REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj P-1649/2024-8
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Privredne banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 29. siječnja 2025. godine u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, te objave 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 9012378114, zaključen između tužitelja i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti –vratiti tužiteljici iznos od 50.971,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
iznos od 340,26 EUR sa kamatom od 31.05.2007.godine
iznos od 339,19 EUR sa kamatom od 30.06.2007.godine
iznos od 338,56 EUR sa kamatom od 31.07.2007.godine
iznos od 381,78 EUR sa kamatom od 31.08.2007.godine
iznos od 375,13 EUR sa kamatom od 30.09.2007.godine
iznos od 374,66 EUR sa kamatom od 31.10.2007.godine
iznos od 379,88 EUR sa kamatom od 30.11.2007.godine
iznos od 377,14 EUR sa kamatom od 31.12.2007.godine
iznos od 383,66 EUR sa kamatom od 31.01.2008.godine
iznos od 421,69 EUR sa kamatom od 29.02.2008.godine
iznos od 513,08 EUR sa kamatom od 31.03.2008.godine
iznos od 416,98 EUR sa kamatom od 30.04.2008.godine
iznos od 414,33 EUR sa kamatom od 31.05.2008.godine
iznos od 418,25 EUR sa kamatom od 30.06.2008.godine
iznos od 410,47 EUR sa kamatom od 31.07.2008.godine
iznos od 410,91 EUR sa kamatom od 31.08.2008.godine
iznos od 415,50 EUR sa kamatom od 30.09.2008.godine
iznos od 453,96 EUR sa kamatom od 31.10.2008.godine
iznos od 428,02 EUR sa kamatom od 30.11.2008.godine
iznos od 455,70 EUR sa kamatom od 31.12.2008.godine
iznos od 462,32 EUR sa kamatom od 31.01.2009.godine
iznos od 464,19 EUR sa kamatom od 28.02.2009.godine
iznos od 544,45 EUR sa kamatom od 31.03.2009.godine
iznos od 459,26 EUR sa kamatom od 30.04.2009.godine
iznos od 451,62 EUR sa kamatom od 31.05.2009.godine
iznos od 445,10 EUR sa kamatom od 30.06.2009.godine
iznos od 446,56 EUR sa kamatom od 31.07.2009.godine
iznos od 450,32 EUR sa kamatom od 31.08.2009.godine
iznos od 449,90 EUR sa kamatom od 30.09.2009.godine
iznos od 446,31 EUR sa kamatom od 31.10.2009.godine
iznos od 453,02 EUR sa kamatom od 30.11.2009.godine
iznos od 457,91 EUR sa kamatom od 31.12.2009.godine
iznos od 465,77 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
iznos od 463,73 EUR sa kamatom od 28.02.2010.godine
iznos od 557,87 EUR sa kamatom od 31.03.2010.godine
iznos od 471,66 EUR sa kamatom od 30.04.2010.godine
iznos od 476,30 EUR sa kamatom od 31.05.2010.godine
iznos od 507,05 EUR sa kamatom od 30.06.2010.godine
iznos od 500,48 EUR sa kamatom od 31.07.2010.godine
iznos od 518,20 EUR sa kamatom od 31.08.2010.godine
iznos od 512,50 EUR sa kamatom od 30.09.2010.godine
iznos od 500,43 EUR sa kamatom od 31.10.2010.godine
iznos od 505,81 EUR sa kamatom od 30.11.2010.godine
iznos od 533,87 EUR sa kamatom od 31.12.2010.godine
iznos od 514,53 EUR sa kamatom od 31.01.2011.godine
iznos od 521,55 EUR sa kamatom od 28.02.2011.godine
iznos od 597,43 EUR sa kamatom od 31.03.2011.godine
iznos od 513,54 EUR sa kamatom od 30.04.2011.godine
iznos od 537,44 EUR sa kamatom od 31.05.2011.godine
iznos od 539,90 EUR sa kamatom od 30.06.2011.godine
iznos od 571,47 EUR sa kamatom od 31.07.2011.godine
iznos od 542,37 EUR sa kamatom od 31.08.2011.godine
iznos od 525,91 EUR sa kamatom od 30.09.2011.godine
iznos od 523,86 EUR sa kamatom od 31.10.2011.godine
iznos od 522,40 EUR sa kamatom od 30.11.2011.godine
iznos od 529,63 EUR sa kamatom od 31.12.2011.godine
iznos od 537,24 EUR sa kamatom od 31.01.2012.godine
iznos od 537,81 EUR sa kamatom od 29.02.2012.godine
iznos od 619,35 EUR sa kamatom od 31.03.2012.godine
iznos od 535,23 EUR sa kamatom od 30.04.2012.godine
iznos od 537,62 EUR sa kamatom od 31.05.2012.godine
iznos od 533,83 EUR sa kamatom od 30.06.2012.godine
iznos od 535,10 EUR sa kamatom od 31.07.2012.godine
iznos od 532,97 EUR sa kamatom od 31.08.2012.godine
iznos od 527,56 EUR sa kamatom od 30.09.2012.godine
iznos od 533,28 EUR sa kamatom od 31.10.2012.godine
iznos od 536,43 EUR sa kamatom od 30.11.2012.godine
iznos od 535,33 EUR sa kamatom od 31.12.2012.godine
iznos od 523,08 EUR sa kamatom od 31.01.2013.godine
iznos od 533,52 EUR sa kamatom od 28.02.2013.godine
iznos od 621,82 EUR sa kamatom od 31.03.2013.godine
iznos od 529,63 EUR sa kamatom od 30.04.2013.godine
iznos od 517,95 EUR sa kamatom od 31.05.2013.godine
iznos od 517,64 EUR sa kamatom od 30.06.2013.godine
iznos od 520,16 EUR sa kamatom od 31.07.2013.godine
iznos od 524,88 EUR sa kamatom od 31.08.2013.godine
iznos od 532,10 EUR sa kamatom od 30.09.2013.godine
iznos od 528,38 EUR sa kamatom od 31.10.2013.godine
iznos od 530,52 EUR sa kamatom od 30.11.2013.godine
iznos od 532,97 EUR sa kamatom od 31.12.2013.godine
iznos od 443,39 EUR sa kamatom od 31.01.2014.godine
iznos od 446,08 EUR sa kamatom od 28.02.2014.godine
iznos od 533,74 EUR sa kamatom od 31.03.2014.godine
iznos od 442,12 EUR sa kamatom od 30.04.2014.godine
iznos od 440,83 EUR sa kamatom od 31.05.2014.godine
iznos od 441,17 EUR sa kamatom od 30.06.2014.godine
iznos od 445,25 EUR sa kamatom od 31.07.2014.godine
iznos od 448,21 EUR sa kamatom od 31.08.2014.godine
