REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7764/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik po zaposlenju TL, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Vukovarska 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa odvjetnik Dajana Tica iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 11. veljače 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba 608,81 eura s zateznim kamatama od 30. rujna 2021. godine po stopi određenoj do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. rujna 2021. godine navodi da je 6. studenog 2004. godine njegov osiguranik JL doživio prometnu nezgodu i zadobio teške tjelesne ozljede, a koju nezgodu je uzrokovao tuženikov osiguranik PL koji je upravljao vozilom reg. oz. [registarska oznaka], u to vrijeme osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], kojeg odgovornost je utvrđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KS- 74/06 te je tužitelj svom osiguraniku rješenjem broj 507547 od 15. siječnja 2014. godine priznao pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 80% zbog ozljede izvan rada kao posljedice štetnog događaja i 20% zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale zbog bolesti, tužitelj je svom osiguraniku isplatio invalidsku mirovinu od 1. travnja 2019-30. travnja 2021. godine od 19.115,37 kn, od čega 80% jest 15.292,30 kn, što predstavlja štetu tužitelju te je 4. svibnja 2021. godine zahtijevao od tuženika i Allianz Hrvatske d.d. naknadu te štete, Allianz Hrvatska d.d. je platio 11. svibnja 2021. godine 10.705,24 kn, a tuženik nije ostatak te tužitelj zahtjeva 4.587,06 kn tj. 608,81 eura s zateznim kamatama od podizanja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. studenog 2021. godine priznaje nastanak štetnog događaja te pasivnu legitimaciju, osporava odgovornost, uzročnoposljedičnu svezu, činjenicu plaćanja, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parbenog troška.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ovosudnu presudu posl. br. Pn-3059/90 i Pn- 112/96, Visokog trgovačkog suda RH Pž-5356/17 i Trgovačkog suda u Zagrebu P- 453/16, tuženikovo rješenje broj 649600 od 26. travnja 1995. kao i tužiteljev dopis tuženiku od 13. svibnja 2021., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1247/19 i Visokog trgovačkog suda RH Pž-821/18, računovodstveno vještačenje, uvid u doznake mirovinskih primanja i tužiteljev spis broj 262634.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Glede odgovornosti, tuženik nije dokazao prometnim vještačenjem, koje je predložio i nije predujmio trošak istoga, što je cijenjeno sukladno odredbi čl. 153, st. 3. Zakona o parničnom postupku, da bi tuženikov osiguranik na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja ili da je sam odgovoran za njega ili treća osoba, a preslušanje svjedoka DL nije odlučno samo po sebi, jer je to subjektivan dokaz, već je trebao biti provjeren prometnim vještačenjem na osnovi tehničkih parametara, dočim je pravomoćnom presudom Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KS-74/06 proglašen krivim jer je 6. studenoga 2004. godine, upravljajući osobnim automobilom reg. oz. [registarska oznaka].7036-AS južnom polovicom kolnika Ulice Dubrava srednjim prometnim trakom u smjeru istoka te dolaskom do raskrižja s Osječkom ulicom protivno odredbama čl. 43, st. 1. i. 2 Zakona o osnovama sigurnosti na cestama, lakomisleno smatrajući da ne će doći do štetnih posljedica, skrenuo desno u raskrižje s Osječkom ulicom, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, uslijed čega je prednjim desnim dijelom svog automobila naletio na prednji lijevi bočni dio osobnog automobila reg. oz. [registarska oznaka], kojim je upravljao ČL, krećući se desnim prometnim trakom istog kolnika namijenjenog za promet vozila javnog gradskog prijevoza u smjeru istoka, a uslijed kojeg udarca je vozilo reg. oz [registarska oznaka] odbačeno u smjeru jugoistoka na nogostup koji se nalazi na jugoistočnoj strani raskrižja, gdje je prednjim desnim dijelom naletjelo na pješakinju ZL, koja je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu gnječnorazdorne rane lijeve strane čela na glavi, edema mekog oglavka sljepoočnotjemenog čeono, prijeloma baze lubanje s posljedičnim opsežnim edemom moždanog tkiva te kompresivnog prijeloma prvog slabinskog kralješka te je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće opisano u čl. 272, st. 1. i 2. Kaznenog zakona, kojom presudom je sud vezan u ovom postupku, te je uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Novskoj, poslovni broj K-91/2007 utvrđeno da je protiv ČL odbijena optužba da bi 6. studenog 2024. godine u 14,50 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] južnom polovicom kolnika ulicom Dubrava denim prometnim trakom koji je namijenjen za promet vozila javnoga gradskog prijevoza putnika, suprotno odredbi čl.46.st.1. ZOSPC-a te je dolaskom do raskrižja s Osječkom ulicom zbog neprilagođene brzine kretanja te suprotno odredbi čl.51.st.1. te čl.53.st.1. ZOSPC-a ušao u raskrižje na znak zelenog svjetla na semaforu zadržavajući smjer kretanja ravno u kočenju te prednjim dijelom vozila naletio na desnu bočnu stranu vozila [registarska oznaka] kojim je upravljao DL istim konikom propisno srednjim prometnim trakom za ravno i desno u istom smjeru te je dolaskom do raskrižja s Osječkom ulicom ušao vozilom u isto na znak zelenog svjetla na semaforu skrećući u desno na kolnik Osječke ulice te je od ovog naleta osobni automobil [registarska oznaka] odbačen u smjeru jugoistoka na nogostup koji se nalazi s jugoistočne strane raskrižja kojom prilikom je prednjim, više desnim dijelom naletio na pješakinju ZL koja se nalazila na navedenom nogostupu s psom , a potom je prednjim lijevim bočnim dijelom naletio na stup nosača semafora, dok je desnim bočnim dijelom naletio na betonski zid ograde k.br.149 ulice Dubrava, a zatim se vozilo odbilo u smjeru sjeveroistoka, uslijed čega je prednjim desnim bočnim dijelom naletio na stup javne rasvjete broj 0665-124, zaustavivši se dijelom na nogostupu, a dijelom na kolniku prednjim dijelom okrenut u smjeru sjeveroistoka da bi kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da bi izazvao nesreću pa da bi tim počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl.272.st.1. i 2. KZ-a.

6. Stoga sud ocjenjuje da je ovom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KS-74/06, a u svezi s presudom Općinskog suda u Novskoj, poslovni broj K-91/2007, tužitelj dokazao da je tuženikov osiguranik DL odgovoran za nastali štetni događaj u kojem je stradala njegova osiguranica ZL tj. JL kao pješak na nogostupu, a tuženik nije dokazao da bi postojala isključiva ili djelomična odgovornost tužiteljeva osiguranika ili treće osobe, sve sukladno odredbi čl. 178, st. 1. i čl. 177. Zakona o obveznim odnosima (NN53/91-88/01), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.

7. Glede uzročnoposljedične sveze između nastanka štetnog događaja i ozljeda tužiteljeva osiguranika tj. je li mu tužitelj priznao 80% prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, tj. ove prometne nezgode, primjenom odredbe čl. 173. istog Zakona o obveznim odnosima se ta sveza pretpostavlja, a tuženik nije dokazao suprotno, jer nije predujmio trošak liječničkog vještačenja što je ocijenjeno sukladno odredbi čl. 153, st. 3. Zakona o parničnom postupku.

8. Inače, sud nije ovlašten u parničnom postupku ispitivati je li tužitelj u upravnom postupku provedenom po njegovim zakonskim ovlastima pravilno utvrdio ima li njegov osiguranik pravo na invalidsku mirovinu , a nalazi i mišljenja njegovih liječnika se odnose upravi na utvrđivanje tih zakonskih pretpostavaka. No, kako tuženik nije sudjelovao u tom upravnom postupku, nije vezan utvrđenjima tuženikovim o ovom omjeru od 80% ozljede izvan rada kao osnove za priznanje prava na invalidsku mirovinu tužiteljevu osiguraniku, u slučaju kad to tuženik osporava pa ima pravo predlagati dokaze o uzroku i omjeru uzroka invalidnosti kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete. Međutim, tuženik to nije dokazao nepredujmljivanjem troška za predloženo liječničko vještačenje, kako je prethodno obrazloženo. (Rev 1237/21 od 7. rujna 2022).

9. Zatim su prijeporni osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u tužiteljevo rješenje od 15. siječnja 2014. godine, broj spisa 507547 je utvrđeno da je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu svom osiguraniku JL i to 80% zbog ozljede izvan rada i 20% zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale zbog bolesti.

11. Sada je prijeporno koji zakon treba primijeniti glede osnove i visine tužbenog zahtjeva.

12. Sud ocjenjuje da treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju nastala šteta isplatama invalidskih mirovina svom osiguraniku, a to je vrijeme od 1. studenog 2018. do 30. studenog 2020. godine te treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-119/22), jer je isplata invalidske mirovine šteta koja nastaje sukcesivno kako je isplaćivana mjesečno. Također, treba primijeniti ovaj Zakon kao poseban u odnosu na sve druge zakone koji su opći poput Zakona o obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je upravo ovim posebnim propisom zakonodavac propisao što je i kolika je tužiteljeva šteta tj. štetnikova obveza naknade štete u odnosu na isplaćene invalidske mirovine.

13. Stoga po odredbi čl.161.st.2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo na naknade stvarne štete isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku po pravomoćnom rješenju u navedenom razdoblju u punoj svoti. Još je osnovnim Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, a čl.41. Zakona o izmjenama i dopunama istog Zakona (NN 115/18), samo je razrađeno ovo pravo tužiteljevo u odnosu na isplaćene invalidske i obiteljske mirovine, upravo kako bi se izbjeglo ovakvo tumačenje tuženikovo da treba primijeniti opće propise poput Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o obveznim odnosima u odnosu na poseban propis tj. Zakon o mirovinskom osiguranju.

14. Pri tomu je sud uzeo u obzir i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. No, pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-x-388/2018-2 se odnosi na štetni događaj od 2004. godine te na isplatu invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku za vrijeme od 2007. godine i jednokratnu isplatu naknade za tu mirovinu iste godine, dočim se pravno shvaćanje u odluci posl.br. Rev-12/2022-2 odnosi na isplatu obiteljske mirovine tužiteljevom osiguraniku u vremenu od 2012. godine do 31. listopada 2016. godine, s tim što je štetni događaj bio 2012. godine. Također je sud uzeo u obzir i dopuštenost revizije u predmetu istog suda posl. br. Revd-949/2021-2 od 16. ožujka 2021. godine gdje je riječ o isplati naknade tužitelju za isplaćenu invalidsku mirovinu u vremenu od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2018. Isto tako je sud uzeo u obzir i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/2022-3 od 25. listopada 2022. godine koja se odnosi na naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.studenoga 2017. do 30 rujna 2019. Točno je da je dakle u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje te stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o primjeni odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sukladno kojemu tužitelj ima pravo na razmjeran iznos mirovine oštećene osobe kao stvarnu štetu, što je i logično, jer se u oba prva postupka to odnosi na isplatu obiteljske odnosno invalidske mirovine kako je prethodno obrazloženo, a sve to za razdoblja isplata tih mirovina prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18). No, ovdje je riječ o isplati invalidske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2021 godine., kada je na snazi bio čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) tj. čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju sukladno kojem tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja tj. ovdje priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu dok traje isplate invalidske mirovine, bez obzira je li njegov osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. Slijedom toga je ova odredba čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju kasniji propis koji derogira raniji, kao što je i poseban propis koji derogira opći, a u oba slučaja je raniji i opći propis upravo odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

15. Stoga sud ocjenjuje da tužitelj za utuženo razdoblje ima pravo zahtijevati naknadu štete u ukupnoj svoti isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku, bez obzira je li on ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu te u dvojbi između dva propisa tj. Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakonima o obveznim osiguranjima u prometu je sud primijenio čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) te tako utvrđena osnova tužbenog zahtjeva.

