Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-497/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate stečenog bez osnove, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju IC isplati na ime stečenog bez osnove iznos od 6.826,95 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 16,40 eur od 1. 6. 2022.

- 16,40 eur od 1. 7. 2022.

- 16,40 eur od 1. 8. 2022.

- 26,14 eur od 1. 9. 2022.

- 21,27 eur od 3. 10. 2022.

- 21,27 eur od 2. 11. 2022.

- 21,27 eur od 1. 12. 2022.

- 21,27 eur od 2. 1. 2023.

- 21,28 eur od 1. 2. 2023.

- 21,27 eur od 1. 3. 2023.

- 34,76 eur od 3. 4. 2023.

- 25,77 eur od 2. 5. 2023.

- 43,56 eur od 1. 6. 2023.

- 71,16 eur od 16. 6. 2023.

- 43,56 eur od 3. 7. 2023.

- 43,56 eur od 1. 8. 2023.

- 61,31 eur od 1. 9. 2023.

- 3.104,69 eur od 5. 9. 2023.

- 3.195,61 eur od 12. 9. 2023.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IC radi isplate zatezne kamate preko iznosa dosuđenog toč. I. izreke presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju IC naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.547,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj BC podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi isplate stečenog bez osnove.

2. U tužbi tužitelj navodi da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž1841/2009 od 10. rujna 2009.g. preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku posl.br. P-1491/08 od 16. travnja 2009. te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 30.755,00 kn / 4.081,89 eur. Temeljem ovih rješenja kao ovršnih isprava tuženik je pokrenuo protiv tužitelja ovršni postupak na tražbini po računu kod banke te je Općinski sud u Sisku 8. srpnja 2014. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-825/2014 kojim je odredio ovrhu na tražbini tužitelja po računu kod banke radi isplate: - iznosa od 30.755,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2009.g. pa do isplate, te radi naknade troška ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2014. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Temeljem gore navedenog rješenja o ovrsi od tužitelja je po FINA-i naplaćen ukupan iznos od 6.826,95 eur / 51.959,80 kn, te je ovaj dug u cijelosti naplaćen. Temeljem presude Europskog suda za ljudska prava br. 49001/2014 od 18. ožujka 2021.g. (konačna 18. lipnja 2021.g.) donesene u predmetu tužitelja protiv Hrvatske dopušteno je ponavljanje postupka u predmetu u kojem su donesena rješenja iz ove tužbe, te su rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-413/2022-2 od 28. ožujka 2022.g. ukinuta rješenja iz ove tužbe. Time su ukinute ovršne isprave na kojima se temeljilo rješenje o ovrsi iz ove tužbe. U konačnici, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-160/2023-2 od 31. svibnja 2023.g. u cijelosti je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P-155/2012-72 od 6. prosinca 2022.g., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku posl.br. P- 155/2012-74 od 29. prosinca 2023., te je ovaj predmet okončan u korist tužitelja i on više nema nikakvu obvezu na naknadu bilo kakvog troška tuženiku. Iz gore navedenog jasno proizlazi da je na strani tuženika riječ o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st.3. Zakona o obveznim odnosima, jer je predmetne iznose naknade troška postupka primio po osnovi koja je naknadno otpala, te je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi rješenja iz ove tužbe. Uz to, tuženik je dužan platiti i zatezne kamate od 28. ožujka 2022. kao nepošten stjecatelj od dana pravomoćnosti odluke kojom je ukinuta ovršna isprava na kojoj je stekao ono što mu ne pripada, a temeljem čl. 1117. st. 2 ZOO-a. Tužitelj se prije podizanja ove tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora tuženici sukladno čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, ali je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan dopisom ODO u Sisku broj: N-DO- 148/2023-4 od 12. prosinca 2023.g.

3. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Iz navoda u tužbi proizlazi kako tužitelj potražuje povrat cjelokupnog iznosa koji je tuženica stekla provođenjem izravne naplate parničnog troška temeljem rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-1491/08 od 16. travnja 2009. Tuženica ističe da je tužitelj u gore navedenom postupku povukao tužbu u dijelu koji se odnosio na potraživanje naknade štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za period od 31. listopada 2002. do 24. ožujka 2003. Uvidom u presudu Europskog suda za ljudska prava - zahtjev broj 49001/14 od 18. lipnja 2021., proizlazi da je sud tužitelju dosudio iznos nematerijalne štete od 3.200,00 eura, kao i iznos od 833,00 eura na ime troškova i izdataka nastalih pred tim sudom. Navedena presuda je bila temelj za ponavljanje postupka pred domaćim sudom, a vezano uz zahtjev za naknadu materijalne štete nastale na imovini IC, koja je korištena u postupku privremenog preuzimanja određene imovine. Naime, tužitelj je u navedenom postupku ostvario samo naknadu štete zbog izmakle dobiti na ime nemogućnosti korištenja imovine, a nije ostvario i naknadu imovinske štete za nastala materijalna oštećenja na kući. Naknadu imovinske štete za materijalno oštećenje kuće u konačnici je ostvario u ponovljenom postupku okončanom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-155/2012 od 6. prosinca 2022., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-160/2023 od 31. svibnja 2023. Tuženica je dosuđeni iznos u tom postupku tužitelju isplatila 30. kolovoza 2023. Obzirom na navedeno tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu je neosnovan jer su od tužitelja naplaćeni troškovi parničnog postupka u odnosu na dio tužbe koji je povukao vezano uz dio razdoblja nemogućnosti korištenja imovine, a ne u odnosu na naknadu materijalne štete nastale na nekretnini. Također, ponavljanje parničnog postupka izvršeno je u odnosu na potraživanje materijalne štete tužitelja, ali time nije poništena presuda u dijelu u kojem je u prvobitno vođenom parničnom postupku tužitelju dosuđena naknada štete zbog nemogućnosti korištenja imovine. Dakle, ne može se zanemariti da je presuda donesena u prvobitno vođenom parničnom postupku ostala na snazi, odnosno presuda je izvršena jer je tužitelju po toj presudi isplaćen cjelokupni novčani iznos od 45.553,74 eura. Kada bi se smatralo da je presuda Županijskog suda u Sisku Broj: Gžx-29/14 od 20. ožujka 2014. godine, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku Broj: P-155/12 od 28. listopada 2013. poništena ponovnim vođenjem parničnog postupka, onda bi i BC bio dužan na ime stjecanja bez osnove Republici Hrvatskoj isplatiti dosuđeni iznos iz okončanog postupka, koji je tužitelj naplatio prisilnom naplatom iz sredstava državnog proračuna, na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja imovine. Slijedom svega navedenog, tužitelj se pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove te je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje ovog suda br. P-1491/08 od 16. 4. 2009. (str. 5 i 6 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. 9. 2009. (str. 7 i 8 spisa), rješenje o ovrsi br. Ovr- 825/2014 od 8. 7. 2014. (str. 9 i 10 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (str. 11-13 spisa), presudu Europskog suda za ljudska prava (str. 14- 34 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-413/2022-2 od 28. 3. 2022. (str. 35-67 spisa), rješenje ovog suda br. P-155/2012-74 od 29. 12. 2022. (str. 68-70 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž-160/2023-2 od 31.

5. 2023. (str. 71-79 spisa), potvrdu o zaprimljenoj uplati (str. 91 spisa), odobrenje isplate (str. 92 spisa), dopis (str. 93 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (str. 94-95 spisa), izvještaj (str. 96 spisa), presudu Županijskog suda u Sisku br. Gžx-29/2014 od 20. 3. 2014. (str. 99-102 spisa), te u predmet ovog suda br.

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. 6. Uvidom u predmet ovog suda br. P-155/2012 (ranije P-1491/08, P- 1022/03), koji je vođen po tužbi tužitelja IC, protiv I. tuženika Općine Sunja i II. tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete utvrđeno je:

- presudom Općinskog suda u Sisku br. P-1022/03 od 20. veljače 2008. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja IC kojim se nalaže tuženoj Općina Sunja i Republici Hrvatskoj da tužitelju IC solidarno isplate iznos od 272.400,00 kn na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 224.400,00 kn tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a na iznos od 48.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od dana dospijeća svake pojedine mjesečne rate pa do isplate s tim da prva rata dospijeva 1. rujna 200. godine, druga rata dospijeva 1. listopada 2000.godine itd, kao i da mu solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, te je naloženo tužitelju IC da II. tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu do 30.255,00 kn,

- presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Gž-1116/06 od 23. listopada 2008. odbijena je djelomično žalba tužitelja IC i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1022/03 od 20. veljače 2008. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 224.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, po osnovi naknade štete, te za isplatu po osnovi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja kuće za razdoblje od 1. rujna 2000. do 30. listopada 2002, s pripadajućim kamatama od dospjelosti pojedine mjesečne rate do isplate te je uvažena djelomično žalba tužitelja i ukinuta je navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete po osnovi izgubljene dobiti, a zbog nemogućnosti korištenja kuće, za razdoblje od 31. listopada 2002. do 24. ožujka 2003. kao i odluka o troškovima postupka i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje,

- rješenjem br. P-1491/08 od 16. travnja 2009. utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem se potražuje naknade štete po osnovi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za period od 31. 10. 2002. do 24. 3. 2003. te je naloženo tužitelju IC da II. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 32.755,00 kn, u roku od 15 dana,

- rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009. preinačeno je rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1491/08 od 16. travnja 2009., u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, te je naloženo tužitelju da II. tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 30.755,00 kn, u roku od 15 dana te je viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka II. tuženica odbijena,

- presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 1512/09 od 31. kolovoza 2011. odbijena je revizija tužitelja IC protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1116/06 od 23. listopada 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovne oznake P-1022/03 od 20. veljače 2008. u dijelu u kojemu je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 224.400,00 s pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku, a u odnosu na tuženika Općina Sunja revizija je odbijena u cijelosti te su ukinute presude Županijskog suda u Sisku br. Gž- 1116/06 od 23. listopada 2008. i presuda Općinskog suda u Sisku br.P-1022/03 od 20. veljače 2008. u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadu štete zbog izgubljene zarade uslijed nemogućnosti korištenja kuće za razdoblje od 1. rujna 2000. do 30. listopada 2002. sa pripadajućim zateznim kamatama od dospjelosti pojedine mjesečne rate do isplate u odnosu na Republiku Hrvatsku i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje,

- presudom Općinskog suda u Sisku br. P-155/20212-30 od 28. listopada 2013. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju BC, plati iznos od 18.905,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja od 28. listopada 2013. do isplate, zatim tužitelj je odbijen s ostatkom tužbenog zahtjeva na ime glavnice u iznosu od 20.094,75 kuna kao i na ime viška zahtjeva za kamatu te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak,

- presudom Županijskog suda u Sisku br. Gžx-29/2014 od 20. 3. 2014. odbijene su djelomično žalba tužitelja IC i žalba tuženice Republike Hrvatske u odnosu na glavnu stvar i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-155/2012 od 28. listopada 2013. u stavku I. i II. izreke presude te su uvažene djelomično žalba tužitelja i žalba tuženice i preinačena je odluka o troškovima postupka, sadržana u stavku III. izreke navedene presude, na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka nastale nakon donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj: Gž-1116/08 od 23. listopada 2008., uz izuzetak nagrade za zastupanje na ročištu održanom 16. travnja 2009.,

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 816/14-2 od 22. 2. 2015. revizija tužitelja protiv dijela toč. I. presude Županijskog suda u Sisku br. Gžx-29/2014 od 20. 3. 2014., kojim je potvrđena toč. II. presude Općinskog suda u Sisku broj: P-155/2012 od 28. listopada 2013. kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za zatezne kamate, odbačena je kao nedopuštena,

- rješenjem Općinskog suda u Sisku br. P-155/2012-52 od 4. 1. 2022., ispravljenim rješenjem br. P-155/2012-54 od 28. 1. 2022., odbijen je p

rijedlog za

ponavljanje pravomoćnog dovršenog parničnog postupka od 8. srpnja 2021.g. u odnosu na 1. tuženu Općinu Sunja te je dopušteno ponavljanje postupka i ukinute su:

- presuda Općinskog suda u Sisku br. IV-P-1022/03 od 20. veljače 2008.g. koja se odnosi na 2. tuženu Republiku Hrvatsku

- presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1116/08 od 23. listopada 2008.g. u dijelu kojim se odbija djelomično žalba tužitelja IC kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1022/03 od 20.veljače 2008. godine u odnosu na 2. tuženu Republiku Hrvatsku u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 224.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, po osnovi naknade štete, te za isplatu po osnovi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja kuće za razdoblje od 1. rujna 2000. do 30. listopada 2002.g., s pripadajućim kamatama od dospjelosti pojedine mjesečne rate do isplate i

- presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 1512/09 od 31. kolovoza 2011.g. u dijelu kojim se odbija revizija tužitelja IC iz [adresa] protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1116/06 od 23. listopada 2008.g. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovne oznake P-1022/03 od 20. veljače 2008. u dijelu u kojemu je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 224.400,00 s pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku,

- rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Gž413/2022-2 od 28. 3. 2022. djelomično je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-155/2012-52 od 4. siječnja 2022. ispravljeno rješenjem poslovni broj: P- 155/2012-54 od 28. siječnja 2022. na način da se dopušta ponavljanje postupka u odnosu na obje tuženice i ukinute su:

- presuda Općinskog suda u Sisku br. IV-P-1022/03 od 20. veljače 2008.,

- presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1116/08 od 23. listopada 2008. u dijelu kojim se odbija djelomično žalba tužitelja IC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1022/03 od 20.veljače 2008. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 224.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate,

- rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1491/08 od 16. travnja 2009. u dijelu kojim je naloženo tužitelju IC da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.755,00 kn,

- rješenje Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009. u dijelu kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1491/08 od 16. travnja 2009. u odluci o troškovima i tužitelj BC obvezan tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 30.755,00 kn i

- presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 1512/09-2 od 31. kolovoza 2011. u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja IC iz [adresa] protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1116/08 od 23. listopada 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. P- 1022/03 od 20. veljače 2008. u dijelu u kojemu je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 224.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama,

- presudom i rješenjem Općinskog suda u Sisku br. P-155/2012-72 od 19. 12. 2022., ispravljenim rješenjem istog suda br. P-155/2012-74 od 29.

12. 2022., usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju IC isplati iznos od 224.400,00 kn/29.783,00 eura na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke tj. 19. prosinca 2022., odbijen je tužitelj BC sa zahtjevom za naknadom kamatama u odnosu na vremenski tijek istih od dana podnošenja tužbe pa do 19. prosinca 2022., kao neosnovanim, naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju IC nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 109.687,50 kn / 14.558,03 eura, u roku od 15 dana, odbijen je tužitelj BC sa za zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 109.687,50 kn / 14.558,03 eura, te je utvrđeno da je tužba tužitelja IC u odnosu na prvo tuženika Općinu Sunja povučena,

- presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-160/2023-2 od 31. 5. 2023. potvrđena je presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-155/2012- 72 od 19. 12. 2022., ispravljenim rješenjem istog suda br. P-155/2012-74 od 29. 12. 2022., te je

- rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3700/2023 od 12. 12. 2023. odbačena ustavna tužba podnositelja IC u povodu presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-160/2023-2 od 31. 5. 2023.

7. Dakle, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-413/2022-2 od 28. 3. 2022. ukinuto rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1491/08 od 16. travnja 2009. (kojim je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem se potražuje naknade štete po osnovi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za period od 31. 10. 2002. do 24. 3. 2003. te kojim je naloženo tužitelju IC da II. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 32.755,00 kn) kao i rješenje Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009. (kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1491/08 od 16. travnja 2009., u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, te je naloženo tužitelju da II. tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 30.755,00 kn) te iz prethodno opisanog postupanja u predmetu ovog suda br. P-155/2012 jasno proizlazi da je u konačnici o predmetu spora, o glavnom zahtjevu i sporednim traženjima, odlučeno:

- rješenjem br. P-1491/08 od 16. travnja 2009. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužba povučena (radi naknade štete po osnovi izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za period od 31. 10. 2002. do 24. 3. 2003.)

- presudom Općinskog suda u Sisku br. P-155/20212-30 od 28. listopada 2013. (kojom je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju BC, plati iznos od 18.905,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja od 28. listopada 2013. do isplate dok je tužitelj odbijen s ostatkom tužbenog zahtjeva na ime glavnice u iznosu od 20.094,75 kuna kao i na ime viška zahtjeva za kamatu te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak),

- presudom Županijskog suda u Sisku br. Gžx-29/2014 od 20. 3. 2014. (kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-155/2012 od 28. listopada 2013. u stavku I. i II. te je preinačena odluka o troškovima postupka, sadržana u stavku III. izreke navedene presude, na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka nastale nakon donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj: Gž-1116/08 od 23. listopada 2008., uz izuzetak nagrade za zastupanje na ročištu održanom 16. travnja 2009.),

- presudom i rješenjem Općinskog suda u Sisku br. P-155/2012-72 od 19. 12. 2022., ispravljenim rješenjem istog suda br. P-155/2012-74 od 29. 12. 2022., (kojom se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju IC isplati iznos od 224.400,00 kn/29.783,00 eura na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke tj.

19. prosinca 2022., odbijen je tužitelj BC sa zahtjevom za naknadom kamatama u odnosu na vremenski tijek istih od dana podnošenja tužbe pa do 19. prosinca 2022., naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju IC nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 109.687,50 kn / 14.558,03 eura, u roku od 15 dana, kojom je odbijen je tužitelj BC sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 109.687,50 kn / 14.558,03 eura, te kojim rješenjem je utvrđeno da je tužba tužitelja IC u odnosu na prvo tuženika Općinu Sunja povučena), te

- presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-160/2023-2 od 31. 5. 2023. (kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-155/2012- 72 od 19. 12. 2022., ispravljenim rješenjem istog suda br. P-155/2012-74 od 29. 12. 2022.).

