Poslovni broj Gž-2371/2021-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari predlagatelja Elanija d.o.o., Zagreb, Ilirski trg 6, OIB: 95009915775, (pravni sljednik društva Primus Parcus, d.o.o., Žnjanska 2, Split, OIB: 91906050294), zastupan po Damiru Batarelu, odvjetniku iz Splita, protiv predloženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi određivanja novčane naknade, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-347/18 od 30. srpnja 2021., 28. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-347/18 od 30. srpnja 2021. u točki I izreke u dosuđujućem dijelu te u točkama II i III izreke.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I izreke je određena naknada za prijenos nekretnina predlagatelja (pravnog sljednika društva Primus Parcus d.o.o., Split) u vlasništvo predloženika Grada Splita označenih kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 1.794.779,37 kn, dok je za iznos od 213.220,63 kn prijedlog odbijen. U točki II izreke je naloženo predloženiku isplatiti predlagatelju naknadu za prijenos nekretnina u iznosu iz točke I izreke najkasnije do 24. ožujka 2022., dok je u točki III izreke odbijen prijedlog predlagatelja za nadoknadu troškova izvanparničnog postupka.

Protiv rješenja su žalbe podnijele obje stranke, predlagatelj protiv rješenja u točki III izreke bez pozivanja na određene zakonske žalbene razloge.

U žalbi navodi da je pogrešna ocjena suda prvog stupnja da troškovi postupka nisu nastali skrivljenim ponašanjem predloženika. Navodi da se predloženik od početka postupka protivio prijedlogu, zbog čega je postupak znatno duže trajao, da se već u upravnom postupku koji je prethodio ovom protivio predaji predmetnog zemljišta u posjed, pa da je stoga prouzročio nastanak svih troškova, da je održano pet ročišta, postupak da je trajao tri godine, pri čemu predloženik nije iznosio legitimne zahtjeve uobičajene za ovu vrstu postupka. Ističe da je uspio u postupku sa 89,40% zahtjeva, a predloženik sa 10,60%, pa da mu je stoga odgovarajućom primjenom čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) dužan naknaditi 78,80% troškova.

Predlaže stoga rješenje u točki III izreke preinačiti i naložiti predloženiku da mu nadoknadi trošak u iznosu od 118.869,80 kn.

Predloženik pobija rješenje u točkama I i II izreke pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. ZPP-a.

Prije svega navodi da nije jasno tko je zastupao predlagatelja, jer da odvjetnik koji je sudjelovao u postupku nije punomoćnik. Nadalje da je izreka rješenja nerazumljiva i u suprotnosti s razlozima, jer da je nejasno koja pravna osoba je sljednik, a koja prednik predlagatelja. Ističe da je predlagatelj u skladu s čl. 170. -175. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) predao narečene nekretnine u vlasništvo jedinice lokalne samouprave te da je postupak pokrenut radi određivanja naknade za predano zemljište. Navodi da zapisnik na kojemu je zaprimljena izjava o prijenosu zemljišta nije upravni akt pa da je jedina sudska kontrola postupanja upravnog tijela moguća u ovom postupku, zbog čega smatra da je sud trebao utvrditi i činjenice u svezi prigovora o postojanju zakonskih uvjeta da do predaje uopće i dođe i to glede dijela č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja javni put, a što da je sud propustio učiniti. Ističe da se u obrazloženju sud poziva na nalaz i mišljenje vještaka Mije Tadinca od 10. svibnja 2017. koji je sačinjen radi utvrđivanja izgrađenosti zemljišta č. zem. [katastarska čestica] nakon provedenog očevida 9. svibnja 2017., međutim da je u upravnom postupku koji je pokrenut zahtjevom predlagatelja od 29. prosinca 2017. očevid proveden 8. veljače 2018. uz sudjelovanje vještaka za geodeziju ..., pa da je nejasno od kuda je u upravnom spisu priloženo vještačenje sačinjeno prije pokretanja postupka. Glede svjedoka PĆ, bivšeg vlasnika predmetnog zemljišta koji je prodao nekretnine predlagatelju, ističe da je u upravnom postupku prigovarao tom iskazu zbog opravdane sumnje u njegovu nepristranost. Naglašava da se od početka upravnog postupka protivio predaji pa time i naknadi za sporni dio č. zem. [katastarska čestica] koji u naravi predstavlja izgrađeno zemljište – nerazvrstanu cestu, koja nekretnina da je u trenutku davanja izjave već bila izvanknjižnovlasništvo žalitelja i to kao javno dobro u općoj uporabi u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o cestama. Pritom smatra da nije odlučno jesu li iste nekretnine u zemljišnim knjigama upisane na neku fizičku ili pravnu osobu. Ukazuje na pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1.226/16 od 31. ožujka 2020. u kojemu je na temelju slične situacije odlučeno da predlagatelj nema pravo na naknadu za dio zemljišta koji je u naravi asfaltirani put. Kako samo neizgrađeno zemljište može biti predmetom predaje, smatra da predlagatelj nema pravo na naknadu za dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio betoniranog puta površine 211 m2 čija je vrijednost procijenjena u iznosu od 862.675,91 kn.

Predlaže stoga pobijano rješenje preinačiti i prijedlog odbiti u dijelu koji se odnosi na naknadu za narečenu nekretninu, podredno rješenje ukinuti u tom dijelu i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Predlagatelj u odgovoru na žalbu predloženika ističe da su ga u postupku zastupala dva punomoćnika, odvjetnika te da je odvjetnik Damir Batarelo imao urednu punomoć za zastupanje. Glede nalaza sudskog vještaka Mije Tadinca, navodi da je sud prvog stupnja izvršio uvid u upravni spis koji je vođen radi davanja izjave o predaji predmetnih nekretnina, pri čemu je praksa upravnog tijela da predlagatelji sami angažiraju vještake, pa da se radi o valjanom i zakonitom dokazu. Ukazuje da je u spis dostavio i rješenje predloženika od 11. rujna 2012., kada je Zakon o cestama već bio na snazi, u kojemu je navedeno da susjedna č. zem. [katastarska čestica] nema osiguran pristup sa prometne površine, što da ukazuje da Grad Split nekretninu č. zem. [katastarska čestica] nije smatrao prometnom površinom. Pored toga da se ta čestica ne nalazi u popisu nerazvrstanih cesta koji je objavljen u Službenom glasniku dvije godine nakon stupanja na snagu Zakona o cestama. Naglašava da je predloženik stekao vlasništvo nekretnine aktom upravnog tijela u postupku u kojemu je predlagatelj prepustio pravo vlasništva, zbog čega je dužan platiti i naknadu, a da sudska praksa koju je predloženik priložio nije primjenjiva u ovom postupku, budući da se ne radi o istovjetnim činjenicama. Predlaže žalbu predloženika odbaciti.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je obvezao predloženika isplatiti predlagatelju naknadu za prijenos prijepornih nekretnina. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje predloženik u žalbi, jer je u spisu priložena uredna punomoć kojom predlagatelj ovlašćuje za zastupanje i odvjetnika Damira Batarela.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je određivanje novčane naknade za zemljište koje je prednik predlagatelja predao u vlasništvo Gradu Splitu i to č. zem. [katastarska čestica] u površini od 563 m2, č. zem. [katastarska čestica] u površini od 17 m2, č. zem. [katastarska čestica] u površini od 4 m2 i č. zem. [katastarska čestica] u površini od 14.m2, sve k. o. [katastarska općina].

Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama upisan Grad Split, na temelju Zapisnika o predaji zemljišta od 23. ožujka 2018., te Izjave prednika predlagatelja o prijenosu zemljišta. U postupku se kao sporno pojavilo pitanje ima li predlagatelj pravo na naknadu za dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja dio betoniranog puta u površini od 211 m2 te dio asfaltnog [adresa] u površini od 48m2, dakle ukupno 259 m2, budući da predloženik tvrdi da u tom dijelu nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu pa da predlagatelju ne pripada pravo na naknadu, jer da se ne radi o neizgrađenom zemljištu u smislu čl. 170. st. 1. Zakona o prostornom uređenju.