16. U odnosu na tuženikov prigovor da postoji razlika između utvrđenja razmjernog iznosa mirovine tužiteljeva osiguranika prema propisima o mirovinskom osiguranju u vrisni razlike između invalidske mirovine utvrđenje tužiteljevim rješenjem broj spisa 507547 od 15. siječnja 2014. godine i invalidske mirovine koje bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, računovodstvenim vještačenjem od 11. travnja 2024. godine je utvrđeno su ukupno izračunate invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu 28.046,89 kn za to razdoblje, a ukupno isplaćene iznose 19.115,37 kn te je razlika između njih 8.931,52 kn, sve kao u tablici 1. mišljenja, dočim je ukupan izračun najniže invalidske mirovine 54.633,60 kn za to razdoblje, a ukupno su isplaćene invalidske mirovina 19.115,37 kn te je njihova razlika 35.518,23 kn, sve kao u tablici 2. mišljenja, čemu tuženik prigovara kao u podnesku od 10. svibnja 2024. godine, a vještak na ročištu 11. veljače 2025. godine iskazuje da je u svom nalazu iskazao izračunatu najnižu mirovinu i to sa dva zaključka koja bi iznosila 54.633,60 kn a tužitelj je u istom periodu isplatio mirovinu u iznosu 19.115,37 kn te je isplaćena invalidska mirovina svaki mjesec manja od izračunate najniže mirovine da se primjenjuje ozljeda na radu.

17. Sud prihvaća kao nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo, zasnovano na bitnim činjenicama i dokazima u spisu.

18. No, taj nalaz i mišljenje nije odlučno ni po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 850/2022-1 od 25. listopada 2022. godine, jer tužitelj ni ne tvrdi d je riječ o ozljedi na radu, već zahtijeva naknadu štete od 80% isplaćene invalidske mirovine nastale zbog ozljede izvan rada tj ovog štetnog događaja, a niti ima uopće dokaza da bi tužiteljeva šteta nastala zbog ozljede na radu.

19. Glede visine tužbenog zahtjeva, tužitelj ju je dokazao obračunom za predmetno razdoblje sukladno odredbi čl.5. i čl.104. te čl. 141.st.1. i čl.145. st.2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju te je ovaj obračun primjenom odredbe čl.159. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) u svezi s odredbom čl.230. st.1. Zakona o parničnom postupku predstavlja javnu ispravu , a tuženi je može osporavati po odredbi čl.230.st.3. Zakona o parničnom postupku, ali nije to učinio provedenim računovodstvenim vještačenjem te sud nema razloga posumnjati i postupati po odredbi čl.230.st.4. Zakona o parničnom postupku (Rev--x1277/15-2, Rev-x 456/14-2, Rev-x 827/15-2, Rev-x 1000/12-2, Revt 139/16-2), te je još tužitelj dostavio i podatke o doznačenima mirovinskim primanjima za svog osiguranika, koje tuženik opet ne osporava pa je utvrđeno da je tužitelj isplatio osiguraniku invalidske mirovine u utuženom razdoblju u ukupnoj svoti od 19.115,37 kn, a 80% toga s obzirom na ozljedu izvan rada jest 15,292,30 kn od čega je Allianz Hrvatska d.d.platio 10.705,24 kn sukladno nalogu iza isplatu od 11. svibnja 2021. godine te je ostala razlika od 4.587,06 kn ili 608,81 eur, koji zahtjev za glavnicu je i prihvaćen. 20. U odnosu na zatezne kamate, primjenom odredbe čl. 165. st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj je 7. svibnja 2021. uputio odštetni zahtjev koji je Allianz Hrvatska d.d. primio 10. svibnja 2021. godine, sukladno uvidu u taj zahtjev i povratnicu, pa bi zakonski rok od 15 dana istekao 25. svibnja 2021. godine, a kako tužitelj zahtjeva zatezne kamate od 30. rujna 2021. to mu je i dosuđeno.

21. Stopa zateznih kamata je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), uz uvećanje od tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

U Zagrebu, dana 28. veljače 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tuženikovom opunomoćeniku