iznos od 447,54 EUR sa kamatom od 30.09.2014.godine
iznos od 450,37 EUR sa kamatom od 31.10.2014.godine
iznos od 452,35 EUR sa kamatom od 30.11.2014.godine
iznos od 451,30 EUR sa kamatom od 31.12.2014.godine
iznos od 452,70 EUR sa kamatom od 31.01.2015.godine
iznos od 452,71 EUR sa kamatom od 28.02.2015.godine
iznos od 541,02 EUR sa kamatom od 31.03.2015.godine
iznos od 452,70 EUR sa kamatom od 30.04.2015.godine
iznos od 452,71 EUR sa kamatom od 31.05.2015.godine
iznos od 452,71 EUR sa kamatom od 30.06.2015.godine
iznos od 297,31 EUR sa kamatom od 31.07.2015.godine
iznos od 155,39 EUR sa kamatom od 31.07.2015.godine
iznos od 452,71 EUR sa kamatom od 31.08.2015.godine
iznos od 452,71 EUR sa kamatom od 30.09.2015.godine
iznos od 452,71 EUR sa kamatom od 31.10.2015.godine
iznos od 452,70 EUR sa kamatom od 30.11.2015.godine
iznos od 208,68 EUR sa kamatom od 31.12.2015.godine
iznos od 209,30 EUR sa kamatom od 31.01.2016.godine
iznos od 206,65 EUR sa kamatom od 29.02.2016.godine
iznos od 290,99 EUR sa kamatom od 31.03.2016.godine
iznos od 202,95 EUR sa kamatom od 30.04.2016.godine
iznos od 203,06 EUR sa kamatom od 31.05.2016.godine
iznos od 203,67 EUR sa kamatom od 30.06.2016.godine
iznos od 202,72 EUR sa kamatom od 31.07.2016.godine
iznos od 200,32 EUR sa kamatom od 31.08.2016.godine
iznos od 201,12 EUR sa kamatom od 30.09.2016.godine
iznos od 200,79 EUR sa kamatom od 31.10.2016.godine
iznos od 201,73 EUR sa kamatom od 30.11.2016.godine
iznos od 202,46 EUR sa kamatom od 31.12.2016.godine
iznos od 200,52 EUR sa kamatom od 31.01.2017.godine
iznos od 198,32 EUR sa kamatom od 28.02.2017.godine
iznos od 284,65 EUR sa kamatom od 31.03.2017.godine
iznos od 199,59 EUR sa kamatom od 30.04.2017.godine
iznos od 198,05 EUR sa kamatom od 31.05.2017.godine
iznos od 197,81 EUR sa kamatom od 30.06.2017.godine
iznos od 197,92 EUR sa kamatom od 31.07.2017.godine
iznos od 197,10 EUR sa kamatom od 31.08.2017.godine
iznos od 199,30 EUR sa kamatom od 30.09.2017.godine
iznos od 199,71 EUR sa kamatom od 31.10.2017.godine
iznos od 200,56 EUR sa kamatom od 30.11.2017.godine
iznos od 199,83 EUR sa kamatom od 31.12.2017.godine
iznos od 197,17 EUR sa kamatom od 31.01.2018.godine
iznos od 197,97 EUR sa kamatom od 28.02.2018.godine
iznos od 305,51 EUR sa kamatom od 31.03.2018.godine
iznos od 394,34 EUR sa kamatom od 30.04.2018.godine
iznos od 392,89 EUR sa kamatom od 31.05.2018.godine
iznos od 392,49 EUR sa kamatom od 30.06.2018.godine
iznos od 393,26 EUR sa kamatom od 31.07.2018.godine
iznos od 395,01 EUR sa kamatom od 31.08.2018.godine
iznos od 395,01 EUR sa kamatom od 30.09.2018.godine
iznos od 395,15 EUR sa kamatom od 31.10.2018.godine
iznos od 394,48 EUR sa kamatom od 30.11.2018.godine
iznos od 394,88 EUR sa kamatom od 31.12.2018.godine
iznos od 394,75 EUR sa kamatom od 31.01.2019.godine
iznos od 395,01 EUR sa kamatom od 28.02.2019.godine
iznos od 480,66 EUR sa kamatom od 31.03.2019.godine
iznos od 394,08 EUR sa kamatom od 30.04.2019.godine
iznos od 394,75 EUR sa kamatom od 31.05.2019.godine
iznos od 393,29 EUR sa kamatom od 30.06.2019.godine
iznos od 392,20 EUR sa kamatom od 31.07.2019.godine
iznos od 392,23 EUR sa kamatom od 31.08.2019.godine
iznos od 392,50 EUR sa kamatom od 30.09.2019.godine
iznos od 395,28 EUR sa kamatom od 31.10.2019.godine
iznos od 394,88 EUR sa kamatom od 30.11.2019.godine
iznos od 395,15 EUR sa kamatom od 31.12.2019.godine
iznos od 394,35 EUR sa kamatom od 31.01.2020.godine
iznos od 395,25 EUR sa kamatom od 28.02.2020.godine
iznos od 491,49 EUR sa kamatom od 31.03.2020.godine
iznos od 400,54 EUR sa kamatom od 30.04.2020.godine
iznos od 402,13 EUR sa kamatom od 31.05.2020.godine
iznos od 401,21 EUR sa kamatom od 30.06.2020.godine
iznos od 397,10 EUR sa kamatom od 31.07.2020.godine
iznos od 398,56 EUR sa kamatom od 31.08.2020.godine
iznos od 400,01 EUR sa kamatom od 30.09.2020.godine
iznos od 401,21 EUR sa kamatom od 31.10.2020.godine
iznos od 400,15 EUR sa kamatom od 30.11.2020.godine
iznos od 399,75 EUR sa kamatom od 31.12.2020.godine
iznos od 400,68 EUR sa kamatom od 31.01.2021.godine
iznos od 396,11 EUR sa kamatom od 28.02.2021.godine
iznos od 482,77 EUR sa kamatom od 31.03.2021.godine
iznos od 394,80 EUR sa kamatom od 30.04.2021.godine
iznos od 392,71 EUR sa kamatom od 31.05.2021.godine
iznos od 391,67 EUR sa kamatom od 30.06.2021.godine
iznos od 391,93 EUR sa kamatom od 31.07.2021.godine
iznos od 391,55 EUR sa kamatom od 31.08.2021.godine
iznos od 391,94 EUR sa kamatom od 30.09.2021.godine
iznos od 392,98 EUR sa kamatom od 31.10.2021.godine
iznos od 393,45 EUR sa kamatom od 30.11.2021.godine
iznos od 393,24 EUR sa kamatom od 31.12.2021.godine
iznos od 393,56 EUR sa kamatom od 31.01.2022.godine
iznos od 18,49 EUR sa kamatom od 24.02.2022.godine
iznos od 50.971,60 EUR sa kamatom od 25.02.2022.godine
po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 30. ožujka 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 01.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.4 Ugovora o kreditu broj: 9012378114 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF a koje promjene su nastale nakon 30. ožujka 2007. godine.
II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 5.161,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
iznos od 39,51 EUR sa kamatom od 31.08.2007.godine
iznos od 38,83 EUR sa kamatom od 30.09.2007.godine
iznos od 38,78 EUR sa kamatom od 31.10.2007.godine
iznos od 39,32 EUR sa kamatom od 30.11.2007.godine
iznos od 39,04 EUR sa kamatom od 31.12.2007.godine
iznos od 39,71 EUR sa kamatom od 31.01.2008.godine
iznos od 73,11 EUR sa kamatom od 29.02.2008.godine
iznos od 74,37 EUR sa kamatom od 31.03.2008.godine
iznos od 72,29 EUR sa kamatom od 30.04.2008.godine
iznos od 71,83 EUR sa kamatom od 31.05.2008.godine
iznos od 72,51 EUR sa kamatom od 30.06.2008.godine
iznos od 71,16 EUR sa kamatom od 31.07.2008.godine
iznos od 71,24 EUR sa kamatom od 31.08.2008.godine
iznos od 72,03 EUR sa kamatom od 30.09.2008.godine
iznos od 78,70 EUR sa kamatom od 31.10.2008.godine
iznos od 74,20 EUR sa kamatom od 30.11.2008.godine
iznos od 79,00 EUR sa kamatom od 31.12.2008.godine
iznos od 82,12 EUR sa kamatom od 31.01.2009.godine
iznos od 82,45 EUR sa kamatom od 28.02.2009.godine
iznos od 81,41 EUR sa kamatom od 31.03.2009.godine
iznos od 81,58 EUR sa kamatom od 30.04.2009.godine
iznos od 80,22 EUR sa kamatom od 31.05.2009.godine
iznos od 79,06 EUR sa kamatom od 30.06.2009.godine
iznos od 79,32 EUR sa kamatom od 31.07.2009.godine
iznos od 79,99 EUR sa kamatom od 31.08.2009.godine
iznos od 79,92 EUR sa kamatom od 30.09.2009.godine
iznos od 79,28 EUR sa kamatom od 31.10.2009.godine
iznos od 80,47 EUR sa kamatom od 30.11.2009.godine
iznos od 81,34 EUR sa kamatom od 31.12.2009.godine
iznos od 82,74 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
iznos od 82,37 EUR sa kamatom od 28.02.2010.godine
iznos od 84,18 EUR sa kamatom od 31.03.2010.godine
iznos od 83,78 EUR sa kamatom od 30.04.2010.godine
iznos od 84,60 EUR sa kamatom od 31.05.2010.godine
iznos od 90,07 EUR sa kamatom od 30.06.2010.godine
iznos od 88,90 EUR sa kamatom od 31.07.2010.godine
iznos od 92,05 EUR sa kamatom od 31.08.2010.godine
iznos od 91,04 EUR sa kamatom od 30.09.2010.godine
iznos od 88,89 EUR sa kamatom od 31.10.2010.godine
iznos od 75,07 EUR sa kamatom od 30.11.2010.godine
iznos od 79,24 EUR sa kamatom od 31.12.2010.godine
iznos od 76,37 EUR sa kamatom od 31.01.2011.godine
iznos od 77,41 EUR sa kamatom od 28.02.2011.godine
iznos od 76,01 EUR sa kamatom od 31.03.2011.godine
iznos od 76,22 EUR sa kamatom od 30.04.2011.godine
iznos od 68,19 EUR sa kamatom od 31.05.2011.godine
iznos od 68,50 EUR sa kamatom od 30.06.2011.godine
iznos od 72,51 EUR sa kamatom od 31.07.2011.godine
iznos od 56,77 EUR sa kamatom od 31.08.2011.godine
iznos od 55,05 EUR sa kamatom od 30.09.2011.godine
iznos od 54,83 EUR sa kamatom od 31.10.2011.godine
iznos od 54,68 EUR sa kamatom od 30.11.2011.godine
iznos od 55,44 EUR sa kamatom od 31.12.2011.godine
iznos od 56,23 EUR sa kamatom od 31.01.2012.godine
iznos od 56,29 EUR sa kamatom od 29.02.2012.godine
iznos od 55,76 EUR sa kamatom od 31.03.2012.godine
iznos od 56,02 EUR sa kamatom od 30.04.2012.godine
iznos od 56,27 EUR sa kamatom od 31.05.2012.godine
iznos od 55,88 EUR sa kamatom od 30.06.2012.godine
iznos od 56,01 EUR sa kamatom od 31.07.2012.godine
iznos od 55,79 EUR sa kamatom od 31.08.2012.godine
iznos od 55,22 EUR sa kamatom od 30.09.2012.godine
iznos od 55,82 EUR sa kamatom od 31.10.2012.godine
iznos od 56,15 EUR sa kamatom od 30.11.2012.godine
iznos od 56,03 EUR sa kamatom od 31.12.2012.godine
iznos od 54,75 EUR sa kamatom od 31.01.2013.godine
iznos od 55,84 EUR sa kamatom od 28.02.2013.godine
iznos od 55,90 EUR sa kamatom od 31.03.2013.godine
iznos od 55,44 EUR sa kamatom od 30.04.2013.godine
iznos od 54,21 EUR sa kamatom od 31.05.2013.godine
iznos od 54,18 EUR sa kamatom od 30.06.2013.godine
iznos od 54,45 EUR sa kamatom od 31.07.2013.godine
iznos od 54,94 EUR sa kamatom od 31.08.2013.godine
iznos od 55,70 EUR sa kamatom od 30.09.2013.godine
iznos od 55,31 EUR sa kamatom od 31.10.2013.godine
iznos od 55,53 EUR sa kamatom od 30.11.2013.godine
iznos od 55,79 EUR sa kamatom od 31.12.2013.godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 8.334,21 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to
iznos od 5,55 EUR sa kamatom od 31.03.2008.godine
iznos od 26,19 EUR sa kamatom od 31.10.2008.godine
iznos od 4,75 EUR sa kamatom od 30.11.2008.godine
iznos od 27,64 EUR sa kamatom od 31.12.2008.godine
iznos od 31,14 EUR sa kamatom od 31.01.2009.godine
iznos od 32,67 EUR sa kamatom od 28.02.2009.godine
iznos od 27,85 EUR sa kamatom od 31.03.2009.godine
iznos od 28,62 EUR sa kamatom od 30.04.2009.godine
iznos od 22,34 EUR sa kamatom od 31.05.2009.godine
iznos od 16,98 EUR sa kamatom od 30.06.2009.godine
iznos od 18,18 EUR sa kamatom od 31.07.2009.godine
iznos od 21,26 EUR sa kamatom od 31.08.2009.godine
iznos od 20,92 EUR sa kamatom od 30.09.2009.godine
iznos od 17,97 EUR sa kamatom od 31.10.2009.godine
iznos od 23,48 EUR sa kamatom od 30.11.2009.godine
iznos od 27,51 EUR sa kamatom od 31.12.2009.godine
iznos od 33,98 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
iznos od 32,29 EUR sa kamatom od 28.02.2010.godine
iznos od 40,64 EUR sa kamatom od 31.03.2010.godine
iznos od 38,82 EUR sa kamatom od 30.04.2010.godine
iznos od 42,63 EUR sa kamatom od 31.05.2010.godine
iznos od 67,92 EUR sa kamatom od 30.06.2010.godine
iznos od 62,51 EUR sa kamatom od 31.07.2010.godine
iznos od 77,09 EUR sa kamatom od 31.08.2010.godine
iznos od 72,40 EUR sa kamatom od 30.09.2010.godine
iznos od 62,48 EUR sa kamatom od 31.10.2010.godine
iznos od 81,67 EUR sa kamatom od 30.11.2010.godine
iznos od 105,57 EUR sa kamatom od 31.12.2010.godine
iznos od 89,10 EUR sa kamatom od 31.01.2011.godine
iznos od 95,07 EUR sa kamatom od 28.02.2011.godine
iznos od 87,04 EUR sa kamatom od 31.03.2011.godine
