REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2948/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice NS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima JS, Pauli Kiš i Hrvoju Novak odvjetnicima iz Zagreba, Strossmayerov trg 8, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Nicole Kwiatkowski, odvjetnice i punomoćnika tuženika Paule Kiš, odvjetnice, dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 069-50-3331226, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF…"

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici NS, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.279,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose

28,77 EUR od 31.10.2008.

39,42 EUR od 03.01.2009.

47,09 EUR od 03.02.2009.

50,56 EUR od 03.03.2009.

41,01 EUR od 03.04.2009.

42,83 EUR od 05.05.2009.

28,22 EUR od 02.06.2009.

17,46 EUR od 04.07.2009.

20,32 EUR od 04.08.2009.

25,99 EUR od 04.09.2009.

25,50 EUR od 30.09.2009.

19,76 EUR od 03.11.2009.

30,52 EUR od 03.12.2009.

39,15 EUR od 05.01.2010.

51,42 EUR od 02.02.2010.

48,60 EUR od 02.03.2010.

65,26 EUR od 08.04.2010.

61,47 EUR od 04.05.2010.

67,57 EUR od 03.06.2010.

120,33 EUR od 03.07.2010.

109,47 EUR od 03.08.2010.

142,64 EUR od 03.09.2010.

131,18 EUR od 04.10.2010.

112,74 EUR od 03.11.2010.

151,64 EUR od 03.12.2010.

201,14 EUR od 04.01.2011.

166,09 EUR od 03.02.2011.

178,38 EUR od 03.03.2011.

162,75 EUR od 04.04.2011.

165,56 EUR od 03.05.2011.

229,24 EUR od 03.06.2011.

235,63 EUR od 04.07.2011.

290,43 EUR od 02.08.2011.

262,28 EUR od 03.09.2011.

231,47 EUR od 04.10.2011.

228,16 EUR od 02.11.2011.

225,79 EUR od 03.12.2011.

240,48 EUR od 03.01.2012.

253,30 EUR od 03.02.2012.

255,01 EUR od 03.03.2012.

246,15 EUR od 03.04.2012.

252,13 EUR od 03.05.2012.

256,23 EUR od 04.06.2012.

249,34 EUR od 03.07.2012.

251,15 EUR od 03.08.2012.

245,99 EUR od 04.09.2012.

19.934,24 EUR od 28.09.2012.

pa do isplate i to do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici NS naknadi troškove postupka u iznosu do 3.622,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 28. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

V Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi: " Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 069-50-3331226, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja

glasi:

"Kunska

protuvrijednost

CHF

148.530,00

(stočetrdesetosamtisućapetstotrideset švicarskih franaka ) po srednjem tečaju

Kreditora na dan korištenja kredita."

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 24.4.2023. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 069-50-3331226 dana 11.3.2006. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 148.530,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 180 mjeseci uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 4,50% godišnje.

Ukazuje da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev-2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužitelj ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Tužitelj ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Ističe da je dužnost tuženika da prije sklapanja Ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njihovim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koji oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u Ugovoru o kreditu

Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži (podnesak 22.10.2024.) donošenje presude kojom će se prihvatiti zahtjev sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 33) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe prigovor zastare potraživanja te prijeboj tzv. negativnih razlika. Nadalje, ističe (list 42) da osporava svojstvo potrošača tužitelja i time aktivnu legitimaciju. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Nakon zaključenja prethodnog postupka tj. podneskom 12.11.2024. (list 95-96 spisa) točno i određeno postavlja prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od EUR 660,86, odnosno razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Ističe da slijedom navedenog, ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tuženik predlaže sudu da presudom utvrdi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi EUR 660,86 zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

