deklaratorni karakter. Tuženiku ad.1 preostaje drugi pravni put, ne u ovom postupku, dakle, on može tražiti, bez obzira na uspjeh, ukidanje ove služnosti, ali u ovom trenutku takvog zahtjeva tuženika nema i tužitelj i nema drugi, a kamoli prikladniji prolaz do svoje kuće osim preko poslužnog dobra tuženika ad.1. U ovom slučaju tužitelj je stekao u korist svog povlasnog dobra služnost puta, odnosno pravo staze, ovlaštenik prava staze može tom stazom hodati i tuda sebi puštati druge ljude, ali samo pješice, bez apsolutno ikakavih prijevoznih sredstava. Tužitelj nije ovlaštenik prava kolnika, dakle, nema prava provoziti motorno vozilo, bicikl i tome slično, nema pravo ostavljati stvari i koristiti se prostorom za skladištenje stvari, cijepanje drva i tome slično, isključivo za prolazak pješice i ovu služnost treba izvršavati civiliter. Prostor na poslužnoj nekretnini za izvršavanje ovog prava staze, prolaska pješice, mora biti toliki koliko je nužno da bi se izvršavalo, s obzirom na okolnosti slučaja i mjesne prilike. Sud je stava da prostor za prolazak pješice do povlasnog dobra, obzirom na sve okolnosti slučaja i same karakteristike čitavog prostora i izgrađenost na ovim česticama, predstavlja širinu staze odnosno prolaza od 1,20 metara i to uz rub zida koju je izgradio susjed PP u smjeru jug – sjever od Novakove ulice prema sjeveru odnosno do južnog ruba povlasne nekretnine. Dakle, ovaj zid je zapadna granica poslužne nekretnine tuženika ad.1 i nekretine PP – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i od tog zida, istočne strane zida tužitelj ima pravo staze u širini od 1,20 metara preko poslužne nekretnine tuženika ad.1 i nema pravo izlaska iz ove širine i gabarita. To je uobičajena širina bilo koje stvarne služnosti staze odnosno prolaska pješice i preko ovog, zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, jer mu pravo kolnika ne pripada i ne pripada mu pravo preko širine od 1,20 metara uz krajnji istočni rub poslužne nekretnine tuženika ad.1 od Novakove prema povlasnoj nekretnini tužitelja i njegovog brata. Tužitelj i brat, obitelj HP izgradili su betonski bazen za cvijeće uz zapadnu granicu svoje nekretnine i oni dolaskom predmetnom stazom stupaju na svojoj nekretnini na taj bazen, isti trebaju ili jednim dijelom ukloniti za normalan pristup sa predmetne staze na sjeveru ili trebaju sa predmetne staze stupiti pješice na ovaj betonski bazen, to nije predmet ovog spora, ali je svakako bitno za navesti da su tužitelj i brat napravili i izbacili ovaj betonski zidić odnosno bazen za cvijeće (što je razvidno na fotografijama sa očevida) i na taj način to isturili na svojoj nekretnini prema zapadu pa zaobilazeći taj dio prelaze ovu stazu od 1,20 metara na poslužnoj nekretnini koju sud smatra primjerenom. Svakako, to nije problem tuženika ad.1, dakle, sud je stava da valja utvrditi da je temeljem zakona, dosjelošću, zasnovano pravo stvarne služnosti staze odnosno prolaza pješice u širini od 1,20 metara uz krajnji istočni rub poslužne nekretnine – čest. zem. [katastarska čestica], u pravcu jug – sjever, prateći istočni zid koji je izgrađen između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Mamić). U preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan. Iskazi svjedoka JP, supruge tuženika ad.1 i nevjeste tužene ad.2, RP, brata tužitelja koji je suvlasnik povlasne nekretnine i NP, prijatelja tuženika ad.1 nisu relevantni u ovoj pravnoj stvari, oni su u obiteljskim/prijateljskim odnosima sa strankama, a apsolutno svi izvedeni dokazi ukazuju na to da je tužitelj u korist povlasne nekretnine stekao dosjelošću stvarnu služnost staze, u širini koju mu je izrekom presude dosudio sud.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je obistinio tužitelju cjelokupan trošak potreban za vođenje postupka budući isti nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; zastupanja na ročištima održanim dana 9. veljače 2022. godine, 18. ožujka 2022. godine, 30. ožujka 2023. godine, 20. listopada 2023. godine, 27. veljače 2024. godine, 6. lipnja 2024. godine i 13. prosinca 2024. godine; sastava podnesaka od 13. ožujka 2023. godine, 26. siječnja 2024. godine i 30. srpnja 2024. godine; svaka radnja po 100 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od po 200,00 eura po svakoj radnji; priznat je i trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 250,00 eura; ukupno iznos od 2.450,00 eura; 25 % PDV-a u iznosu od 612,50 eura; sudske pristojbe tužbe u iznosu od 53,09 eura, pristojbe žalbe u iznosu od 53,09 eura i pristojbe presude u iznosu od 53,09 eura (poziva se na plaćanje pristojbe jedne presude u postupku); dakle, tuženici su obvezani naknaditi tužitelju na ime cjelokupnog troška potrebnim za vođenje postupka iznos od 3.221,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate; preostali trošak tužitelju nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 28. veljače 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