iznos od 88,25 EUR sa kamatom od 30.04.2011.godine
iznos od 120,19 EUR sa kamatom od 31.05.2011.godine
iznos od 122,34 EUR sa kamatom od 30.06.2011.godine
iznos od 149,90 EUR sa kamatom od 31.07.2011.godine
iznos od 136,53 EUR sa kamatom od 31.08.2011.godine
iznos od 121,80 EUR sa kamatom od 30.09.2011.godine
iznos od 119,96 EUR sa kamatom od 31.10.2011.godine
iznos od 118,65 EUR sa kamatom od 30.11.2011.godine
iznos od 125,13 EUR sa kamatom od 31.12.2011.godine
iznos od 131,94 EUR sa kamatom od 31.01.2012.godine
iznos od 132,45 EUR sa kamatom od 29.02.2012.godine
iznos od 127,89 EUR sa kamatom od 31.03.2012.godine
iznos od 130,15 EUR sa kamatom od 30.04.2012.godine
iznos od 132,28 EUR sa kamatom od 31.05.2012.godine
iznos od 128,89 EUR sa kamatom od 30.06.2012.godine
iznos od 130,03 EUR sa kamatom od 31.07.2012.godine
iznos od 128,12 EUR sa kamatom od 31.08.2012.godine
iznos od 123,27 EUR sa kamatom od 30.09.2012.godine
iznos od 128,40 EUR sa kamatom od 31.10.2012.godine
iznos od 131,22 EUR sa kamatom od 30.11.2012.godine
iznos od 130,23 EUR sa kamatom od 31.12.2012.godine
iznos od 119,27 EUR sa kamatom od 31.01.2013.godine
iznos od 128,61 EUR sa kamatom od 28.02.2013.godine
iznos od 129,06 EUR sa kamatom od 31.03.2013.godine
iznos od 125,13 EUR sa kamatom od 30.04.2013.godine
iznos od 114,67 EUR sa kamatom od 31.05.2013.godine
iznos od 114,39 EUR sa kamatom od 30.06.2013.godine
iznos od 116,65 EUR sa kamatom od 31.07.2013.godine
iznos od 120,88 EUR sa kamatom od 31.08.2013.godine
iznos od 127,35 EUR sa kamatom od 30.09.2013.godine
iznos od 124,01 EUR sa kamatom od 31.10.2013.godine
iznos od 125,93 EUR sa kamatom od 30.11.2013.godine
iznos od 128,12 EUR sa kamatom od 31.12.2013.godine
iznos od 130,18 EUR sa kamatom od 31.01.2014.godine
iznos od 133,09 EUR sa kamatom od 28.02.2014.godine
iznos od 132,21 EUR sa kamatom od 31.03.2014.godine
iznos od 128,80 EUR sa kamatom od 30.04.2014.godine
iznos od 127,41 EUR sa kamatom od 31.05.2014.godine
iznos od 127,78 EUR sa kamatom od 30.06.2014.godine
iznos od 132,19 EUR sa kamatom od 31.07.2014.godine
iznos od 135,39 EUR sa kamatom od 31.08.2014.godine
iznos od 134,66 EUR sa kamatom od 30.09.2014.godine
iznos od 137,72 EUR sa kamatom od 31.10.2014.godine
iznos od 139,87 EUR sa kamatom od 30.11.2014.godine
iznos od 138,73 EUR sa kamatom od 31.12.2014.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 31.01.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 28.02.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 31.03.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 30.04.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 31.05.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 30.06.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 31.07.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 31.07.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 31.08.2015.godine
iznos od 140,25 EUR sa kamatom od 30.09.2015.godine
po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 02. listopada 2007. godine pa do 31. prosinca 2007.godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za vrijeme od 01. srpnja 2011.godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za vrijeme od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.924,96 EUR-a koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke, pa do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik dana 30. ožujka 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu broj: 9012378114 kojim joj je tužena odobrila kreditni iznos od 117.280,00 CHF, kojim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,25% (čl. 4), te da ju je tuženi jednom obavijestio o promjeni kamatne stope na što je ona usmeno prigovorila dok da je kasnije promjene tužena vršila bez da ju je o tome obavijestila kao ugovornu stranku tako da nije niti imala mogućnost za prigovor. Tvrdi da je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji njezini prigovori da su ostali bez ikakvog rezultata. Dalje navodi da su promjene tužene u pogledu kamatne stope nezakonite što je, uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Nadalje navodi da iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u njezinu (tužiteljičinu) korist. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog sljedećih razloga: ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužiteljica nije mogla pregovarati. Nju je tužiteljica, kao slabija ekonomska strana, morala prihvatiti i povinuti se sili jačega, a sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, te ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, a bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga Zakona ništetne. Dakle, tužena je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužiteljce iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužiteljice. Kako to tužena nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. Zakona o obveznim odnosima. Odredba tužene je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom i odredba tužene je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti sa odredbom čl. 4. st. 2. direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužiteljica zaduživana po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primila te joj je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tužene na dan isplate to tužiteljica i na taj način je izvršila povrat iznosa koji, kao takav, nije morala. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni s ostalim odredbama, nažalost, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111. svaka od ugovorenih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od njega, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tužene iznosa glavnice bez kamata, dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama, ispada da je tužiteljica, u tom slučaju, isplatila i preplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja mu to odbija predati, te će stoga konačan iznos odrediti nakon što sud naloži tuženoj dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje. U svakom slučaju, ima pravo na povrat iznosa koji je preplatila s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Tužiteljica mora napomenuti i da je nepoštena praksa prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužiteljica je, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tužene te ništetne valutne klauzule tuženoj isplatila veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane, međutim, točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti. Tijekom postupka tužiteljica predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev koji je, nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem konačno postavljen u podnesku od 20. siječnja 2023. (l.s.217-227).
2. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da se protivi tužbi te glavnom i podredno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice kao neosnovanima u cijelosti, te predlaže sudu stoga iste odbiti uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka. Tuženik navodi da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe, jer za isto nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 186. b ZPP-a, niti da je tužbeni zahtjev istaknut u skladu s prednje citiranom zakonskom odredbom te budući da činjenični navodi nemaju uporišta u dostavljenoj dokumentaciji, to tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu tužitelja, posebice zato jer tužitelj nije dostavio dokaz da bi od Banke zatražio dostavu potrebne kreditne dokumentacije, pa da bi mu Banka istu odbila uručiti, odnosno ne postoji zakonski razlog za postavljanje neodređenog tužbenog zahtjeva pa se predlaže stoga isti odbaciti kao neuredan i nepodoban za raspravljanje pozivom na odredbe ZPP-a, a ujedno ističe i prigovor zastare. Svoje traženje u pogledu oba postavljena tužbena zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnjama da banka nije mogla jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu te da je postupanje prilikom ugovaranja kredita u švicarskim francima (CHF) bilo nepošteno jer korisnik kredita nije upozoren na rizičnost kredita, a koje postupanje da je presudama P 1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu te Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod PŽ-6632/2017, kao i Vrhovnog suda Revt 575/2016, utvrđeno nepoštenim i ništetnim. Tužbeni zahtjevi tužiteljice, kako glavni, tako i podredni, a kako je to uvodno istaknuto, nisu osnovani i to iz sljedećih, niže navedenih razloga. Tužitelj i tuženik da su zaista dana 30. ožujka 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 9012378114 kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 117.280,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Odredbom članka 4. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora da je iznosila 4,25 % godišnje. No međutim, stranke da su nadalje, a sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje u tekstu ZID ZPK) zaključile dana 18.12.2015. godine i Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012378114, koju činjenicu tužitelj uopće ne navodi u predmetnoj tužbi, te očigledno pogrešno drži da ista nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom pravnom sporu. Dakle, tužitelj u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa i to: od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude Trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Naime, ZID ZPK kojim je zakonodavac uredio pitanje konverzije kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, stupio je na snagu 30. rujna 2015.godine. Sukladno navedenom zakonu banka je bila u obvezi u roku od 45 dana računajući od dana stupanja na snagu zakona, dostaviti potrošaču preporučenom pošiljkom izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s člankom 19.c tog Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Korisnik kredita da je s druge strane bio u obvezi u daljnjem roku od 30 dana, na isti način izvijestiti banku o prihvatu predložene konverzije. Dok da je za banku ponuda konverzije bila stroga zakonska obveza, za korisnika kredita je prihvat konverzije bio opcionalan. Odredbe tog zakona strogo i precizno uređuju način na koji se konverzija provodi s isključivim ciljem da se korisnik predmetnih kredita dovede u isti položaj u kojem bi bio da mu je umjesto kredita u CHF bio odobren kredit u EUR, pa tako konverzija po slovu zakona obuhvaća sva plaćanja od početka trajanja kredita; obuhvaća promjenu valute ugovora o kreditu iz CHF u EUR ali i preplaćene uplate s naslova ranije ugovorene kamate. Drugim riječima, da je prvotni kredit u CHF prestao je postojati nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF da ne može biti više nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Konverzijom se, neovisno o nominaciji sporazuma (novi ugovor, dodatak, sporazum)… raniji Ugovor u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je to bio od početka. Navedeno da podrazumijeva uračunavanje i priznavanje svih učinjenih plaćanja od početka trajanja kredita, što naravno da uključuje i sva plaćanja učinjena po osnovi kamata. Tužitelj da ne može ovom tužbom tražiti vraćanje pretplate jer je to pitanje određeno ZID ZPK odnosno novim ugovorom sklopljenim na temelju tog zakona. U protivnome da bi se tužitelju omogućilo ostvarivanje dvostruke koristi na štetu banke. Slijedom navedenog, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru o kreditu na strani tužitelja da je prestalo postojati bilo kakvo potraživanje po ugovoru u CHF. S druge da je pak strane, istim zakonom definirana i sudbina onih kredita čiji korisnici nisu prihvatili izračun konverzije. Tako da je odredbom članka 19.e st.6 ZID ZPK propisano sljedeće: (6) Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona. Iz citirane zakonske odredbe da jasno proizlazi da onaj potrošač koji je prihvatio izračun konverzije i sklopio dodatak ugovoru nema više nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati. Nadalje, tužitelju je odredbom članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, a u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK utvrđen iznos pretplate u visini od 5.530,33 EUR-a, te da je ugovoreno da će se iznos pretplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR. Preplata da se dakle priznala tužitelju na ime budućih anuiteta koji će tek dospijevati po novom otplatnom planu. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je nesporno izvršena konverzija kredita, tužitelj da je i sam prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa uplaćenih sredstava – sve uplate po svim osnovama, koje je do tada izvršio, a što neminovno da uključuje i uplate s osnova kamata i valutne klauzule. Tužitelj se nadalje u svoj tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda iz predmeta vođenog po tužbi udruge Potrošač protiv banaka, između ostalog i ovdje tužene banke, navodeći da je ista presuda obvezujuća, a da je istom utvrđena ništetnost valutne klauzule. Predmetna presuda, a kako je to izrijekom naveo i Vrhovni sud, odnosi se samo i isključivo na kredite u CHF! Kako to ovdje nije slučaj, jer se više ne radi o kreditu u CHF, to da je pozivanje na istu sasvim izlišno jer ta presuda nema nikakav učinak na konvertirane ugovore u kojima vrijednost obveze nije vezana uz CHF nego uz EUR. Obzirom da su konverzijom stranke trajno i potpuno uredile svoj odnos, da su slobodnom voljom, a na način propisan zakonom izvršile konverziju kojom je tužitelju već priznata preplata koja obuhvaća kako plaćanja učinjena po osnovi valutne klauzule tako i s naslova kamatne stope, to je jasno da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja koji se tiče tražene isplate odnosno vraćanja. U protivnome, na strani tužitelja bi imali dvostruku naplatu – jednu na temelju konverzije i drugu temeljem presude, a sve na štetu tuženika. Naime, presudom VSRH, poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019.godine sud je u pogledu konvertiranih Ugovora o kreditu dao mišljenje prema kojem nemaju pravni interes voditi postupke na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koji je naknadno konvertiran oni korisnici kredita koji su na konverziju pristali a koja je provedena sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju! Naprijed navedenom odlukom VSRH je nadopunio odluku posl. br. Rev-2868/2018-2 od dana 12.02.2019.g. na koju se tužitelj poziva razjašnjenjem kako oni korisnici kredita koju nisu prihvatili konverziju imaju pravni interes na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi pozivom na odluke VTS, međutim, takav pravni interes gube upravo oni korisnici kredita koji su svojom voljom, slobodno ugovorili konverziju i koja im je od strane Banke provedena sukladno kogentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Smatra da argumentum a contrario, ostali korisnici konvertiranih kredita, ne bi imali pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredaba o kamati-valutnoj klauzuli u CHF. Slijedom navedenog, ako isti nemaju pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti, tada im uslijed navedenog, ni njihov postavljeni zahtjev za isplatom ne bi bio osnovan. Štoviše, VSRH čak navodi kako ugovor o konverziji predstavlja ''potpuno novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske''. Ako bi se radilo o potpuno novoj pravnoj osnovi koja je u potpunosti zamijenila raniju osnovu, tada po ranijoj osnovi (ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF) tužitelj da ne bi mogao potraživati daljnju isplatu. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda da se ukazuje pravno irelevantnim u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. Također da je i nesporna činjenica da sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013.godine, tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Unatoč tome, tuženik da je obzirom na druge važeće propise ipak definirao uvjete promjenjivosti kamatne stope. Tuženik da nikada kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno, bez točno utvrđenih kriterija. Kriteriji promjenjivosti kamatne stope da su sadržani i u odredbi članka 3.6. prednje navedenih Općih uvjeta tuženika. Odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima da je izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule. Budući je temeljem odredbe članka 22. ZOO-a valutna klauzula izrijekom dopuštena i budući sudovi sude na temelju zakona, onda je jasno da sud u okviru svoje zakonodavne uloge tu odredbu smije i mora primjenjivati onako kako ona glasi. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba koja tijekom ishođenja predmetnog kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao spornu niti da je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Ugovor daje višestruko provjeravan kako od strane službenika banke tako i po javnom bilježniku, pa da se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije bilo. Štoviše, tužitelj da se svjesno i samostalno, u konkurenciji različitih vrsta kredita, odlučio baš za predmetni sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući je očito i sam ocijenio kako isti po svemu odgovara upravo njegovim potrebama i mogućnostima. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan, uz nalog tužitelju na podmirenje nastalog troška vođenja ovog parničnog postupka.