− na iznos od EUR 8,09 počevši od dana 1.12.2006. godine pa do isplate; − na iznos od EUR 14,61 počevši od dana 1.1.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 19,22 počevši od dana 1.2.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 19,43 počevši od dana 1.3.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 18,88 počevši od dana 1.4.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 27,77 počevši od dana 1.5.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 34,97 počevši od dana 1.6.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 39,90 počevši od dana 1.7.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 34,36 počevši od dana 1.8.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 30,87 počevši od dana 1.9.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 41,32 počevši od dana 1.10.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 42,62 počevši od dana 1.11.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 35,44 počevši od dana 1.12.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 38,99 počevši od dana 1.1.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 26,64 počevši od dana 1.2.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 19,86 počevši od dana 1.3.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 8,22 počevši od dana 1.4.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 25,70 počevši od dana 1.5.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 32,62 počevši od dana 1.6.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 25,18 počevši od dana 1.7.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 38,23 počevši od dana 1.8.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 37,59 počevši od dana 1.9.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 29,85 počevši od dana 1.10.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 10,50 počevši od dana 1.12.2008. godine pa do isplate

3. Iz čl. 6 ugovora o kreditu vidljivo je da je namijenjen za stambeni kredit za kupnju uz poček od 6. mjeseci i pripis kamate glavnici.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u otplatnu tablicu-kredit, informativni izračun, Ugovor o kreditu broj 069-50-3331226 sklopljen između stranaka, izvadak iz knjige položenih ugovora, br. [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], punomoć (list 21-22), potvrdu ugovora o kreditu javnog bilježnika Anice Hukelj OU-551/06, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 27.4.2019., nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. po gospođi Petri Blašković, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP. Saslušavanje javnog bilježnika bilo bi bespredmetno jer on niti je stručan niti ovlašten za tumačenje tužitelju spornih ugovornih odredbi, a niti ima saznanja o tome kako je tuženik postupao prilikom zaključenja ugovora i tijekom otplate kredita. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu na iznos 148.530,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 4,50% godišnje, promjenjivu uz rok otplate 180 mjeseci (dalje: Ugovor o kreditu), što je vidljivo iz samog ugovora o kreditu – list 15 spisa. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama i pripadaju li u tom slučaju tužitelju utuženi iznosi.

7. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 148.530,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

8. Tužiteljica NS (list 99-100 - ročište 21.1.2025.), u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je sklopila sa tuženikom kredit u svrhu zadovoljavanja stambenih potreba sebe i svoje obitelji. Dakle, nije se radilo o kupnji prostora za bilo kakvu poslovnu djelatnost ili iznajmljivanje i tako su taj stan i koristili isključivo za vlastito stanovanje. Nikakvih pregovora sa tuženikom prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bilo, već im je ponuđen ugovor kao tipski tj. po principu uzmi ili ostavi i nije bila upozorena na nikakve rizike koje nosi takav kredit odnosno na rizike koji su se naknadno dogodili. Nadalje, ističe da se radilo o tipskom ugovoru i nije niti mislila da bi mogla bilo što promijeniti. Tuženik joj nije nuđao kredit u EUR ili u kunama već u CHF koji je trebao biti povoljniji i zato su se suprug i ona odlučili za uzimanje tog kredita. Kod javnog bilježnika pročitani su im samo elementi ugovora, ali ih niti bilježnik nije upozoravao na sve ono što se naknadno događalo. Nadalje, navodi da je došlo do velikog rasta tečaja i rata tako da se to odrazilo "prestrašno" na njezinu ekonomsku situaciju kao i ekonomsku situaciju njezine obitelji. Rate su bile u početku ispod 6.000,00 kn, a onda su narasle do oko 10.000,00 kn. Ona i suprug inače su računali da bi moglo doći do povećanja rata na otprilike 10%, ali na ovako nešto nisu bili spremni niti upozoreni. Nadalje, ističe da su morali zatvoriti taj kredit tako da su prodali imovinu tj. taj stan kako bi zatvorili taj kredit jer nisu mogli podmirivati niti režijske troškove niti troškove života, a blokirane su im i bankovne kartice. Nakon što su prodali taj stan i zatvorili kredit bili su prisiljeni suprug i ona sa djecom otići u podstanare. Pokušali su suprug i ona na neki način sanirati posljedice ovakvog ugovora pa su nudili tuženiku različite mogućnosti koje nisu bile prihvaćene te mogućnosti nudili su usmeno, a bile su usmjerene na mogućnost eventualnog najma jednog dijela stana ili prodaje jer se radilo o dva manja stana koja su bila povezana, no kako to nije bilo prihvaćeno od banke zatvorili su taj kredit tako što su prodali taj stan i otišli u podstanare. Ističe da nitko umjesto nje nije otplatio predmetni ugovor o kreditu i da je nakon prodaje stana otplatila kredit svojim novcem. Pojašnjava da u cijelom paketu troškova koji su plaćani prema banci iznosi su znatno rasli i uključivali su neophodne troškove osiguranja pa ne može točno reći koliko se tih novčanih iznosa odnosilo na samu ratu.

9. Da tužiteljica ima svojstvo potrošača i da je aktivno legitimirana utvrđeno je na osnovi logički povezanog i stoga uvjerljivog iskaza tužiteljice i predmetnog cit. ugovora o kreditu.

10. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

13. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

14. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

15. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

16. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo – dio čl. 7 u svezi načina otplate kojim je ugovoreno ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF.

17. Uvažavajući presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbe ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

18. Ovaj sud utvrdio je ništetnom dio odredbe čl. 7 prijepornog Ugovora o kreditu kako je navedeno u izreci tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

19. U dijelu čl.1 kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna jer je navedenom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a iznos visine kredita je bitan sastojak ugovora o kreditu te bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj nije dokazao ništetnost odredbe čl.1 pa je u tom dijelu zahtjev valjalo odbiti.

20. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na zatraženu isplatu.

21. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na dio ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom te je visina potraživanja utvrđena na osnovi nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na koji tužitelj ističe da nema primjedbi, a i tuženik ističe da nema primjedbi na matematički izračun vještaka ( list 92 i 100 spisa), temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan ih je vratiti tužitelju. Tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa odnosno kako je zatraženo pa je valjalo odlučiti kao u izreci.

Naime, u ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 83-89 spisa) gđi. Petri Blašković, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke za vještaka nemaju nikakvih pitanja. Na osnovi nalaza i mišljenja (list 83-89 spisa) utvrđeno je da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate iznose 26.279,86 EUR.

Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 660,86 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 25.619,00 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1, stupac '16'). Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom u potpunosti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka kako u ukupnom iznosu tako i pojedinačno navedenim iznosima preplaćenog zbog rasta tečaja pa je sud ovako postavljeni zahtjev za isplatom prihvatio (čl.2/1 ZPP).

Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužiteljica u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je prigovor radi prijeboja točno i određeno (specificirano) postavio prije zaključenja prethodnog postupka. Konkretan zahtjev, dakle točan novčani iznos potraživanja koji se stavlja u prijeboj nije istakao do zaključenja prethodnog postupka, a tuženik posjeduje svu potrebnu dokumentaciju te nema zapreka da do zaključenja prethodnog postupka postavi točno određeni zahtjev i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Ukupno i pojedinačno navedene iznose (manje plaćeno zbog pada tečaja) tuženik je u podnesku 12.11.2024. postavio sukladno nalazu vještaka. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj i kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

23. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

24. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Tužitelj je tužbu podnio 24.4.2023. (list 1 spisa) pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Tužitelj tijekom cijelog postupka potražuje isplatu vezanu za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Najstarija utužena tražbina dospjela je 31.10.2008. a kolektivna tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena je 4.4.2012. Slijedom svega navedenog u potpunosti je neosnovan prigovor zastare.

25. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

26. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3 ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio glede osnove gotovo 100%( te zbog toga nije nastao poseban trošak) i glede visine 100% pa je stoga valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak (VPS u tužbi 28.443,39 EUR za radnje do zaključno 21.10.2024., a od 22.10.2024. – list 92 – VPS – 26.279,86 EUR)

- sastava tužbe od 24.4.2023. radi utvrđenja ništetnosti i isplate po Tbr 7/1 - 250 bodova

- sastava podneska od 10.10.2023. po tbr. 8/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 17.07.2024. po tbr 9/1 – 250 bodova

- sastava podneska od 22.10.2024. po tbr. 8/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 21.01.2025 po tbr 9/1 – 250 bodova

- trošak PDV 25% 625,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu 165,45 EUR po Tbr 1 t.1. TSP tj. tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije, trošak vještačenja 331,81 EUR (list 90) ili ukupni parnični trošak u iznosu od 3.622,26 EUR.

27. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.g.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka