REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-372/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ŽŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja status poreznog obveznika – upisa u registar PDV-a, 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23- 01/57, URBROJ: 513-04-24-2 od 15. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-19/23-02/28, URBROJ: 513-07-08-03/23-04 od 25. svibnja 2023. kojim se utvrđuje da je tužiteljica po sili zakona postala obveznica poreza na dodanu vrijednost od 1. studenog 2022.
Doneseno prvostupanjsko rješenje temelji se na utvrđenju da je tužiteljica u razdoblju od 1 siječnja – 11. listopada 2022. od obavljanja djelatnosti iznajmljivanja i prodaje grožđa ostvarila isporuke dobara i usluga iz čl. 90. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost NN br. 73/13, 148/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 139/22; dalje: Zakon) u iznosu većem od 300.000,00 kn/39.816,84 €, a čime je po sili zakona postala obveznica poreza na dodanu vrijednost.
2. Tužiteljica u tužbi ustraje kod navoda iz žalbe te osporava utvrđenje poreznih tijela da je u promatranom periodu ostvarila isporuke dobra i usluga u iznos iznad 300.000,00 kn. Smatra da joj u isporuke nije mogao biti uračunat cjelokupni iznos ostvaren prodajom grožđa obzirom da se radi o prihodu ostvarenom od djelatnosti OPG-a koji osim nje, kao nositelja, ima još dva člana te se stoga, sukladno odredbi čl. 4. st. 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 79/13,85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17,0 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22; dalje: Pravilnik), radi o zajedničkoj djelatnosti slijedom čega si i prihodi dijela na tri dijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.
4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u promatranom razdoblju 1. siječnja 2022. – 31. listopada 2022. ostvarila primitke od pružanja usluge smještaja u domaćinstvu u iznosu 262.029,69 kn i prodaje grožđa PZ Vrbnik u iznosu 46.298,79 kn, odnosno ukupno 308.328,48 kn.
8. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona malim poreznim obveznikom smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kn.
9. Odredbom čl. 6. Zakona propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti (st 1.) te da je gospodarska djelatnost, u smislu st. 1. svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja; gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda (st. 3.).
10. Odredom čl. 186. st. 1. Pravilnika propisano je da se porezni obveznik iz čl. 6. st. 1. Zakona koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz čl. 90. st. 1. Zakona, upisuje u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od 1. dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz čl. 90. st. 1. Zakona.
11. Sukladno čl. 77. Zakona svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz čl. 90. st. 1. Zakona. Ako se porezni obveznik ne prijavi u registar obveznika PDV-a, iako je vrijednost njegovih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz čl. 90. st. 1. Zakona, Porezna uprava upisuje ga u registar obveznika PDV-a po službenoj dužnosti o čemu donosi rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
12. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih normi Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
Naime kako iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica obavljajući gospodarsku djelatnost u razdoblju od 1. siječnja – 31. listopada 2022. ostvarila isporuke dobara i usluga u iznosu 308.328,48 kn to je, sukladno izričitoj zakonskoj normi, postala obveznica, pa je stoga pravilno porezno tijelo temeljem ovlasti iz čl. 77. ZPDV-a tužiteljicu upisalo u registar poreznih obveznika PDV-a s danom 1. studeni 2022.
13. Neosnovanim Sud nalazi navode tužiteljice da je prihode ostvarene od prodaje grožđa trebalo tretirati kao zajedničke svih članova OPG-a. Potonje iz razloga što je OPG, prema definiciji iz čl. 5. st. 1.a) Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (NN br. 29/18, 32/19; dalje: ZOPG), organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti. Stoga, kako se konkretnom slučaju ne radi o zajedničkom OPG-u, u smislu odredbe čl. 22., već o (običnom) OPG-u te se u smislu odredbi ZOPG-a i Zakona, tužiteljica kao nositelj OPG-a smatra osobom koja samostalno obavlja djelatnost.
14. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.
15. Odluka o troškovima spora (tč. II. Izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Rijeci 28. veljače 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- tužiteljici ŽŠJ iz [adresa], TŠJ
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupka, Zagreb, Katančićeva 5