3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovor o kreditu sa otplatnom tablicom (l.s. 5-11), Dodatak Ugovora o kreditu sa planom otplate (l.s. 26-36), Informacije o platnoj transakciji tužene Privredne banke Zagreb d.d. (l.s. 13), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (l.s. 97-101), pregled uplata po kreditu (l.s.126-129), plan otplate (l.s.130-132), knjigovodstvenu karticu (l.s.133-159), Obavijest o izračunu efekata konverzije (l.s. 160-162), izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. godine (l.s. 163-168), izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petru Bajlo, te pročitao njegov nalaz i mišljenje (l.s.183-200) i dopunu nalaza i mišljenja (l.s.210-213), te saslušao tužiteljicu (l.s. 441).
4. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, dok je eventualno kumulirani u pretežitom dijelu osnovan.
4.1. Dana 08. veljače 2023 godine ovaj sud je donio Presudu pod posl. br. P-2059/22- 43 a koja je Rješenjem Županijskog suda u Puli pod posl. brojem Gž-948/2023-3 od 12. srpnja 2024 godine ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak. 5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu broj 9012378114, sklopljenog između stranaka dana 30. ožujka 2007. godine, te zahtjev za isplatom iznosa od 50.971,60 EUR-a sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate.
5.1. Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu tužiteljice je njezin zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog Ugovora o kreditu i to ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatom preplaćene kamate u iznosu od 5.161,20 EUR-a, a s osnove preplaćenog tečaja CHF valute iznos od 8.334,21 EUR-a, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom.
5.2. Tuženik je pak naveo da se protivi preinaci tužbe, međutim u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci, već o uređenju tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP), a sve imajući na umu inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je bio neodređen, ali odrediv, te je tužiteljica tek po provedenom vještačenju i mogla znati visinu svojeg potraživanja, u skladu s kojim je i uredila tužbene zahtjeve.
6. Tijekom postupka su na temelju izvedenih dokaza utvrđene slijedeće činjenice, koje među strankama i nisu sporne:
- da su stranke 30. ožujka 2007. sklopile ugovor o kreditu broj 9012378114, s namjenom kupnje stambenog objekta (čl. 2.), kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 117.280,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita;
- da je kredit odobren s rokom otplate od 360 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici;
- da je u čl. 4. Ugovora ugovorena kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25%, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za stambene kredite;
- da su stranke 18. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovora o kreditu 9012378114, a prema čl. 1. -om Dodatka isti se sklapa radi provedbe postupka konverzije kredite denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR-ima na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke tuženik tužiteljici na temelju predmetnog ugovora o kreditu dana 03. travnja 2007. uplatio iznos od 534.617,95 HRK po tečaju na dan isplate 1 CHF = 4,558475 HRK, a ukupne uplate tužiteljice prema tuženiku na ime Ugovora o kreditu od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznose 940.370,18 HRK odnosno 124.808,57 EUR-a po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK, a ukoliko se sve uplate tužiteljice prama tuženiku uvećaju za zakonske zatezne kamate koje teku od svake pojedine uplate, da je tužiteljica uplatom anuiteta na dan 31. srpnja 2015. vratila tuženiku iznos od 534.617,95 kn, a ukoliko se na sve naknadne uplate tužiteljice također obračuna zatezna kamata, da potraživanje tužiteljice prema tuženiku na dan 31. prosinca 2022. iznosi 645.975,23 HRK odnosno 85.735,65 EUR-a po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK,
- da iznos potraživanja tužiteljice prema tuženiku na osnovi razlike preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF izračunat po dvije pravne osnove tj. zbrajanjem samo preplaćenih anuiteta i zbrajanjem svih razlika anuiteta iznosi ukupno 101.681,20 HRK odnosno 13.495,41 EUR-a od čega se iznos od 38.887,09 HRK odnosno 5.161,20 EUR-a odnosi na potraživanje tužiteljice prema tuženiku na osnovi razlike anuiteta uslijed povećanja kamatne stope, a iznos od 62.794,11 HRK odnosno 8.334,21 EUR-a na potraživanje tužiteljice prema tuženiku na osnovi razlike anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF, što ukupno iznosi 13.495,41 EUR-a,
- da se iznos od 94.988,35 HRK odnosno 12.607,12 EUR-a po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK odnosi na potraživanje tužiteljice prema tuženiku na osnovu zbroja svih razlika anuiteta i pozitivnih i negativnih uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF-a u EUR od čega se iznos od 33.128,14 HRK odnosno 4.396,86 EUR-a po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a iznos od 61.860,21 HRK odnosno 8.210,26 EUR-a po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF.
- da nije moguće objektivno se očitovati o kretanju parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate ovog kredita, jer koje sve parametre tuženik koristi za kreiranje kamatnih stopa, te na koji način se isti parametri koriste u odlukama za promjenu kamatnih stopa, nije dostupan podatak.
7. Sud smatra kako je neosnovan zahtjev tužiteljice postavljen radi utvrđenja ništetnim cjelokupnog osnovnog Ugovora o kreditu, budući da ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen, a u konkretnom slučaju nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a koje su su sadržane u Ugovoru o kreditu od 30. ožujka 2007.
7.1. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog osnovnog ugovora o kreditu, ugovor može opstati na snazi u slučaju djelomične ništetnosti uglavaka o promjenjivoj ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli, ako se imaju u vidu shvaćanja većine drugih drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Puli u odluci broj Gž110/2021, Splitu Gž-80/2019 i Zagrebu Gž-245/2021, te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Revd 2045/21 gdje se navodi - da je jasnom odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i identičnom odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/07, 89/09) - propisano da je nepoštena ugovorna odredba u potrošačkim ugovorima ništava (st. 1), a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.), te odluka broj Rev 729/2021 od 16. studenog 2021. u kojoj je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 115/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/2018-30 od 26. studenog 2019., kojom je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o namjenskom kreditu glede pravnog pitanja koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007) i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“
7.2. Imajući u vidu shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo i u odluci broj Rev 1172/2018 da sukladno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
7.3. Slijedom iznesenog valjalo je, odbiti tužbu tužiteljice kao neosnovanu kako je i odlučeno pod toč. I. 1. i 2. izreke.
8. Nadalje, među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
8.1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
8.2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka (pa i tužene) i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
8.3. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP-a/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8.4. Naime, prema odredbi čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a. st. 1. ZPP-a, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8.5. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
8.6. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti previdjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojim a se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
9. Ovaj sud vezan je odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa se u konkretnom slučaju zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja.
10. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
11. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba navedenog ugovora predložiti saslušanje svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču, ovdje tužiteljici, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio.
12. Nadalje je navesti da odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ-a. Ovo stoga što predmetni ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO-a. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
13. Prema tome, tužiteljica je dokazala deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli, pa je dokazana činjenična osnova tužbe po alternativnom tužbenom zahtjevu da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
14. U kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
15. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj a što i proizlazi iz iskaza tužiteljice, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
16. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
17. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
18. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
19. Visina potraživanja u ovom postupku utvrđena je na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Petra Bajla, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, koje ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka kao ni u dopuni istoga nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost, tim više što ni same stranke u smislu matematičkog izračuna nisu imale primjedbi na isti.
19.1. Naime, tužiteljica nije imala prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim uredila tužbu i precizirala tužbeni zahtjev, dok tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, odnosno izračunu visine, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalnopravne prirode, o čemu odlučuje sud, a ne vještak.
19.2. Ovdje je istaći da je sud uzeo u obzir samo pozitivnu razliku prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica nije dužna vratiti nešto što nije ni stekla, tim više što tuženik u tom pravcu ne stavlja nikakav zahtjev ili pak prigovor prijeboja. Pritom je istaći i to da se tuženik k tome izričito protivio izvođenju dokaza financijskim vještačenjem i nije snosio niti trošak predujma za isto.
19.3. Što se pak tiče prijedloga tuženika u pogledu dopune vještačenja na način predložen u podnesku od 16. siječnja 2023., odnosno na ročištu od 23. siječnja 2023., istaći je da se radi o dokaznom prijedlogu predloženom suprotno odredbi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog čega ga ovaj sud nije uzeo u obzir.
20. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno, te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Suda Europske unije.
20.1.Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 R od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao neistovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti s odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).
20.2. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
20.3. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
20.4. U konkretnom slučaju, temeljem provedenog vještačenja jasno je utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos preplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućuje ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.
20.5. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužiteljice kao potrošača, nije osnovan.
20.6. Isto tako, konverzijom nije nestao pravni interes za utvrđenje djelomične ništetnosti iz temeljnog ugovora o kreditu i u konkretnom slučaju nije riješeno pitanje preplaćenih anuiteta na ime promjenjive ugovorne kamate i valutne klauzule, jer je financijskim vještačenjem utvrđeno koliko je tužiteljica anuitetno preplatila tuženiku na ime ugovorne kamate i tečaja zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, Aneksom temeljnog Ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija u čl. 19.b i čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama ZPK/07 („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašlih iz ništetnosti ugovornih odredbi. Unatoč provedenoj konverziji vještak Petar Bajlo je utvrdio da postoje preplaćeni iznosi koji konverzijom nisu riješeni, odnosno ukalkulirani u namirenje budućih obroka kroz anuitete u EUR i valutnoj klauzuli u EUR.
20.7. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužiteljica ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer, iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredbi, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 R protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C- 118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
20.8. Inače, sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
20.9. Treba ukazati i na recentnu odluku Suda Europske unije u predmetu broj C-19/20 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica prihvatila konverziju kojom je ovdje izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EUR.
21. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je sklapanjem Aneksa osnovnog Ugovora dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz čl. 19.b ZPK/07 i da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, gubi iz vida da je kod tužiteljice utvrđena preplata, koja se u skladu s odredbom čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 1. navedenog ZPK/07 mogla koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi, ali očigledno nije, zbog čega tuženik neutemeljeno brani tezu da su sklapanjem dodatka Ugovoru sporne odredbe osnovnog Ugovora suglasnom voljom ugovornih stranaka stavljene izvan snage i da iste ne proizvode nikakve obveze, ni ugovorne, a ni izvanugovorne, s obzirom da je predmet ove parnice pravo tužiteljice na restituciju sukladno pravilima o posljedicama djelomične ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO. 21.1. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
22. Tuženikov prigovor zastare ovaj sud nalazi u neosnovanim. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Predmetna tužba podnesena je 13. svibnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara, to je prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan.
23. Slijedom svega navedenog eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen je na temelju odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115 ZOO-a i naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznose koji predstavljaju razliku u visini kamate prema obračunu tuženika u odnosu na početnu kamatnu stopu, te razliku iznosa anuiteta zbog promjene tečaja CHF/EUR na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF/EUR na dan isplate kredita.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23: Tarifa) te odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, stoga je tužiteljici valjalo priznati trošak (prema VPS eventualno kumuliranog zahtjeva), za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav obrazloženih podnesaka 20. siječnja 2023., 12. siječnja 2023., 11. studenoga 2022; 14. lipnja 2022. svaki pojedinačno u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište na kojem se raspravljalo od dana 16. studenoga 2022., 23. siječnja 2023, 30. siječnja 2023. godine i 29. siječnja 2025, svaki u iznosu od 250 bodova, i sastav žalbe od 21. veljače 2023. g u iznosu 312,50 boda (Tbr. 10. toč. 5. u vezi s toč. 1. Tarife), od što ukupno iznosi 2.812,50 bodova odnosno 5.625,00 EUR-a uvećano za PDV od 25% što sveukupno iznosi 7.031,00 EUR-a, te plaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 530,89 EUR-a; te već plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 181,41 EUR- a i na presudu u iznosu od 181,41 EUR-a, što sveukupno iznosi 7.924,96 EUR-a. U preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadom troška u iznosu koji predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog troška odbijen je kao neosnovan.
Zadar, 28. veljače 2025.
Sutkinja
Maja Nevešćanin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.
DNA:
- Tužiteljici po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima iz Zadra
- Tuženiku po punomoćniku Odvjetničkog društvu Matulić, Bilić d.o.o. iz Splita,
