Poslovni broj Gž-974/2021-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Pula Parking d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku ĆŽ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Povrvr-319/2020 od 20. studenoga 2020., 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
1.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj PU Povrvr-319/2020 od 20. studenoga 2020. u točki II izreke, u dijelu u kojemu je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 130,00 kn (stotridesetkuna) /17,25 eura(sedamnaesteuraidvadesetpetcenti) za razdoblje od 05. travnja 2015. do 10. lipnja 2020.te zahtjev za nadoknadu troškova ovršnog postupka.
2.Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se ista presuda u točkama II i III izreke na način da se nalaže tuženici isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 130,00 kn (stotridesetkuna) /17,25 eura (sedamnaest- euraidvadesetpetcenti od 10. lipnja 2020. do isplate te nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 812,50 kn (osamstodvanaestkunaipedesetlipa) /107,84 eura (stosedameuraiosamdesetičetiricenta) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa], poslovni broj Ovrv-943/2019 od 9. prosinca 2019.. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 130,00 kn. U točki II izreke je isti platni nalog ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti zateznu kamatu na iznos od 130,00 kn od 5. travnja 2015. do isplate, te kojim je tužitelju priznat trošak ovršnog postupka od 575,05 kn, te iznos od 506,25 kn na ime predvidivih troškova postupka, sa zateznom kamatom te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, dok je u točki III izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kn te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2.Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tvrdi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 i 80/22
- dalje: ZPP), jer da su razlozi presude proturječni i nedostatni. Nadalje, smatra da je počinjena i povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, jer da dokazi nisu ocijenjeni savjesno i brižljivo, niti su izloženi zahtjevi stranaka, kao ni ostali bitni elementi obrazloženja propisani čl. 338. st. 4. ZPP-a. Također ukazuje da je tuženica na ročištu održanom 13. studenoga 2020. priznala obvezu plaćanja dnevne parkirne karte, čime da je priznala i tužbeni zahtjev tužitelja pa da je dužna platiti cjelokupni dug i troškove parničnog postupka. U postupku da ničim nije uspjela dokazati da ne bi bila u obvezi podmiriti narečenu tražbinu. Osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da je nerazumljiv zaključak suda da je uspjeh žalitelja u postupku manji od 20%, s obzirom na činjenicu da je glede osnove uspio u sporu u cijelosti.
4. Predlaže presudu preinačiti u pobijanom dijelu i održati u cijelosti na snazi platni nalog javnog bilježnika te priznati sve troškove parničnog postupka, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, sve uz naknadu troška žalbenog postupka.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Prije svega treba navesti da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (odluka o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti), kako je propisano čl. 467. st. 1. ZPP-a.
7. Tužitelj u žalbi u pretežitom dijelu osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, što u žalbi protiv presude u sporu male vrijednosti nije dopušteno, jednako kao što nisu dopušteni ni razlozi kojima pobija presudu zbog povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. te čl. 338. ZPP-a.
8. Iz činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se tražbina tužitelja odnosi na naplatu dnevne parkirne karte u iznosu od 130,00 kn sa zateznom kamatom, koju tražbinu tužitelj temelji na činjenici da je vozilo u vlasništvu tužiteljice zatečeno na javnom parkiralištu s naplatom 28. ožujka 2015. bez dokaza o plaćanju karte za parkiranje, zbog čega je tuženici naplaćena dnevna parkirna karta, primjenom Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na javnim parkiralištima koju je donio gradonačelnik Grada Pule 16. prosinca 2009. (dalje: Odluka).
9.Sud prvog stupnja utvrđuje da tuženica nije osporila da je njezino vozilo zatečeno na parkirališnom mjestu koje podliježe naplati, međutim ocjenjuje istinitim prigovor tuženice da nije imala saznanja za nastanak obveze, budući da tom prilikom nije zatekla obavijest o obvezi plaćanja dnevne parkirne karte na vjetrobranskom staklu, koje činjenice je, prema stajalištu suda prvog stupnja, bio dužan dokazati tužitelj. Stoga ocjenjuje da tužitelju ne pripada pravo na zateznu kamatu i troškove postupka, posebice stoga što je prijedlog za ovrhu podnesen gotovo pet godina nakon navodnog nastanka obveze plaćanja ,pa prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu glavnice od 130,00 kn, a odbija zahtjev i ukida platni nalog glede zatezne kamate i troškova ovršnog postupka, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a. Glede troškova parničnog postupka, odluku donosi primjenom čl. 154. st. 3. ZPP-a te nakon ocjene da je tužitelj djelomično uspio u parnici i to manje od 20% postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučuje da sva stranka snosi svoj parnični trošak te istovremeno odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška zastupanja odvjetnika, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine " broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa).
10.Kako je uvodno navedeno, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja glede činjenice da tužitelj nije dokazao da je ostavio ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila tuženice nalog za plaćanje dnevne karte, u skladu s čl. 6. Odluke, pa polazeći od takvih utvrđenja, treba ocijeniti je li, i u kojem trenutku, tuženica zakasnila s ispunjenjem novčane obveze. Naime, prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Prema čl. 183. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (st. 1.), a ako rok nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze (stavak 2.).
11.S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, proizlazi da je tuženica došla u zakašnjenje glede plaćanja obveze parkirne karte primitkom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u skladu s čl. 183. st. 2. ZOO-a, a to je prema podacima iz spisa 10. lipnja 2020., pa tužitelju od tog datuma pripada pravo na zateznu kamatu na iznos glavnog duga.
12.U pravu je tužitelj kada ukazuje i na nezakonitost odluke o parničnom trošku. Naime, netočno je da je tužitelj uspio u parnici sa manje od 20% postavljenog tužbenog zahtjeva, pa nema uvjeta za primjenu čl. 154. st. 3. ZPP-a pri donošenju odluke o trošku. Naime, glede glavne tražbine tužitelj je uspio u cijelosti, a glede sporedne tražbine je uspio djelomično, pa tužitelju pripada pravo na nadoknadu parničnog troška primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. S obzirom na vrijednost predmeta spora, tužitelju pripada pravo na trošak zastupanja odvjetnika prema Tbr. 7. toč. 8. Tarife, dakle jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn, te porez na dodanu vrijednost u iznosu od 125,00 kn, odnosno ukupno 625,00 kn, pri čemu treba navesti da u spisu nema dokaza o plaćanju sudskih pristojbi za tužitelja.
13. Tužitelj je djelomično uspio u žalbenom postupku, a trošak se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 3. Tarife u iznosu od 300,00 kn, te PDV u iznosu od 75,00 kn primjenom Tbr.42. Tarife. S obzirom na djelomični uspjeh u žalbenom postupku, tužitelju za taj stadij postupka pripada pravo na trošak u iznosu od 187,50 kn (približno 50%) pa kada se tome pridoda trošak prvostupanjskog postupka, proizlazi da je osnovan zahtjev u iznosu od 812,50kn/ 107,84 eura.
14.Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II izreke, u dijelu u kojem je ukinut platni nalog za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 5. travnja 2015. do 10. lipnja 2020., te trošak ovršnog postupka potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu točke II izreke te točki III izreke valjalo žalbu uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a. Presuda u točki I izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.
15.Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.
16. Još treba navesti da su novčani iznosi u ovoj odluci izraženi dvojno, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 eur=7,53450 kn, primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).
U Rijeci, 28. veljače 2025.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