8. Nadalje, uvidom u rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku br. Ovr- 825/2014 od 8. 7. 2014. utvrđeno je da je u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske protiv ovršenika IC određena ovrha, radi naplate tražbine u iznosu od 30.755,00 kn sa zateznim kamatama od 10. 9. 2009. do isplate, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn i to temeljem ovršne isprave - rješenja Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009. (kojim je naloženo tužitelju IC da tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 30.755,00 kn) i to na novčanim sredstvima ovršenika.

9. Stoga, obzirom da iz predmeta ovog suda br. P-155/2012, kako je to prethodno navedeno, proizlazi da ovršna isprava - rješenje Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009. temeljem kojeg je u predmetu br. Ovr-825/2014 određena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja, više ne egzistira, osnovano tužitelj zahtjeva vraćanje novčanog iznosa naplaćenog temeljem iste, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a navodi tuženice iz odgovora na tužbu predstavljaju isključivo jednostrano viđenje tuženice tijeka postupka u predmetu ovog suda br. P-155/2012, koje nema temelja u pravomoćnim odlukama suda u tom predmetu, te su u konačnici potpuno bespredmetni jer predmet spora u ovoj parnici, kraj pravomoćno okončanog postupka u predmetu br. P-155/2012, nije ponovno preispitivanje osnovanosti zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova u tom predmetu.

10. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-825/14 Financijske agencije (dalje: Fina), proizlazi da je Fina na novčanim sredstvima tužitelja kroz period od 16. 7. 2014. do 8. 12. 2014. naplatila naknadu Fine u iznosu od 35,87 eur, zatim, 18. 8. i 8. 9. naplatila ukupni trošak tuženika u iznosu od 134,79 eur (glavni dug 132,72 eur, kamata 2,07 eur), zatim, kroz period od 8. 9. 2014. do 5. 9. 2023. glavnicu duga tuženiku u iznosu od 2.754,66 eur i zateznu kamate na tu glavnicu u iznosu od 3.901,63 eur. Prema navedenoj specifikaciji tužitelju je, dakle, temeljem ovršne isprave - rješenja Županijskog suda u Sisku br. Gž- 1841/2009 od 10. rujna 2009. naplaćen iznos od 2.923,25 eur na ime glavnog duga i iznos od 3.903,70 eur na ime kamate, sveukupno 6.826,95 eur.

11. Prema navodima s ročišta održanog 6. 11. 2024., između stranaka nije niti sporno da je na novčanim sredstvima tužitelja naplaćen utuženi iznos od 6.826,95 eur (i koji je vidljiv iz priložene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje) i to temeljem rješenja o ovrsi ovog suda br. Ovr-825/2014 od 8. 7. 2014.

12. Stoga je tuženica, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, dužna tužitelju isplatiti u cijelosti utuženi iznos od 6.826,95 eur.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 1115. ZOO, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Utoliko što je rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž- 413/2022-2 od 28. 3. 2022. (kojim je ukinuta ovršna isprava - rješenje Županijskog suda u Sisku br. Gž-1841/2009 od 10. rujna 2009.) dostavljeno od strane navedenog drugostupanjskog suda u predmet P-155/2012 5. 4. 2022., te je dostavljeno ovdje tuženici 3. 5. 2022. nema mjesta zaključku da bi ovdje tuženica bila nepošteni stjecatelj iznosa koji su naplaćeni do 3. 5. 2022.

15. Stoga je tuženici, kao nepoštenom stjecatelju sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, u vezi s odredbama čl. 29. ZOO, naloženo da tužitelju isplati zateznu kamatu na iznose stečene nakon primitka rješenja Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-413/2022-2 od 28. 3. 2022. od ukupno 3.631,34 eur, od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz specifikacije o izvršenju osnove za plaćanje i toč. I. izreke presude, a u odnosu na preostali dio utuženog iznosa od 3.195,61 eur nema mjesta zaključku da bi tuženica bila nepošteni stjecatelj, te je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva dužna tužitelju isplatiti zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 12. 9. 2023., sukladno odredbi čl. 1115. ZOO.

16. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu zatezne kamate odbijen je kao neosnovan.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) odnosno stoga što tužitelj u sporu nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u cijelosti.

18. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 28.), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 6. 11. 2024. i 16. 1. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podneska od 29. 2. 2024. u iznosu d 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.3.), PDV u iznosu od 275,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 57,36 eur te na presudu u iznosu od 114,72 eur, ukupno 1.547,08 eur.

19. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 28. veljače 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženici po z.z.