Sud prvog stupnja na temelju očevida te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Čipčića, dipl.ing. geodezije, utvrđuje da se na nekretnini č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od infrastrukture na južnom dijelu nalazi šahta i vodovodno mjerilo, a na sjevernom dijelu šahta vodovodne račve iz koje izlazi okitenska cijev prema gradilištu, da se na dijelu zapadne granice te čestice nalazi stari kameni podzid koji predstavlja granicu između č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], dok prema sjeveru granica na terenu nije definirana, da čestice [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] imaju definiranu granicu prema č. zem. [katastarska čestica], koju čini betonski ogradni zid, s tim što narečene tri čestice u naravi predstavljaju kameno- šljunčani tampon, dok se na č. zem. [katastarska čestica] nalaze betonski put, kameno-šljunčani tampon, i dio starog kamenog podzida . Iz iskaza KĆ, ing. građ., voditelja radova na izgradnji zgrade na č. zem. [katastarska čestica] je utvrđeno da se na betonskom putu oznake č. zem. [katastarska čestica] nalazi okitenska cijev od vode za potrebe gradilišta, koja će se izmjestiti nakon izgradnje zgrade, dok u preostalom dijelu iste parcele ne postoji neka druga instalacija. Iz nalaza vještaka nadalje je utvrđeno da se prema urbanističkom planu u zoni planirane prometnice – ..., nalazi dio č. zem. [katastarska čestica] u površini od 182 m2, č. zem. [katastarska čestica] u površini od 4m2 i dio č. zem. [katastarska čestica] u površini od 4m2, dok se u zoni planirane prometnice – ... nalazi dio č. zem. [katastarska čestica] u površini od 311 m2, č. zem. [katastarska čestica] u površini od 14 m2 te dio č.zem.

258/31 u površini od 13 m2.

Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja ocjenjuje da su u nazočnom slučaju ostvarene pretpostavke propisane čl. 170. i čl. 171. Zakona o prostornom uređenju, za prenošenje zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave te za isplatu naknade vlasniku nekretnina i to u visini tržišne vrijednosti prenesenog zemljišta. Prema stajalištu suda prvog stupnja, prijeporni dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 259 m2 nije izgrađeno zemljište, već u naravi predstavlja privremeni nestručno izvedeni pristupni betonirani put, koji zaključak temelji na sadržaju upravnog spisa u kojemu je priložen i nalaz vještaka Mije Tadinca od 10. svibnja 2017., a koji je sačinjen radi utvrđivanja izgradivosti č. zem. [katastarska čestica] te nalaz vještaka ..., iz kojeg proizlazi da narečni put ne udovoljava uvjetima iz Zakona o gradnji i Zakona o cestama, a da bi se nekretnina mogla definirati kao izgrađeno zemljište, kako to tvrdi predloženik. Stoga zaključuje da su bile ispunjene pretpostavke za predaju prijepornih nekretnina predloženiku, s tim što prema podacima sudskog vještaka utvrđuje da č. zem. [katastarska čestica] ima površinu od 499 m2, što je za 64 m2 manja površina od one koja je upisana u zemljišnim knjigama.

Visina naknade je utvrđena također prihvaćanjem nalaza i mišljenja istog vještaka i to za č. zem. [katastarska čestica] u iznosu od 64.466,41 kn, za č. zem. [katastarska čestica] u iznosu od 15.190,50 kn, za č. zem. [katastarska čestica] u iznosu od 53.055,75 kn, za dio č. zem. [katastarska čestica] u površini od 240 m2 u iznosu od 799.390,80 kn, a za preostalu površinu od 259 m2 u iznosu od 862.675,91 kn, odnosno ukupno iznos od 1.794.779,37 kn. Stoga obvezuje predloženika isplatiti predlagatelju naknadu u tom iznosu, u preostalom dijelu zahtjev odbija te odbija i prijedlog predlagatelja za nadoknadu troška izvanparničnog postupka.

Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da su u nazočnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za prijenos prijepornog zemljišta u vlasništvo predloženika kao jedinice lokalne samouprave, budući da se u trenutku prijenosa radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu na kojemu je urbanističkim planom bilo planirano građenje kolne površine i to dviju prometnica, ... i .... Prema čl. 170. Zakona o prostornom uređenju, vlasnik neizgrađenog i neopterećenog zemljišta na kojemu je urbanističkim planom uređenja planirano građenje, odnosno uređenje površine javne namjene, može to zemljište prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave (stavak 1.). Prema čl. 172. istog Zakona za preneseno zemljište, vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti prenesenog zemljišta, koju naknadu je dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave (stavak 1. i 3.). Prema članku 173. istog Zakona zemljište vlasnik prenosi izjavom o prijenosu zemljišta koju daje na zapisnik nadležnom upravnom tijelu županije, a o prijenosu zemljišta se ne donosi upravni akt (stavak 1.). Stoga je u sudskom postupku dopušteno ocjenjivati jesu li bili ispunjeni uvjeti za predaju zemljišta, te ima li vlasnik zemljišta pravo na naknadu i u kojem iznosu, koje činjenice je sud prvog stupnja raspravio pa predloženik bez osnove u žalbi tvrdi suprotno.

Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, iz nalaza vještaka Tomislava Čipčića, dipl. ing. geodezije proizlazi da su prijeporne čestice prema prostornom planu u zoni planiranih dviju prometnica, a što treba povezati s mjerodavnim odredbama Zakona o cestama. Prema čl. 2. st. 1. toč. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu istog Zakona. Prema čl. 100. Zakona o cestama, nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, potporni i obložni zid i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, zatim građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa, te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluge vozačima i putnicima, potom zemljišni pojas s obiju strana ceste, prometna signalizacija, te javna rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde i sl.). Prema čl. 102. Zakona o cestama, nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu.

Kada se prigovor predloženika ocijeni u kontekstu narečenog mjerodavnog materijalnog prava, valja zaključiti da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je betoniran ne predstavlja nerazvrstanu cestu, dakle izgrađeno građevinsko zemljište pa posljedično tome predlagatelju pripada pravo na naknadu za predano zemljište, visina koje naknade između stranaka nije sporna.

Na žalbene navode predloženika, valja odgovoriti da je nalaz vještaka Mije Tadinca priložen u upravnom spisu koji je pribavljen od Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, povodom zahtjeva prednika predlagatelja za zakazivanjem ročišta radi davanja izjave za predaju zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, pri čemu treba navesti da je u tom postupku sudjelovao predstavnik predloženika, da je proveden i očevid na licu mjesta u prisutnosti punomoćnika stranaka, da je provedeno i geodetsko vještačenje te da je pribavljen podatak da se zemljište nalazi unutar obuhvata detaljnog plana uređenja prostora ... u ..., te da se nalazi u zoni prometne površine – kolne površine. Također je priloženo i rješenje upravnog tijela Grada Splita od 11. rujna 2021. kojim je odbijen zahtjev predlagatelja za izdavanje potvrde glavnog projekta za stambeno-poslovnu građevinu na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (susjedna nekretnina), zbog toga što je utvrđeno da ta građevinska čestica nema osiguran pristup s prometne površine, iz čega je izveden pravilan zaključak da č. zem. [katastarska čestica], nije predstavljala izgrađeno građevinsko zemljište. Treba navesti da odluka suda nije utemeljena na nalazu vještaka Mije Tadinca, već je rezultat ocjene svih dokaza koji su provedeni, između ostalog i na dokazima koji su priloženi u spisu upravnog tijela, Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji. U tom spisu je priložen i nalaz vještaka Mije Tadinca, ali i nalaz vještaka ... koji je u tom postupku imenovan radi identifikacije nekretnina te utvrđenja njihove namjene prema važećim aktima prostornog uređenja.

Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve provedene dokaze, u skladu s čl. 8. ZPP-a te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo obvezujući predloženika na isplatu naknade za prijenos nekretnina predlagatelju.

Zakonita je i odluka o troškovima postupka, koja je donesena pravilnom primjenom pravnih pravila paragrafa 20. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji propis se primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91). Na žalbene navode predlagatelja u tom dijelu, valja odgovoriti da je predloženik bio ovlašten štititi svoje interese i u upravnom i u sudskom postupku pa se osporavanje predlagatelju prava na isplatu naknade ne može smatrati zlouporabom.

Zbog izloženog je valjalo žalbe stranaka odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki I izreke u dosuđujućem dijelu, te u točkama II i III izreke potvrditi, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev predlagatelja, kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci, 28. veljače 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan